1. Neuravnotežena vrijednost robnog uvoza i izvoza¹

Neuravnotežena vrijednost robnog uvoza i izvoza traje od 1994. godine i stalno se povećava usprkos neprestanim upozorenjima ekonomista i gospodarstvenika na njezinu veliku štetnost. Zanimljiv je podatak da je u 1992. godini za vrijeme Domovinskog rata izvoz bio veći nego u 2001. godini. Nužno je upozoriti i naglasiti da je odnos bio uravnotežen do trenutka naglog, jednokratnog i neopravdanog sniženja tečaja stranih čvrstih valuta u listopadu 1993. godine, što se vidi iz Tablice 1.

Posljedice neravnoteže uvoza i izvoza

Posljedice prevelike vrijednosti uvoza su brojne, a obrazložit ćemo glavne negativne:

- pretežiti dio robnog uvoza znači istovremeno da hrvatski kupci kupuje proizvode inozemne proizvodnje, a ne domaće proizvode. Ako domaći proizvođači ne mogu prodavati svoje proizvode na domaćem tržištu u smanjuju proizvodnju, a ubrzo i zatvaraju pogone i poduzeća;

- smanjivanjem ili nestankom domaće proizvodnje povećava se broj nezaposlenih i umirovljenika;

- smanjenjem ili nestankom poslovne aktivnosti državna administracija gubi priljev novca u proračune, jer nestaju porezni platiše;

- na drugoj strani povećavaju se izdaci za mirovine, naknade nezaposlenima i u krajnjim slučajevima izdaci za socijalnu pomoć;

- prevelika vrijednost uvoza čini dodatni pritisak na vanjsko zaduživanje i jedan je od uzroka nepodnošljivom povećanju vanjskog duga

Posljedice premale vrijednosti izvoza također su brojne, a glavne su:

- stagnira domaća proizvodnja, jer je zbog podcijenjenih čvrstih stranih valuta hrvatska roba preskupa, tj. nije cjenovno kurentna inozemnoj robi;

- hrvatska poduzeća su izgubila mnoga inozemna tržišta, jer se ne pojavljuju na njima od 1994. godine, zbog smanjene konkurentnosti;

- to je također jedan od uzroka povećanja broja nezaposlenih i umirovljenika, što izaziva daljnju nepovoljnu lančanu reakciju;

- mnoga hrvatska poduzeća zaostaju u praćenju suvremene tehnologije, na što inače upućuje orijentacija na izvoz.

Uzroci neravnoteže uvoza i izvoza

Djeluje mnogo kvalitativnih, prirodnih i kvantitativnih uzroka neravnoteži uvoza i izvoza, međutim, tijekom proteklih devet godina kao temeljni uzrok istaknula se obratna tečajna politika, koja je dovela do toga da je uvozna roba nerealno jeftina, a domaća roba nerealno preskupa na domaćem i međunarodnom tržištu.

Što učiniti

Ekonomska znanost i struka pozna mnoge mjere za uravnoteženje uvoza i izvoza u uvjetima otvorenog tržišta. Međutim, u slučaju Hrvatske potrebno je hitno primijeniti tri mjere:

1. uvesti postupno povećanje tečaja stranih valuta, da bi se u razdoblju od dvije godine uskladio tečaj kune s porastom inflacije od 1994. godine, što bi preokrenulo prodajne cijene uvozne i domaće robe i usluga. Razdoblje od dvije godine bi bilo dovoljno da se hrvatska ekonomija postupno prilagodi novim tečajevima čvrstih valuta;

2. uvesti pravilo da inozemni dobavljači robe i usluga trebaju sklopiti kooperantske ugovore s hrvatskim proizvođačima da bi se osigurao udjel domaćih sklopova, dijelova i usluga za oko 50% u vrijednosti uvezenih proizvoda, što inače prakticiraju i razvijene države (Francuska, Španjolska i dr.);

3. podići konkurentsku sposobnost hrvatskog gospodarstva, što će osigurati povećanje vrijednosti izvoza hrvatskih roba i usluga.

