1. UVOD
Prvi saziv Hrvatskoga sabora, onaj izabran na prvim demokratskim izborima održanim u proljeće 1990. godine, na zajedničkoj je sjednici triju vijeća 22. prosinca 1990. donio novi Ustav Republike Hrvatske¹, čime je ispunio svoju ustavotvornu ulogu. Budući da je Ustav RH donesen neposredno prije Božića, često se koristi naziv „Božićni Ustav“. Dana 22. prosinca 2020. obilježili smo, dakle, 30. „rođendan“ temeljnog pravnog akta naše države. Zabrinjavajuće je i znakovito da i ta okrugla godišnjica protječe neprimjetno i zanemareno ubrajajući Republiku Hrvatsku u jedne od onih država koje među svojim blagdanima, neradnim danima i spomendanima ne prepoznaje dan usvajanja vlastitog najvišeg pravnog i političkog akta.²

Poznata je stara Heraklitova uzrečica: „čuvajte svoje zakone kao zidine vašeg grada“,³ a u istom će tonu poznati njemački suvremenik Häberle: „danas je važno približiti mnogim građanima spoznaje istinski republikanskoga konstitucionalizma i obraniti se već u začetcima od svih pojava totalitarnoga, fundamentalističkog mišljenja.“⁴ Moderna ustavna demokracija, upravo ona radi izgradnje koje je i usvojen Božićni Ustav RH, smatra se optimalnim oblikom vladavine.⁵ Uz kvalitetan ustavnopravni okvir, sastavni su dio ustavne demokracije građanski obrazovani, osviješteni i aktivni građani,⁶ a podržavajući čimbenici su sloboda i neovisnost pravosuđa, medija i znanstvene zajednice.⁷ Dakako, poznavanje vlastitog ustava ili ustavna pismenost prvi je element građanske pismenosti, društvenog temelja uspješnog funkcioniranja ustavne demokracije.

Povodom 30. obljetnice Ustava RH, a budući da u RH još nikada nije provedeno konkretno istraživanje stvarnog stanja ustavne pismenosti, istraživački tim u sastavu prof. dr. sc. Sanja Barić (Pravni fakultet Rijeka), dr. sc. Sandra Debeljak (Veleučilište u Rijeci) i dr. sc. Maja Gligora Marković (Medicinski fakultet Rijeka) razvio je mjerni okvir i proveo takvo istraživanje među nastavnicima visokoobrazovnih ustanova u Gradu Rijeci tijekom jeseni 2020. godine.

Detaljan prikaz mjernog okvira, metodologije, uzorka i dobivenih rezultata prema razinama ustavne pismenosti bit će objavljen u proljetnom broju Zbornika Pravnog fakulteta u Rijeci. Ovdje se, zbog aktualnosti trenutka i interesa (stručne) javnosti, objavljuju samo ukupni zaključci provedenog istraživanja, a u svrhu motiviranja na promišljanje stvarnog stanja i poduzimanje aktivnosti radi podizanja opće ustavne pismenosti u RH.

2. MJERNI OKVIR USTAVNE PISMENOSTI U RH
Na samom početku razdvojimo pojam građanske pismenosti (u nastavku teksta: GP) od pojma ustavne pismenosti (u nastavku teksta: UP). Iako se oni ponekad doživljavaju kao istoznačnice, GP je mnogi širi pojam koji podrazumijeva poznavanje ne samo pravnih propisa, već i političkog okruženja, stvarnog djelovanja državnih struktura te mogućnost i spremnost građana na djelovanje, potom opću političku kulturu, čak i stanje svijesti.⁸ Najjednostavnija definicija UP govori o dostatnom poznavanje ustavnog okvira kako bi se njime moglo pravilno služiti.⁹ UP je, tako, samo element GP, njezin bitni sastojak i polazišna točka. UP se primarno sastoji od poznavanja samog teksta ustava, ali se prema Dreisbachu ona dalje „širi u koncentričnim krugovima znanja i razumijevanja s obzirom na to kolika je razina UP potrebna za obavljanje pojedinog zadatka/posla.“¹⁰ Nasuprot tome, Tushnet tvrdi da se obrazovanje o ustavnosti mora „pretežno fokusirati na sposobnost građanskog djelovanja nasuprot ‘pukom’ činjeničnom znanju“. Za njega je UP istovremeno „ne samo ono što građanin zna, već i ono što može učiniti.“¹¹ Slično tome, a budući da je nastao u okviru common law precedentnog sustava, tzv. „Marshall-Brennan projekt ustavne pismenosti“ doživljava UP primarno kao „poznavanje svojih ustavnih prava i zalaganje za njihovo ostvarenje“.¹² Mi ovdje prihvaćamo temeljni pojam UP kao poznavanje ustavnog teksta i sposobnost njegova razumijevanja, tumačenja i primjene, dok analizu osobne spremnosti i/ili motivacije za aktivno građansko djelovanje smatramo daljnjim, ali različitim elementima GP. Njega valja samostalno istraživati.

