1. UVOD
Šestom Novelom kaznenog zakona u hrvatsko zakonodavstvo implementirane su odredbe Direktive (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja koja je zamijenila Okvirnu odluku Vijeća 2001/413/PUP (SL L 123, 10. 5. 2019. - u nastavku teksta Direktiva (EU) 2019/713) te je provedena revizija usklađenosti Kaznenog zakona s odredbama Direktive (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12. 11. 2018. - u nastavku teksta Direktive (EU) 2018/1673). Međutim, iako ova Novela, kao i dosadašnje izmjene Kaznenog zakona¹, treba služiti u prvom redu transpoziciji direktiva Europske unije, njome su obuhvaćene ne samo neke nomotehničke dorade, nego i neke bitne promjene, o čemu više u nastavku.

2. IZMJENE NA KOJE JE UKAZALA PRAKSA
Člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 84/21 - u nastavku teksta: ZID KZ ili VI. Novela) izvršena je izmjena nomotehničke prirode u članku 45. st. 2. KZ-a uzrokovana dopunom članka 55. KZ-a novim stavkom 2. ZID KZ-a iz 2017.², a što je uzrokovalo promjenu numeracije u svim sljedećim stavcima toga članka. Slijedom toga, ovakva izmjena osigurava da članak 45. st. 2. KZ-a upućuje ispravno na stavak 8. čl. 55. istog zakona odnosno na neizvršen rad za opće dobro.

Nadalje, sudska praksa pokazala je da su sudovi u presudama u kojima se uz uvjetnu osudu određuje sigurnosna mjera propuštali navesti da će se uvjetna osuda opozvati ako se osuđenik ne podvrgne provođenju sigurnosne mjere ili krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu, slijedom čega su se, u slučajevima neizvršenja ili kršenja obveza iz sigurnosnih mjera, odbijali prijedlozi državnih odvjetništava za opoziv uvjetne osude, dok bi se u slučaju kršenja posebnih obveza iz članaka 62. i 63. KZ-a, odnosno kršenja zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ-a uvjetna osuda opozivala. Konkretnije, iz sudske prakse proizlazi da osuđenici s takvim presudama nisu bili upoznati s pravnim posljedicama nepridržavanja izrečenih sigurnosnih mjera uz uvjetnu osudu, te bi eventualna odluka suda o izvršavanju kazne zatvora zbog neizvršavanja sigurnosne mjere mogla dovesti do povrede kaznenog zakon na štetu osuđenika.³

Tako je člankom 2. ZID KZ-a dopunjena odredba članka 56. st. 4. KZ-a tako da je propisano kako sud može počinitelju uz uvjetnu osudu osim posebnih obveza iz članka 62. i članka 63. KZ-a te zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ-a odrediti i drugu obvezu izrečenu sigurnosnom mjerom. Dakle, sada je kao razlog za opoziv uvjetne osude uz kršenje posebnih obveza iz članaka 62. i 63. KZ-a odnosno kršenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ-a propisano i kršenje obveze koja je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu.

Daljnja nomotehnička izmjena posljedica je brisanja kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka ZID KZ-om iz 2019.⁴, koje je bilo propisano nekadašnjim člankom 152., nakon čega je ono obuhvaćeno kaznenim djelom silovanja iz članka 153. KZ-a, pa je sada člankom 16. ZID KZ-a promijenjen zakonski tekst kvalificiranog oblika kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. st. 2. KZ-a, koji je upućivao na brisani članak.

Slično tome, a budući da je kazneno djelo teškog sramoćenja koje je bilo propisano u članku 148. KZ-a brisano ZID KZ-om iz 2019., naslov članka 148.a KZ-a usklađen je s tekstom navedenog članka pa je člankom 14. ZID KZ-a promijenjen naslov iz dosadašnjeg ‘’Isključenje protupravnosti za kaznena djela uvrede i teškog sramoćenja’’ u ‘’Isključenje protupravnosti za kazneno djelo uvrede’’.