2. Neuravnotežen priljev i odljev deviznih sredstava

Sintetička pojava te neravnoteže je dug hrvatskih subjekata prema inozemnim vjerovnicima, uobičajeno nazvan vanjskim dugom. Stalni porast stanja duga pokazuje da cjelokupna hrvatska društveno-ekonomska zajednica nije zadovoljavajuće likvidna, jer da je likvidna stanje duga bi stagniralo ili bi se, još povoljnije, smanjivalo. Posebno je upitna politika zaduživanja u inozemstvu u situaciji kad se stalno povećavaju domaća financijska sredstva u hrvatskim bankama i mirovinskim fondovima koja se ne koriste za dugoročna ulaganja u gospodarske investicije. Enormni porast vanjskog duga također počinje od prijelomne 1994. godine, što je vidljivo iz Tablice 2.

Posljedice

Posljedice su brojne, a značajne su sljedeće:

- vrlo nepovoljna pojava brzog porasta rashoda za kamate i ostale financijske rashode (provizije, naknade i dr. koje su ponekad jednake visini kamatne stope) povezane s inozemnim kreditima, što se ignorira i ne objavljuje javnosti, a koji opterećuju Državni proračun. Može se uskoro dogoditi da Hrvatska cijelu novostvorenu dodanu vrijednost utroši na plaćanje financijskih rashoda na inozemne dugove. Nadalje, kod gospodarskih subjekata povećavaju se financijski rashodi, što automatski povećava ukupne rashode i umanjuje konkurentsku sposobnost proizvodnih pravnih osoba na domaćem i inozemnom tržištu;

- rastuća zaduženost ukupnog društvenoekonomskog sustava nepovoljno utječe na kreditnu sposobnost sustava, jer će doći trenutak kad će i inozemni vjerovnici zaustaviti daljnje zaduživanje Hrvatske zbog previsokog rizika nenaplativosti odobrenih kredita, prodanih vrijednosnica i drugih oblika pozajmljivanja financijskih i robnih sredstava;

- otplaćivanje enormnih inozemnih zaduženja neprestano isisava devizna sredstva preko raspoloživih veličina, što i dalje povećava vanjsku zaduženost, jer se država zadužuje da bi vraćala dospjele inozemne obveze. Već nekoliko godina s novim inozemnim dugom vraća se stari inozemni dug, jer izvoz ne generira dovoljno deviza.

Uzroci

Tri su temeljna uzroka:

- obratna tečajna politika koja umjetno pojeftinjuje inozemne kredite i druge oblike pozajmljivanja. Naime, zbog podcijenjenih inozemnih valuta strana financijska sredstva su umjetno jeftinija za oko 46% od domaćih izvora financiranja, što izravno navodi financijske institucije na vanjsko zaduživanje;

- premali izvoz ne stvara dovoljno deviza, a enormno veliki uvoz dodatno traži devize za plaćanje inozemnih dobavljača;

- neprimjereno vođenje financija, koja ne vodi dovoljno računa o uravnoteženju odliva deviza s njihovim prilivom.

Što učiniti

Općenito je poznato, da prezaduženost razara obitelj, obrt, poduzeće, a analogno tome može i državu. Stoga bi žurno trebalo poduzeti sljedeće:

1. uvesti regulirano povećanje tečajeva stranih valuta, da bi se u razdoblju od dvije godine uskladio tečaj kune s porastom inflacije od 1994. godine i time postupno izravnao realnu vrijednost inozemnih s realnom vrijednošću domaćih financijskih sredstava;

2. načiniti dugogodišnji plan deviznih tokova cjelokupnog hrvatskog ekonomskog sustava sa ciljem da se postupno vanjski dug smanji i u dogledno vrijeme uravnoteži odljev s priljevom deviza;

3. postupno uravnotežiti vrijednost uvoza s vrijednošću izvoza;

4. koristiti domaće izvore financiranja za izgradnju infrastrukture i kupovanje pravnih osoba u sklopu privatizacije (3,5 milijarde kuna u mirovinskim fondovima II. stupa, desetak milijardi kuna u domaćim bankama i dr.).

