Zakon o Državnom inspektoratu (Nar. nov., br. 76/99), na snazi je od 27. srpnja 1999. godine, osim odredaba članka 14.-18., koje su se počele primjenjivati protekom roka od 90 dana od dana stupanja na snagu.

U međuvremenu je donesen Zakon o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave¹, kojim je djelomično izmijenjen djelokrug Državnog inspektorata, pa je kao posljedica toga to da je Zakon o Državnom inspektoratu više puta mijenjan posebnim zakonima (Nar. nov., br. 96/03, 10/03, 151/03, 160/04, 174/04, 33/05 i 48/05), a te su se izmjene odnosile na izmijenjeni djelokrug Inspektorata u odnosu na ovlasti njegovih inspektora za postupanje u upravnom području vinarstva, stočarstva, šumarstva, ribarstva, slatkovodnog i morskog te šumskog sjemena i šumskih sadnica².

Posljednja izmjena tog Zakona, odnosno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu (Nar. nov., br. 129/05), stupila je na snagu 8. studenoga 2005. g., a odnosi se na mnoga bitna pitanja, o čemu pišemo u ovom članku.

1. Cilj izmjena Zakona

Siva ekonomija je ozbiljan društveni problem razvijenih ekonomija i društava, a poglavito zemalja u tranziciji, kakvo je i hrvatsko društvo. Po prirodi djelokruga,

neka tijela državne vlasti imaju zadaću otkrivanja i sprječavanja svih pojavnih oblika sive ekonomije, pojave koja se u javnosti često naziva i rad na crno, sivo tržište, ekonomija u sjeni, neslužbeno gospodarstvo i si.

U zaključcima Vlade Republike Hrvatske, sa sjednice održane 25. studenoga 2004. godine, kojima je prihvaćen Plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije, našlo se i mjesta za zaduženje Državnog inspektorata da u ulozi stručnog nositelja izrade prijedloga Zakona, u svezi s ovlastima inspektora u predmetima u kojima se sprječava siva ekonomija i donose upravne mjere kojima se gospodarske subjekte i pojedince otkriva, sprječava i kažnjava u djelatnosti sive ekonomije, izradi Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o Državnom inspektoratu.

Svih ovih godina primjene Zakona o Državnom inspektoratu i praćenja stanja i podataka o poduzetim mjerama u upravnim područjima trgovine, obrta, ugostiteljstva, turizma, rada i zapošljavanja, uočena je potreba za potpunijim i sveobuhvatnijim uređenjem pitanja inspekcijskog nadzora, kako bi se u provedbi tog nadzora pojačala učinkovitost inspektora na sprječavanju nezakonitosti koje imaju veliku društvenu opasnost i prijetnja su zaštićenim društvenim vrednotama.

2. Donošenje usmenog rješenja u okviru sadržaja zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru

2.1. Ovlasti gospodarskog inspektora u donošenju rješenja

Člankom 17. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu (u nastavku teksta: Zakon), kojim se mijenjao članak 58., propisani su slučajevi u kojima je gospodarski inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora dužan usmenim rješenjem u zapisniku o obavljanom inspekcijskom nadzoru donijeti usmeno rješenje.

2.1.1. Osiguranje dokaza

Prvi slučaj odnosi se na osiguranje dokaza, pa će inspektor privremeno, dok traju razlozi za to, zabraniti raspolaganje robom, u tri slučaja, i to:

• ako postoji osnovana sumnja da je roba predmet protupravnog obavljanja djelatnosti;
• ako se u prometu nalazi roba za koju se ne može utvrditi podrijetlo ili nije evidentirana u propisanim poslovnim, trgovačkim i drugim knjigama ili evidencija i ³
• ako se zbog povrede propisa treba izreći posebnim propisom predviđena mjera zabrane prometa određenih proizvoda, a postoji opasnost od prodaje, prikrivanja, zamjene i uništenja proizvoda dok izrečena mjera za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ne postane izvršna.

