1.Uvodne napomene
Hrvatski je sabor, 22. studenoga 2013., jednoglasno usvojio Konačni prijedlog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Taj će novi Zakon (koji je objavljen u Nar. nov., br. 143 od 2. prosinca 2013.) zamijeniti dosadašnji Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći (Nar. nov., br. 62/08, 44/11 i 81/11). Istodobno je pred Saborom, ali u prvom čitanju, Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, pa njegovo možebitno stupanje na snagu možemo očekivati uskoro. Sve to ne bi bilo osobiti problem da ta dva zakona trenutno nisu povezana neugodnim dualitetom normiranja: naime, oba predviđaju proceduru za oslobođenje od obveze plaćanja sudskih pristojbi, ali -
 na različiti način. Naime, prema važećem Zakonu o sudskim pristojbama¹ (čl. 14.), stranku od obveze plaćanja pristojbe oslobađa sud, dok prema  Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (kao i prema dosadašnjem), o tome odlučuje nadležni ured državne uprave. 

Nomotehnički gledano, nije dobro niti ispravno istu stvar regulirati na dva mjesta, a kamoli istu stvar na dva mjesta regulirati različito. Pritom, da se ne bismo krivo razumjeli, ne zagovaramo inače u nas raširenu praksu da se prijelaznim i završnim odredbama jednog zakona stavljaju izvan snage odredbe nekog drugog zakona. Daleko od toga, o takvoj bi se štetnoj i zavaravajućoj² hrvatskoj praksi dao napisati cijeli jedan rad. Dakle, ne smatramo da je trebalo Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći brisati neke odredbe Zakona o sudskim pristojbama, već da je usporedno s donošenjem jednog trebalo izmijeniti i drugi zakon. Tako dvojstvo regulative traje već predugo, od 7. lipnja 2008., tj. od stupanja na snagu prvog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći³ - i trajat će još, sve dok se ne donesu izmjene Zakona o sudskim pristojbama. Zašto je tomu tako, teško je reći.

Ne treba posebno objašnjavati kakav problem može nastati ako, primjerice, sud stranku ne oslobodi obveze plaćanja pristojbe, pa stranka s uspjehom zatraži to isto od nadležnog ureda državne uprave (ili obratno). 

Osim toga, a vezano uz sudske pristojbe, Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći ima i drugih slabih mjesta. Spomenimo samo neka od njih. Tako je, primjerice, o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja pristojbe, ured dužan odlučiti u roku 15 dana (čl. 17.) od dana zaprimanja urednog zahtjeva, dok je rješenje kojim je oslobođen obveze plaćanja pristojbi dužan (čl. 21.) dostaviti sudu u roku šest mjeseci! Također, prema odredbi članka 24., korisnik besplatne pravne pomoći dužan je »troškove isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun«, ali ni prema kojoj zakonskoj odredbi nije dužan takav zahtjev za naknadu troškova uopće postaviti⁴. Radi se o doista nevjerojatnim rješenjima.

2.O pravnoj prirodi sudskih pristojbi
Kratko rečeno, sudske pristojbe su prihod državnog proračuna (ne suda koji postupa, kako to neupućeni znaju misliti), a predstavljaju naknadu za uslugu koju postupanjem suda država čini obvezniku pristojbe⁵. Usluga za koju se plaća sudska pristojba, u pravilu je slobodno izabrana od strane pristojbenog obveznika, tj. plaća se u postupku koji je baš on inicirao i na taj način angažirao sudski aparat⁶. Međutim, treba računati da je obveza plaćanja sudske pristojbe neki puta i nametnuta pristojbenom obvezniku, npr. kad mora prigovoriti protiv platnog naloga ili rješenja o ovrsi - tada nije on taj koji je pokrenuo spor, a svejedno će se tražiti da plati pristojbu.