3. Neuravnotežena rentabilnost banaka i gospodarstva

Neusklađena ekonomska politika u korist bankarskog poslovanja dovela je do toga, da je rentabilnost poslovanja banaka zadnjih godina nerealno viša od rentabilnosti hrvatskog gospodarstva do 2001. g. Bilo je godina, kada su banke poslovale sa značajnom neto dobiti, a cjelokupno gospodarstvo je poslovalo s gubitkom. U ovoj neravnoteži javlja se i paradoks, da banke, koje žive od poslovanja gospodarstva, ostvaruju značajnu neto dobit na gospodarstvu i građanima, koji prolaze kroz vrlo teško razdoblje poslovanja i održavanja standarda. Iz Tablice 3. vidi se višegodišnja paradoksalna tendencija:

Posljedice

Očito je da banke sudjeluju s nerealnim, prevelikim udjelom u stvorenoj dodanoj vrijednosti. To uzrokuje lančanu reakciju:

- nerealno velika neto dobit u bankama istovremeno znači da se jedan dio novostvorene dodane vrijednosti prelio iz gospodarstva i stanovništva u banke. Nerealno veća sredstva u bankama nedostaju poduzećima za modernizaciju i unapređenje poslovanja;

- ta sredstva predstavljaju u računu dobiti i gubitka gospodarstva financijski rashod, koji smanjuje rentabilnost gospodarstva;

- preveliki financijski rashodi smanjuju konkurentsku sposobnost hrvatskog gospodarstva na domaćem i inozemnom tržištu;

- s obzirom na to da je oko 90% banaka u stranom vlasništvu, veliki dio neto dobiti odljeva se u inozemstvo putem isplate dividendi, tj. značajan dio novostvorene dodane vrijednosti ne ostaje u supstanci hrvatske ekonomije, nego odlazi u tuđe države.

Uzroci

Uzroci toj pojavi su različiti, izravni i neizravni, aktualni i povijesni:

- povijesni uzrok izvire iz 40-godišnjeg prevelikog uzimanja financijskih sredstava iz gospodarstva putem previsokih poreza, obveznog oročavanja, previsokih doprinosa, previsokih kamatnih stopa i si. - država je uvela plaćanje akontacija za poreze, što također prinuđuje mnoge gospodarske subjekte na uzimanje kratkoročnih kredita da bi podmirili dospjele obveze prema porezima,

- Hrvatska narodna banka nema aktivnu politiku snižavanja bankarskih kamatnih stopa, što je velika razlika prema vodećim razvijenim državama. HNB bi se trebala u tom pogledu ugledati na Federalne rezerve SAD-a.

Što učiniti

S obzirom na dvije glavne negativne posljedice ove neuravnoteženosti, smanjenje konkurentne sposobnosti gospodarstva zbog previsokih financijskih rashoda i prevelikog odljeva hrvatske dodane vrijednosti u inozemstvo putem dividendi stranim vlasnicima, nositelji kreditno-monetarne i ostalih dijelova ekonomske politike trebali bi žurno poduzeti sljedeće:

- načiniti program i dinamički plan postupnog snižavanja kamata i bankarskih troškova u Hrvatskoj (preuzeti politiku od Federalnih rezervi SAD-a);

- programom ekonomske politike za 2004. godinu i strateškim planom za dugoročno razdoblje osigurati povećanje vlastitih izvora financiranja gospodarskih subjekata;

- navedenim programima i planovima stimulirati da se poveća udjel hrvatskih vlasnika u hrvatskim bankama da bi se smanjio odljev novca u inozemstvo.

