Društveno vlasništvo iz hrvatskog pravnog sustava počelo je iščezavati još prije dvadesetak godina, donošenjem Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90), no ono je i danas zemljišnoknjižna stvarnost. Tako je i u jednom konkretnom slučaju, koji je poslužio kao predložak za ovaj članak. Naime, u konkretnom slučaju zemljišnoknjižna čestica upisana je u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo AI (jedan) i uknjižena kao društveno vlasništvo. Na zemljištu su izgrađene četiri obiteljske stambene zgrade te je svaka od njih upisana u tom ulošku kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo, a različite fizičke osobe upisane su kao vlasnici na tim zemljišnoknjižnim tijelima s uknjiženim pravom korištenja zemljišta, dok na tom zemljištu postoje zgrade. Pri usklađivanju zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja na toj nekretnini, pojavio se problem s nizom pitanja, na koja autor nastoji ponuditi obrazložena i konkretna rješenja.