Dok su članci I. i II. opširno posvećeni uređenju zakonodavne i izvršne vlasti, pitanje uređenja sudbene vlasti u članku III. bilo je općenito, ako ne i nedorečeno. Osim načelnog stava da će sudbena vlast biti povjerena Vrhovnom sudu i nižim sudovima, članak III. Ustava nije imao pobliže odredbe niti o sastavu niti o nadležnosti bilo kojeg suda, čime su ta pitanja bila prepuštena na odlučivanje Kongresu. Odgovore na njih dao je Zakon o sudstvu od 24. rujna 1789¹. odnosno Zakon o ustroju saveznih sudova Sjedinjenih Država, kojim je ova grana vlasti dobila svoj ustroj i organizaciju te je njime definirana savezna (sudbena) nadležnost. Zakonom o sudstvu ustrojeni su Vrhovni sud i savezni okružni sudovi i kotarski sudovi, kao posebni sudovi osim sudova svake savezne države.

Vrhovni sud ima šest članova, predsjednika i pet pridruženih sudaca, s isključivom izvornom nadležnošću da sudi u svim građanskim postupcima između saveznih država ili savezne države i Sjedinjenih Država, kao i u svim postupcima pokrenutim protiv diplomatskog osoblja. Osim toga, Vrhovni sud imao je i položaj žalbenoga suda u slučajevima saveznih okružnih sudova (preispitivanje odluka u građanskim predmetima čija je visina spora iznosila preko 2.000 dolara), kao i po pitanju odluka sudova saveznih država kojima je kakav zakon bio smatran neustavnim i suprotno, kojima je određeni zakon smatran ustavnim, ali je iz određenih razloga ta odluka osporavana pred Vrhovnih sudom. Četiri suca bila su potrebna za kvorum i godišnje su dva puta zasjedala, prvo zasjedanje započinjalo je prvog ponedjeljka u veljači, a drugo prvog ponedjeljka u kolovozu.

Zakonom je bilo ustrojeno 13 kotarskih sudova². Svaki kotar, osim Kentuckya i Mainea, ulazili su u područje jednog od triju okruga: istočnog, srednjeg i južnog okruga, koji su pratili upravnu podjelu područja nakon rata za neovisnost. Okružni sudovi zasjedali su četiri puta godišnje u jednom od gradova kotara, a na zasjedanju okružnog suda sudjelovala su dva suca Vrhovnog suda koja su dodijeljena tom okružnom sudu i kotarski sudac. Okružni sudovi po svojoj nadležnosti dijelom su konkurirali državnim sudovima, ali s ograničenim ovlastima. Najvećim dijelom bili su nadležni za savezna kaznena djela, pomorske slučajeve, oduzimanje imovine, pitanja državljanstva i dr. te su bili žalbeni sudovi protiv odluka kotarskih sudova. Pojedinačni sudac u kotarskim sudovima imao je nadležnost za suđenje u pomorskim slučajevima, sitnim kaznenim djelima i tužbama Sjedinjenih Država u visini najmanje od 100 dolara. Zbog velikih razlika u broju saveznih predmeta, Kongres je odobrio različite plaće za kotarske suce (primjerice, sudac u Delaweru imao je godišnju plaću 800 dolara, a u Južnoj Karolini, zbog dužine obale i broja slučajeva vezanih uz plovidbu morem, 1.800 dolara).

Osim navedenog, Zakonom o sudstvu stvoren je i Ured glavnog državnog odvjetnika te su ustrojene pozicije državnih odvjetnika Sjedinjenih Država, kao i šerifa za svaki savezni kotar, koji postoje i dandanas.

Zakon o ustroju saveznih sudova bio je kompromis između federalista koji su smatrali da je jako sudstvo bitna poluga vlasti u novoj državi i antifederalista kojima je briga o državnim pravima bila bitnija. Njime se uspjelo uspostaviti dualni sustav sudstva – savezne i državne sudove čija se nadležnost na određeni način isprepletala. Konačno, Zakon je u svoj sadržaj uključio i Statut o deliktima stranaca tako da su okružni sudovi bili nadležni za tužbe stranaca zbog djela koja su kršila njihova prava ili ugovore koje su potpisale Sjedinjene Države. Sustav sudstva uspostavljen prema ovom Zakonu funkcionirao je skoro cijelo sljedeće stoljeće. Prve promjene učinjene su nakon proširenja države i Građanskog rata, ali osnove sustava uspostavljenog davne 1789. vrijede još i danas.

1 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Judiciary_Act_of_1789
2 Izvor: https://www.ojp.gov/pdffiles1/Digitization/120728NCJRS.pdf?inline=1