Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (Nar. nov., br. 79/09 – u nastavku teksta: Zakon, ili ZZTN), usvojen je 24. lipnja 2009., a stupio je na snagu 1. listopada 2010., te je zamijenio prethodni Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (Nar. nov., br. 122/03.)

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (2009) razlikuje se od prethodnog Zakona iz 2003. po većem stupnju usklađenosti s pravnom stečevinom EU (EU acquis communautaire). 

Jedan od najbitnijih instituta Zakona odnosi se na dio koji uređuje pravila zaštite tržišnog natjecanja prilikom sklapanja sporazuma između poduzetnika. 

Zakonske odredbe ZZTN-a, u dijelu koji uređuje sporazume poduzetnika oblikovane su sukladno odredbi članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (The Treaty on Functioning of the European Union; TFEU).

Temeljna načela uređenja pravne materije sporazuma poduzetnika s gledišta prava konkurencije sadržana su u odredbi članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU). Odredbe sadržane u glavi VI. TFEU-a, naslovljene kao: »Zajednička pravila o tržišnom natjecanju, oporezivanju i ujednačavanju zakona«, te poglavlju 1.: »Pravila o tržišnom natjecanju«, detaljnije uređuju pravila koja se odnose na poduzetnike (Odjeljak 1., cit. sekcije TFEU).

Odredbom članka 101. utvrđeno je da su, zbog nepodudarnosti sa zajedničkim tržištem, zabranjeni: svi sporazumi između poduzetnika, odluke udruga poduzetnika i zajedničko djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu između država članica i kojima je cilj ili posljedica sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja unutar zajedničkog tržišta, a osobito onih koji:

(a) izravno ili neizravno određuju kupovne ili prodajne cijene, ili bilo koje druge trgovinske uvjete;

(b) ograničavaju ili kontroliraju proizvodnju, tržišta, tehnički razvoj ili ulaganje;

(c) dijele tržišta ili izvore opskrbe;

(d) primjenjuju različite uvjete na jednaka poslovanja s ostalim trgovački strankama, čime ih stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju; 

(e) sklapanje ugovora uvjetuju pristankom ostalih stranaka na dodatne obveze koje, po svojoj prirodi ili trgovačkoj praksi, nemaju nikakve veze s predmetom tih ugovora.

Ipak, takva sankcija može se proglasiti neprimjenjivom u slučajevima, koje, kao iznimke, dozvoljava citirani članak 101. TFEU-a, i to u slučaju:

- svakog sporazuma ili kategorije sporazuma između poduzetnika;

- svake odluke ili kategorije odluka između poduzetnika;

- svakog zajedničkog djelovanja ili kategorije zajedničkog djelovanja,

koji pridonose poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe, ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka, pri čemu ostavljaju potrošačima pravedan udio u koristi koja iz njih proizlazi, te koji:

(a) ne nameću tim poduzetnicima ograničenja koja nisu prijeko potrebna za postizanje ovih ciljeva;

(b) ne omogućuju tim poduzetnicima da se riješe konkurencije za značajan dio tih proizvoda.

Osim citirane osnovne odredbe sadržane u kapitalnom dokumentu – TFEU, koji uređuje sporazume poduzetnika, dopunska pravila sadržana u pravnoj stečevini EU, odnosno EU acquisu, sadržana su u brojnim drugim pravilima, od kojih su neka navedena u daljnjem tekstu, i to:

- Obavijest Komisije o utvrđivanju mjerodavnog tržišta u svrhu prava tržišnog natjecanja, SL C 372, 9.12.1997., str. 5–13;

- Obavijest Komisije o sporazumima male vrijednosti koji značajno ne ograničavaju tržišno natjecanje sukladno članku 81. stavak 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (de minimis), SL C 368, 22.12.2001., str. 13-15;

- 2006 – Smjernice o kriterijima za izricanje kazni na temelju članka 23. stavak 2. točka a) Uredbe, br. 1/2003, SL C 210, 1.09.2006., str. 2-5;

- Uredba Komisije (EZ), br. 1/2003 od 16 prosinca 2002. o provedbi pravila tržišnog natjecanja na temelju članaka 81. i 82. Ugovora, SL L 1, 04.01.2003., str.1-25;

- Obavijest Komisije – Smjernice za vertikalna ograničenja, SL C 130, 19.05.2010., str. 1;

- Priopćenje Komisije – Smjernice o primjeni članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na horizontalne sporazume o suradnji ;

- Dopunske Smjernice Komisije o vertikalnim ograničenjima u sporazumima o prodaji i servisiranju motornih vozila i o distribuciji rezervnih dijelova za motorna vozila, SL C138, 28.5.2010., str.16.

Isto su tako brojne odredbe sadržane u ostalim pravilima, kao i u sudskoj praksi Europskog suda i u odlukama Europske komisije na ovom pravnom području.

Pravni okvir uređenja ove materije i osnova za njezino uvođenje u hrvatski zakonodavni sustav potječe iz odredaba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske (u nastavku teksta: SSP)¹.

Člankom 70. stavak 2. SSP-a određuje se da će se svako ponašanje suprotno pravilima tržišnog natjecanja ocjenjivati na temelju kriterija koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u europskim zajednicama, posebice članaka 81., 82. i 86. Ugovora o osnivanju europskih zajednica² i instrumenata za tumačenje koje su usvojile njezine institucije.

Pravilna primjena kriterija koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju na teritoriju EU u primjeni propisa o konkurenciji, osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju propisa, utvrđuje se na još jednom mjestu, i to u samom tekstu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (Nar. nov., br. 79/09), s obzirom na to da je člankom 74. ZZTN-a propisano da se u primjeni ZZTN-a, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju propisa, u skladu s člankom 70. SSP-a, primjenjuju na odgovarajući način kriteriji koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u europskim zajednicama.

Citirane odredbe SSP-a i ZZTN-a, dodatno se razrađuju i dopunskim pravilima sadržanima u sljedećim podzakonskim aktima za provedbu ZZNT-a. To su:

- Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju ((Nar. nov., br. 78/11);

- Uredba o skupnom izuzeću sporazuma u sektoru prometa (Nar. nov., br. 78/11);

- Uredba o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika (Nar. nov., br. 72/11);

- Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika (Nar. nov., br. 37/11);

- Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila (Nar. nov., br. 37/11);

- Uredba o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta (Nar. nov., br. 9/11);

- Uredba o sporazumima male vrijednosti (Nar. nov., br. 9/11);

- Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije (Nar. nov., br. 9/11).

Dopunske odredbe kojima je svrha penalizirati povrede odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (2009) nalaze se u iduće dvije uredbe, od kojih prva propisuje kriterije za izricanje kazne, a druga propisuje kriterije za ublažavanje, tzv. leniency status, i to.

- Uredba o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere (Nar. nov., br. 129/10);

- Uredba o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere (Nar. nov., br. 129/10).

Zaključno valja navesti i odredbe uredbe kojima se utvrđuju dužne upravne pristojbe prilikom vođenja postupaka ocjene sporazuma pred Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja kao nadležnim tijelom za provedbu Zakona, a to je: 

- Uredba o izmjenama Tarife upravnih pristojbi iz Zakona o upravnim pristojbama (Nar. nov., br. 126/11)

Sporazumi između poduzetnika, koji, prema svojoj strukturi, mogu biti bilateralni ili plurilateralni, te prema razinama na kojima se odvija kooperacija: horizontalni ili vertikalni, utvrđeni su odredbama članaka 8. do 11. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (2009).

Odredba članka 8. ZZTN-a, gotovo je u potpunosti preslikana odredba već citiranog članka 101. TFEU-a, te je temeljna polazišna osnova za uređenje materije sporazuma između poduzetnika sukladno pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja.