4. Neuravnoteženo kretanje tečajeva stranih valuta prema kretanju maloprodajnih cijena

U ovom slučaju maloprodajne cijene predstavljaju indikator inflacije. Tijekom proteklih 9 godina cijene rastu usprkos deklariranoj stabilnosti. Porast cijena uzrokuje neprestani porast rashoda gospodarstvu i u većini slučajeva uzrokuje poslovanje s gubitkom. S druge strane prodajne cijene uvoznoj robi u pravilu stagniraju zahvaljujući zamrznutom tečaju eura ili čak padu uvoznih cijena izraženih u USD. Inače je prirodno, da se usklađeno kreću tečajevi stranih valuta i maloprodajne cijene. Neusklađenost, koja je prisutna u Hrvatskoj vidljiva je iz sljedećih podataka:

Posljedice

Glavne posljedice objašnjene su u 1. i 2. poglavlju ovog rada. Međutim, potrebno je naglasiti da takva tečajna politika već 9 godina stvara neopravdane olakšice dužnicima (neizravne dobitke), a značajne gubitke vjerovnicima (posebice štedišama), jer su mnogi ugovori o kreditiranju i deponiranju vezani uz deviznu klauzulu. Dužnicima se time fiksiraju otplate glavnice, koje su iste po nekoliko godina, bez obzira na to što rastu cijene i plaće. S druge strane fiksirana vrijednost povrata depozita dovodi štediše u situaciju da nakon isteka oročenja raspolažu s manjom realnom vrijednošću glavnice u kunama, nego što je bila na datum deponiranja sredstava.

Uzroci

Glavni uzrok je pogrešna degresivna makroekonomska politika od 1994. dalje, a dovela je do vrlo velikih štetnih anomalija u hrvatskoj ekonomiji, a odmah nastavno i u socijalnom sustavu.

5. Neusklađenost broja umirovljenika i aktivnih osiguranika

Od 1991. godine u tijeku je izvanredno nepovoljna i opasna socijalna pojava s vrlo jakim nepovoljnim ekonomskim posljedicama, a to je istovremeno rapidno smanjenje broja zaposlenih ljudi i povećanje broja korisnika mirovina. S obzirom na to da se i u Republici Hrvatskoj konačno spoznalo kako je aktivni ljudski potencijal glavni ekonomski resurs i temelj razvitka i bogatstva nacije, ta je pojava zapravo, najgora i najopasnija za sadašnje stanje i razvitak Republike Hrvatske. Podaci koji slijede to vrlo rječito pokazuju:

Iz podataka u Tablici 5. se vidi, da je od 1991. g do 2000. g smanjen broj osiguranika, tj. zaposlenih za 23%, odnosno za 417,284 osobe. To znači da se za toliko smanjio broj stvaratelja dodane vrijednosti i broj poreznih obveznika. Istovremeno se povećao broj umirovljenika za 45%, odnosno za 322.324 osobe koji su istovremeno korisnici smanjene dodane vrijednosti. Ako se sagledaju ti trendovi s razvojnog aspekta, onda proizlazi da Hrvatska s razvojem pogoršava socijalno-ekonomsku situaciju, a ne da je poboljšava. To nije usklađeno s općim ciljevima strategije razvitka u svijetu, koji na prvo mjesto stavljaju podizanje standarda stanovništva i povećanje općeg i individualnog blagostanja. Vidljivo je da je u razdoblju od 17 godina omjer osiguranika i umirovljenika pao s uobičajenog 3,68 na samo 1,36.

