Na vrhuncu svoje moći, Kompanija je bila najveća korporacija u svijetu te je funkcionirala kao suverena vlast u ime Britanske krune. O kakvoj je sili bila riječ govori činjenica da je imala vlastitu vojsku koja je brojala 260 tisuća vojnika (dvaput veću od britanske vojske). Vladavina Kompanije nad Indijom efektivno je započela 1757. i trajala je do 1858., kada je 2. kolovoza 1858. donesen Zakon o upravljanju Indijom, kojim je Indija stavljena pod izravnu kontrolu Britanske krune i predstavljala je Britanski Radž (Britanska Indija).¹

Razlog promjene načina vladanja nad Indijom odnosno uzrok prijenosa vlasti s Istočnoindijske kompanije neposredno na Britansku krunu bio je Indijski ustanak iz 1857., koji je ozbiljno poljuljao britanske interese u tom dijelu svijeta. Do pobune je došlo zbog britanskih socijalnih reformi koje su za tamošnje stanovništvo bile teško shvatljive i podnošljive, zbog poreznih nameta, različitog postupanja vladara prema bogatim zemljoposjednicima i sl. Obje strane činile su teške zločine protiv civila. U samo jednoj regiji, postoji procjena o ubijenih 150 tisuća Indijaca, od kojih su njih sto tisuća bili civili. Ubojstva britanskih žena, djece i ranjenih vojnika od pobunjenika navela je Britance na osvetu koja je bila okrutna (pobunjenika bi se svezalo na otvor topa i tako ga se raznijelo, muslimanske ili hinduske pobunjenike tjerali su da jedu svinjetinu odnosno govedinu, kao i da ližu zgrade namazane krvlju prije vješanja i mnoge druge strahote). Ustanak je ugušen, ali su iz njega izvučene određene pouke. Prva od njih bila je promjena uprave, koja je učinjena Zakonom o boljem upravljanju Indijom. Njime su teritoriji Kompanije u Indiji preneseni pod okrilje kraljice, tj. Kompanija je izgubila neposrednu kontrolu nad njima. Indijom se od tada upravlja u ime Kraljice.

Zakon o upravljanju Indijom započinje Preambulom u kojoj se naznačuju naprijed navedene činjenice, tj. činjenica upravljanja Istočnoindijske kompanije Indijom u ime Kraljice (koja je vladala u ime Krune sve dok parlament ne odluči drukčije) i činjenica potrebe da tim teritorijem od sada upravlja Njezino Veličanstvo, zbog čega se provodi prijenos ovlasti. Zakon ima 46 odjeljaka i velikim se dijelom, kao što i sam naziv zakona upućuje, bavi upravljačkim pitanjima. Prvim odjeljkom navodi se da uprava Kompanije nad teritorijima u posjedu prestaje i da se ta uprava dodjeljuje Njezinu Veličanstvu te će se provoditi u njezino ime. U drugom odjeljku izričito se navodi da će Indijom vladati Njezino Veličanstvo, s tim da se u trećem odjeljku određuje da će njezin Principal (potkralj), državni tajnik provoditi ovlasti koje je do tada imala Istočnoindijska kompanija. Zakonom se osniva Vijeće Indije, koje će imati 15 članova (odjeljak 7.). Veći dio Vijeća (odjeljak 10.), s određenim izuzecima, čine osobe koje su služile ili su prebivale u Indiji deset godina. Članovi Vijeća, prema odjeljku 11. ostaju na dužnosti dok se dobro ponašaju (engl. „during good Behaviour“), a Njezino Veličanstvo ima pravo razriješiti bilo kojeg člana ako to zatraže oba doma parlamenta. Članovi Vijeća ne mogu biti članovi parlamenta niti glasovati u parlamentu (odjeljak 12.). Zakonom se, konačno, uređuju i pitanja (odjeljak 31. i 32.) vezana uz državnu službu Indije koja se osniva pod izravnom upravom potkralja.²

Nova kolonijalna uprava pokrenula je mnoge reforme, pokušavajući integrirati indijske više kaste i vladare u vladu te je odustala od „vesternizacije“. Zaustavljeno je otimanje zemlje, proglašena je vjerska tolerancija i Indijci su primani u državnu službu, iako uglavnom kao podređeni. U biti, birokracija Istočnoindijske kompanije nastavila je s radom u novom ruhu.