Međutim, za velike skupine građana u članku 15. već je predviđeno oslobođenje od plaćanja pristojbe a priori i bez obzira na imovno stanje. Navodimo da zakonski tekst svakako na ovom mjestu ne možemo izbjeći, jer se poanta temelji baš na brojnosti predviđenih slučajeva. Tako pristojbe nisu dužni plaćati: Republika Hrvatska i tijela državne vlasti, osobe i tijela u obavljanju javnih ovlasti, radnici i namještenici u radnim sporovima i službenici u upravnim sporovima u svezi s ostvarivanjem njihovih prava iz službeničkih odnosa, invalidi Domovinskog rata, supružnici, djeca i roditelji branitelja poginulih, nestalih i zatočenih u Domovinskom ratu, supružnici, djeca i roditelji poginulih, nestalih i zatočenih u Domovinskom ratu, prognanici, izbjeglice i povratnici, korisnici socijalne skrbi koji primaju pomoć za uzdržavanje, humanitarne organizacije i organizacije koje se bave zaštitom invalida i obitelji poginulih, nestalih i zatočenih u obavljanju humanitarne djelatnosti, tužitelji u parnicama o pravu na zakonsko uzdržavanje ili o tražbinama na temelju toga prava, tužitelji u parnicama o priznanju materinstva i očinstva i o troškovima koji su nastali trudnoćom i porodom izvan braka, stranke koje traže vraćanje poslovne sposobnosti, maloljetnici koji traže da im se odobri stjecanje poslovne sposobnosti zato što su postali roditelji, stranke u postupku radi predaje djeteta i radi ostvarivanja odluke o održavanju susreta i druženja s djetetom, tužitelji u sporovima o pravima iz obveznoga mirovinskog i osnovnoga zdravstvenog osiguranja, o pravima nezaposlenih osoba na temelju propisa o zapošljavanju i pravima s područja socijalne skrbi, tužitelji, odnosno predlagatelji u postupcima za zaštitu ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda protiv konačnih pojedinačnih akata, odnosno za zaštitu zbog nezakonite radnje, tužitelji u sporovima o naknadi štete zbog onečišćenja okoliša i strane države ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uvjetom uzajamnosti.

Jasno je da se apriorno oslobođenje od obveze plaćanja pristojbe već odnosi na veliki krug ljudi, a svejedno su sudovi skloni rastezati pobrojane kategorije i tako širiti krug ovlaštenika prava na oslobođenje. Tako, primjerice, Visoki upravni sud Republike Hrvatske smatra⁷ da tvrtka Hrvatske ceste d.o.o. potpada pod kategoriju pravne osobe u obavljanju javnih ovlasti (jer da gradi ceste u javnom interesu) i zbog toga ne plaća pristojbe u upravnim sporovima koje vodi protiv Ministarstva graditeljstva Republike Hrvatske (a ono valjda, a contrario, ne obavlja javne ovlasti jer se spori s HAC-om). Također je stajalište da su od plaćanja pristojbe oslobođeni svi oni koji traže da im se utvrdi status invalida Domovinskog rata, bez obzira na to uspiju li, ili ne, s takvim zahtjevom. 

Međutim, oni koji slučajno ne ulaze u hipertrofiranu skupinu ex lege oslobođenih, također imaju dobre izglede da ih sud oslobodi obveze plaćanja pristojbe.⁸

2.1.Odredbe novog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći
Ističemo da se prema novom Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (Nar. nov., br. 143/13), oslobođenje od plaćanja pristojbi može odobriti u svim sudskim postupcima ako su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi plaćanje sudskih pristojbi moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, ako ukupni prihodi podnositelja i članova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos proračunske osnovice i ako ukupna vrijednost imovine u vlasništvu podnositelja zahtjeva i članova kućanstva ne prelazi iznos od 60 proračunskih osnovica (pri utvrđivanju imovnog stanja ne uzima se u obzir …. dio nekretnine, u kojoj živi podnositelj zahtjeva, nužan za ostvarenje osnovnih životnih potreba podnositelja zahtjeva i članova kućanstva⁹, … vrijednost dijela nekretnine koja služi za obavljanje poslovne djelatnosti nužnog za osiguranje minimalnih uvjeta za uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva itd.), ali i u drugim slučajevima ako podnositelj zahtjeva iz objektivnih razloga ne može raspolagati ukupnim prihodima i imovinom itd. Pritom bi valjalo voditi računa o visini sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje. 

