1. UVOD
Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (u nastavku teksta: Direktiva o digitalnom sadržaju), koja je unesena u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (u nastavku teksta: Zakon o digitalnom sadržaju) uređuje pravnu materiju ugovora za isporuku digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača, kako bi se postiglo stvarno jedinstveno digitalno tržište, povećala pravna sigurnost i smanjili troškovi transakcija, osobito za mala i srednja poduzeća, a posebice imajući na umu kako je ova materija različito uređena u pojedinim državama članicama Europske unije. Njome bi se trebali riješiti problemi povezani s različitim kategorijama digitalnih sadržaja i digitalnih usluga te s njihovom isporukom. Ona obuhvaća računalne programe, aplikacije, video datoteke, audio datoteke, glazbene datoteke, digitalne igre, e-knjige i druge e-publikacije te digitalne usluge koje omogućuju stvaranje, obradu ili pohranu podataka u digitalnom obliku te pristup tim podacima (pohrana na oblacima), uključujući poslovni model „softver kao usluga”, kao što je dijeljenje video i audiozapisa (putem Facebooka, YouTube i sl.) te druge usluge pohranjivanja datoteka na poslužitelje (file hosting), obradu teksta ili igre koje se nude u okružju računalstva u oblaku i društvene medije. Ona se primjenjuje neovisno o načinu na koji se isporučuje digitalni sadržaj ili digitalna usluga, poput prijenosa na materijalnom nosaču podataka, preuzimanja na uređaje potrošača, prenošenja tehnologijom streaminga na internetu (putem Spotify, Netflixa i sl.), omogućivanja pristupa kapacitetima za pohranjivanje digitalnog sadržaja ili pristupa korištenju društvenim mrežama, ali se ne primjenjuje na usluge pristupa internetu, kao i na ugovor o kupoprodaji robe s digitalnim elementima, jer je ta materija uređena Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ¹. Direktiva 2019/771 unesena je u naše zakonodavstvo posljednjim izmjenama Zakona o obveznim odnosima.²

Sam Zakon o digitalnom sadržaju uređuje materiju usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom, načinima isporuke digitalnog sadržaja ili usluge, preinaci digitalnog sadržaja/usluge, pravnim sredstvima u slučaju kršenja odredbi zakona, i to propisivanje ovlaštenih tijela za provođenje nadzora nad provedbom odredaba zakona te propisivanje prikladnih i učinkovitih prekršajnih sankcija u slučaju da trgovac postupa protivno odredbama ovoga zakona. Zakonodavac smatra kako će se donošenjem ovog zakona doći do pravovremenog i potpunog usklađenja s europskim zakonodavstvom u području isporuke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga te time zajamčiti pravna sigurnost popunjavanjem pravnih praznina koje se odnose na određene aspekte ovakvih ugovora uz smanjenje troškova poduzeća i povećanje razine zaštite potrošača.³

2. PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Zakonom o digitalnom sadržaju obuhvaćeni su samo ugovorni odnosi između trgovca i potrošača za isporuku digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, i to svih vrsta pa i onih koji su izrađeni po specifikaciji potrošača. Obuhvaćen je i digitalni sadržaj i digitalna usluga koji se isporučuju ne samo za novac, već i u zamjenu za (osobne i druge) podatke potrošača, osim kada su podaci prikupljeni isključivo u svrhu ispunjavanja zakonskih zahtjeva. Ovaj Zakon ne primjenjuje se na digitalni sadržaj ili usluge koji su ugrađeni u robu ili povezani s robom, a ta roba isporučuje se na temelju ugovora o kupoprodaji. U tom slučaju doći će do primjene odredbi ZOO-a. U slučaju dvojbe je li isporuka ugrađenog ili povezanog digitalnog sadržaja/usluge dio ugovora o kupoprodaji predmnijeva se da su oni obuhvaćeni ugovorom o kupoprodaji. S druge strane, ako je predmet ugovora između potrošača i trgovca paket koji obuhvaća kako isporuku robe ili neke druge usluge, tako i isporuku digitalnog sadržaja/usluge, Zakon o digitalnom sadržaju primjenjivat će se samo na elemente isporuke digitalnog sadržaja/usluge, dok će se na preostale elemente primjenjivati ZOO.

