U Strasbourgu je od 29. do 31. ožujka 2011. održana šesta sjednica Komiteta eksperata za socijalnu sigurnost Vijeća Europe (Komitet CS - SS). Taj Komitet, koji djeluje u sklopu Direkcije za socijalnu koheziju Vijeća Europe, razmatra problematiku socijalne sigurnosti u tijelima te međunarodne organizacije (Vijeće ministara, Parlamentarna skupština), daje prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima i problemima iz toga područja. Na zasjedanju je razmatran niz tema, od kojih se ističu sljedeće:

- primjena Europskog zakonika o socijalnoj sigurnosti i njegovog Protokola;

- Međunarodna organizacija rada i njezini strateški ciljevi na području socijalne sigurnosti;

- održivost sustava socijalne sigurnosti u europskim zemljama;

- aktivnosti na promicanju instrumenata Vijeća Europe, 

- koordinacija sustava socijalne sigurnosti u Vijeću Europe i Europskoj uniji.

Reforma će obuhvatiti i unutarnju organizaciju Vijeća Europe, proračun i osoblje. U sklopu te reforme preispitat će se normativni instrumenti Vijeća Europe i njihova svrhovitost (ima ih više od 200), osobito oni kojima dosad nije pristupio dovoljan broj država članica (iz područja rada toga Komiteta eksperata, to su instrumenti za međunarodnu koordinaciju sustava socijalne sigurnosti). 

Također, reformom će se obuhvatiti financijsko poslovanje Vijeća Europe i njegova unutarnja organizacija i organizacija njegovih radnih tijela da bude racionalnija i učinkovitija. Najavljeno je da će 2012. doći do spajanja toga Komiteta eksperata s Komitetom za primjenu Europske socijalne povelje, što je od strane članova toga Komiteta dočekano s velikim rezervama, s obzirom na velike razlike u predmetu i metodama rada tih tijela Vijeća Europe.

Kao do sada, u ime zajedničke Komisije Vijeća Europe i Međunarodne organizacije rada (u nastavku teksta: MOR), izvještaj o primjeni međunarodnih standarda socijalne sigurnosti podnio je Aleksandar Jegorov iz MOR-a. U općem dijelu izvještaja, u kojemu je inače obrađena primjena Europskog zakonika o socijalnoj sigurnosti (u nastavku teksta. Zakonik) i njegovog Protokola u 20 europskih država, Komisija je utvrdila da su nakon početka gospodarske i financijske krize te za čitavo vrijeme njezinog trajanja, važni indikatori socijalnog stanja pokazali značajno nazadovanje i da je, uz ostalo, došlo do povećavanja problema u području mentalnog zdravlja (više slučajeva depresije, povećana potrošnja antidepresiva i samoubojstava), gubitka povjerenja u vlast, smanjenja zadovoljstva u radu, osjećaja snižavanja razine i kvaliteta života i, na kraju, više socijalnih previranja. Poduzete mjere u pojedinim državama prijete novim rušenjem socijalnih pokazatelja u skoroj budućnosti. U nekim slučajevima potreba urgentnog saniranja proračuna nije u ravnoteži s dovoljnom brigom za socijalne troškove. Ne samo što je socijalna kohezija u opasnosti, nego bi ekonomski oporavak mogao biti popraćen dugotrajnom »ljudskom recesijom«. Podsjeća se da upravljanje koje se provodi samo na temelju financijskih kriterija može dovesti do osiromašenja socijalne pravde i jednakosti. Dok su u 2010. europske vlade provodile široke i oštre mjere u javnim financijama, u mnogim zemljama došlo je i do prekida konstruktivnog socijalnog dijaloga. U mnogim su slučajevima oštre mjere bile poduzete u žurbi, pod pritiskom financijskih tržišta. Povratak javne politike drukčije od ove, potaknuo je pitanja zbog čega je u nekim državama novac poreznih obveznika za zaštitu zdravlja i socijalna davanja bio usmjeravan na sanaciju banaka i financijskih društava. Tamo, gdje će socijalni udari biti drastični, negodovanje stanovništva moglo bi se pretvoriti u socijalne nemire i političku krizu. 

Komisija je komentirala izvještaje o primjeni standarda iz Zakonika (čl. 74.) i Protokola u sustavima socijalne sigurnosti Belgije, Cipra, Češke, Danske, Estonije, Francuske, Grčke, Irske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Portugala, Slovenije, Španjolske, Švedske, Švicarske, Turske i Velike Britanije, i sa zadovoljstvom je utvrdila napredak u odnosu na prethodno stanje i primjedbe koje su bile postavljene. Pozornost je privukao dio izvještaja Komisije o upitnoj suglasnosti zakonodavnog rješenja Nizozemske sa Zakonikom, prema kojemu su davanja za slučaj invalidnosti spojena s davanjima za nezaposlenost u jedinstveno davanje. Naime, radi se o različitim socijalnim rizicima i različitim granama socijalne sigurnosti, pa bi, slijedom toga, i zaštita u povodu tih rizika trebala biti osigurana u svakoj od pojedinih grana. Iz sadržaja nizozemskog zakonodavstva i objašnjenja koja su uslijedila proizlazi da se korisnike prava za slučaj invalidnosti želi usmjeriti na tržište rada, na kojemu bi našli mjesto prema preostaloj radnoj sposobnosti, a s nizozemske strane na kraju je naglašeno da ta država (za sada jedina od država članica Vijeće Europe) već primjenjuje revidirani Zakonik o socijalnoj sigurnosti, s najvišim standardima zaštite u području socijalne sigurnosti, prema kojemu je takvo zakonodavno rješenje u skladu s tim instrumentom Vijeća Europe. 

