Među obračunima ističe se Krvava nedjelja, 21. studenoga 1920., kad su republikanci pobili 14 britanskih operativaca, na što su odgovorile kvaziirske policijske snage i istoga popodneva nasumično pucale po gledateljima i igračima na galskom nogometnom meču ubivši tako četrnaest civila i ranivši njih oko 60. Akcije koje su uslijedile prisilile su Britance da uvedu izvanredno stanje provodeći teške represivne mjere protiv stanovništva. Primirje je započelo sredinom srpnja 1921. te su započeti pregovori, koji su doveli do sklapanja Angloirskog sporazuma 6. prosinca 1921., punog naziva Članci sporazuma za Sporazum između Velike Britanije i Irske.¹ Angloirski sporazum sklopljen je između Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske i predstavnika Irske Republike, u to vrijeme nepriznate revolucionarne države, koja je u siječnju 1919. jednostrano proglasila nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva (tijekom pregovora za sklapanje Sporazuma, Britanci su koristili različite nazive za irske predstavnike odričući time autonomnost Irske Republike).

Na britanskoj strani, osim britanskog premijera, sudjelovao je i Winston Churchill, a na irskoj strani potpisnika Sporazuma bio je, među inim, Michael Collins, irski revolucionar i vodeća figura irske borbe za neovisnost, koji je godinu dana nakon Sporazuma ubijen iz zasjede te Arthur Griffith, irski pisac i osnivač stranke Sinn Fein.

U prvoj točki Sporazuma navedeno je da će „Irska imati isti ustavni položaj u Zajednici nacija poznatoj kao Britansko Carstvo kao što ga ima Kanadski dominion, Commonwealth Australije, Novozelandski dominion… s ovlašću da donosi zakone kojima se ostvaruje mir, red i dobra uprava Irske i izvršne vlasti koja je odgovorna parlamentu i bit će kreirana i poznata kao Irska Slobodna Država. Točkom 3. uređeno je da će „predstavnik Krune u Irskoj biti imenovan kako je imenovan i generalni guverner Kanade i u skladu s praksom koja se odnosi na ovakva imenovanja,“ a prisega parlamentarnih zastupnika Irske Slobodne Države bit će u formi privrženosti Ustavu Irske Slobodne Države kao i vjernosti Njegovu Veličanstvu Georgu V., njegovim nasljednicima na temelju zajedničkog državljanstva Irske s Velikom Britanijom i privrženosti i članstvu u skupini nacija koje čine Britanski Commonwealth“ (točka 4.). Sporazum je predvidio da Sjeverna Irska, osnovana Zakonom o upravi Irske ima pravo optirati da se povuče iz Irske Slobodne Države u roku od mjesec dana od dana potpisivanja Sporazuma, a ako do toga dođe, formirat će se granična komisija, koja će odrediti granice između Irske Slobodne Države i Sjeverne Irske. Nadalje, predviđeno je da će Irska Slobodna Država u proporcionalnom omjeru preuzeti odgovornost za dug Ujedinjenog Kraljevstva od dana potpisa te da će Sporazum imati primat u pravnom poretku Irske i da će u slučaju proturječnosti između Ustava iz 1922. imati prvenstvo.

Dan nakon potpisivanja sporazuma o Irskoj Slobodnoj Državi, parlament Sjeverne Irske zatražio je od engleskog kralja odcjepljenje od Irske Slobodne Države. Kralj je kratko odgovorio da će obavijestiti svoje ministre i vladu Irske Slobodne Države da će Sjeverna Irska to učiniti.

Nakon ovog Sporazuma britanski parlament donio je Zakon o Ustavu Irske Slobodne Republike, 1922., kojim je unutar britanskog pravnog poretka bilo moguće osnažiti Ustav Irske Slobodne Države i kojim se istovremeno formalno ratificira ovaj Angloirski sporazum.