Ovim Zakonom nisu obuhvaćene usluge pružene uz znatno ljudsko djelovanje ili ugovori o specifičnim sektorskim uslugama, poput zdravstvene zaštite, igara na sreću ili financijskih usluga kao i u slučaju usluga koje nisu digitalne usluge, ali je trgovac upotrijebio digitalne oblike ili sredstva kako bi proizveo krajnji proizvod usluge ili ga isporučio potrošaču, ili kod isporuke softvera temeljem besplatne i otvorene licencije ili isporuke digitalnog sadržaja kada je on stavljen na raspolaganje javnosti tehnologijom različitom od prijenosa signala poput digitalnih kinematografskih projekcija.

Zakonodavac na samom početku zakona⁴ definira ključne pojmove, pa tako definira pojam potrošača koji je definiran kao svaka fizička osoba koja, u vezi s ugovorima obuhvaćenim tim Zakonom, djeluje u svrhe koje ne ulaze u okvir njezine trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ta definicija je u skladu s definicijom potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača⁵ u članku 5. toč. 15.⁶, koja je doduše nešto šira jer se odnosi općenito na pravne poslove, dok se ovdje potrošač definira s obzirom na ugovore koji su obuhvaćeni predmetnim Zakonom⁷. Na isti je način definiran i pojam trgovca, i to kao svaka fizička ili pravna osoba koja djeluje, među ostalim, preko drugih osoba koje djeluju u ime ili za račun te fizičke ili pravne osobe, u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću u vezi s ugovorima obuhvaćenima predmetnim Zakonom. Navedena definicija je drukčija od definicije trgovca iz Zakona o trgovačkim društvima⁸, koja je puno šire postavljena.⁹

Također dane su i definicije digitalnog sadržaja, digitalne usluge, trajnog nosača, kompatibilnosti, funkcionalnosti, interoperabilnosti¹⁰, a te su definicije itekako bitne za moderni svijet u kojem se koriste digitalne tehnologije. Ranije navedeni pojmovi definirani su na isti način kako su i ti pojmovi definirani u ZOO-u¹¹, uz razliku da su tamo ti pojmovi definirani u odnosu na ugovore o kupoprodaji.

3. ISPORUKA DIGITALNOG SADRŽAJA ILI DIGITALNE USLUGE
Zakon propisuje obvezu trgovca da isporuči digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu tako da ih stavi na raspolaganje ili učini dostupnim potrošaču ili fizičkom odnosno virtualnom uređaju koji je odabrao potrošač. Kao zadano pravilo, digitalni bi sadržaj ili usluga trebao biti isporučen bez nepotrebne odgode (u pravilu odmah) nakon sklapanja ugovora, osim ako stranke ne ugovore drukčije¹². Zanimljivo je da prilikom isporuke digitalnog sadržaja zakonodavac s digitalnim sadržajem izjednačava pritom i sredstvo koje je prikladno za pristup digitalnom sadržaju ili za njegovo preuzimanje. Da bi trgovac ispunio svoju obvezu isporuke digitalnog sadržaja/usluge, oni moraju biti u skladu s točno određenim zahtjevima, pri čemu ih zakonodavac dijeli na subjektivne i objektivne zahtjeve usklađenosti s ugovorom. Trgovac je odgovoran za svaku neusklađenost kako u odnosu na subjektivne zahtjeve, tako i na objektivne. Pritom ako je riječ o jednokratnoj isporuci, odgovornost je ograničena na dvije godine od trenutka isporuke, no ako je ugovorena kontinuirana isporuka kroz neko razdoblje, tada trgovac odgovara za neusklađenost koja se pojavi tijekom razdoblja unutar kojeg se obavlja ugovorena isporuka. Na trgovcu je teret dokaza da je isporučen digitalni sadržaj/usluga bio usklađen sa subjektivnim i objektivnim zahtjevima.