Polazeći od osnovne Dreisbachove ideje o „koncentričnim krugovima znanja“ razvili smo vlastiti mjerni okvir razina UP koji predlažemo za istraživanje UP u RH (7 glavnih razina s 10 podrazina, ukupno 13 različitih stupnjeva; o tome u proljetnom izdanju Zbornika Pravnog fakulteta u Rijeci). Stupnjevi predstavljaju skalu od najosnovnijeg stupnja UP do razine UP sveučilišnog profesora (ustavnog) prava ili očekivane razine UP za suca Ustavnog suda RH.

Nadalje, podrazine omogućavaju prepoznavanje niza specifičnosti unutar pojedine razine UP, a koje podrazine odgovaraju znanjima potrebnim za djelatnike pojedinih državnih tijela (npr. razina potrebna za suce općinskog suda, za odvjetnike, za upravne pravnike, itd.), odnosno za građane ili za građanski aktivizam. Mjerni okvir smatramo primjenjivim za sveobuhvatnu populaciju RH.

Svrha ovog istraživanja bila je dvojaka: prvo, da pokaže primjenu mjernog okvira na konkretnom segmentu populacije, a drugo, da istraži konkretnu razinu UP tog segmenta populacije.

3. SAŽETAK REZULTATA ISTRAŽIVANJA UP
Provedeno istraživanje pokazalo je sljedeća tri zaključka. Prvo, postoji značajni interes za temu ustavne pismenosti među visokoobrazovnim nastavnicima u Gradu Rijeci. Drugo, očekivani je i istraživanjem potvrđen nalaz da razina znanja opada na višim razinama modela UP, odnosno poznavanje je značajno samo na osnovnim podrazinama mjernog modela UP. Drugim riječima, postojeća razina UP ispitanika samo je djelomično zadovoljavajuća s obzirom na stupanj obrazovanja i iskazani interes. Posebno zabrinjava nepoznavanje prakse i recentnih pojava primjene ustavnih normi iz čega se može iščitati neočekivana nezainteresiranost za aktivno građansko djelovanje, odnosno naznake građanske nepismenosti. To pak ukazuje na treći važan zaključak: jasno iskazanu potrebu za sustavnom i kvalitetnom edukacijom u području UP koju valja ugraditi u postojeće sustave formalnog obrazovanja, ali i pružanjem neformalnih i fokusiranih oblika stjecanja ustavnih i građanskih znanja. U nastavku iznosimo obrazloženje navedenih zaključaka.

Postojanje značajnog interesa za teme vezane uz Ustav RH, njegovu recentnu povijest i primjenu iščitava se iz posrednih i neposrednih podataka prikupljenih ovim istraživanjem. Ovakav zaključak, dakle posredno, sugerira već i činjenica da je tijekom razdoblja od 14 dana koliko je trajalo samo ispitivanje, tj. od 23. listopada do 5. studenog 2020., upitnik ispunilo čak 44 % ciljane ukupne populacije ispitanika, tj. 561 nastavnik, a daljnjih 9,57 % pristupilo je, ali ne i dovršilo ispunjavanje upitnika (pa te rezultate nismo uzimali u obzir). Važniji su i neposredno relevantni stavovi ispitanika o korisnosti poznavanja Ustava RH. Njih 69 % smatra da bi im bilo korisno bolje poznavanje Ustava RH, a preko 80 % smatra da bi za društvo RH u cjelini bilo važno bolje poznavanje Ustava RH. Dodatna kvalitativna analiza slobodnih komentara na kraju upitnika, a te je komentare dopisalo 87 ispitanika (15,5 %), pokazuje da je prevladavajuća većina pokazala iznimno pozitivan stav prema sadržaju istraživanja te iskazala čvrsto uvjerenje o društvenoj važnosti poznavanja ovih sadržaja, a samo 11 izrazilo svoju sumnju u relevantnost ustavne pismenosti za svoj život ili život društva u cjelini. Tu valja spomenuti i izražene zabrinute stavove o tome da je u našoj državi „ustav samo mrtvo slovo na papiru“ (3) jer da institucije niti poznaju, niti rade svoj posao sukladno propisima i Ustavu (7).