3. SIGURNOSNE MJERE
VI. Novelom osnažena je primjena sigurnosnih mjera, a u cilju jačanja njihove učinkovitosti u otklanjanju okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, što je njihova zakonska svrha.⁵

Tako je člankom 3. ZID KZ-a propisana obveza određivanja sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ-a ako je počinitelj počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja tako da je zadržan uvjet opasnosti počinitelja za počinjenje istog ili sličnog djela. Zadržavanjem uvjeta opasnosti, koji se procjenjuje u vremenu izricanja presude, ostvarena je svrha sigurnosne mjere koja se i dalje ogleda u otklanjanju uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, a čije izricanje pridonosi ostvarenju specijalne prevencije počinitelja.⁶

Nadalje, člankom 4. ZID KZ-a propisano je obligatorno određivanje sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. KZ-a ako je riječ o taksativno navedenim kaznenim djelima iz stavka 3. toga članka⁷, a počinitelj dolazi u redoviti kontakt s djecom, pod uvjetom da postoji opasnost da će zloporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno počiniti ta kaznena djela. Intencija navedene sigurnosne mjere otklanjanje je od počinitelja okolnosti koje mogu poticajno djelovati na njega u smislu ponovnog počinjenja kaznenih djela na štetu djece.⁸

Člankom 5. ZID KZ-a propisano je obligatorno određivanje sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja te mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva.

Dakle, u odnosu na ove sigurnosne mjere, za koje je do sada bila propisana fakultativna mogućnost njihova izricanja (‘’sud može’’), uvedena je obligacija (‘’sud će’’) odnosno obveza sudu da izrekne sigurnosnu mjeru kada postoji uvjet opasnosti na strani počinitelja u vrijeme izricanja presude.

Člankom 6. ZID KZ-a promijenjeno je izvršavanje sigurnosne mjere zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora iz članka 76. KZ-a.⁹ Do VI. Novele ova sigurnosna mjera primjenjivala se ex lege kad su bili ispunjeni zakonski uvjeti (glede vrste kaznenog djela, visine i vrste izrečene kazne i izostanka uvjetnog otpusta), dakle nije se izricala pravomoćnom presudom i posljedično tome, njezino kršenje nije bilo moguće sankcionirati kroz kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. st. 2. KZ-a. Zbog toga, ovim je izmjenama propisano da će sud izreći sigurnosnu mjeru počinitelju ako su ispunjeni zakonski uvjeti, pri čemu se opasnost kod ove sigurnosne mjere presumira zbog vrste kaznenog djela ili visine izrečene kazne, čime se sada omogućuje kazneni progon za kazneno djelo neizvršenja sudske odluke onog osuđenika koji krši tu sigurnosnu mjeru. Druga važna novost odnosi se na obvezu suca izvršenja da po proteku prve godine od početka provedbe zaštitnog nadzora i potom najmanje jednom godišnje preispita potrebu njegova dalj njeg provođenja i o tome donese rješenje. Također, u članku 76. KZ-a dodan je novi stavak 4., kojim je propisano da vrijeme provjeravanja sigurnosne mjere, traje od jedne do tri godine osim ako je kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta, kada vrijeme provjeravanja traje od jedne do pet godina.¹⁰

4. ZASTARA
U Prijedlogu¹¹ se ističe da zastara kaznenog pogona nije opravdana ako je zbog težine kaznenog djela i nakon proteka vremena, kažnjavanje kriminalno-politički potrebno i pravedno, pri čemu to vrijedi ne samo za teške zločine prema međunarodnom pravu, kaznena djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu, nego i za teške oblike kaznenog djela iz članka 166. KZ-a (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta)¹². Stoga, VI. Novela proširuje katalog kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. st. 2. KZ-a, teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. st. 2. KZ-a, a riječ je o teškim oblicima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta koji su kvalificirani težom posljedicom¹³. Sukladno ovoj izmjeni, u članku 83. st. 2. KZ-a propisano je i nezastarijevanje izvršenja kazne za ovo djelo.

Daljnja izmjena vezana uz zastaru je prilagođavanje tijeka zastare kaznenog progona iz članka 82. st. 3. KZ-a, a koji propisuje katalog kaznenih djela za koja zastara počinje teći od punoljetnosti žrtve tako da zastara teče od punoljetnosti žrtve u odnosu na stavak 1. čl. 166. KZ-a (kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta) jer je VI. Novelom katalog kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva proširen kaznenim djelom iz članka 166. st. 2. KZ-a.

Opisane izmjene slijede ukidanja zastare kaznenog progona za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojima je kao kvalifikatorna okolnost propisana smrt djeteta (čl. 166. st. 3. KZ-a), što je učinjeno ZID KZ-om iz 2018.

