Prvi alžirski Ustav usvojen je na referendumu održanom 8. rujna 1963. skoro jednoglasno (98,02 % glasova za i 1,00 % protiv), nakon što ga je prvi alžirski predsjednik, Ahmed Ben Bella, predstavio Ustavotvornoj skupštini sastavljenoj od zastupnika Nacionalnog oslobodilačkog fronta u kinu “Majestic” (zbog čega se ovaj Ustav naziva i Ustav iz Majestica), koja ga je usvojila krajem srpnja 1963., a potom i Narodna skupština krajem kolovoza 1963.

Ustav iz 1963. uveo je jednopartijski sustav na čelu kojeg je stajao Nacionalni oslobodilački front, glavni pokret otpora u borbi za neovisnost. Ustav je suspendiran nakon vojnog puča, koji je 1965. izveo Houari Boumedienne, potpredsjednik Alžira i ministar obrane u to doba, koji se nije slagao s Ben Bellinim stilom vladanja¹ (Ben Bella je, između ostalog, bio otvoreni simpatizer jugoslavenskog modela samoupravljanja) i od tada do 1976. zemlju je vodilo Revolucionarno vijeće na čijem je čelu bio sam Boumedienne, istovremeno i predsjednik Alžira.

Godine 1976. Boumedienne započeo je proces izrade novog Ustava kojem je prethodilo predstavljanje Nacionalne povelje o Alžiru, kao socijalističke zemlje i zemlje islama. Ustav iz 1976. usvojen je na referendumu 19. studenoga 1976., a proglašen je 22. studenoga 1976. Sastoji se od preambule i 199 članaka podijeljenih u tri naslova². Prvi naslov predstavlja „Temeljna načela organizacije alžirskog društva“. Drugi naslov predstavlja „Vlast i njezina organizacija“, a treći prijelazne i završne odredbe. Prvi naslov podijeljen je na sedam glava i počinje Glavom I. „O Republici“, zatim slijedi Glava II. „Socijalizam“, Glava III. nosi naslov „O državi“ itd. U Glavi I. – O Republici, u člancima od 1. do 9., Alžir se definira kao demokratska, narodna republika koja je jedinstvena i nedjeljiva. Islam je državna religija, a arapski jezik je nacionalni i službeni jezik. Nacionalna povelja predstavlja temeljni dokument nacionalne politike i državnog prava te je temelj za tumačenje Ustava. Narodna skupština je temeljna institucija u državi i predstavlja osnovu za decentralizaciju, uključujući i sudjelovanje narodnih masa u vođenju javnih poslova na svim razinama. Izabrani zastupnici su predstavnici socijalističkih snaga revolucije i većinu njih predstavljaju radnici i seljaci koji moraju udovoljavati kriterijima sposobnosti, integriteta i predanosti, dok je bogatstvo i posjedovanje biznisa nespojivo s predstavljanjem naroda. U Glavi koja uređuje „Socijalizam“, ponovno se spominje Nacionalna povelja na način da je narodna opcija socijalizam, koji predstavlja jedini put kojim se može postići nacionalna neovisnost. Alžirska revolucija (misli se na oslobodilački rat od francuskog kolonijalizma, op. a.) definira se kao socijalistička, a njezin cilj je suzbijanje iskorištavanja ljudi. Ustav u članku 12. određuje tri cilja socijalizma: 1. konsolidaciju nacionalne neovisnosti; 2. uspostavu društva oslobođenog iskorištavanja čovjeka od čovjeka i 3. unaprjeđenje čovjeka i njegova slobodnog razvitka. Ustav uređuje temeljna prava i slobode, ali i dužnosti građana. Glede zakonodavne vlasti, Narodna skupština je jednodomno tijelo čiji se zastupnici biraju na pet godina. Na čelu izvršne vlasti je predsjednik Republike, koji mora biti musliman, Alžirac s navršenih najmanje 40 godina života. Predsjednik se bira na šest godina, bez ograničenja mandata. Glava koja uređuje „Sudsku funkciju“ propisuje da sudstvo svima jamči legitimnu zaštitu temeljnih prava i sloboda, da sudstvo i svaki sudac pridonosi obrani postignuća socijalističke revolucije i zaštiti njezinih interesa, da sudsku vlast obnašaju suci kojima pomažu narodni asesori, da zakon štiti stranku u postupku od svih zloporaba od suca i dr. Nakon donošenja, Ustav iz 1976. doživio je nekoliko izmjena. Revizijom iz 1979. mijenjane su odredbe o predsjedničkoj funkciji kao i o predsjedniku vlade. Sljedeća izmjena bila je 1988., a nakon demonstracija iste godine, 1989. donesen je novi Ustav, koji je napustio koncept socijalizma i uveo višestranački sustav.