Prethodna dva rata zapodjenuli su Britanci, koji su po svaku cijenu željeli Kabulu (glavni grad Afganistana) nametnuti svoju volju, a sve zbog straha da bi ruski prodor u Indiju mogao ići preko Afganistana.

Prvi rat (1838.-1842.) izbio je zbog britanskog nastojanja da s prijestolja zbaci emira Dost Muhameda i nametne šaha Shuja kao svog vazala. Iako su Britanci u tome prvotno uspjeli, Afganistanci su nakon ustanka uspjeli vratiti emira Muhameda na prijestolje.

Drugi anglo-afganistanski rat (1878.-1880.) Britanci su poveli kako bi se slomio ruski utjecaj koji je prevladao u Kabulu, a neposredan povod tome bilo je uporno odbijanje Afganistanaca (koje je poticalo Rusko Carstvo) da u Kabulu prime britansko poslanstvo.

žU tom su ratu Britanci imali više uspjeha i učvrstili su svoj utjecaj sljedećih 40 godina dobivanjem kontrole nad vanjskom politikom Afganistana u zamjenu za zaštitu Afganistanaca od Rusa i Iranaca.

Do trećeg rata došlo je zbog spleta okolnosti vezanih uz afganistanske unutarnje borbe za prevlast, koje su dovele do invazije na Britansku Indiju. Rawalpindijskim sporazumom, kako se još naziva Anglo-afganistanski sporazum, Afganistan je vratio kontrolu nad svojom vanjskom politikom te je Britanija bila primorana priznati Afganistan kao neovisnu državu.

Sporazumom je dogovoreno da se Britanska Indija neće proširiti mimo prijevoja Khyber, a britanske subvencije koje je Afganistan dobivao zbog svoje neutralnosti za vrijeme Prvog svjetskog rata, ukinute su.

Afganistan je, s druge strane, odustao od povlastice uvoza oružja i municije preko Indije te je prihvatio sve prethodno dogovorene granične aranžmane s Britanskom Indijom. Potonje je značilo da je priznao Duranovu liniju kao međunarodnu granicu između tih dviju zemalja.

Duranova linija je 2.430 km duga granica između Britanske Indije (danas Pakistana) i Afganistana, uspostavljena 1893. godine. Sporazum su obje strane mogle otkazati unutar tri godine od dana potpisivanja, ali ni jedna od njih to nije učinila, te je time ovaj Sporazum postao međunarodni sporazum o granicama.

Obje su strane u konačnom dogovoru iz 1921. nanovo priznale Duranovu liniju. Neposredno prije potpisivanja Sporazuma iz 1921., Afganistanci su sklopili sporazum o prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom, postavši tako prva zemlja koja je priznala sovjetsku vladu.

Posebni odnosi između tih dviju zemalja trajali su do 1979., kada su Sovjeti napali Afganistan. U odnosu na Duranovu liniju formalni sporazum o ratifikaciji između Afganistana i Pakistana koji je stekao neovisnost 1947., ne postoji.

Za razliku od Pakistana, koji je sporazume naslijedio od Britanaca, Afganistanci danas ne priznaju Duranovu liniju te su sukobi na granici česti.