2.1.2. Zabrana poslovanja

U drugom slučaju, koji se odnosi na provedbu inspekcijskog nadzora u kojem će gospodarski inspektor usmenim rješenjem u zapisniku zabraniti poslovanje, dok se ne otklone inspekcijskim nadzorom utvrđeni nedostaci u poslovanju:

• obavljanje djelatnosti, ako obavljanje djelatnosti obavlja pravna ili fizička osoba za koju nije registrirana ili ako nema valjan akt za obavljanje djelatnosti;
• prodaju proizvoda, odnosno pružanje usluga kada je zakonom ili drugim propisom prodaja takvih proizvoda, odnosno pružanje takvih usluga zabranjeno;
• prodaju proizvoda, odnosno pružanje usluga ako takva prodaja, odnosno pružanje usluga nije obuhvaćeno registracijom ili rješenjem nadležnog tijela ili za koju nisu ispunjeni propisani tehnički i drugi propisani uvjeti za prostor uređaje, oruđa i opremu;
• zabraniti obavljanje ugostiteljske ili turističke djelatnosti, odnosno, pružanje usluga ako se ta djelatnost obavlja bez upisa u propisani registar, odnosno upisnik i/ili ako se te djelatnosti obavljaju bez rješenja kojim je utvrđeno da prostor, uređaji i oprema udovoljavaju propisanim uvjetima.

2.2. Ovlasti inspektora rada (zaštite na radu) u donošenju rješenja

Člankom 18. Zakona izmijenjen je članak 59., što i nije osobita novost, a propisuju se slučajevi u kojima će inspektor rada u području zaštite na radu, za vrijeme inspekcijskog nadzora (odmah) donijeti svojevrsno usmeno rješenje, upisom u knjigu nadzora⁴, koju je dužan voditi poslodavac, kojim će:

• narediti poslodavcu da udalji s posla radnika koji radi protivno pravilima zaštite na radu, odnosno koji ne upotrebljava propisana osobna zaštitna sredstva te za kojega se opravdano može pretpostaviti da je pod utjecajem alkohola ili opojnih droga;
• narediti poslodavcu da radnika udalji s posla za čije obavljanje ne ispunjava uvjete utvrđene pravilima zaštite na radu, ako je zbog toga neposredno ugrožen život odnosno zdravlje ljudi;
• zabraniti uporabu sredstava rada, dok se ne otklone nedostaci ili dok traju okolnosti zbog kojih je neposredno ugrožen život, odnosno zdravlje radnika;
• zabraniti poslodavcu određeno ponašanje ili postupanje koje nije u skladu sa zakonom ili drugim propisom, odnosno narediti mu otklanjanje inspekcijskim nadzorom utvrđenih nepravilnosti u poslovanju i
• zabraniti uporabu strojeva i uređaja s povećanim opasnostima ako takvi uređaji i oprema nisu ispitani u propisanim rokovima, a opravdano se može pretpostaviti da postoji neposredna opasnost po život, odnosno zdravlje radnika.

Navedene ovlasti inspektora rada zaštite na radu nisu novost. Izmjene su učinjene samo zbog toga da bi se određenije propisale ovlasti inspektora i omogućilo učinkovitije djelovanje na utvrđene nezakonitosti u području zaštite na radu. Iz prijašnjeg teksta izostavljena je odredba stavka (5.) članka 59., koja je propisivala da će inspektor rada donijeti rješenje kojim će nadziranoj osobi zabraniti obavljanje djelatnosti za koju nije registrirana ili ako nema potrebno odobrenje od nadležnog tijela za obavljanje djelatnosti. Uz opću odredbu iz članka 30. stavak (1.) podstavak 1., koja propisuje ovlasti inspektora glede utvrđivanja legaliteta poslovanja, te poslove prema izmijenjenoj odredbi stavka (3.) članka 58. ubuduće bi obavljali gospodarski inspektori.

2.3. Ovlasti inspektora rada (za radne odnose)

Člankom 19. Zakona izmijenjen je članak 62.

Odredba stavka (2.) ovoga članka u izvornom obliku glasila je:

• (2) Ako prilikom nadzora inspektor rada utvrdi:
• da za poslodavca radi stranac bez radne dozvole,
• da je poslodavac sa zaposlenikom sklopio ugovor o djelu, ili koji drugi ugovor osim ugovora o radu, a po zakonu je morao sklopiti ugovor o radu,
• da poslodavac zaposlenika s kojim je sklopio ugovor o radu nije prijavio tijelima mi- rovinsko-invalidskoga ili zdravstvenoga osiguranja,
• da poslodavac nije izvršio izvršno rješenje inspektora rada,
• da poslodavac povjerava poslove zaposlenicima drugoga poslodavca protivno odredbama stavka 1. ovoga članka, može rješenjem privremeno, do otklanjanja utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti, zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti«.

