Tim riječima započinje tekst američke Deklaracije o nezavisnosti, kojom je Drugi kontinentalni kongres sastavljen od predstavnika 13 američkih kolonija, 4. srpnja 1776., potvrdio Leejevu rezoluciju o nezavisnosti¹ donesenu dva dana prije, 2. srpnja 1776. Rezoluciju su podržali izaslanici 12 kolonija, dok je New York bio suzdržan. Inače, rezolucija je bila predočena Kongresu još 7. lipnja, ali New York, New Jersey, Pennsylvania, Delaware, Maryland i Južna Karolina tada nisu bili skloni proglašenju nezavisnosti iako su bili spremni glasovati u korist raskida veza s britanskom krunom. U međuvremenu, Kongres je imenovao odbor od pet članova, sa zadaćom da izradi nacrt Deklaracije o nezavisnosti. “Odbor petorice” činili su John Adams, Benjamin Franklin, Roger Sherman, Robert R. Livingston i Thomas Jefferson. Thomas Jefferson, izaslanik Virginije, zbog svojih spisateljskih vještina, izabran je za glavnog autora Deklaracije. Iako je kasnije postao 3. predsjednik SAD-a, Jefferson je autorstvo Deklaracije, uz osnivanje sveučilišta u Virginiji, i nacrta zakona o vjerskoj toleranciji, smatrao svojim najvećim životnim dostignućem. Deklaracija je podijeljena na pet dijelova - uvod, preambulu i glavni sadržaj, koji čine dva odjeljka, te na zaključak. Dok glavni sadržaj Deklaracije sadržava popis pritužbi i prigovora britanskoj kruni, preambula Deklaracije navodi da su “svi (su) ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svojeg Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom..." 

John Hancock, predsjednik Kontinentalnog kongresa, na rukom pisani tekst Deklaracije, potpisao se velikim slovima, kako bi ih “kralj George mogao čitati i bez naočala!” Ime John Hancock danas se u američkoj kulturi uzima kao sinonim za potpis.Deklaracija nije potpisana toga dana, već  2. kolovoza 1776., od strane 56 izaslanika. Njezin sadržaj bitno je utjecao na političke dokumente Francuske revolucije, osobito na Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina iz 1789., dok ju je Abraham Lincoln smatrao temeljem svoje političke filozofije. Velika Britanija priznala je nezavisnost svojih bivših kolonija 3. rujna 1783.

 

¹ Imenovanu prema Richardu Henry Leeu, izaslaniku iz Virginije, koji je Kongresu podnio prijedlog za odcjepljenje od Velike Britanije.