U dijelu o mogućoj primjeni Zakonika u sustavima i zakonodavstvima država članica Vijeća Europe, u kojima se taj Zakonik do sada nije primjenjivao (čl. 76. Zakonika), dan je kratak izvještaj prema kojemu je izraženo zadovoljstvo napretkom kod nekih država članica, ali je također preporučeno da države članice, na koje se to odnosi, dalje djeluju na stvaranju uvjeta za pristupanje onim dijelovima Zakonika kojima dosad nisu pristupile i tako poboljšaju kvalitetu zaštite svojih građana. 

Države članice Vijeća Europe koje za to ispunjavaju uvjete, pozvane su pristupiti revidiranom Zakoniku da bi taj instrument Vijeća Europe, koji sadržava najviše standarde socijalne sigurnosti, stupio na snagu.

3.Međunarodna organizacija rada
Aleksandar Jegorov je članove Komiteta eksperata izvijestio o 100. zasjedanju Međunarodne konferencije rada, najvišeg tijela MOR-a, koje će se održati u lipnju u Ženevi. Na tom će zasjedanju, osim uobičajenog izvještaja o primjeni konvencija i preporuka MOR-a, biti razmotrena socijalna sigurnost radnika koji rade kod kuće, te stanje socijalne sigurnosti u svijetu na globalnoj razini i ostvarivanje prava iz socijalne sigurnosti, pod geslom »Socijalna sigurnost, kao prvenstveno pravo«. Unutar MOR-a razmatra se mogućnost uspostavljanja novog normativnog instrumenta kojim bi se svima jamčio određeni minimum socijalne sigurnosti, kao zaštitu od siromaštva. Posljednja gospodarska i financijska kriza ukazala je na potrebu uspostavljanja okvira za bolje upravljanje i zaštitu financija socijalne sigurnosti, temeljenog na načelima razboritog financiranja, tripartitne kontrole i primjerene aktuarske prakse. 

U sklopu ovoga dijela zasjedanja, Wouter van Ginneken (Francuska) izvijestio je delegate o održivosti europskih sustava socijalne sigurnosti i mogućim mjerama za njezino postizanje. Uvjeti pod kojima posluju europska gospodarstva i provode se ti sustavi su: 

- globalni okviri produktivnosti u gospodarstvima europskih društava, koja posluju u uvjetima svjetskog otvorenog gospodarstva,

- nesiguran kapital i bankarski sektor, orijentirani na kratkoročnu zaradu;

- cijena rada viša u Europi zbog socijalnog i radnog zakonodavstva;

- sve više zaposlenih u neformalnim oblicima rada, svuda, a osobito u Južnoj i Istočnoj Europi;

- demografski čimbenici: visoki troškovi socijalne sigurnosti (u zdravstvenoj zaštiti i mirovinama), uz sve manje prihode.

U takvim uvjetima djelovanja, pokazuje se potreba za zajedničko djelovanje u području socijalne sigurnosti, zapošljavanja, socijalne kohezije i razvoja. Naime, na kretanja u svijetu rada (produktivnost) utječe, između ostalog, zdravstvena skrb i davanja zbog nezaposlenosti (pokrivanje razdoblja između dva zaposlenja), mirovinsko osiguranje (prepuštanje mjesta mlađoj generaciji) i osiguranje za slučaj invalidnosti (uporaba preostalih radnih sposobnosti), a na jedinstvenost obitelji utječu roditeljska i druga obiteljska davanja. Socijalna sigurnost važan je element stabilnog i, iznutra, povezanog društva u kojemu postoji povoljno ozračje za socijalno investiranje, a djeluje stabilizirajuće u vremenima krize, kakva je nedavno pogodila europske države. Socijalni dijalog i sudjelovanje u upravljanju granama socijalne sigurnosti, promiču demokraciju i socijalnu koheziju. Poduzete reforme općenito su bile usmjerene prema jasnim ciljevima, kao što je to uža ovisnost davanja o doprinosima, fiskalizacija sustava i, na kraju, privatizacija. Tu ne bi trebalo zanemariti i »europeizaciju« socijalnih politika (metodom otvorene koordinacije unutar EU), podizanje starosne dobi za odlazak u mirovinu i druge mjere. Naime, pristup socijalnoj sigurnosti i njezinim davanjima omogućuje država, jamčeći isplatu određenih davanja i preuzimajući odgovornost za politiku, administraciju, kao financijsku solventnost i održivost. U najvećem broju država, udjel zaposlenih koji plaćaju doprinose je u opadanju, najviše zbog rastućih neformalnih oblika rada, pa je od kapitalne važnosti nalaženje novih načina za uključivanje u sustav socijalne sigurnosti zaposlenih na neformalnim poslovima, radnika migranata i radnika na crno. To je važno kako za te osobe, tako i za samu socijalnu sigurnost, njezinu vjerodostojnost i održivost. Polazeći od toga da je gospodarska i financijska kriza izazvana poremećajem na financijskim tržištima, javila se i ideja o novom izvoru financiranja socijalne sigurnosti (europskom ili globalnom), putem posebnog poreza na financijske transakcije, što je podržala i Europska sindikalna unija. 

