Uzrok sukoba bio je u različitom pristupu prema teritorijalnoj ekspanziji u Sjevernoj Americi kao i britanskoj potpori američkim domorodačkim plemenima koji su se opirali (sjedinjeno)američkom naseljavanju na sjeverozapadni teritorij.

Nakon što su Britanci nametnuli stroga ograničenja trgovanja između SAD-a i Francuske, rat je bio neizbježan. Godine 1814. obje strane počele su pregovore o miru, koji je zaključen Sporazumom iz Ghenta (Belgija) 1814. Njime su međusobni odnosi između država vraćeni u status quo ante bellum s granicama koje su postojale do 1812.

Anglo-američkim sporazumom¹ dvije strane dogovorile su razgraničenje, tj. graničnu liniju koja uključuje 49. sjevernu paralelu. Takav pristup bio je djelomično iz razloga što je ravnu crtu bilo lakše premjeriti u odnosu na prije postojeće granice koje su se zasnivale na sljevovima. Sporazumom je Ujedinjeno Kraljevstvo² zauvijek izgubilo teritorij današnjeg kontinentalnog područja SAD-a, što je bio znatan gubitak, a s druge strane, SAD je ovim Sporazumom trajno prepustio sjevernoamerički teritorij stranoj sili, što je bio prvi ustupak u povijesti SAD-a (drugi se dogodio 1842.). Britanci su prepustili cijelu tzv. Rupertovu zemlju, južno od 49. paralele, zajedno s kolonijom Red River, dok su Sjedinjene Države prepustile najsjeverniji rub teritorija Missouri, sjeverno od 49. paralele.

Člankom I. ugovorne strane odredile su da „budući da su se pojavile razlike u pogledu slobode koju su Sjedinjene Države zahtijevale za svoje stanovnike, da love, suše i obnavljaju ribu na određenim obalama, zaljevima, lukama i potocima Dominiona Njegova Britanskog Veličanstva u Americi, dogovoreno je između Visokih ugovornih strana, da će stanovnici spomenutih Sjedinjenih Država zauvijek imati, zajedno s podanicima Njegova Britanskog Veličanstva, slobodu lovljenja ribe svake vrste na onom dijelu južne obale Newfoundlanda koji se proteže od Cape Raya do Rameaua otoka, na zapadnoj i sjevernoj obali Newfoundlanda,… međutim, ne dovodeći u pitanje bilo koje od isključivih prava tvrtke Hudson Bay Company… Sjedinjene Države ovime se zauvijek odriču svake slobode koju su do sada uživali ili zahtijevali njezini stanovnici, … unutar tri morske milje od bilo koje od obala, zaljeva, potoka ili luka Dominiona Njegova Britanskog Veličanstva u Americi koji nisu uključeni u gore navedena ograničenja, pod uvjetom da se američkim ribarima dopusti ulazak u takve zaljeve ili luke u svrhu skloništa i popravljanja šteta u njima, kupnje drva i dobivanja vode i više ni u koju drugu svrhu…“.

Člankom II. Sporazuma uređena je granica, člankom III. slobodna i otvorena plovidba svim rijekama tijekom deset godina, što se isto odnosi na zemlju na sjeverozapadnoj obali, zapadno od Stony Mountains, koju bude jedna od strana potraživala. Člankom IV. potvrđen je Sporazum iz 1815. o trgovini i produljen za sljedećih deset godina. Člankom V. razmotrene su razlike u razumijevanju Sporazuma iz Ghenta, glede vraćanja robova (koji su pobjegli u Kanadu) te je dogovoreno da SAD ima pravo na povrat ili naknadu. Članak VI. uređivao je postupak ratifikacije i stupanja na snagu.³

Nakon potpisivanja Sporazuma nastupilo je relativno razdoblje mirnih odnosa. Ipak, obje su se zemlje dva sljedeća desetljeća žestoko borile za kontrolu nad državom Oregon. Kompanija Hudson’s Bay u britanskom zakupu, poduzela je oštre mjere protiv američkih trgovaca krznom, koje su išle dotle da je namjerno istrebljivala krznene životnje ne bi li povećala svoj profit i time spriječila dolazak američkih doseljenika.