3.1. SUBJEKTIVNI ZAHTJEVI USKLAĐENOSTI
Da bi isporučen digitalni sadržaj/usluga bio u skladu s ugovorom, on mora odgovarati opisu, količini i kvaliteti te posjedovati funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom. Također mora biti prikladan za bilo koju posebnu namjenu za koju je potreban potrošaču i s kojom je potrošač upoznao trgovca najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je trgovac dao pristanak. Isto tako potrebno je da je digitalni sadržaj/usluga isporučen sa svom dodatnom opremom, uputama, uključujući upute za instalaciju, i korisničkom podrškom, kako je utvrđeno ugovorom i ažurirati se kako je utvrđeno ugovorom¹³.

Dakle, ovdje je riječ o zahtjevima koji se procjenjuju sukladno tome što su stranke dogovorile u ugovoru te će svaka neusklađenost isporučenih digitalnih sadržaja/usluga s ugovorenim značajkama dovesti do odgovornosti trgovaca za neisporuku odnosno neusklađenost.

3.2. OBJEKTIVNI ZAHTJEVI USKLAĐENOSTI
U članku 9. Zakona o digitalnom sadržaju propisuju se objektivni zahtjevi prema kojima se procjenjuje usklađenost isporučenih digitalnih sadržaja/usluga. Naime, digitalni sadržaj/usluga moraju odgovarati po količini, svojstvima i značajkama uobičajenima za istu vrstu takvih digitalnih sadržaja/usluga. Također moraju biti prikladni za svrhe za koje bi digitalni sadržaj ili usluga iste vrste uobičajeno bili upotrijebljeni, a koje potrošač može razumno očekivati s obzirom na njihovu prirodu i sve javne izjave¹⁴ koje su dali trgovci, a osobito u oglašavanju ili označavanju. Isto tako digitalni sadržaj/usluga trebao bi biti isporučen zajedno sa svom dodatnom opremom i uputama čiji primitak potrošač može razumno očekivati, kao što bi trebao biti usklađen sa svakom pokusnom verzijom ili pretpregledom digitalnog sadržaja/usluge koje je trgovac stavio na raspolaganje prije sklapanja ugovora.

Nadalje, još jedan objektivni zahtjev je dužnost trgovca obavijestiti potrošača o ažuriranjima koja su potrebna da digitalni sadržaj/usluga ostanu usklađeni i dostaviti mu ta ažuriranja, i to tijekom cijelog razdoblja isporuke ako je ugovorom predviđena kontinuirana isporuka digitalnog sadržaja/usluga tijekom određenog razdoblja, odnosno ako je predviđena jednokratna usluga ili niz pojedinačnih isporuka, onda unutar razdoblja za koje potrošač može to razumno očekivati.

Na samom potrošaču izbor je hoće li ažuriranja instalirati ili ne. Međutim, ako ih ne instalira potrošač, ne može očekivati da takav digitalni sadržaj/usluga bude usklađen te trgovac više nije odgovoran za neusklađenost koja proizlazi isključivo iz propuštanja instalacije tih ažuriranja. Isto tako trgovac neće odgovarati za ranije navedene nedostatke, ako je potrošač u trenutku sklapanja ugovora bio obaviješten kako određena značajka digitalnog sadržaja/usluge odstupa od propisanih objektivnih značajki i ako je to potrošač izričito i zasebno prihvatio prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, zakonodavac je propisao i neusklađenost digitalnog sadržaja/usluge koja proizlazi iz nepravilne integracije¹⁵ u računalnu opremu i programe potrošača, a obavio ju je trgovac ili osoba pod njegovom odgovornošću. No, zanimljivo je da je zakonodavac zaštitio potrošača u slučaju kada je on sam nepravilno izvršio integraciju, ali samo ako je ona bila posljedica nedostataka u uputama za integraciju koje mu je dostavio trgovac. Na sudu koji vodi postupak, onda je da procijeni kolika je bila jasnoća tih uputa.

