Prvi Sporazum Tito-Šubašić bio je Viški sporazum od 16. lipnja 1944., a drugi Sporazum bio je Beogradski sporazum od 1. studenoga 1944. On je glasio:

„U skladu s načelom kontinuiteta jugoslavenske države s međunarodno-pravnog gledišta i na jasno izraženoj volji svih naroda Jugoslavije u njihovoj četverogodišnjoj borbi za novu, na principima demokracije, izgrađenu, nezavisnu i federativnu državu, želimo i nastojimo da narodna volja bude poštovana na svakom koraku i od svake strane kako u pogledu unutarnje državne organizacije, tako i u pogledu vladavine....

....

Kako bi se izbjeglo svako moguće zaoštravanje odnosa u zemlji, sporazumjeli smo se da se Kralj Petar II ne vraća u zemlju dok narod o tome prvo ne donese svoju odluku, a u njegovoj odsutnosti kraljevsku vlast vršit će Kraljevsko namjesništvo.

....

Predsjednik ...maršal Josip Broz Tito i Predsjednik ...dr. Šubašić, s punom suglasnošću Predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, sporazumjeli su se o sljedećem sastavu vlade:

....

Takav oblik vladavine u Jugoslaviji ostaje na snazi do odluke Ustavotvorne Skupštine, tj. do donošenja konačnog ustavnog uređenja države.

Nova vlada objavit će deklaraciju koja će sadržavati temeljna načela demokratskih sloboda i jamstva za njihovu primjenu...“.^[1]U prosincu 1944. potpisana su dva aneksa na ovaj Sporazum. Prvi se odnosio na izbore Ustavotvorne Skupštine te na utvrđenja da AVNOJ obavlja zakonodavnu vlast, dok Ustavotvorna Skupština ne obavi svoju zadaću, a da je Vlada odgovorna za organizaciju izvršne vlasti. Drugi aneks odnosio se na vlasništvo kralja Petra i njegov odnos s Kraljevskim namjesništvom. Kralj Petar žestoko se usprotivio ovom Sporazumu, što se Churchillu nikako nije svidjelo.  U svom obraćanju Parlamentu 18. siječnja 1945.^[2], osvrnuo se na Sporazum i kraljevo neslaganje. Hvaleći Tita i diveći se njegovim ratnim vještinama, istaknuo je da smatra da su dogovori postignuti Sporazumima najbolje što se moglo učiniti za budućnost Jugoslavije jer su štitili oblik i bit monarhije i održavanje poštenog i slobodnog plebiscita čim to uvjeti dopuste. Za kralja Petra istaknuo je da se on načelno slaže s aranžmanom, ali da ima određene rezerve. Iako nije znao kako će usuglašavanja s kraljem završiti, Churchill je izjavio da ne vidi što bi drugo osim sporazuma Tito-Šubašić mogli učiniti britanska vlada i SSSR u cilju postizanja najvećeg stupnja dogovora među Jugoslavenima i kako bi osigurali da to pitanje ne postane razlog trvenja između saveznika. Na kraju je naglasio: „Pitanje je dana kada se mora donijeti odluka o tim pitanjima i ako ne budemo imali sreće dobiti suglasnost kralja Petra, stvar bi zapravo trebala ići dalje, s pretpostavkom da on na to pristaje.“

Kralj je, unatoč tome stajalištu, razriješio dr. Šubašića s premijerskog mjesta, da bi ga pod pritiscima, naknadno ponovno imenovao. Dana 2. ožujka 1945. imenovao je i Kraljevsko namjesništvo, a 7. ožujka 1945. formirana je Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije.

[1]    Prijevod dijelova Sporazuma Tito-Šubašić, Foreign Relations... Department of the State of USA, Office of the Historian https://history.state.gov/historicaldocuments/frus1945Malta/d174, pristupljeno 25. listopada 2020.
[2]    Obraćanje premijera Churchilla Parlamentu u povodu odnosa između Britanije, SAD-a i SSSR-a, 18. siječnja 1945., New York Times, http://www.ibiblio.org/pha/policy/1945/1945-01-18a.html, pristupljeno 25. listopada 2020.