Na ministarskoj konferenciji u Pragu 2001., Republika Hrvatska potpisala je Bolonjsku deklaraciju, koju je 19. lipnja 1999. u Bolonji (Italija) usvojilo 29 europskih ministara obrazovanja. Bolonjska deklaracija je temeljni dokument tzv. Bolonjskog procesa, čiji je cilj reforma visokog obrazovanja na način kojim će se povećati konkurentnost i kvaliteta europskog visokog obrazovanja. Primarni ciljevi Bolonjske deklaracije su usvajanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih stupnjeva (što znači da zemlje trebaju usvojiti zajedničku terminologiju i standarde), usvajanje sustava obrazovanja podijeljenog na dva ciklusa – preddiplomskog i diplomskog (pristup drugom stupnju obrazovanja pretpostavlja završetak prvog ciklusa koji traje najmanje tri godine); uvođenje sustava bodovanja poput ECTS sustava, unaprjeđivanje mobilnosti studenata i nastavnika, europske suradnje u osiguranju kvalitete te nužne europske dimenzije u visokom obrazovanju. Nakon donošenja Deklaracije, održano je niz ministarskih konferencija na kojima su ti ciljevi dopunjeni.
Implementacija ciljeva Bolonjske deklaracije u Republici Hrvatskoj tekla je sporo. Službeno je završena 2010., a temelj za provedbu bio je donošenje Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003.

O vrijednostima i dobrobitima, ali i nedostacima Bolonjskog procesa pozvani su govoriti oni koji su cijelo vrijeme bili uključeni u njegovu provedbu u Republici Hrvatskoj i dakako oni koji podučavaju studente sukladno tom sustavu. Vrijednost Bolonjskog procesa nadasve vidimo u okolnosti da se visoko obrazovanje privatiziralo i „decentraliziralo“, tj. država nije više ekskluzivni osnivač visokoobrazovnih ustanova, a veliki gradovi prestali su biti isključiva mjesta njihova osnivanja.

Kada je riječ o potonjem, jedna takva visokoobrazovna ustanova osnovana je i u Vukovaru, sjedištu Vukovarsko-srijemske županije. Riječ je o Veleučilištu „Lavoslav Ružička“.

Veleučilište „Lavoslav Ružička“ ubraja se među pionire provedbe Bolonjskog procesa. Aktivnosti oko osnivanja počele su donošenjem Uredbe Vlade RH o osnivanju Veleučilišta Lavoslava Ružičke, izdavanjem dopusnice za obavljanje djelatnosti (na temelju Zaključka Nacionalnog vijeća od 13. srpnja 2005. i Odluke Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od 25. srpnja 2005.) te upisom Veleučilišta u Upisnik visokih učilišta, 30. srpnja 2005. Privremenim dekanom imenovan je doc. dr. sc. Antun Pintarić, čija je zadaća bila ustrojiti Veleučilište i organizirati nastavni proces u skladu s odobrenim studijskim programima.

O Veleučilištu, studijskim programima, nastavnicima i studentima te o perspektivama razvoja te na istoku zemlje najisturenije visokoobrazovne ustanove razgovaramo s dekanom Veleučilišta dr. sc. Željkom Sudarićem. Prije toga, dajemo kratak pregled rada i aktivnosti Veleučilišta.

STUDIJSKI I OSTALI NASTAVNI PROGRAMI
Na Veleučilištu provode se tri preddiplomska stručna studija kojima se stječe 180 ECTS-a, i specijalistički diplomski stručni studij kojim se stječe 300 ECTS-a. Preddiplomski stručni studiji su upravni studij, studij trgovine i studij fizioterapije, dok se specijalistički diplomski studij provodi za područje preventivne fizioterapije.

Osim studijskih programa, na Veleučilištu djeluju i sljedeći centri: Centar za traumu i fitnes osnovan 2008., koji od 2016. nosi naziv Centar za sportsku dijagnostiku i rekreaciju, zatim Centar za cjeloživotno učenje osnovan 2009. godine te Centri za kvalitetu i studentski standard osnovani 2016. Konačno, Veleučilište se može pohvaliti i Studentskim poduzetničkim inkubatorom, koji djeluje od 2014.

Za potrebe ovog članka izdvajamo preddiplomski stručni studij „Upravni studij“, stručni studij razine 6 prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru iz područja društvenih znanosti, polje pravo.

Studij traje tri godine, odnosno šest semestara i njegovim završetkom studenti stječu 180 ECTS bodova. Upravni studij ima za cilj pružiti studentima primjerenu razinu znanja i vještina koje omogućuju obavljanje stručnih poslova i osposobljava ih za neposredno uključivanje u radne procese. Studenti se osposobljavaju za samostalno obavljanje upravnih i pravnih poslova u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim javnopravnim tijelima te samostalno obavljanje pravnih poslova u gospodarskim subjektima. Završetkom ovog studija stječe se stručni naziv stručni prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) javne uprave – bacc. admin. publ.

VELEUČILIŠTE I PROGRAM ERASMUS
Veleučilište je tijekom vremena postupno razvijalo i izgrađivalo kapacitete i na drugim područjima važnima za rad visokoobrazovne ustanove. Tako je, primjerice, potpisana povelja Erasmus Extended University Charter – Student placement only za razdoblje od 2012. do 2014. godine te povelja Erasmus Charter for Higher Education za razdoblje od 2014. do 2020. godine.

Na taj su se način na Veleučilištu stekli preduvjeti za razvoj međunarodne suradnje i mobilnosti, a usvajanjem temeljnih dokumenata i ustrojem sustava za administriranje ERASMUS+ programa tijekom 2014. i 2015. započela je sustavna provedba dolaznih i odlaznih mobilnosti.

VELEUČILIŠTE I STUDENTSKI DOM „LEOPOLD“
U sastavu Veleučilišta, u sklopu Centra za studentski standard nalazi se Studentski dom „Leopold“, koji je izgrađen sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj.

Radovi na izgradnji započeli su polaganjem kamena temeljca 13. rujna 2017., a svečano otvorenje studenskog doma upriličeno je 13. studenoga 2018. Studentski dom raspolaže sa 108 ležajeva u 50 dvokrevetnih i 8 jednokrevetnih soba, od kojih su dvije prilagođene potrebama osoba s invaliditetom.

INTERVJU S DEKANOM VELEUČILIŠTA, DR. SC. ŽELJKOM SUDARIĆEM

Profesor sam visoke škole iz znanstvenog polja ekonomija, doktorat znanosti stekao sam iz područja menadžmenta javne uprave, na Veleučilištu sam od 2008., a funkciju dekana obavljam od listopada 2018.

Imate pravo. Iako su oštećenja na zgradama malo vidljiva, obnova i danas traje, a onda možete zamisliti kako je bilo prije skoro 16 godina, kada je osnovano Veleučilište. Odgovarajući prostor nije bilo lako naći. Međutim, priliku i spremnost da Vukovar postane „studentski grad“ prepoznao je Grad Vukovar i poglavarstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je svojom Odlukom od 19. srpnja 2005. godine za potrebe rada Veleučilišta ustupilo prostor u Palači Jirkovsky, tj. školsku zgradu i dvorište, površine 2.775 m2 . Veleučilište je, u stvari, tada imalo na raspolaganju 1/3 navedenog prostora, koji je dijelilo s Uredom državne uprave Vukovarsko-srijemske županije, dok su druge 2/3 bile devastirane. Međutim, voljom gradskih vlasti i s pomoću Ministarstva znanosti i obrazovanja, a ništa manje zahvaljujući entuzijazmu budućih zaposlenika, u vrlo kratkom roku izvršeno je preuređenje dijela prostora te je on opremljen nužnom opremom kako bi nastava mogla započeti. Ministarstvo je za nužne radove i opremanje osiguralo oko 1,1 milijun kuna.

Svečano otvaranje Veleučilišta upriličeno je 27. rujna 2005. Nastava se prvih godina odvijala u obnovljenom dijelu u površini 726 m2, s tim da su se radovi na obnovi nastavili i zgrada je u cijelosti obnovljena nekoliko godina kasnije. U obnovu preostalog dijela uloženo je više od 13 milijuna kuna, a tijekom 2011. i 2012. izvedeni su radovi na uređenja potkrovlja zgrade, čime je Veleučilište dobilo dodatan prostor, površine oko 700 m2. U njemu su danas smješteni studentska knjižnica i čitaonica te nove predavaonice i kabineti za potrebe nastave.