5. ZNAČENJE IZRAZA U KAZNENOM ZAKONU
Člankom 10. ZID KZ-a dopunjen je članak 87. KZ-a, koji propisuje značenje izraza tako da je u stavku 9. proširen pojam bliskih osoba u koje se sada ubrajaju sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, a sve u cilju snažnije zaštite navedene kategorije osoba kroz kažnjavanje počinitelja određenih kaznenih djela (npr. tjelesne ozljede, prijetnje) na štetu tih osoba za kvalificirani oblik kaznenog djela ili kroz činjenicu da će se kazneni progon poduzimati po službenoj dužnosti, što do sada nije bio slučaj (npr. kod kaznenog djela tjelesne ozljede, prisile).¹⁴ U Prijedlogu se ističe potreba propisivanja da se sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi smatra bliskom osobom jer pritom ne mora riječ biti o osobama koje su povezane ili su bile povezane brakom, životnim partnerstvom ili izvanbračnom zajednicom ili neformalnim životnim partnerstvom, niti mora riječ biti o osobama koje imaju zajedničko dijete ili koje žive u zajedničkom kućanstvu, a što će rezultirati snažnijom kaznenopravnom zaštitom navedene kategorije osoba.

Osim toga, citirani članak dopunjen je novim izrazom tako da je dodan stavak 31., koji određuje novi pojam, pojam bezgotovinskog instrumenta plaćanja¹⁵, a u cilju transponiranja članka 2. a) Direktive (EU) 2019/713 kao sekundarnog izvora prava Europske unije kojom se regulira inkriminiranje novih modaliteta počinjenja (imovinskih, krivotvorenja, računalnih kaznenih djela) u odnosu na bezgotovinski instrument plaćanja u cilju suzbijanja prijevara i krivotvorenja bezgotovinskih instrumenata plaćanja.

Bezgotovinski instrument plaćanja zakonodavac definira kao ispravu, pokretnu stvar ili računalni podatak ili program kako su ti pojmovi definirani Kaznenim zakonom, a ovisno o obliku, fizičkom ili digitalnom u kojem se nalazi. Dakle, u odnosu na bezgotovinski instrument plaćanja moguće je počinjenje imovinskih kaznenih djela, krivotvorenja, računalnih kaznenih djela, pojedinih službeničkih kaznenih djela i sl., dakako, ovisno o činjenicama svakog konkretnog događaja pa Direktiva nameće državama članicama inkriminiranje novih modaliteta počinjenja postojećih kaznenih djela. Međutim, bezgotovinski instrument plaćanja, iako novi pojam, zapravo nije novost u našem kaznenom zakonodavstvu. Naime, pod taj bi pojam potpadale platne kartice, mjenice, čekovi, aplikacije za internetsko i mobilno bankarstvo, virtualne valute (BitCoin, Litecoin, Dash, Ripple…) i ostalo.¹⁶

6. USKLAĐIVANJE NACIONALNOG KAZNENOG ZAKONODAVSTVA
Članak 8. Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda¹⁷, koji propisuje kazneno djelo ratnog zločina, izmijenjen je i dopunjen u New Yorku 14. prosinca 2017. u odnosu na uporabu oružja tako da je dodano ‘’Oružje koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili toksine’’, ‘’Oružje kojega je poglaviti učinak ranjavanje fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama’’ i ‘’Lasersko oružje koje osljepljuje’’ (Nar. nov. - MU br. 2/21) stupa na snagu u odnosu na Republiku Hrvatsku 17. svibnja 2022. Stoga je člankom 11. ZID KZ-a usklađeno kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91. st. 2. KZ-a s izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda¹⁸ tako da su dodani ovi novi modaliteti počinjenja kroz tri nove točke.