Način izvršenja rješenja ostao je nepromijenjen. Inspektor će izvršenje rješenja provesti pečaćenjem poslovnih prostorija, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi način pogodniji za stranku.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu, prema stavku (1.) izmijenjenog članka 62., inspektor rada za radne odnose u provedbi inspekcijskog nadzora će, na vrijeme u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu, odnosno prostoru, ako utvrdi da je za poslodavca radio:

• stranac bez radne dozvole koji nije oslobođen obveze njezinog pribavljanja ili kod poslodavca obavlja posao za koji mu nije izdana radna dozvola i
• radnik na obavljanju poslova, koji s obzirom na prirodu i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a poslodavac ga nije prijavio na obvezno mirovinsko ili osnovno zdravstveno osiguranje s prvim danom početka rada i na odgovarajuće radno vrijeme.

Institut donošenja usmenog rješenja nije stran hrvatskom zakonodavstvu i Zakon o općem upravnom postupku⁵ regulira slučajeve kada se može donijeti usmeno rješenje, a taj postupovni propis odnosno prigovore da se ovlasti za postupanje inspektora mogu propisati samo materijalnim propisima, smatramo neutemeljenim. Prema našem mišljenju, nema zakonskih ni drugih zapreka da se za otklanjanje nezakonitog rada i poslovanja tim Zakonom propišu situacije u kojima inspektori Državnog inspektorata mogu donositi usmena rješenja u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru. S obzirom na to da je zakonodavac prihvatio institut usmenog rješenja kojeg inspektor donosi u okviru zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru ili kao samostalan akt (rješenja u knjizi nadzora inspektora rada - za zaštitu na radu) svjesno se zanemaruje redoviti postupak iz nekih faza upravnog postupka.

Navedeni slučajevi donošenja usmenog rješenja u zapisniku o obavljenom nadzoru ne isključuju mogućnost pravne zaštite zakonitosti pojedinačnih rješenja i postupaka, jer se predviđa obveza inspektoru da otpravak takvog rješenja u pisanom obliku dostavi stranci. S obzirom na tu okolnost, stranka je u mogućnosti poduzimati radnje radi zaštite svojih prava i interesa te se na taj način stranci jamči pravo na žalbu i otvara put sudske kontrole pojedinih rješenja koja donosi inspektor, s tim da se pravo na žalbu računa od dana prijma pisanog otpravka rješenja, a ne od dana kada je rješenje doneseno usmeno. Pritom ne želimo reći da kod donošenja usmenih rješenja ne mogu nastati teškoće pri utvrđivanju točnog i potpunog činjeničnog stanja, koje uvjetuju donošenje usmenog rješenja, a može biti i drugih nepoznanica osobito ako se radi o složenom inspekcijskom nadzoru utvrđivanja, primjerice, postojanja ugovora o radu ili pak o situacijama gdje sudjeluje veći broj stranaka.

3. Izvršenje usmenog rješenja

Način izvršenja usmenog rješenja propisan je stavkom (6.) članka 17., stavkom (5.) članka 18. i stavkom (2.) članka 19. Zakona. S obzirom na prirodu usmenog rješenja u zapisniku, za njegovo izvršenje ne vrijede pravila Zakona o općem upravnom postupku propisana člankom 270.6 Naime, navedene odredbe za izvršenje usmenih rješenja u zapisniku, ovisno o konkretnom slučaju, predviđaju pečaćenje prostorija, postrojenja, uređaja opreme za rad, s tim da je u tim odredbama naglašeno i opće pravilo, propisano člankom 273. stavak (1.) ZUP-a, da izvršenje treba provesti na onaj način i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je najblaže za izvršenika, osim u slučaju kad postupak vodi inspektor rada u području zaštite na radu, gdje se kao način izvršenja rješenja predviđa samo pečaćenje.

Pečaćenje se obavlja na najpogodniji način, tako da se sredstva rada i poslovne prostorije ne mogu koristiti, a da se prethodno ne povrijedi službeni pečat koji je inspektor stavio radi izvršenja rješenja.

