Autor razmatra zakonski okvir te teorijska objašnjenja instituta stvarne služnosti i zakonom propisane načine stjecanja na temelju pravnih poslova, uključujući i oporuku kao jednostrani pravni posao, na temelju odluke suda ili drugog nadležnog tijela ili na temelju zakona. Glede stjecanja stvarnih služnosti na temelju zakona dosjelošću na nekretninama u prijašnjem društvenom vlasništvu analizira se recentna sudska praksa ESLJP-a, kao i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prema njoj se, pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba ZV-a. Takvo stajalište primjenjivo je i na stjecanje prava stvarnih služnosti na nekretninama u prijašnjem društvenom vlasništvu. Prikazuje se učinak stjecanja nekretnine u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige glede stjecanja stvarne služnosti, ali i mogućnosti prestanka stvarne služnosti, ovisno o dobroj vjeri stjecatelja povlasne i poslužne nekretnine.