U svakom slučaju obveze plaćanja pristojbi oslobođeni su: dijete u postupku radi ostvarivanja prava na uzdržavanje, žrtva kaznenog djela nasilja u postupku radi ostvarivanja prava na naknadu štete koja je počinjenjem kaznenog djela prouzročena, osoba koja je korisnik pomoći za uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, ili osoba kojoj je korisnik prava na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.

Očigledno da Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći sužava krug ovlaštenika koji su neovisno o imovnom stanju već oslobođeni obveze plaćanja pristojbe, što će se povoljno odraziti na pravednost odluka po tom pitanju - čim Zakon o sudskim pristojbama prestane i sâm regulirati tu materiju. Ali će zato porasti broj onih koji će s uspjehom biti oslobođeni obveze plaćanja pristojbi zbog slabih ili »slabih« materijalnih prilika,¹⁰ nakon što podnesu zahtjev upravnom tijelu. 

2.2.Kriteriji
Postavljena su dva kriterija: prihod po glavi člana kućanstva i nekretnine u vlasništvu, iako nije sasvim jasno zbog čega je zakonodavčev ideal dobrostojeće osobe vlasnik velike nekretnine. U razvijenim ekonomijama vlasništvo nekretnina više je iznimka nego pravilo. Analiza ECB-a u povodu najnovije financijske krize na Cipru otkrilo je da je taj otok siromašan iako 77% kućanstava ima vlastitu nekretninu (u Republici Hrvatskoj čak 89%!), dok je Njemačka bogata uz samo 44% kućanstava vlasnika nekretnine. Osim toga, nekretnina nije samo prostor za život, već može biti i potencijalni zalog za kredit.

3.Još o matematičkom izračunu
Što sve to konkretno znači? Pokušat ćemo objasniti primjerom koji se temelji na podacima Zavoda za statistiku.

Proračunska osnovica za 2013. iznosi 3.326,00 kn¹¹. Prosječno, u Republici Hrvatskoj, kućanstvo broji tri osobe i smanjuje se (2,99 za 2011.). Stopa nezaposlenosti je 19,1% i raste. Prosječna mjesečna neto plaća iznosi 5.507,00 kn¹². Dakle, pod pretpostavkom da prosječno kućanstvo čine dvije radno sposobne osobe i jedna radno nesposobna (dijete), onda je u kućanstvu prosječno zaposlenih 1,61 osoba (2 osobe - 19,1% stopa nezaposlenosti). Iz toga proizlazi da je prosječan prihod kućanstva 8.866,27 kn (prosječna plaća 5.507,00 kn x 1,61), što dijeljeno s tri (člana kućanstva) daje rezultat 2.955,42 kn per capita, a što je za 370,58 kn (11%) manje od proračunske osnovice. Osim toga, prema vladajućim trendovima, prihod po članu kućanstva bit će (još neko vrijeme) sve manji.

Što se tiče drugog uvjeta - vlasništva nekretnina - sudske pristojbe trebao bi plaćati onaj član prosječnog hrvatskog domaćinstva koji živi u stanu većem od 91 m², ili živi u stanu od 65 m² i ima automobil vrijedan 26.000 eura. Izračun je sljedeći: 35 m² (jedna osoba) + 20 m² (za još dva člana prosječnog kućanstva) + 10 m² tolerancija + 20 m² (60 proračunskih osnovica je otprilike 26.000 eura, što je oko 26 m² prema iskustvenim cijenama nekretnina).

Pristojbe su, dakle, prema mišljenju zakonodavca, pravilo samo za trgovačka društva, dok su za građane iznimka. Takvo rješenje, prema našem mišljenju, nije dobro. Prema odredbi članka 1. Zakona o sudskim pristojbama u postupku pred sudovima plaćaju se sudske pristojbe, i jasno je da je to zamišljeno i postavljeno kao pravilo. Iznimke se u pravu trebaju restriktivno tumačiti, a ne tako ekstenzivno da pravilo postane vlastita suprotnost. Ako sudsku uslugu koju treba po pravilu plaćati, prosječni građanin ne može platiti, to znači da nešto nije u redu s određenom cijenom usluge, a ne s građaninom. Stoga bi bilo bolje pojeftiniti uslugu, nego praviti sustav za pronalaženje uskog sloja građana koji bi uslugu ipak mogli platiti bez da zbog toga gladuju.