Za pečaćenje inspektor može koristiti hladni pečatni vosak s jamstvenikom, samoljepljivu vrpcu, žicu s olovnom plombom na koju se utisne znak Državnog inspektorata i naziv Državni inspektorat, sve ovisno o ocjeni inspektora kojim sredstvima je pečaćenje pogodnije izvršiti⁷.

Kada je pečaćenje obavljeno, na pogodnom mjestu u poslovnoj prostoriji ili uređajima i opremi koji su zapečaćeni, inspektor, u pravilu, na vidnom mjestu postavlja primjerak akta koji je izvršen. U tom slučaju, to je zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, u kojem je inspektor donio usmeno rješenje odnosno rješenje inspektora rada doneseno upisom u knjigu nadzora.

Za dovršenje postupka izvršenja, inspektor je dužan istaknuti i upozorenje o kaznenom djelu skidanja i povrede službenog pečata ili znaka. U tu svrhu, inspektor će izraditi poseban akt, koji će u zaglavlju sadržavati oznaku Državnog inspektorata, naziv područne jedinice Državnog inspektorata (područna jedinica Rijeka, Split, Osijek, Varaždin ili Zagreb), pobližu oznaku unutarnje ustrojstvene jedinice iz koje je inspektor (gospodarski ili inspektor rada) obavio inspekcijski nadzor i proveo izvršenje. U tom aktu, inspektor će u krupnom planu upisati tekst sljedećeg sadržaja: »UPOZORENJE - KAZNENO DJELO SKIDANJA I POVREDE SLUŽBENOG PEČATA ILI ZNAKA«, a ispod toga će ispisati sadržaj odredbe članka 323. Kaznenog zakona⁸.

4. Pisani otpravak usmenog rješenja

Ustavna odredba članka 18. Ustava Republike Hrvatske9 jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata u postupku prvog stupnja. Čuvajući smisao navedene ustavne odredbe, isto pitanje obrađeno je u odredbi članka 15. Zakona o sustavu državne uprave10. Otpravak usmenog rješenja u pisanom obliku, koje se po sadržaju ne smije razlikovati od usmenog rješenja, predviđa stavak (8.) članka 17. stavak (4.), članka 18. i stavak (3.) članka 19. Zakona. Razlika je u tome što je gospodarski inspektor u slučaju iz članka 17. i inspektor rada za radne odnose u slučaju iz članka 19. po službenoj dužnosti, bez zahtjeva stranke, u obvezi stranci takvo rješenje otpremiti, a inspektor rada (zaštite na radu) za slučaj iz članka 18., samo ako to pisano zahtijeva poslodavac ili jezikom procesnih pravila, stranka, kod kojeg je inspekcijski nadzor obavljen.

Rok za otpremu rješenja kojeg donosi gospodarski inspektor je osam dana, osim ako u tom roku utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni. Rok za otpremu rješenja kojeg je donio inspektor rada za radne odnose je osam dana od dana donošenja usmenog rješenja, a za otpravke rješenja inspektora rada zaštite na radu tek je propisano da otpravak rješenja poslodavac/stranka može zahtijevati u roku osam dana od dana upisa izrečene mjere u knjigu nadzora, pa u svezi s vremenom za donošenje i otpremu rješenja valja primijeniti opći zakonski rok od osam dana, iz članka 46. stavak (3.), a u svezi sa stavkom (2.) izvornog teksta Zakona.

Nakon dostave pisanog otpravka usmenog rješenja, stranci se otvara pravni put zaštite svojih prava i interesa podnošenjem žalbe kao redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku.

5. Privremeno skidanje pečata i otvaranje prostorija

Ako je, iz opravdanih razloga, nakon pečaćenja potrebno nakratko otpečatiti poslovne prostorije za koje je pravni temelj bilo usmeno rješenje u zapisniku, predstavnik pravne osobe ili fizička osoba na koju se odnosi usmeno rješenje može u roku 24 sata nakon provedenog pečaćenja pisanim putem zatražiti da se zapečaćena prostorija privremeno otpečati. To pravo je na strani subjekata čije je poslovanje inspektor nadzirao, s tim da se ostvarivanje toga prava može tražiti samo u dva (opravdana) slučaja predviđena Zakonom, stavak (7.). članka 17. i stavak (4.) članka 19., i to:

• u situaciji da je iz prostorije potrebno iznijeti pokvarljive namirnice i
• radi poduzimanja mjera u svezi sa sigurnošću prostorija i instalacija.