4. PRAVA POTROŠAČA U SLUČAJU NEISPORUKE ILI NEUSKLAĐENOSTI DIGITALNOG SADRŽAJA/USLUGE

4.1. ZAHTIJEVANJE ISPORUKE ILI USKLAĐIVANJA
Potrošač ima pravo tražiti od trgovca isporuku digitalnog sadržaja/usluge ako mu je on nije isporučio. Nakon takvog zahtjeva trgovac je dužan isporuku izvršiti bez nepotrebne odgode ili unutar nekog dodatnog roka koji su ugovorne strane izričito dogovorile. Ako ni tada ne izvrši isporuku, potrošač ima pravo na raskid ugovora. Dakle, raskid ugovora potrošač neće moći tražiti prije nego što postavi zahtjev za isporuku, osim ako je trgovac izjavio da neće isporučiti digitalni sadržaj/uslugu ili je to iz okolnosti slučaja očito, ili ako su se potrošač i trgovac sporazumjeli ili je iz okolnosti sklapanja ugovora očito da je određeno vrijeme isporuke ključno za potrošača, a trgovac ne isporuči digitalni sadržaj/uslugu do tog trenutka ili u tom trenutku¹⁶.

U slučaju neusklađenosti potrošač također ima pravo tražiti od trgovaca da izvrši usklađivanje digitalnog sadržaja/usluge, osim ako bi to bilo nemoguće ili bi time trgovcu nastali nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja (posebice vrijednost koju bi digitalni sadržaj/usluga imali da ne postoji neusklađenost i značaj neusklađenosti). Trgovac je dužan usklađenje izvršiti u razumnom roku od trenutka kada ga je potrošač obavijestio o neusklađenosti, i to besplatno i bez znatnih neugodnosti za potrošača.

4.2. RAZMJERNO SNIŽENJE CIJENE
U slučaju neusklađenosti potrošač osim traženja usklađenja također ima pravo i na razmjerno sniženje cijene (ako su digitalni sadržaj/usluga isporučeni u zamjenu za plaćanje određene cijene) ili na raskid ugovora.

Razmjerno sniženje cijene treba biti razmjerno smanjenju vrijednosti digitalnog sadržaja/usluge koji su isporučeni potrošaču u usporedbi s vrijednošću koju bi digitalni sadržaj/usluga imali da su usklađeni. Ako je riječ o isporuci digitalnih sadržaja/usluga tijekom određenog razdoblja, sniženje cijene odredit će se s obzirom na razdoblje tijekom kojeg digitalni sadržaj ili digitalna usluga nisu bili usklađeni.

4.3. RASKID
Do raskida ugovora može doći u slučajevima: kada otklanjanje neusklađenosti digitalnog sadržaja/usluge nije moguće ili je nerazmjerno; ako trgovac nije uskladio digitalni sadržaj/uslugu u razmjernom roku i bez znatnih neugodnosti za potrošača; ako neusklađenost postoji unatoč pokušaju trgovca da uskladi digitalni sadržaj/uslugu; ako je neusklađenost tako ozbiljna da su trenutačno sniženje cijene ili raskid ugovora opravdani ili ako je trgovac izjavio ili je iz okolnosti očito da neće otkloniti neusklađenost digitalnog sadržaja/usluge u razumnom roku ili bez znatnih neugodnosti za potrošača. Potrošač raskida ugovor izjavom, pri čemu nije propisano da ona mora biti u pisanom obliku. Ako je neusklađenost neznatna, potrošač neće imati pravo na raskid ugovora, no teret je dokaza da je ona neznatna na trgovcu¹⁷. Raskidom ugovora trgovac je dužan potrošaču nadoknaditi sve iznose koje je potrošač platio na temelju ugovora. Ako je potrošač pružio ili stvorio neke podatke prilikom korištenja digitalnog sadržaja/usluge, trgovac u slučaju raskida nije ovlašten te podatke koristiti osim podataka koji podrazumijeva osobne podatke sukladno Uredbi 2016/679 te je dužan dostaviti ih potrošaču na njegov zahtjev, koji ih ima pravo preuzeti besplatno i bez ikakvih ograničenja. No, s druge strane potrošač ne smije nakon raskida ugovora koristiti digitalni sadržaj/uslugu niti ga smije staviti na raspolaganje trećim osobama, a također trgovac ga može spriječiti da nastavi upotrebljavati digitalni sadržaj/uslugu bilo da mu onemogući pristup tim sadržajima/uslugama bilo da ugasi korisnički račun potrošača, i može mu poslati zahtjev da mu vrati nosač podataka na kojem mu je isporučen digitalni sadržaj u roku od 14 dana od dana od kad je obaviješten o odluci potrošača da raskine ugovor.¹⁸