4.Kako treba regulirati materiju sudskih pristojbi
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je definirati pravnu prirodu sudskih pristojbi. Sudske pristojbe nisu neki ozbiljan prihod proračuna, niti bi to trebale biti. Sudske pristojbe trebale bi biti instrument održavanja procesne discipline i ozbiljnosti.

Trenutno državni proračun od sudskih pristojbi dobije godišnje oko 380 milijuna kuna, što je 0,33% prihoda državnog proračuna (primjerice, od trošarine na pivo dobije se više, otprilike 500 milijuna kn godišnje). Uz izloženu novu regulativu sasvim je sigurno da će se u 2014. od sudskih pristojbi ubrati manje, ali će se zato potrošiti više, na aparat koji će ljude redom oslobađati obveze plaćanja pristojbe. Naše je mišljenje da to nije dobro riješeno.

4.1.Prvi stupanj sudovanja
Možda bi bilo dobro da na sudske pristojbe pogledamo iz jednog sasvim drugog kuta. Za početak, smatramo da bi u prvom stupnju sudska pristojba trebala biti opća obveza, u paušalnom iznosu koji ne bi nikome priječio pristup pravosuđu. Ako se i gradira u odnosu na vrstu ili vrijednost sudskog postupka, najviša sudska pristojba za prvi stupanj (prvi zahtjev) ne bi smjela biti viša od 500,00 kn. Preostali dio troška aktiviranja pravosudnog aparata već je ionako plaćen kroz porez. Iznimke od obveze plaćanja pristojbe trebale bi biti jedino država (prema logici stvari, da ne plaća sama sebi) i korisnici socijalne pomoći koji nemaju odvjetnika po vlastitom izboru (isto načelo, uz dodatak aksioma da tko ima za odvjetnika, ima i za pristojbu¹⁴). 

4.2.Drugi stupanj sudovanja
Međutim, ako dođe do drugog stupnja sudovanja, pristojbe bi se trebalo povećati najmanje četiri puta (tj. 400%). Država kroz sudsku granu vlasti osigurava građanima i pravnim osobama mogućnost i pravo da školovana i kompetentna osoba riješi njihov pravni problem ili spor s drugim subjektom (isto vrijedi, mutatis mutandis, i za upravni postupak). Uzmimo za primjer prosječnu parnicu: teoretski, kod podnošenja tužbe tužitelj i tuženik imaju jednake, tj. 50%-tne izglede na uspjeh u parnici. Ali, nakon što se provede postupak i kad kvalificirana osoba donese o tome pravorijek, omjer vjerojatnosti na konačni uspjeh drastično se mijenja. Da se razumijemo, gubitak parnice u prvom stupnju ne znači automatski da zahtjev stranke nije osnovan, ali znači da je taj uspjeh sada već mnogo manje vjerojatan. Promotrimo godišnju statistiku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, gdje je u parničnim predmetima po žalbama prosječno godišnje ukinuto/preinačeno oko 3-4% ukupnog broja napisanih odluka, odnosno oko 17% broja ožaljenih odluka. To znači da postoji najmanje 87%-tna vjerojatnost da će se žalba na prvostupanjsku odluku pokazati neosnovanom. Jasnije, izgledi na uspjeh žalbe protiv prvostupanjske odluke su četiri puta manji od 50%-tne vjerojatnosti koja je postojala prilikom podnošenja tužbe. Stoga za angažiranje sudskog aparata drugog stupnja, kraj tako slabih izgleda na uspjeh, treba pristojbu značajno više platiti¹⁵.