Oba slučaja u kojima se može tražiti skidanje pečata i privremeno otvaranje prostorija, imaju za cilj sprječavanje mogućeg nastanka štete koja bi se pojavila kao posljedica toga što je prostorijama odnosno uređajima i opremi pečaćenjem onemogućen pristup i njihova uporaba.

Inspektor koji je obavio pečaćenje, ili u njegovoj spriječenosti ili odsutnosti drugi inspektor, dužan je zahtjevu udovoljiti, s tim da će o provedenim radnjama sastaviti zapisnik i prije otpečaćene prostorije ponovno zapečatiti.

6. Slučajevi kad inspektori ne podnose zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka

Kad inspektor utvrdi da je povredom propisa počinjen prekršaj, tada je dužan prema odredbi stavka (1.) članka 51. Zakona o Državnom inspektoratu, bez odgađanja, a najkasnije u roku 15 dana od dana završetka nadzora (pod uvjetom da nije izdao prekršajni nalog ili naplatio novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja), pokrenuti prekršajni postupak. Prekršajni postupak pokreće se zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka. Zaprimljeni zahtjev sud će razmotriti bez odgode i zakazat će glavnu raspravu.

Odredba navedenog članka 51. dopunjena je novim stavkom (3.), koji glasi:

»Iznimno od stavka 1. ovoga članka, inspektor neće podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ako su utvrđene nepravilnosti otklonjene tijekom inspekcijskog nadzora ili najkasnije u roku od osam dana od dana provedenog inspekcijskog nadzora, uz uvjet da je donja granica propisane novčane kazne za prekršaj pravne osobe jednaka ili manja od 3.000.00 kuna, a za prekršaj fizičke osobe jednaka ili manja od 1.000,00 kuna«.

Propisivanjem navedene iznimke, u odnosu na propisanu obvezu podnošenja zahtjeva, predviđenu navedenim stavkom (1.) članka 51., namjera je zakonodavca rasteretiti sudove tzv. bagatelnih prekršaja koji se predviđaju za povrede zaštićenih društvenih vrijednosti, za koje je propisan niži iznos novčane kazne za prekršaje. Iz sadržaja navedene odredbe jasno proizlazi da inspektor neće podnositi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka samo u onim slučajevima kada su kumulativno ispunjena dva uvjeta, i to:

• da su utvrđene nepravilnosti u poslovanju otklonjene za vrijeme inspekcijskog nadzora ili najkasnije u roku osam dana od provedenog nadzora. Jasno je da za nepravilnosti utvrđene u poslovanju moraju biti predviđeni prekršaji i prekršajne sankcije i
• uz uvjet propisanosti novčane kazne za prekršaj različito za pravnu i fizičku osobu, do naznačenog iznosa izraženog u kunama.

Navedenu iznimku od pravila, zbog koje inspektori kao ovlašteni pokretači postupka od stupanja na snagu Zakona (8. studenoga 2005. g.) neće podnositi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ne treba doslovno shvatiti.

Naime, inspektori su tek jedni od ovlaštenih pokretača postupka. Prema odredbama članka 109. stavak (1.) Zakona o prekršajima¹¹ temeljno pravo i dužnost državnog odvjetnika jest progon prekršaja kao kažnjivih djela. U prekršajnim predmetima državni odvjetnik je stranka i u njegov djelokrug, između ostalog, spada i podnošenje i zastupanje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. Na ovom mjestu ne spominjemo u praksi sporno pitanje oko toga na koji će način državni odvjetnik doći do saznanja da je prekršaj počinjen.

Podnositelj zahtjeva, pod zakonom propisanim uvjetima, može biti i oštećenik. Takav položaj oštećenika proizlazi iz odredaba članka 112. Zakona o prekršajima.

Ni u jednom ni u drugom slučaju, dakle, kada se u ulozi podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka nađe državni odvjetnik odnosno oštećenik, propisani iznos donje granice novčane kazne za prekršaj ne bi zadržavao vođenje prekršajnog postupka koje bi za te prekršaje podnijeli ti ovlaštenici. Ostaje vidjeti kakvu će primjenu u praksi imati te zakonske odredbe.

