Presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu »Trgo protiv Hrvatske« vrlo je značajna za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, jer iz nje proizlazi da osoba koja je u razdoblju između 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. pokrenula parnicu uz primjenu (kasnije od Ustavnog suda RH ukinutog) članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), radi stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju dosjelosti, i ishodila sudsku presudu, to je vlasništvo stekla zakonito jer se ta presuda ne može naknadno izmijeniti samo zato jer je Ustavni sud RH tu zakonsku odredbu naknadno ukinuo. Svrha ovoga članka jest dati dodatni naglasak na stajališta Europskog suda za ljudska prava iz te presude, kao i utjecaj koje to stajalište može imati na presude koje se donose u predmetima utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti.