Leasing kao ugovor autonomnog trgovačkog prava, u proteklih je nekoliko desetljeća u širokoj primjeni, a to je u prvom redu rezultat financijskih pogodnosti koje on pruža. To je specifičan oblik kreditiranja investicija koji je efikasniji i jednostavniji od prodaje na kredit, a ujedno i sigurniji za davatelje opreme jer oprema ostaje u njegovom vlasništvu. Primatelj dobiva opremu koju može koristiti, a za koju ne mora angažirati vlastita sredstva, te njezinim iskorištavanjem stječe kapital iz kojeg plaća naknadu davatelju leasinga. Osnovna podjela leasinga je na : operativni i financijski leasing, koji, pak, mogu biti direktni ili indirektni. Leasing je u našem zakonodavstvu samo djelomično uređen, te odredbe o leasingu ne nalazimo u Zakonu o obveznim odnosima, dok Zakon o trgovini navodi leasing sa zakupom, kao oblik dopuštenih vanjskotrgovinskih poslova. Autor ZORISLAV KALEB, sudac Općinskog suda u Zagrebu, zalaže se za ratificiranje Međunarodne konvencije o međunarodnom financijskom leasingu opreme (UNIDROIT) donesene na diplomatskoj konferenciji u Ottawi 1988. godine, koja uređuje transakciju financijskog leasinga u slučajevima kad davatelji i uzimatelji opreme u leasing imaju glavno poslovno sjedište u različitim državama, koja je stupila na snagu 1. svibnja 1995., no Republika Hrvatska je do danas nije ratificira. Također predlaže da se u budućem Građanskom zakoniku, zakonski detaljno regulira ugovor o leasingu.