U samo nekoliko mjeseci Rusija je od carske postala prva socijalistička zemlja u svijetu. Prva od tih revolucija, Februarska revolucija izbila je 23. veljače 1917., tj. 8. ožujka 1917. po gregorijanskom kalendaru u blizini tadašnje ruske prijestolnice, grada Petrograda, zbog naredbe o racionalizaciji hrane za potrebe rata. Ta je mjera, međutim, samo na površinu iznijela dugo nakupljano nezadovoljstvo naroda autokratskom vladavinom cara Nikole II. te je poprimila razmjere opće pobune, bez posebno organiziranog vodstva ili nekog plana. Nakon što je 27. veljače, odnosno 12. ožujka 1917., na stranu revolucionara stala vojska, ruski car Nikola II. je, nemoćan oduprijeti se razmjerima revolucije, po uputi svojih generala, abdicirao 15. ožujka 1917. Car se Manifestom obratio pučanstvu sljedećim riječima:

“Usred velike borbe protiv stranog neprijatelja, koji već tri godine pokušava porobiti našu zemlju, Bogu se svidjelo izložiti Rusiju novoj i bolnoj kušnji. Novi narodni nemiri, koji su izbili u unutrašnjosti ugrožavaju uspješan nastavak uporne borbe. Sudbina Rusije, čast naše herojske vojske, dobrobit našeg naroda, cijela budućnost naše drage zemlje, pozivaju na nastavak sukoba, bez obzira na žrtve, do trijumfalnog kraja. Okrutni neprijatelj ulaže svoj posljednji napor i blizu je trenutak kada će ga naša hrabra vojska, zajedno s našim slavnim saveznicima, slomiti.

U ovim odlučujućim danima za Rusiju, smatramo svojom dužnošću učiniti sve što možemo kako bismo pomogli našem narodu da se okupi i ujedini sve svoje snage za bržu pobjedu. Zbog toga mi, u dogovoru s Državnom dumom, smatramo da je najbolje odreći se prijestolja Ruske države i predati vrhovnu vlast.

Ne želeći se odvajati od našeg voljenog sina, svoje nasljedstvo predajemo našem bratu, Velikom knezu Mihajlu Aleksandroviču, i dajemo mu naš blagoslov da preuzme prijestolje Ruskog Carstva.

Zapovijedamo našem bratu da upravlja u jedinstvu i slozi s predstavnicima naroda na načelima koja budu smatrali da ih je prikladno uspostaviti. Na to bi se trebao obvezati prisegom u ime naše voljene zemlje.

Pozivamo sve vjerne sinove domovine da u ovom času narodne nevolje ispune svoje svete obveze prema domovini, pokoravajući se caru, i da njemu i predstavnicima naroda pomognu izvesti Rusiju iz položaja u kojem se nalazi te je povedu na put pobjede, blagostanja i slave.”

Gospodin Bog pomagao Rusiji!”¹

Shvativši da kao vladar ne bi imao nikakvu potporu, Veliki knez Mihajlo Aleksandrovič sljedeći dan odbio je preuzeti prijestolje navodeći da će ga uzeti samo ako to bude konsenzus demokratske akcije Ruske ustavotvorne skupštine, koja će definirati oblik vladavine za Rusiju.

Odlukom Velikog kneza od 16. ožujka 1917., tri stotine godina stara dinastija Romanov prestala je vladati Rusijom. Istog dana Privremeni odbor Državne dume proglasio je Privremenu vladu, koja se odmah proglasila upravljačkim tijelom Ruskog Carstva. Manifest o tome predviđao je plan građanskih i političkih prava i uspostavljanje demokratski izabrane Ruske ustavotvorne skupštine, ali se nije bavio pitanjima o sudjelovanju u ratu, sudbini zemlje i sl. Propusti i način vladanja Privremene vlade doveli su nekoliko mjeseci kasnije do Oktobarske revolucije, koju su predvodili boljševici, a ona je uvela Rusiju u građanski rat, koji je završen pobjedom boljševika i osnivanjem Sovjetskog Saveza.


1 Preuzeto s: https://soviethistory.msu.edu/1917-2/february-revolution/february-revolution-texts/abdication-manifesto/, pristupljeno 7. ožujka 2023.