U praksi zemljišnoknjižnih sudova neki vjerovnici zahtijevaju da sadržaj upisa uknjižbe založnog prava obuhvati cjelokupan sadržaj prijedloga za upis i rješenja donesenog u povodu njega. Praksa u postupanju nije ujednačena, čak i unutar istog zemljišnoknjižnog odjela. Pojedini upisi vrlo su sažeti, ali je znatan broj upisa koji su sadržajem vrlo opširni. Ponukana činjenicom da su prijedlozi banaka sve opširniji, autorica ovim člankom izlaže na razmatranje taj problem, dakako sa stajališta zemljišnoknjižnog odjela suda. Stoga u članku ukazuje na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama te Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižnog poslovnika) koje uređuju sadržaj zemljišnoknjižnog rješenja i provedbu upisa, posebice u odnosu na uknjižbu založnog prava (hipoteke), kao i na pojedine odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na institut založnog prava.