Neću biti neskroman ako kažem da Veleučilište iz godine u godinu raste i postaje relevantan čimbenik u piramidi visokog obrazovanja u ovom dijelu Republike Hrvatske. Na tome radimo strateški i ciljano. Kao što ste naznačili u uvodu, uključujemo se u dostupne međunarodne programe, a k tome kontinuirano aktualiziramo programe studiranja. Međutim, kada bih morao u dvije riječi predstaviti Veleučilište, one bi bile: studenti i djelatnici Veleučilišta.

Studenti su naša najveća uzdanica i svoju predanost prema njima pokazali smo i izgradnjom studentskog doma. Bio je to velik iskorak za Veleučilište, ali i pokazatelj brige i želje da studij u Vukovaru bude istovremeno i konkurentan i pristupačan glede svoje ponude studija. Naime, naš cilj nije samo privući mlade ljude da studiraju u Vukovaru, nego i da nakon studiranja ostanu ovdje živjeti i raditi.

Nemojte mi zamjeriti, stoga, što ću se kao dekan Veleučilišta pohvaliti i time da su sve sobe u studentskom domu klimatizirane, s kupaonicom te su opremljene mini kuhinjom, TV-om, internetskim pristupom i potrebnim radnim prostorom za učenje. Dom ima informatički kabinet, učionicu opremljenu računalima, pisačem, internetskim pristupom i drugom opremom, zajednički dnevni boravak za druženje. Kako je u Vukovaru bicikl uobičajeno prijevozno sredstvo, studentima je na raspolaganju mogućnost korištenja električnih bicikala. Konačno, dom koristi energiju iz solarnih elektrana, što pridonosi kako uštedi, tako i zaštiti okoliša.

Djelatnici Veleučilišta su drugi čimbenik koji moram istaknuti u ovom predstavljanju. Svojom stručnošću, radom, kreativnošću i posvećenošću Veleučilištu podižu njegovu vrijednost i pridonose njegovoj konkurentnosti. Veleučilište ima 45 stalno zaposlenih djelatnika te oko 80 vanjskih nastavnika i suradnika. Riječ je o zavidnom ljudskom potencijalu koji Veleučilištu daje sve bolju perspektivu.

Na Veleučilištu je trenutačno oko 850 studenata, studij fizioterapije privlači najviše mladih iz cijele domovine, ali i ostala dva studijska programa sve su atraktivnija. Na Veleučilištu je do danas završilo i diplomiralo 2.250 studenata.

S obzirom na novonastalu epidemiološku situaciju u Republici Hrvatskoj vezanu uz pandemiju, u cijelosti pratimo preporuke Ministarstva znanosti i obrazovanja te Nacionalnog stožera civilne zaštite, što znači da se dio nastave odvija „u virtualnom obliku“, tj. na daljinu, a jedan dio stručnih vježbi održavao se u kabinetima. Naime, kao što se vidi iz predstavljanja Veleučilišta, jer imamo studijske programe koji zahtijevaju održavanje praktičnih vježbi, učinili smo sve kako bismo pomirili zahtjeve te vrste edukacije i mjere koje su na snazi. Sve aktivnosti Veleučilišta „prebacili“ smo u tzv. online svijet, uključujući nastavu, knjižnicu, sastanke i projekte.

Na tragu poslovice - u svakom zlu neko dobro (iako će se svi složiti da ovo zlo koje se nadvilo nad cijelim svijetom već dosta dugo traje), pandemija je pred nas postavila nove izazove koji se odnose na digitalizaciju poslovanja. Iako vjerujem da ima još puno prostora za poboljšanje, smatram da smo izazovima digitalizacije prilično doskočili. Trudimo se pružiti najbolju moguću uslugu, u skladu s izvanrednim okolnostima, uspostavljena je odlična suradnja nastavnika i studenta, a svoje iznimno zadovoljstvo kvalitetom navedene nastave iskazali su nam studenti u anketi koju smo proveli.