7. Žuran postupak o zahtjevu za izdavanje naloga za pretragu

Novost u dopunjenom članku 51. stavak (2.) je i to što je inspektorima Državnog inspektorata, kad ocijene da postoje osnove sumnje da bi se pretragom stana ili drugog prostora utvrdilo obavljanje djelatnosti bez legaliteta te osigurali dokazi važni za postupak, a ne mogu se osigurati na drugi način, propisana obveza da bez odlaganja podnesu zahtjev za pretragu, dok je prekršajnim sudovima, ako se radi o prekršajnim predmetima, propisana obveza da u roku 24 sata odgovore na zahtjev inspektora za izdavanje pisanog naloga za pretragu stana ili drugog prostora te privremeno oduzimanje sredstava, predmeta i dokumentacije koja služi obavljanju neregistrirane djelatnosti.

Stavak (2.) članka 51. Zakona glasi:

»Ako inspektor utvrdi da postoji osnovana sumnja da se u stanu ili drugom prostoru obavlja određena djelatnost bez odobrenja nadležnog tijela, inspektor će bez odlaganja zatražiti od sudbenog tijela da po hitnom postupku izda pisani nalog za pretragu stana ili drugog prostora te zapljenu sredstava, predmeta i dokumentacije koji služe obavljanju neregistrirane djelatnosti. Nadležno sudbeno tijelo će o zahtjevu riješiti u roku od 24 sata«.

Glede propisivanja roka od 24 sata, u kojem su sudovi u prekršajnim predmetima dužni odgovoriti na zahtjev inspektora, mogli su se čuti prigovori da su radnje u prekršajnom postupku, u koje spada i pretraga stana i drugih prostorija te razlozi za pretragu, zakonska materija koja se uređuje Zakonom o prekršajima, pa da zbog toga ne bi bilo mjesta to pitanje uređivati ovim Zakonom.

To što se zakonodavac navedena pitanja odlučio urediti ovim Zakonom, samo je potvrda toga da se mjerama za sprječavanje sive ekonomije, koja proizlazi iz obavljanja djelatnosti za koju nositelj te djelatnosti nije pribavio potrebno odobrenje, želi dati veći značaj, osiguravanjem zakonskih pretpostavki za otkrivanje, dokazivanje i suđenje počiniteljima prekršaja u tom području.

S ustavnopravnog stajališta nema zapreka da se neka pitanja prekršajnog prava uređuju i izvan zakonske materije Zakona o prekršajima, samo je važno da je to učinjeno zakonom, kao što je u konkretnom slučaju.

Za jednu i drugu novinu u Zakonu, propisane u novim stavcima (2.) i (3.) nepodnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i propisivanje žurnog postupka određivanjem roka za postupanje po zahtjevu inspektora kojim se traži nalog za pretragu, vidljiva je još jedna jasna namjera zakonodavca da se stvore zakonske pretpostavke, s jedne strane da se sudovi rasterete vođenja postupka za bagatelne prekršaje, a s druge, da se ubrza izvođenje dokaza i utvrđivanje činjenica te time i sudovanja za prekršaje kojima se otkrivaju, prijavljuju i kažnjavaju nositelji sive ekonomije, u slučaju bespravnog rada i zapošljavanja.

8. Zahtjev za izdavanje uvjerenja o kakvoći proizvoda (izmijenjena je i odredba članka 17. ZDI-a)

Članak 17. izvornog teksta Zakona dopunjen je tako što je dodan novi stavak (2.), a odnosi se na to da se umjesto dosadašnje obveze uvoznika i domaćeg proizvođača da se pri svakom uvozu proizvoda¹² prije stavljanja u promet na domaće tržište, ubuduće obraća gospodarskom inspektoru sa zahtjevom da mu izda uvjerenje o kakvoći kojim se potvrđuje propisana odnosno deklarirana kakvoća, samo prigodom prvog stavljanja u promet određenih proizvoda.