Sporazumima, u smislu već opisanog pravila, smatraju se osobito ugovori, pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani dogovori među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluke poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično, neovisno o tome jesu li takvi sporazumi sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (horizontalni sporazumi) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni sporazumi).

Sporazumi su, kojima se narušava tržišno natjecanje u smislu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, a koji ne ispunjavaju uvjete za izuzeće, ex lege ništetni.

Teret dokaza o postojanju benefitornih uvjeta u navedenim sporazumima poduzetnika, snose poduzetnici i sudionici sporazuma.

1. utvrđuje postojanje zabranjenog sporazuma, sudionike tog sporazuma, vrstu sporazuma, robu i/ili usluge na koje sporazum ima ili može imati učinak, zemljopisno područje na kojem sporazum ima učinak, trajanje sporazuma, cilj sporazuma i način provođenja sporazuma,

2. određuje mjere, uvjete i rokove za otklanjanje štetnih učinaka zabranjenog sporazuma,

3. izriče upravno-kaznenu mjeru sukladno odredbama Zakona⁴.

Propisima o skupnom izuzeću utvrđuju se uvjeti koje pojedini sporazumi moraju ispuniti da bi bili izuzeti od opće zabrane na temelju odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.⁵

Uredbama Vlade Republike Hrvatske donesenim u svrhu provedbe Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, podrobnije su propisani uvjeti za skupna izuzeća, a osobito za:

Nabrojenim uredbama određeni su osobito:

1. uvjeti koje odnosni sporazumi poduzetnika moraju sadržavati te

2. ograničenja ili uvjete koje takvi sporazumi ne smiju sadržavati.

Međutim, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja može pokrenuti postupak za ocjenu pojedinog sporazuma koji ispunjava uvjete za skupno izuzeće kad učinci tog sporazuma, samostalno ili kumulativno sa sličnim sporazumima na mjerodavnom tržištu, ne ispunjavaju uvjete za odobravanja izuzeća, te ako se u postupku ocjene takvog sporazuma pred Agencijom utvrdi da odnosni sporazum proizvodi učinke koji su u suprotnosti s uvjetima potrebnim za izuzeće, Agencija rješenjem ukida skupno izuzeće za takav sporazum između poduzetnika.

Odredbe sadržane u Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja o zabranjenim sporazumima citiranim u odredbi članka 8., stavak 1. ZZTN-a, ne primjenjuju se na sporazume de minimis, odnosno na sporazume male vrijednosti¹². 

Sporazumom male vrijednosti, u smislu Zakona, smatra se sporazum u kojem je zajednički tržišni udio sudionika sporazuma i poduzetnika pod njihovom kontrolom neznatan, pod uvjetom da ne sadržava odredbe koje se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja, a koje bi unatoč neznatnom tržišnom udjelu sudionika sporazuma dovodile do narušavanja tržišnog natjecanja.

Uredbom o sporazumima male vrijednosti podrobnije su utvrđeni uvjeti kojima takvi sporazumi moraju udovoljavati te ograničenja ili odredbe koje ne smiju sadržavati¹³. Uredbom Vlade Republike Hrvatske, na prijedlog Agencije za zaštite tržišnog natjecanja, utvrđuju se uvjeti kojima sporazumi male vrijednosti moraju udovoljavati te ograničenja ili odredbe koje ne smiju sadržavati.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja pokrenut će postupak za ocjenu pojedinog sporazuma koji udovoljava uvjetima propisanim citiranom Uredbom ako učinci tog sporazuma i drugih sporazuma na mjerodavnom tržištu značajno narušavaju tržišno natjecanje.

Odredbe ZZTN-a sadržavaju pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom Zakona¹⁴.

Konkretno, ZZTN se primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od poduzetnika, na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na Republiku Hrvatsku¹⁵, te je za provedbu Zakona nadležna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja¹⁶. 

Subjektima primjene ZZTN-a, konkretno strankama u pravnim poslovima sklapanja bilateralnih i plurilateralnih sporazuma između poduzetnika, u smislu ZZTN-a, smatraju se trgovačka društva, trgovci pojedinci, obrtnici i druge pravne i fizičke osobe koje, obavljajući gospodarsku djelatnost, sudjeluju u proizvodnji i/ili prometu robe, odnosno pružanju usluga, državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kada izravno ili neizravno djeluju na tržištu, kao i sve druge pravne ili fizičke osobe (udruge, sportske organizacije, ustanove, vlasnici autorskih i sličnih prava i ostali) koje djeluju na tržištu.

Pravni oblik, način financiranja i namjera ili činjenica ostvarivanja dobiti, sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu, kao i činjenica obavlja li se djelatnost na tržištu izravno ili neizravno, trajno, povremeno ili jednokratno, ne utječe na određivanje pojma poduzetnika sukladno odredbama ZZTN-a.

Zakon se primjenjuje i na poduzetnike kojima je na temelju posebnih propisa povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa, poduzetnike koji su po svojoj prirodi monopoli koji ostvaruju prihod ili kojima je, na temelju dodijeljenih posebnih ili isključivih prava, povjereno obavljanje određene djelatnosti, i to samo u slučajevima ako primjena odredaba ZZTN-a ne bi sprječavala, pravno i činjenično, obavljanje zadaća koje su im posebnim propisima i mjerama utvrđene i zbog kojih su te osobe osnovane¹⁷.

U smislu ZZTN-a, mjerodavno tržište određeno je kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području. Mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća svu robu i/ili usluge za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjive s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe. Mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi robe i/ili usluga.¹⁸

Podrobnije odredbe, koje služe za identifikaciju mjerodavnog tržišta, sukladno citiranome, utvrđene su Uredbom o načinu i kriterijima utvrđivanja mjerodavnog tržišta. 

Zakonske su odredbe, kojima su uređena pravila za provedbu postupka ocjene sporazuma između poduzetnika, sadržane u odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09), te u samom tekstu ZZTN-a.

Odredbom članka 67. ZZTN-a utvrđena je sudska zaštita pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske¹⁹ na sva rješenja Agencije kojima se utvrđuje povreda ZZTN-a i/ili izriču upravno-kaznene mjere. Konačno, odredbom članka 69., stavak 2. utvrđena je nadležnost trgovačkih sudova radi postupaka utvrđivanja naknade štete zbog povreda odredaba ZZTN-a.


1 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske (Nar. nov. – MU, br. 14/2001.; SSP). 
2 Ibidem; stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj zajednici i Ugovora o uspostavi Europske zajednice, odnosno učestaliji naziv: Ugovor o funkcioniranju EU - TFEU ili Lisabonski ugovor; citirani članci iz SSP-a renumeracijom postaju članci 101.,102. i 106. TFEU-a. 
3 Čl. 8. ZZTN-a. 
4 Čl. 9. ZZTN-a. 
5 Čl. 10. ZZTN-a. 
6 Uredba o skupnom izuzeću vertikalnih sporazuma između poduzetnika (Nar. nov., br. 37/11.) 
7 Uredba o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika (Nar. nov., br. 72/11.) 
8 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije (Nar. nov., br. 9/11.) 
9 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila (Nar. nov., br. 37/11.) 
10 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o osiguranju (Nar. nov., br. 78/11.) 
11 Uredba o skupnom izuzeću sporazuma u sektoru prometa (Nar. nov., br. 78/11.) 
12 Čl. 11. ZZTN-a. 
13 Uredba o sporazumima male vrijednosti (Nar. nov., br. 9/11.) 
14 Čl. 1. ZZTN-a. 
15 Čl. 2. ZZTN-a. 
16 Čl. 6. ZZTN-a. 
17 Čl. 3. ZZTN-a. 
18 Čl. 7. ZZTN-a. 
19  V. čl. 130. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/01 – proč. tekst, 27/11, 57/11 i 130/11).