Na kraju valja napomenuti da će trgovac u slučaju neisporuke ili neusklađenja imati pravo zaštite prema općim obveznopravnim propisima protiv osobe koja je odgovorna za propuste, a koja je sudjelovala u prethodnim fazama lanaca transakcija.

5. PREINAKE DIGITALNOG SADRŽAJA/USLUGE
U slučaju da su trgovac i potrošač predvidjeli ugovorom da se digitalni sadržaj/usluga isporučuju ili čine dostupnim potrošaču tijekom određenog razdoblja, trgovac ih može preinačiti tijekom tog razdoblja, ali samo ako je ugovorom dopuštena takva preinaka te se u njemu navodi valjan razlog za nju, kao i ako je takva preinaka izvršena bez dodatnih troškova za potrošača, a on je o preinaci obaviješten na jasan i razumljiv način i ako je potrošač, u razumnom roku prije preinake na trajnom nosaču podataka, obaviješten o značajkama i trenutku preinake te o pravu na raskid ugovora ili o mogućnosti zadržavanja digitalnog sadržaja/usluge bez takve preinake. Međutim, ako bi se takvom preinakom negativno utjecalo na pristup potrošača digitalnom sadržaju/usluzi ili korištenje njima (osim ako je takav negativan utjecaj neznatan), potrošač ima pravo na besplatan raskid ugovora, i to u roku od 30 dana od primitka informacije ili od trenutka kada je trgovac preinačio digitalni sadržaj/uslugu, ovisno o tome što je nastupilo kasnije. No, neće imati pravo na raskid ako mu je trgovac omogućio da bez dodatnih troškova zadrži digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu bez preinake te ako su digitalni sadržaj/usluga i dalje usklađeni.

6. ZAKLJUČAK
Ovim Zakonom zakonodavac je nastojao osigurati pravnu sigurnost i pružiti zaštitu potrošačima, koji sve više i više kupuju digitalne proizvode i usluge.

Ta materija do sada nije bila posebno uređena, već se zaštita pružala sukladno odredbama ZOO-a pa je pohvalno što je prepoznata potreba da se ta materija posebno uredi, uz propisivanja nadzora nad aktivnostima trgovaca od Državnog inspektorata i mjerama koje oni mogu izreći kao i prekršajnim odredbama i kaznama čak do 100.000,00 kn za trgovce-pravne osobe, odnosno do 15.000,00 kn za trgovce-obrtnike.

Takvo uređenje ugovora o isporuci digitalnih sadržaja ili usluga primjenjuje se na sve isporuke digitalnih sadržaja ili usluga od 1. siječnja 2022. pa čak i za ugovore koji su sklopljeni prije 1. siječnja 2022., uz iznimku da se onda na njih ne primjenjuju odredbe o preinaci digitalnih sadržaja/usluga kao i o pravu trgovca zaštititi se od odgovorne osobe u prethodnoj fazi niza komercijalnog lanca.

Daljnja praksa pokazat će je li zakonodavac uspio ovu materiju dobro razraditi ili će biti potrebna daljnja usklađivanja.