Ipak, ne ustežem se reći da nijedna kvalitetna online nastava ne može zamijeniti nastavu kakvu smo imali do prošle godine. Socijalizacija, interakcija studenata i nastavnika, studentska bezbrižnost i mladenački duh ono je što nam nedostaje i ne možemo dočekati trenutak da se u nastavne dvorane, hodnike te nastavničke kabinete vrati žamor i smijeh, pa i buka, koja se ponekad činila velika, a koja sada toliko nedostaje.

Svoje mišljenje o Veleučilištu građani su dali već putem svojih predstavnika u lokalnoj vlasti, Gradu Vukovaru i Vukovarsko-srijemskoj županiji, koji su od samog početka nesebični u pomoći, potpori i suradnji. Zahvaljujući svima njima, a tu ne smijem izostaviti i državnu vlast, imamo Veleučilište na ponos Vukovaru. S tim u vezi, vjerujem da dijelim mišljenje građana da je Veleučilište najbolje što se moglo dogoditi ovom gradu, čije rane od rata sporo zacjeljuju, a ekonomska situacija se popravlja, ali još uvijek dovoljno ne privlači novo stanovništvo. Upravo obrnuto, svjedoci smo da stanovništvo odnosno mladi svoju priliku za bolji život traže u inozemstvu. Stoga Veleučilište daje nadu da će ovaj ratom napaćeni grad, grad u kojem podjele uvjetovane ratom još uvijek postoje, postati s vremenom i veći studentski grad nego što je trenutačno, i grad u kojem će studenti moći naći svoje prvo zaposlenje i zasnovati svoje obitelji. Proaktivnim pristupom studijskim programima, uvođenju novih kada se za to steknu uvjeti, povezivanjem poduzetništva i obrazovanja, Veleučilište ima priliku biti generator razvitka Vukovara i mjesto ugodnog, kvalitetnog i inovativnog studiranja.

Veleučilište ne treba biti samo proizvođač znanja koje nitko ne koristi, već i pokretač projekata u realnom sektoru. Jedna od temeljnih zadaća Veleučilišta je biti pokretač razvoja lokalne zajednice, gospodarstva i društva u cjelini te bi Veleučilište i njegovi stručnjaci trebali aktivno sudjelovati u stvaranju gospodarskih i razvojnih strategija grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije. Lokalna i regionalna samouprava, uz studente i djelatnike, trebala bi biti temelj na kojem se razvija Veleučilište. Sinergijom svih aktera Veleučilište može uspješno odgovoriti na izazove u budućnosti, postati centrom stručnosti i znanja okruženja u kojem djeluje te utjecati na razvoj društva u cjelini. U tom smislu pozivamo cjelokupnu javnost na otvorenu i konstruktivnu suradnju.

Planovi su nam uvijek usmjereni na razvoj i unaprjeđenje, kako naših studenata, tako i svih djelatnika, a sve u svrhu cjelokupnog razvoja Veleučilišta. Mnogo toga imamo na umu, ali su nam, kao i velikom dijelu drugih obrazovnih ustanova, financije čimbenik koji uvjetuje njihovu provedbu. Konkretno, u suradnji s Gradom Vukovarom radimo na projektu preseljenja Veleučilišta u prostorije Radničkog doma. Riječ je o poduhvatu čija je vrijednost 60 milijuna kuna. Nadamo se da ćemo sljedeće godine ući u novu i modernu zgradu Veleučilišta, koja će nam omogućiti da u sljedećim generacijama dobijemo još više studenata u naš grad. U realizaciji je i projekt „STEP UP – unaprjeđenje i razvoj stručne prakse u visokom obrazovanju“. Vrijednost ovog projekta je skoro 4 milijuna kuna, traje 36 mjeseci, a cilj mu je unaprjeđenje i provedba stručne prakse za studente Veleučilišta “Lavoslav Ružička” u Vukovaru kako bi im se omogućilo stjecanje praktičnih znanja i vještina te povećanje zapošljavanja. Veleučilište je prva visokoobrazovna institucija u Republici Hrvatskoj, a i u regiji, koja je izradila i pokrenula projekt aplikacije u virtualnoj stvarnosti (VR) za potrebe izvođenja nastave vrijednosti pola milijuna kuna, a kako bi dodatno povećala kvalitetu edukacije svojih predavača i studenata. Prateći suvremene metode i trendove edukacije, Veleučilište je za svoje studente Fizioterapije i Preventivne fizioterapije opremilo kabinet suvremenom aplikacijom virtualne stvarnosti koja će pomoći studentima u upoznavanju s ljudskim tijelom putem virtualne stvarnosti, a predavačima omogućiti stvaran prikaz ljudskog tijela, animacije različitih pokreta te prikaze kostura, mišićnog sustava, krvožilnog sustava. Aplikacija će uskoro biti dostupna za potrebe izvođenja nastave na Upravnom studiju i Studiju trgovine te će je koristiti svi studenti Veleučilišta.