Odredba novog stavka (2.) glasi:

»Uvoznik proizvoda čiji proizvođač ima sjedište u jednoj od zemalja članica Europske unije pri drugom i svakom sljedećem stavljanju u promet uvezenih istovrsnih proizvoda nije obvezan podnijeti zahtjev radi izdavanja uvjerenja o kakvoći, kao i domaći proizvođač prilikom drugog i svakog sljedećeg stavljanja u promet istovrsnih proizvoda«.

Dio zakonske odredbe koja govori o proizvođaču i sjedištu, valja tumačiti tako da se zahtjevu uvoznika uvjerenje o kakvoći izdaje jednom i za proizvode koji su proizvedeni u pogonima/tvornicama proizvođača lociranim izvan matične zemlje. S obzirom na to da svaki proizvod koji se stavlja u promet mora u cijelosti biti identificiran, što se u toj odredbi označava kao istovrsni proizvod, identifikacija proizvoda postiže se time što će uvoznik u zahtjevu za izdavanje uvjerenja, za svaki proizvod navesti podatak o vrsti, tipu, modelu, sorti, trgovačkom imenu, ako ga ima, ali i druge podatke koji služe za potpunu identifikaciju proizvoda. Iz navedenih razloga i uvjerenje o kakvoći, kad su stečeni uvjeti za njegovo izdavanje, treba sadržavati sve identifikacijske podatke.

Obveza podnošenja zahtjeva samo prigodom prvog uvoza računa se od 8. studenoga 2005. godine, znači od stupanja na snagu IZ- Dl-a, pa uvjerenja izdana prije tog roka ne vrijede za proizvode uvezene poslije stupanja na snagu Zakona.

Do navedene dopune te zakonske odredbe došlo se na temelju stalnog praćenja kakvoće prehrambenih i neprehrambenih proizvoda od strane gospodarskih inspektora. Prema tom praćenju i zapažanjima, sa sigurnošću se može tvrditi kako grupe proizvoda za koje se izdaje uvjerenje o kakvoći, čiji proizvođač ima sjedište u jednoj od zemalja članica Europske unije ili ako se radi o domaćim proizvođačima, u cijelosti odgovaraju propisima o kakvoći.

Zakonsko rješenje koje obvezuje gospodarske subjekte na pribavljanje uvjerenja o kakvoći samo u prigodi prvog uvoza odnosno prvog stavljanja na tržište proizvoda, vrijedi za uvoznike i domaće proizvođače, može se smatrati doprinosom zakonodavca da se takve subjekte rastereti nepotrebnog administriranja ako istovrsne proizvode na tržište stavljaju više puta.

Na opisani način trgovce se ne oslobađa obveze da proizvodi, sve do prodaje potrošaču, zadrže svojstva kojima se kakvoća ne mijenja, a što se postiže time što gospodarski inspektori imaju ovlast kontrolirati kakvoću proizvoda, nakon stavljanja tih proizvoda na tržište, odnosno u promet.

 

 

¹ Zakon o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave objavljen je u Narodnim novinama, br. 199/03, 30/04 i 136/04. Odredba članka 22. toga Zakona, sada glasi:

»Državni inspektorat obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na: nadzor nad obavljanjem poslova u prometu robom; nadzor nad primjenom propisa o radu i zaštiti na radu; elektroenergetici, rudarstvu, istraživanju i iskorištavanju mineralnih sirovina, posudama pod tlakom; te obavljanjem ugostiteljske i turističke djelatnosti:

Državni inspektorat obavlja i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom.« Usporedbom zakonskog teksta koji je prije, do izmijenjenog Zakona o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave iz 2004. godine, uređivao djelokrug Inspektorata, jasno je vidljivo da inspektori Državnog inspektorata više ne obavljaju inspekcijski nadzor u upravnom području vinarstva, šumarstva, ribarstva, slatkovodnog i morskog te šumskog sjemena i šumskih sadnica. Obavljanje inspekcijskog nadzora iz navedenih upravnih područja, ponovno je unutar djelokruga Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.
² Zakon o Državnom inspektoratu mijenjan je posebnim zakonima, i to:

- Zakonom o vinu (Nar. nov., br. 96/03), njegovim člankom 82., s primjenom od 18. lipnja 2003. godine - Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stočarstvu (Nar. nov., br. 151/03), člankom 41., s primjenom od 1. siječnja 2004. godine

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Nar. nov., br. 160/04), člankom 19., s primjenom od 26. studenoga 2004. godine