Drugi zaključak pokazuje sve manji postotak znanja kako raste broj razine i/ili podrazine UP. Ovdje je najvažniji opći pokazatelj postojanje relativno zadovoljavajućeg poznavanja općih pojmova i instituta te povijesnog i političkog konteksta kao i odnosa s drugim izvorima ustavnog prava (koji se kreće od 61 do 98 %). Istovremeno, čim je riječ o detaljima ili posebnostima, znanje je vrlo nisko (od 28 do 44 %).

Pokažimo to na primjerima. Na razini UP 1a, 61,5 % ispitanika navodi da je pročitalo Ustav RH (u cjelini ili djelove), kao i 65,06 % da zna gdje pronaći tekst Ustava RH.¹³ Usprkos tome, na razini UP 1b, manje od 30 % ispitanika zna da je Deklaracija o proglašenju samostalne i suverene RH samostalan pravni dokument, odnosno manje od 44 % prepoznaju temeljnu ustavnu normu. Na razini UP 2a, 74,5 % ispitanika zna tko donosi Ustav, skoro 82 % tko je nositelj izvršne vlasti, a potrebnu većinu za odlučivanje na državnom referendumu točno je navelo 62 % ispitanika. Poznat im je i sadržaj temeljnih normi o ljudskim pravima (zabrana smrtne kazne 75,5 % te biračko pravo 96 %).

Na razini UP 2b dolazimo do detalja poznavanja ustavnih pojmova i instituta. Pokazalo se da su ispitanicima načelno poznate ustavne vrednote te su u velikom postotku svjesni da su to sloboda (98 %), jednakost (96 %), nacionalna ravnopravnost (89 %) i ravnopravnost spolova (manje od 74 %), kao i nepovredivost vlasništva (skoro 71 %).

Socijalna pravda izabrana je u manjem postotku (oko 57 %), dok je očuvanje čovjekova okoliša prepoznalo tek nešto više od (36 %). S druge strane, za solidarnost skoro 30 % ispitanika smatra da je najviša ustavna vrednota, kao i jednaka dostupnost prava na zdravstvenu zaštitu (nešto više od 62 %). Iz potonja je dva rezultata moguće iščitati moralno očekivanje prema ustavnim normama.

Nadalje, tko zamjenjuje predsjednika RH u slučaju spriječenosti zna 64 % ispitanika, kao i trajanje mandata saborskih zastupnika (skoro 93 %). Međutim, točno trajanje mandata sudaca Ustavnog suda RH poznaje tek nešto manje od 25 % ispitanika. Slično tome, na razini UP 3, manje od 50 % ispitanika zna je Ustav RH usvojen u razdoblju kada je RH još bila u sastavu nekadašnje jugoslavenske federacije. Isto vidimo i na razini UP 4a. Više od 97 % zna da zakoni moraju biti sukladni s Ustavom RH, a preko 81 % da moraju biti sukladni i EKLJP-u. Istovremeno i očekivano, materija organskih zakona ispitanicima je nepoznata. Organski zakoni, prema Ustavu RH, čl 83, donose se za regulaciju prava nacionalnih manjina te za razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih slobode, izbornog sustava, ustrojstva, djelokruga i načina rada državnih tijela te ustrojstva i djelokruga lokalne i područne (regionalne) samouprave. Za njihovo postojanje čulo je tek 23 % ispitanika, a bar jednu točnu materiju ponudilo je svega 77 ispitanika (13,73 % od ukupnog broja ispitanika).

Međutim, najzanimljiviji i najindikativniji rezultati su neočekivano slabo poznavanje prakse, pa čak i recentnih pojava koje su potresale hrvatsko društvo. Primjerice, na razini UP 2a, tek nešto iznad 53 % ispitanika zna kojom se većinom doista i imenuje vlada RH premda je to društveno-politička pojava koja se zbiva najmanje svake četiri godine, a posljednji put u srpnju 2020. (tj. točno četiri mjeseca prije provođenja ovog istraživanja). Isto vidimo i na razinama UP 3a i 3b. Naime, premda 60 % ispitanika zna da je „čistiji parlamentarni sustav“ uveden naknadno, samo 19,16 % zna točno kada, premda je to bila mjesecima glavna tema u razdoblju iza smrti prvog predsjednika RH.