Cilj nam je obogatiti studijske programe te privući ne samo studente iz Republike Hrvatske, nego i iz cjelokupne regije. Za to imamo sve pretpostavke, a glede stranih studenata konkretno mislim na mlade ljude iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Bolonjski proces daje priliku za mobilnost studenata i prihvatljivost stečenih diploma bez dodatnih postupaka priznavanja, a sličnost jezika predstavlja veliku prednost. Vjerujem da je studentima iz pograničnih dijelova tih zemalja jednostavnije i povoljnije studirati u Vukovaru nego u velikim gradovima poput Novog Sada ili Tuzle, a i prednost je što kod nas stječu europsku diplomu.

Prije svega želim čitatelje Informatora upoznati s činjenicom da svi studenti, nastavnici i suradnici Veleučilišta imaju mogućnost objavljivati radove i na konferencijama i skupovima koje organizira Veleučilište samostalno i/ili u partnerstvu s drugim visokim učilištima i partnerskim ustanovama, a kada je riječ konkretno o ovoj konferenciji, moram istaknuti da ovo nije prva konferencija u organizaciji Veleučilišta iz područja javne uprave. Naprotiv, riječ je o redovitoj godišnjoj konerenciji koja ima obilježje međunarodne, znanstveno-stručne konferencije.

Međunarodna konferencija „Razvoj javne uprave“ organizira se u okviru Upravnog odjela, a prva takva konferencija održana je 27. i 28. svibnja 2011., dok je deveta po redu konferencija održana 23. i 24. svibnja 2019., u suradnji, tj. suorganizaciji Veleučilišta i Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te pod pokroviteljstvom Ministarstva uprave.

Zbog okolnosti uvjetovanih pandemijom, deseta konferencija održana je u rujnu 2020. godine. Konferenciju uvijek obilježavaju kvalitetne i zanimljive rasprave najstručnijih osoba iz tog područja, izvrsne panel diskusije, a broj autora je u pravilu 50-60 autora i izlagača te stručno-znanstveni radovi prolaze postupak recenzije i objavljuju se u Zborniku radova s pripadajućim ISBN brojem. Kada je riječ o ovogodišnjoj konferenciji, jedanaestoj po redu, koja će se održati 30. travnja 2021., središnja tema je Javna uprava u izvanrednim okolnostima. Ove godine naš suorganizator je Pravni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, a pokrovitelj nam je i i ovaj put Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Uvodno izlaganje održat će nam ministar pravosuđa i uprave, a o ostalim govornicima i temama možete više vidjeti na našim internetskim stranicama www.vevu.hr.

Svim vašim čitateljima, a posebno budućim studentima želim reći da je u visoko obrazovanje u gradu Vukovaru u posljednje dvije i pol godine uloženo više od 100 milijuna kuna, što dokazuje da su nam naši studenti najvažniji, da ćemo postati centar stručnih studija i studentski grad budućnosti. Zahvaljujem Vama osobno, ali i cijelom uredništvu Informatora što je u Veleučilištu prepoznalo kvalitetnog partnera.

Gospodine Sudariću, hvala Vam što ste Informatorovim čitateljima približili rad i aktivnosti Veleučilišta.

Nelson Mandela rekao je da je „obrazovanje najmoćnije oružje koje možete iskoristiti da promijenite svijet“. Ne čini li vam se, drage čitateljice i čitatelji Informatora, da je Grad Vukovar osnivanjem Veleučilišta i njegovim radom odabrao najmoćnije oružje za svoju bolju sudbinu.

Intervju pripremila i vodila:
Slavica Banić, glavna urednica