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o slatkovodnom ribarstvu (Nar. nov., br. 174/04), člankom 49., s primjenom od 18. prosinca 2004. godine

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o šumskom sjemenu i šumskim sadnicama (Nar. nov., br. 33/05), člankom 8., s primjenom od 22. ožujka 2005.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu (Nar. nov., br. 48/05), člankom 38., s primjenom od 21. travnja 2005. godine.
³ Sa stajališta ovlasti gospodarskih inspektora, inspektor će ponajprije kontrolirati vodi li nadzirana osoba evidenciju prometa robe kao propisanu obvezu Pravilnikom o obliku i načinu vođenja popisa robe u trgovini na malo (Nar. nov., br. 73/03 i 79/02).
⁴ Sadržaj i način vođenja knjige nadzora iz područja zaštite na radu propisan je Pravilnikom o evidenciji, ispravama, izvještajima i knjizi nadzora iz područja zaštite na radu (Nar. nov., br. 52/84).
⁵ U svezi s usmenim rješenjem vidjeti odredbu član- ka 214. Zakona o preuzimanju Zakona o općem upravnom postupku u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96 - Odluka USRH) i v. Komentar Zakona o općem upravnom postupku - str. 302 - dr. sc. Pero Krijan, Novi informator, 2005.
⁶ Navedene odredbe ćlanka 270. glase:

(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku iz- vršuje se pošto postane izvršno.

(2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno:

1) istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena;

2) dostavom stranci ako žalba nije dopuštena;

3) dostavom stranci ako žalba ne odgađa izvršenje;

4) dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija.

(3) Drugostupanjsko rješenje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rješenje postaje izvršno kad se dostavi stranci.

(4) Ako je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, s izvršenjem rješenja može se započeti istekom toga roka. Ako rješenjem nije određen rok za izvršenje radnje, rješenje postaje izvršno u roku od petnaest dana od dana donošenja rješenja. Rješenjem ostavljeni rok za izvršenje rješenja odnosno propisani rok od petnaest dana za izvršenje počinje teći od dana kad rješenje, u smislu st. (2) i (3) ovoga članka, postane izvršno.

(5) Izvršenje se može provesti i na temelju nagodbe, ali samo protiv osobe koja je sudjelovala u nagodbi.

(6) Ako se rješenje odnosi na dvije stranke ili više stranaka koje u postupku sudjeluju s istovjetnim zahtjevima, žalbama i jedne takve stranke sprečava izvršnost rješenja.

(7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje.

⁷ Naputak o načinu pečaćenja kada se rješenje inspektora Državnog inspektorata izvršava pečaćenjem (Nar. nov., br. 38/00) donio je glavni inspektor Državnog inspektorata na temelju ovlasti iz članka 56. stavak 2. Zakona o Državnom inspektoratu.
⁸ Članak 323. Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 110/ 97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 105/04 i 84/05) glasi:

»(1) Tko skine ili povrijedi službeni pečat ili znak koji je ovlaštena službena osoba stavila radi osiguranja predmeta ili prostorije, ili tko bez skidanja ili povrede pečata ili znaka uđe u takvu prostoriju ili otvori osigurani predmet, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.«
⁹ Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01 - isp.).
¹⁰ Nar. nov., br. 190/03 - proč. tekst i 199/03. Tekst navedenog zakonskog članka glasi: »Protiv pojedinačnih akata, radnji i mjera tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, donijetih u prvom stupnju, može se podnijeti žalba, a u slučaju da žalba nije dopuštena zatražiti sudska zaštita«.
¹¹ Zakon o prekršajima (Nar. nov., br. 88/02, 122/ 02, 187/03, 105/04 i 127/04).
¹² Radi se o proizvodima s liste proizvoda za koje je Vlada Republike Hrvatske, na temelju ovlasti iz članka 15. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu, Uredbom o određivanju proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći (Nar. nov., br. 127/99) utvrdila grupe proizvoda za koje će gospodarski inspektor izdati uvjerenje o kakvoći. Podrazumijeva se da proizvodi moraju odgovarati deklariranoj odnosno propisanoj kakvoći da bi se uvjerenje izdalo. Vidjeti i Uredbu o naknadi troškova nadzora kakvoće proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći (Nar. nov., br. 127/99).