U zemljišnoknjižnom pravu i postupku važno je pravilo vremenskog prioriteta, pa se i red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje prema času u kojem je sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odgovarajuća odluka nadležnog tijela. U tom kontekstu nalazi se i pojam »stanja u vrijeme podnošenja prijedloga za upis«. Na primjeru konkretnog slučaja odbijanja upisa, koji je karakterističan u praksi tumačenja navedenog pojma, autor obrazlaže stajalište o neopravdanosti formalističkog pristupa, i to ne samo sa stajališta svrhe propisa nego i gramatički, de lege lata. Formalnosti imaju smisla samo ako su u funkciji postizanja svrhe, a svrha je, posebno kad je u pitanju sređivanje zemljišnoknjižnog stanja, točnost, pravilnost, čuvanje prava sviju unutar pravila, te, svakako, brzina postupanja. I u formalnom postupku primjenjuju se načela na kojima se temelji pravno područje. Zemljišnoknjižni sud dolazi u priliku da procjenjuje određene situacije i primjenom drugih pravila (propisa), najčešće obveznopravnih. Analizirajući konkretan slučaj, autor iznosi i obrazlaže stajalište prema kojemu nije opravdana ekstenzivna primjena navedene dikcije iz Zakona o zemljišnim knjigama. Zaključuje da sve metode tumačenja propisa, jezična (gramatička), logička i teleološka, svaka zasebno i sve zajedno, upućuju na to da se pojam »mjerodavnog stanja u času kad je prijedlog za uknjižbu stigao zemljišnoknjižnom sudu« odnosi na zemljišnoknjižno stanje, a ne na stanje dokumentacije podnesene uz prijedlog.