4.3.Treći stupanj sudovanja
Jednako vrijedi i za možebitni treći stupanj - ako je neki zahtjev odbijen na dvije kompetentne instancije, logično je pretpostaviti da je uspjeh vrlo malo vjerojatan. Stoga onaj koji i uz slabe izglede na uspjeh želi angažirati i treću instanciju (redovito je to Vrhovni sud Republike Hrvatske), mora za tako nešto i platiti. Pravo na pristup sudu nije ujedno i pravo na beskonačno parničenje kroz bezbroj instancija.

Isto načelo trebao bi vrijediti i za upravno sudovanje: za zahtjev u upravnom postupku mala pristojba, za žalbu veća, za tužbu u upravnom sporu velika.

4.4.Tumačenje Zakona
Neka nam bude dopušteno na ovome mjestu izložiti jednu malu digresiju: smatramo da je i prema dosadašnjoj postojećoj regulativi trebalo Zakon tumačiti tako da oslobođenje od obveze plaćanja pristojbe vrijedi za cijeli, ali samo redoviti postupak, dakle ne i za postupak po izvanrednim pravnim lijekovima. Ovako, dijelom i zbog pristojbene politike, imamo Vrhovni sud Republike Hrvatske zatrpan predmetima koji tamo ne bi trebali biti, jer su izvanredni pravni lijekovi uloženi samo zato što je to besplatno (a čuda su uvijek moguća, da se blago izrazimo). Identičan problem ima i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je također zatrpan svim mogućim tužbama u golemim količinama. Prema odredbi članka 80. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske »Ustavni sud može narediti da podnositelj tužbe koji nije uspio s tužbom, naknadi troškove postupka pred Ustavnim sudom, ako ih je prouzročio svojom krivnjom«. Navedena odredba sasvim je podobna za utvrđenje ustavnosudske (para)pristojbe, koja bi sasvim sigurno reducirala broj tužbi na Ustavnom sudu i eliminirala barem one tužbe koje Ustavni sud odbacuje kao nedopuštene.

5.Svrha pristojbi u pravnom sustavu
Činjenica je da svaka pristojba otežava pristup pravosuđu, nitko to ne može osporiti. Isto je tako činjenica da pristojba ipak reducira broj zahtjeva koji imaju tek minimalni izgled da uspiju, a rješavanje tih »ako-prođe-prođe« zahtjeva, bitno usporava¹⁶ rješavanje ostalih, utemeljenijih zahtjeva. I pravo na pristup sudu i pravo na odluku razumnom roku predstavljaju građanska, odnosno ljudska prava. Stoga je pristojbena politika pitanje ravnoteže usklađivanja.

Pitanje balansa ozbiljno je pitanje, i ne može se odgovor na njega tražiti metodom pokušaja i pogrešaka, već jedino ozbiljnom znanstvenom metodom. Plaćanje pristojbe u prvom stupnju mora biti načelo. Visina pristojbe u prvom stupnju ne smije biti velika (da ne ograničava pravo pristupa sudu), a treba je određivati ratione materiae zahtjeva, kombinirano s ratione personae obveznika plaćanja (radi socijalne pravednosti). Visina pristojbe u drugom stupnju lako se može izvesti iz sudske statistike prosječne uspješnosti¹⁷ priziva u prethodnom vremenskom razdoblju, a u trećem stupnju prema istom načelu. Pristojbu za više stupnjeve suđenja trebalo bi plaćati beziznimno.

6.Umjesto zaključka
Nije zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda omogućiti što većem broju ljudi besplatno sudovanje, u zemlji gdje sudskih postupaka ionako ima neproporcionalno puno. Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda¹⁸ je izgraditi sustav sudske prakse u kojem je u najvećem broju slučajeva rezultat postupka izvjestan i prije suda, da bi svatko mogao dobiti što mu pripada, a da se ne mora zbog toga suditi. Također nam treba brz i jeftin pravosudni sustav, primjerene veličine, a ne hipertrofiran, kakvim ga već godinama pokušavamo učiniti. Ali, manji pravosudni sustav moguć je samo uz manji broj spisa od onog koji danas imamo. 

Sudske pristojbe tek su jedan od elemenata s pomoću kojih se broj sudskih predmeta može (i mora) svesti na razumnu mjeru. I zato bi trebalo (tj. zato JE trebalo) prihvatiti se reforme sustava pristojbi ne na kozmetički način i ne reformom radi reforme, već znajući što i kako želimo postići. Da pristojbe uredimo kako se - pristoji.

