Složenost suvremenog poslovanja poduzećima često onemogućuje raspolagati svim resursima. Stoga sve više jača važnost tzv. „ekonomije integracija“. Suvremeno poslovanje intenzivno se umrežava te se stvaraju mreže koje uključuju različite interesno-utjecajne grupe, što omogućuje koordinaciju kapaciteta i kompetencija. Uspostava ekonomije integracija, odnosno suradnja s različitim interesno-utjecajnim grupama posebice se odražava na odvijanje funkcija nabave i proizvodnje. Tako se poduzeća povezuju s mrežama dobavljača, a one se pak integriraju s mrežama kupaca. U poduzeću se poslovanje temelji na radu umreženih opunomoćenih pojedinaca koji djeluju u okviru međufunkcijskih timova. Njihovo je djelovanje autonomno i temelji se na neprestanom učenju i upravljanju znanjem. Pritom se stalno traže načini kako identificirati strateški potrebno znanje, učinkovito ga steći uz što niže troškove, učinkovito ga razmjenjivati, pohranjivati te implementirati u procesu stvaranja vrijednosti. U članku autorica analizira koncept interesno-utjecajnih grupa te daje smjernice kako ga primijeniti korištenjem metode uravnotežene matrice postignuća.