Nadalje, člankom 12. ZID KZ-a izmijenjeno je kazneno djelo terorizma iz članka 97. KZ-a kako bi se izvršilo usklađivanje s člankom 3. st. 1. toč. (i) Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma¹⁹ pa tako ovo kazneno djelo u članku 97. st. 1. toč. 10. KZ-a sada obuhvaća i ometanje rada računalnog sustava kada je znatan broj računalnih sustava pogođen uporabom naprava namijenjenih ili prilagođenih za tu svrhu ili kada je time prouzročena znatna šteta ili kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture ili oštećenje računalnih podataka kada je počinjeno u odnosu na računalni sustav kritične infrastrukture. Kao posljedica novog zakonskog izraza koji je unesen u članak 87. KZ-a pod stavkom 31. tako što je definiran pojam bezgotovinskog instrumenta plaćanja, dodan je novi članak 244.a kojim je inkriminirano nedopušteno posjedovanje bezgotovinskog instrumenta plaćanja. Tim člankom u nacionalno zakonodavstvo preneseni su članci 4. c) i 5. c) Direktive (EU) 2019/713, čime je ispunjena obveza država članica da sankcioniraju posjedovanje ukradenog ili na drugi način nezakonito prisvojenog ili krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja koji je u fizičkom obliku radi uporabe s ciljem prijevare. Kako se to pojašnjava u Prijedlogu²⁰, potrebno je sankcionirati posjedovanje bezgotovinskog instrumenta plaćanja do kojeg se došlo počinjenjem nekog (najčešće) imovinskog kaznenog djela ili kaznenog djela krivotvorenja, a posjedovati tako pribavljeni bezgotovinski instrument može počinitelj imovinskog ili nekog drugog kaznenog djela, ali i treća osoba, dok kazneno djelo može biti počinjeno s namjerom uporabe s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, pri čemu se predmetno kazneno djelo odnosi samo na bezgotovinske instrumente plaćanja, a ne na ostale stvari, imovinska prava, isprave jer bi u tom slučaju došlo do znatnog širenja postojećih inkriminacija u KZ-u.

Daljnje usklađivanje izvršeno je člankom 19. ZID KZ-a, kojim je promijenjen zakonski tekst temeljnog oblika kaznenog djela računalne prijevare iz članka 271. st. 1. KZ-a tako da su uvedene nove radnje počinjenja ovog kaznenog djela u skladu s člankom 6. Direktive (EU) 2019/713 pa biće kaznenog djela računalne prijevare ostvaruje onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist unese, izmijeni, izbriše, ošteti, učini neuporabljivim ili nedostupnim računalne podatke ili ometa rad računalnog sustava i na taj način prouzroči štetu drugome, za što je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Pojašnjavajući ovu izmjenu, u Prijedlogu²¹ se navodi da stjecanje protupravne imovinske koristi predstavlja subjektivno obilježje djela koje se ne mora ostvariti da bi djelo bilo dovršeno pa je u tom smislu ono propisano kao tzv. ciljno kazneno djelo, dok je bitno obilježje ovog kaznenog djela i šteta koju počinitelj prouzroči drugome. Nadalje, kako je istaknuto, radnje počinjenja razlikuju se s obzirom na objekt tako da se u odnosu na računalni sustav radnje sastoje u protupravnom ometanju ili sprječavanju rada računalnog sustava²², dok se u odnosu na računalni podatak sastoje u njegovu bespravnom uvođenju, izmjeni, brisanju, prijenosu ili prikrivanju²³.

U cilju transponiranja odredbe članka 4.d Direktive (EU)2019/713 koja zahtijeva od država članica sankcioniranje onoga tko nabavi za sebe ili druge, uključujući primanje, prisvajanje, kupnju, prijenos, uvoz, prodaju, prijevoz ili distribuciju ukradenog ili krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja koji je u fizičkom obliku radi uporabe s ciljem prijevare, člankom 20. ZID KZ-a dopunjen je zakonski tekst kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. st. 1. KZ-a generalnom klauzulom „ili na drugi način učini dostupnom drugome“ kako bi se obuhvatili svi različiti modaliteti nabave koje spominje citirana odredba Direktive, dok su u stavku 3. dodane riječi ‘’ili drugog bezgotovinskog instrumenta plaćanja’’. U Prijedlogu je nadalje pojašnjeno da se članak 278. KZ-a primjenjuje na bezgotovinske instrumenta plaćanja koji su u fizičkom obliku, kod onih u digitalnom obliku primjenjuje se članak 270. KZ-a (računalno krivotvorenje), a u odnosu na ukradeni bezgotovinski instrument plaćanja u fizičkom obliku²⁴ relevantan je već postojeći članak 244. KZ-a, kojim je inkriminirano kazneno djelo prikrivanja.²⁵