1 Zakon o sudskim pristojbama (Nar. nov., br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - proč. tekst, 125/11 i 112/12). 
2 Zakoni se pišu za sve ljude, a ne samo za pravnike. 
3 Gdje je u čl. 4. st. 4. određeno da »odobravanje bilo kojeg oblika pravne pomoći uključuje i oslobađanje od plaćanja pristojbi i troškova postupka«. Ta je odredba 2011. izmijenjena, ali ne bitno. 
4 Ne bi li bilo jednostavnije da npr. kad u parnici uspije osoba oslobođena obveze plaćanja pristojbi, sud jednostavno pristojbom koju bi trebala platiti ta osoba, zaduži suprotnu stranu koja je izgubila parnicu? 
5 Prof. dr. Božidar Jelčić »Nauka o financijama i financijsko pravo«, drugo izdanje, Informator, Zagreb, 1988., str. 261. 
6 Pa se tako pristojba ne plaća u kaznenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, ali se plaća za pokretanje kaznenog postupka po privatnoj tužbi. 
7 Usž-440/2013-4 i dr. 
8 Tako, primjerice, te tegobne obveze sudskom odlukom oslobođena školska profesorica koja ima supruga odvjetnika (koji ne iskazuje prihod!) i sina studenta, te koja živi u vlastitoj nekretnini vrijednoj 250.000,00 kn. 
9 Prema dosadašnjem Zakonu, zadovoljavajući stambeni prostor je stan ili kuća veličine 35 m² korisne površine za jednu osobu, uvećana za 10 m² za svaku daljnju osobu, s mogućim odstupanjem do 10 m². Novi Zakon poziva se na standarde iz propisa o socijalnoj skrbi, koji su identični u čl. 38. Zakona o socijalnoj skrbi, s tim da za invalide predviđaju i povećanje od 20%, tj. 42 m² umjesto 35 m². 
10 … i ne samo obveze plaćanja pristojbi, već i troškova cjelokupnog sudskog postupka. Dobili smo na uvid odluku kojom je obveze plaćanja svih troškova parničnog postupka naknade štete oslobođen čovjek s prihodom od 7.500,00 kn mjesečno, koji živi u vlastitoj nekretnini i ima vlastiti osobni automobil. To znači da će troškovi vještačenja u toj parnici trebati biti plaćeni s neke druge strane, ne zna se točno koje jer je čl. 175. ZPP-a, koji je određivao da će takvi troškovi ići iz sredstava suda, srećom - brisan. 
11 Zakon o izvršenju državnog proračuna (Nar. nov., br. 139/12). 
12 Nar. nov., br. 138/13 - podatak za siječanj-kolovoz 2013. 
13 I još: ako zahtjev za besplatnu pravnu pomoć bude odbijen - predviđena je žalba, a potom upravni spor. Ako korisnik besplatne prane pomoći ne vrati dosuđene mu troškove, predviđen je također spor, itd., itd. 
14 I još: tko ima za auto, ima i za pristojbu, tko puši, ima za pristojbu itd. 
15 Ionako će se pristojba obvezniku vratiti u okviru troškova postupka, ako sa žalbom uspije. 
16 Pa onda onaj koji odlučuje o povredi prava na suđenje u razumnom roku sâm, prema logici stvari, ili prekoračuje taj rok, ili mora zapošljavati previše ljudi i tako provodi nepotreban pritisak na državni proračun. 
17 Konačno, i cijeli zahtjev za pružanje besplatne sekundarne pravne pomoći bit će odbijen u smislu odredbe čl. 13. st. 1. t. d) Zakona ako se radi o »obijesnom parničenju«, što treba shvatiti (čl. 13. st. 4.) kao »parničenje radi parničenja, bez realne nade na uspjeh«. 
18 Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 -
ispr., 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10); v. Jasna Omejec, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u praksi Europskog suda za ljudska prava - Strasbourški acquis, Novi informator, 2013.