Dodatno, iz demografskih je podataka vidljivo da je u to vrijeme preko 66 % ispitanika imalo biračko pravo (18 godina ili više). Slično tome, samo 57,7 % ispitanika zna da je definicija braka uopće unesena u Ustav RH na referendumu, a tek 16,9 % ispitanika zna o kojoj je godini riječ. Taj rezultat valja posebno istaknuti jer je iz demografskih podataka vidljivo da je 91,5 % ispitanika imalo 23 godine ili više u trenutku održavanja ustavotvornog referenduma o braku održanom 2013. godine. Posebno zabrinjava i rezultat na razini UP 4a, gdje tek 30 % ispitanika zna da pravo EU ima primat nad domaćim pravom premda je RH članica EU već preko sedam godina. To valja dovesti u vezu i s podatkom da svoje spoznaje o temama iz Ustava RH preko 31 % temelji u velikoj ili isključivoj mjeri na praćenju medija, a dodatnih preko 31% u srednjoj mjeri, pa eventualno može ukazivati i na nedovoljno jasno javno informiranje o temama iz ovog područja.

Upravo ti pokazatelji niske ukupne razine UP ujedno ukazuju i na građansku nezainteresiranost i neaktivnost, tj. na osnovne karakteristike građanske nepismenosti. Donekle pozitivno djeluje činjenica da ispitanici uglavnom realno samoprocjenjuju svoju (nedovoljnu) razinu UP te na skali od 1 do 10 čak 70 % procjenjuje svoje poznavanje Ustava RH s 5 ili niže. Dodatno ohrabruju i podaci o spremnosti na edukaciju, a koje navodimo neposredno ispod, u okviru obrazloženja trećeg zaključka. Iako podatak da je riječ o svega 8 % ispitanika koji izrijekom navode da ih zanima dodatna edukacija nakon što su ispunjavanjem upitnika bili suočeni s vlastitim neznanjem, u apsolutnom broju riječ je o 45 ispitanika koji su to napisali u neobaveznoj rubrici završnog slobodnog komentara, gdje ih se pitalo da komentiraju, pitaju ili predlažu istraživačkom timu štogod smatraju važnim bez sadržanih sugestija o tome što bi mogli napisati.

Treći zaključak govori o potrebi sustavne formalne i neformalne edukacije iz tema vezanih uz Ustav RH. On proizlazi iz obrazloženja prva dva zaključka, ali i dodatno iz kvalitativne analize slobodnih komentara. U njoj je 35 ispitanika izjavilo da ih je samo ispunjavanje upitnika potaklo na razmišljanje i samostalno istraživanje. Naime, njih sedam je komentiralo da odmah idu pročitati Ustav RH, daljnjih 10 da ih zanimaju točni odgovori, a 18 ispitanika imalo je potrebu izraziti sram zbog nedovoljnog poznavanja Ustava RH i spoznaje kako toga ranije nisu bili ni svjesni. Sljedećih 12 ispitanika izrazilo je čvrsti stav kako je nepoznavanje Ustava RH neodgovorno te ga treba unijeti u redoviti kurikulum formalnog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

Među njima je nekolicina dala i konkretne prijedloge za organiziranje online radionica za nastavnike visokoškolskih ustanova u Rijeci, odnosno pripremu internetske stranice s interaktivnim sadržajima o Ustavu RH. Neki smatraju da je riječ o nužnoj općoj kulturi ili „temelju mentalnog zdravlja društva“. Dodatnih sedam komentara sadrži interes za prisustvovanje radionicama koje mole da se organiziraju u Rijeci. I na kraju, osam ispitanika ponudilo je neka pitanja koja smatraju bitnima ispitati ili saznati.

I dok uvođenje obrazovnih sadržaja tematike ustavne i građanske pismenosti u formalni sustav školskog obrazovanja predstavlja odgovornost državne uprave (centralne ili lokalne razine), čini se da bi organizacija edukacija i fokusiranih radionica na te teme bila poželjan korak, bar prema mišljenju i potrebama dijela ispitanika.

Kada to dovedemo u vezi s rezultatima samoprocjene informatičke pismenosti (velika se većina smatra informatički pismenima, čak 503 ispitanika, tj. 89,66 % označava 6 ili više), kao i navodima iz kvalitativne analize slobodnih komentara, dodatno je jasno da bi takva edukacija obvezno morala imati svoju e-verziju, i to neovisno o okolnostima pandemije COVID-19.

4. ZAKLJUČAK
Povodom 30. godišnjice donošenja Ustava RH (22. 12. 1990. – 22. 12. 2020.) polazimo od teze da u RH postoji podrazvijena politička kultura koja pridonosi nekvalitetnom djelovanju ustavne demokracije u našoj državi. S obzirom na poznatu poveznicu između građanske i ustavne pismenosti, gdje je druga temeljni sastojak prve, razvili smo opći mjerni okvir ustavne pismenosti i proveli istraživanje ustavne pismenosti najobrazovanijih građana grada Rijeke.

Riječ je o prvom takvom istraživanju u RH. Uzorak čini 44 % (N=561) od ukupnog broja nastavnika visokoobrazovnih ustanova u Gradu Rijeci, Sveučilišta u Rijeci, Veleučilišta u Rijeci i PARa.

Analiza dobivenih rezultata dovela je do sljedećih zaključka. Postoji znatan interes za temu ustavnosti u RH, tj. sadržaj, djelovanje i tumačenje našeg Ustava.

Postojeće se znanje, međutim, prvenstveno zadržava na razini osnova i općih znanja uz vrlo zabrinjavajuće nepoznavanje ustavnih refleksija na svakodnevni život društvene zajednice, kao i recentnu stvarnost.

Eklatantni su primjeri sljedeći: preko 46 % ispitanika ne zna kako se formira vlada RH (koja je većina potrebna za osvajanje vlasti), preko 42 % ne zna da je održan referendum o braku i 70 % ispitanika ne zna da pravo EU ima primat pred pravom bilo koje države članice, pa tako i RH. Istovremeno i ohrabrujuće, utvrđena je i odgovarajuća razina samokritičnosti kroz korektnu procjenu vlastitog (ne)poznavanja Ustava RH, kao i relevantna samoinicijativna spremnost na (online) edukacije na ovu temu koju su ispitanici naveli kao svoj slobodni završni komentar nakon ispunjenog upitnika.˝Istraživanje ustavne pismenosti u RH valja nastaviti korištenjem istog mjernog okvira na daljnje ciljane uzorke (npr. na studentsku populaciju, na zaposlene u javnoj upravi i državnim tijelima u najširem smislu te na opću populaciju), uz odgovarajuću prilagodbu konkretnih anketnih pitanja. Za ostale elemente građanske pismenosti izvan ustavne pismenosti potrebno je razviti dodatan mjerni okvir i istraživačke alate.

LITERATURA

- Bačić, Arsen. Ustavno pravo Republike Hrvatske – Praktikum. Split: Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2006.

- Dreisbach, Christopher. Constitutional Literacy: A 21st Century Imperative. New York: Palgrave MacMillan, 2016.

- Harari, Yuval Noah. „You Can Vote. But You Can’t Choose What Is True.“. The New York Times. 3. veljače 2020. Pristup 2. prosinca 2020. https://www.nytimes.com/2020/02/03/opinion/harari-democracy-elections.html?fbclid=IwAR38hOtUzv8KmAscSP0c78iHu7GaLOtOMtAPp5gfBc1aGLXyfF0UyXFwsLM.

- Hart, Melissa. „Foreword: Public constitutional literacy; a conversation“. Denver University Law Review. 90, br. 4(2013): 825-831.

- Häberle, Peter. „Ustav kao kultura“. Politička misao. 37, br. 3(2000): 3-21.

- Heraklit. Fragmenti, fr. 44. Pristup 1. prosinca 2020. https://kupdf.net/download/heraklit-fragmenti-pdf_59f975a0e2b6f5e21d2661f7_pdf.

- Marshall-Brennan Constitutional Literacy Project. Pristup 6. prosinca 2020. https://www.wcl.american.edu/impact/initiatives-programs/marshallbrennan/

- Rothgerber konferencija 2012. Pristup 3. prosinac 2020. https://www.youtube.com/playlist?list=PLwFq2GL-i5Ujh9_m9Z9H0OBeqJn6ff7AF

- Tushnet, Mark. „Constitutional literacy outside the courts. Keynote address.“. Rothgerber Conference, November 29, 2012. Pristup 5. prosinac 2020. https://www.youtube.com/watch?v=HhvsQxqG3-A&list=PLwFq2GL-5Ujh9_m9Z9H0OBeqJn6ff7AF&index=1

- Ustav Republike Hrvatske, Nar. nov., br. 56/90.