Posljedice

Smanjenje broja zaposlenih i povećanje broja umirovljenika uzrokuju kumulativne negativne efekte na hrvatski društveno-ekonomski sustav:

- smanjuje se broj stvaratelja dodane vrijednosti koja je temelj za sadašnju javnu potrošnju i izvor financiranja razvitka društvenoekonomskog sustava; - istovremeno se značajno povećava broj korisnika javne potrošnje bilo korištenjem mirovina, bilo primanjem naknade za nezaposlene ili socijalne pomoći;

- utječe na visoke stope doprinosa i poreza, što povećava rashode gospodarstvu i time smanjuje konkurentsku sposobnost hrvatskog gospodarstva;

- povećanje broja umirovljenika gotovo isključivo je posljedica prisilnog odlaska u mirovinu, pri čemu je zbog pomodarskog oponašanja isključeno iz poslovnog i stvaralačkog procesa mnogo sposobnih ljudi, što uzrokuje smanjenje kvalitete proizvoda i usluga,

- smanjuje se kupovna moć, odnosno potražnja, jer su nezaposleni i umirovljenici vrlo slaba karika u domaćoj potražnji, zbog niske kupovne moći.

Uzroci

Glavni uzroci su sljedeći:

- najutjecajniji uzrok je pogrešna pretvorba i privatizacija bivših društvenih poduzeća, koja je u mnogim slučajevima završila s likvidacijom poduzeća ili s bitnim smanjenjem obujma poslovanja; - pogrešna tečajna politika, koja preferira preveliki obujam uvoza, koji je supstituirao u velikoj mjeri domaću industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju, pa su poduzeća ostala bez prodajnog;

- pomodarske oponašanje nekih američkih zabluda da ljudi iznad 35 godina života više nisu u stanju efikasno raditi i stvarati;

- neusvajanje vrlo širokih novih proizvodnih područja (informatička tehnologija, komunikacijska tehnologija, raznovrsne zabavne i turističke usluge i si.), nego inertno održavanje zastarjelih proizvodnih programa.

6. Ostale neusklađenosti

Osim objašnjenih neusklađenosti, postoje još neke značajne koje će se samo napomenuti:

- u pravilu nije usklađena ročnost kredita s kojima se financiraju investicije u infrastrukturu i turizam. Okvirno je vijek otplate kredita upola kraći nego razdoblje povrata novca uloženog u investiciju.

- obujam ulaganja u infrastukturu je mnogo veći nego obujam ulaganja u industriju, što će dovesti i do problema premalog priljeva novca i to pretežito sezonskog karaktera kao i malog porasta priljeva na dugi rok;

7. Mjere za izlazak iz navedenih neusklađenosti

Mjere koje se navode ne moraju se izvoditi slijedno, nego se većina može provoditi usporedno i sa sinergičnim efektima:

- nužno je žurno zaustaviti sadašnji način privatizacije preostalih državno-društvenih pravnih osoba i zakonski propisati podjelu dionica zaposlenima, koji najbolje znaju kako i što treba učiniti za uspješno poslovanje;

- tijekom dvije godine uskladiti tečajeve stranih valuta s kretanjem cijena u Hrvatskoj od 1994. godine nakon toga neprestano voditi tečajnu politiku u skladu s kretanjem domaćih cijena;

- potpuno shvatiti da efikasnost i stvaralaštvo ljudskog potencijala ne ovisi o broju godina, nego od prirodnih i permanentnim obrazovanjem stečenih sposobnosti. Vodeće razvijene države već desetak godina ne spominju financijski ili materijalni kapital kao najvažniji resurs, nego ljudsko znanje i sposobnost, što bi trebao biti temelj strategije razvitka i Republike Hrvatske;

- svi svjesni društveni čimbenici, od države, vlasnika i poslovoditelja pravnih osoba pa do svakog pojedinca moraju intenzivno poticati uključenje Hrvatske u sve svjetske nove tehnologije, pa iako ispočetka radili samo module informatičkih programa ili dijelove ili sklopove složenih proizvoda.

To su samo neke mjere za moguća rješenja izlaska iz krize i spomenutih neusklađenosti, a mogu biti nadopunjene ili inkorporirane u sustav već pripremljenih dugoročnih rješenja posebice na makroplanu društveno-ekonomskog razvitka l Republike Hrvatske.

¹ Navodi u članku osobni su stav autora, op. ur.