Konačno, u cilju daljnjeg usklađivanja KZ-a s odredbama Direktive (EU) 2019/713, člankom 21. ZID KZ-a dodan je novi članak 331.a²⁶, koji inkriminira novo kazneno djelo naziva ‘’Izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za zlouporabu bezgotovinskih instrumenata plaćanja’’. Iako postojeća kaznena djela Zlouporabe naprava²⁷ i Izrada, nabavljanje, posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za krivotvorenje²⁸ propisuju neke od modaliteta počinjenja koji bi se odnosili na krivotvoreni bezgotovinski instrument plaćanja u fizičkom obliku, odnosno na krivotvoreni bezgotovinski instrument plaćanja u digitalnom obliku, tim člancima nisu bile obuhvaćene pripremne radnje za protupravno prisvajanje bezgotovinskog instrumenta plaćanja iz članka 7. Direktive (EU) 2019/713, što je sada zakonodavac riješio novom inkriminacijom.²⁹

6. OSTALE BITNE IZMJENE
Člankom 13. ZID KZ-a dodano je novo kazneno djelo u Kazneni zakon koje je inkriminirano u članku 144.a naziva ‘’Zlouporaba snimke spolno eksplicitnog sadržaja’’, koje se progoni po prijedlogu oštećenika.³⁰ Temeljnim oblikom ovog kaznenog djela sankcionira se onaj tko zloporabi odnos povjerenja i bez pristanka snimane osobe učini dostupnim trećoj osobi snimku spolno eksplicitnog sadržaja koja je snimljena uz pristanak te osobe za osobnu uporabu i na taj način povrijedi njezinu privatnost. Nadalje, ovim se kaznenim djelom u stavku 2. inkriminira i onaj tko uporabom računalnog sustava ili na drugi način izradi novu ili preinači postojeću snimku spolno eksplicitnog sadržaja i tu snimku uporabi kao pravu te time povrijedi privatnost osobe na toj snimci, a kvalificirani oblik propisan je kada počinitelj opisano kazneno djelo počini putem računalnog sustava ili mreže i na taj način učini ga dostupnim većem broju osoba. Djelo je propisano kao materijalno kazneno djelo kod kojeg treba utvrditi nastup posljedice koja se sastoji u povredi privatnosti, dok u slučaju izostanka takve posljedice, a počinitelj postupa s namjerom koja mora obuhvatiti činjenicu zloporabe odnosa povjerenja i pristanka snimane osobe, riječ bi bila o pokušaju koji s obzirom na visinu propisane kazne nije kažnjiv.³¹

U cilju jače, odnosno učinkovitije kaznenopravne zaštite žrtava kaznenog djela spolnog uznemiravanja, redefinirana je procesna pretpostavka progona za kazneno djelo iz članka 156. KZ-a tako da je brisan stavak 3. toga članka, koji je do sada propisivao mogućnost progona toga kaznenog djela po prijedlogu, uz iznimku ako je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi³² jer se u praksi pokazalo da je rok od tri mjeseca za podnošenje prijedloga za progon iz članka 47. st.1. Zakona o kaznenom postupku³³, koji se računa od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja ponekad prekratak, imajući na umu specifičnost i osjetljivost kaznenog djela spolnog uznemiravanja pa se ovo kazneno djelo sada progoni po službenoj dužnosti za sve kategorije žrtava.³⁴

Nadalje, člankom 17. ZID KZ-a promijenjen je naslov članka 173. KZ-a iz ‘’Neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta’’ u ‘’Neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke’’ te je posljedično promijenjen i zakonski tekst toga članka, a u cilju preciziranja postupanja službene, odnosno odgovorne osobe, koje predstavlja kazneno djelo, kao i širenja kaznenopravne zaštite zajamčene ovim člankom, koja je dosad bila ograničena na djecu i na druge ranjive skupine osoba.³⁵ Konačno, slijedom svih opisanih izmjena i dopuna, u članku 386. KZ-a u popis pravnih akata Europske unije dodane su i Direktiva (EU) 2019/713 i Direktiva (EU) 2018/1673 (čl. 22. ZID KZ-a).

7. ZAKLJUČAK
Zakonodavna je aktivnost nužna, no stihijski pristup toj osjetljivoj materiji svakako se mora izbjegavati jer hiperprodukcija zakona ne pridonosi pravnoj sigurnosti niti pravnoj uređenosti države.³⁶ Ovaj Prijedlog ušao je u hitnu zakonsku proceduru 10. lipnja 2021., da bi stupio na snagu već 23. srpnja 2021. Međutim, iako je navedeno da se ovim zakonskim prijedlogom usklađuje zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije, proširen je katalog kaznenih djela uz propisivanje nezastarijevanja za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, što svakako predstavlja, uz ostale izmjene, bitne izmjene koje nisu rezultat usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije.