Ustaljeno je shvaćanje sudova da se radniku ne može priznati pozivanje na beziznimnu primjenu prava na slobodu izražavanja kada on takvim pravom dovodi do povrede prava poslodavca na njegov ugled, čast i dobar glas. Iz dosadašnje sudske prakse proizlazi zaključak da u slučajevima kada se ta dva prava nađu u međusobnoj koliziji, nužno se postavlja pitanje je li nakon povrede nekog od tih dvaju jednakovrijednih prava uopće moguć nastavak radnog odnosa između radnika i poslodavca. Upravo je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci broj U-III-4441/2017 izrazio shvaćanje o kojim kriterijima treba voditi računa prilikom odmjeravanja kojem se od naprijed spomenutih, a možebitno povrijeđenih prava treba pružiti veći stupanj zaštite u slučajevima kada se ona nađu u međusobnoj koliziji, kao i predstavlja li povreda jednog od tih dvaju prava osobito važan razlog zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć.