Težak poraz u bitci kod Trafalgara iz 1805. raspršio je njegove snove o pokoravanju britanskog otoka te ga je prisilio da se okrene drugim, ekonomskim mjerama. Povod za njih bila je britanska naredba od 16. svibnja 1806., Kraljevskoj mornarici o blokadi svih luka od Bresta do Elbe. Napoleonov odgovor na to bio je Berlinski dekret od 21. studenoga 1806., kojim je Francuzima i svojim saveznicima naredio zabranu trgovine s Velikom Britanijom. Berlinskim dekretom ustanovljen je tzv. Kontinentalni sustav ili Kontinentalna blokada.

U uvodu Dekreta^[1], u osam točaka, Napeolon je označio Englesku kao zemlju koja ne priznaje sustav međunarodnog prava koji univerzalno poštuju sve civilizirane nacije (točka 1.), koja zloupotrebljava pravo na blokadu u cilju sprječavanja komunikacije među narodima kako bi podigla svoju trgovinu i industriju na ruševinama kontinenta (točka 5.), a sve koji na kontinentu trguju engleskom robom smatrao je da favoriziraju i sudjeluju u postizanju tog cilja (točka 6.)  te je istaknuo da je prirodno pravo suprotstaviti se neprijatelju na isti način i primijeniti na nju (Englesku) običaje koje je ona ratificirala u svom pomorskom zakonodavstvu (točka 8.). Nakon toga uslijedile su naredbe (u osam točaka) te postupci i zaduženja (u tri točke):

„1. Proglašava se da su svi Britanski otoci u stanju blokade.

1. Zabranjuje je svaka trgovina i dopisivanje s Britanskim otocima. Slijedom toga, pisma ili paketi upućeni Engleskoj ili Englezu ili napisani na engleskom jeziku neće proći kroz poštu i bit će zaplijenjeni.
2. Svaki pojedinac koji je engleski subjekt, bez obzira na status ili stanje, koji će biti otkriven u bilo kojoj zemlji koju okupiraju naše trupe ili države naših saveznika, postat će ratni zarobljenik.
3. Sva skladišta, roba ili imovina bilo koje vrste koja pripada engleskom subjektu smatrat će se zakonitom nagradom.
4. Trgovina engleskom robom zabranjena je, a sva roba koja pripada Engleskoj ili dolazi iz njezinih tvornica ili njezinih kolonija proglašava se zakonitom nagradom.
5. Polovica proizvoda koji proizlaze iz oduzimanja robe i posjeda proglašenih zakonitom nagradom iz prethodnih članaka iskoristit će se na naknadu štete trgovcima za gubitke koje su pretrpjeli zarobljavanjem trgovačkih plovila koja su zauzeli engleski brodovi.
6. Nijedno plovilo koje dolazi izravno iz Engleske ili iz engleskih kolonija ili koje ih je posjetilo od objavljivanja ovog Dekreta neće biti primljeno ni u jednu luku.
7. Svako će se plovilo koje krši gornju odredbu lažnom deklaracijom zaplijeniti, a plovilo i teret će se konfiscirati kao da su u engleskom vlasništvu.“

U točkama 9., 10. i 11. određena je nadležnost suda u Parizu i Milanu za izricanje presuda u slučaju kršenja tih odredaba (točka 9.), priopćenje Dekreta španjolskom kralju, napuljskom kralju, Nizozemskoj i Etruriji i ostalim francuskim saveznicima (točka 10.) te zaduženje ministara vanjskih poslova, rata, mornarice, policije i financija kao i upravitelje luka za izvršenje Dekreta (točka 11.).

Na Berlinski dekret Britanija je odgovorila dvjema naredbama iz siječnja i studenoga 1807., na koje je, pak, Napoleon odgovorio Milanskim dekretom iz 1807. Iako je Engleska trpjela određenu štetu od ekonomskog embarga, ispostavilo se da Kontinentalni sustav nije moćno sredstvo u ekonomskom ratu. Velika Britanija okrenula se trgovini sa Sjevernom i Južnom Amerikom, a uveliko je švercala po Europi. S druge strane, ekonomije Francuske i saveznika zbog blokade trgovine bile su znatno pogođene. Padom Napoleona, Kontinentalni sustav je napušten.

[1]    Izvor: https://www.napoleon-series.org/research/government/diplomatic/c_continental.html, pristupljeno 17. studenoga 2020.