U zemljišnim knjigama u hrvatskom pravnom sustavu nerijetko se i danas nailazi na upise društvenog vlasništva, iako je društveno vlasništvo prestalo postojati još 1990.¹ godine. Naime, u vrijeme uključenosti Republike Hrvatske u socijalistički pravni krug, gledajući od ustava do zakona, isključivala se mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, iako je sudska praksa donekle omogućavala da se i na društvenom vlasništvu stekne pravo vlasništva dosjelošću pod određenim pretpostavkama. Međutim, sudska praksa Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u potpunosti je revidirala sudsku praksu domaćih sudova temeljenu na pozitivnim propisima glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, ukazujući da subjekti prava vlasništva, iako fenomenološki postoji ili je postojalo više vrsta vlasništva, moraju biti u ravnopravnom položaju u primjeni zakona pred sudom. Analizom instituta dosjelosti na specifičnom društvenom vlasništvu i sudske prakse nastoji se prikazati razvoj posebnosti vezanih uz stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu temeljem zakona, i to dosjelošću.