U budućnosti će osnovni izazovi biti osigurati dugoročno financirano socijalno osiguranje unutar socijalne sigurnosti, potpuna promejna sustava socijalnog osiguranja i socijalne skrbi te veća koordinacija s ostalim politikama iz područja zdravstva, zapošljavanja i gospodarskog razvoja. Okviri, na kojima se temelje prava iz socijalne sigurnosti europskih država, standardi su Vijeća Europe i MOR-a, u kojima socijalnu sigurnost treba razmatrati više od institucije, usmjeravajući je prema zaposlenima i korisnicima davanja. S druge strane, Međunarodnim paktom UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (Nar. nov. - MU, br. 12/93) uspostavljaju se osobna prava, bez njihovog pobližeg određivanja. 

4.3.Mogućnosti za uspostavljanje novih pravnih okvira
Mogućnosti za uspostavljanje novih pravnih okvira su sljedeće: 

- intenzivirati dijalog o socijalnim pravima koristeći postojeće mehanizme koordinacije;

- ispitivati indikatore socijalne sigurnosti, uz operacionalizaciju načela o ljudskim pravima (ravnopravnost, sudjelovanje, transparentnost i odgovornost);

- uspostaviti socijalni dijalog, u kojemu bi sudjelovale nove društvene skupine (korisnici zdravstvene skrbi i pacijenti, invalidne osobe, umirovljenici, samozaposleni i dr.);

- putem socijalnog dijaloga identificirati dobre (i loše) nacionalne prakse;

- identificirati i angažirati skupine civilnoga društva i mehanizme za socijalni dijalog o socijalnoj sigurnosti na europskoj razini, uz sudjelovanje Vijeća Europe.

Za poboljšanje održivosti socijalnog osiguranja postavili bi se sljedeći ciljevi:

- povećati udjel radnika u fleksibilnim i neformalnim oblicima rada, migranata i zaposlenih u sektorima s niskom produktivnošću, koji plaćaju doprinose;

- uspostaviti pravne mjere i okvire za poboljšanje obuhvata osiguranih osoba, osobito prema ciljanim skupinama (radnici koji rade kod kuće i sezonski radnici);

- preispitati sustave socijalne sigurnosti i prilagoditi ih posebnim društvenim skupinama.

Na kraju, sve zajedno treba popratiti učinkovitim prikupljanjem doprinosa i suradnjom s drugim institucijama, jer to financijski održava socijalnu sigurnost i pomaže joj u njezinoj vjerodostojnosti.

Kao i na prošlim zasjedanjima Komiteta eksperata, države članice Vijeća Europe, koje to do sada nisu uradile, pozvane su na pristupanje Europskom zakoniku o socijalnoj sigurnosti i njegovom Protokolu. Kako taj Zakonik sadržava iste standarde kao i Konvencija MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti, tako se odnosi osobito na države koje su pristupile toj Konvenciji (to je i Republika Hrvatska). 

Članovi Komiteta također su informirani da instrumenti Vijeća Europe o međunarodnoj koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Europska konvencija o socijalnoj sigurnosti, Privremeni sporazumi i dr.) nisu u cijelosti ispunili svoju svrhu i, s nekim izuzecima, nisu u očekivanoj funkciji. Stoga će se u Vijeću Europe preispitati svi instrumenti te prirode, kao i daljnja djelatnost na njima. 

U ovome dijelu zasjedanja, Maja Grzymkowska iz Europske komisije, iz Direkcije za rad i socijalnu sigurnost, informirala je članove Komiteta eksperata o Uredbi Europske unije (EU) 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, koja se od 2010. primjenjuje u odnosima u socijalnoj sigurnosti (osiguranju) između država članica EU. U svojem jeizlaganju stavila naglasak na opseg i važenje te Uredbe EU u odnosu na nacionalna zakonodavstva država članica, koje su slobodne u uređivanju vlastitih sustava socijalne sigurnosti, a Uredba, o kojoj je ovdje riječ, nastala je iz potrebe uređivanja prava iz socijalne sigurnosti u sklopu slobode kretanja osoba koje se kreću unutar EU (čl. 48. Ugovora o funkcioniranju EU). 

Koordinacija sustava socijalne sigurnosti unutar EU traje već više od 50 godina, još od Rimskih ugovora. Osnovna načela, na kojima se temelji Uredba, ista su kao i načela međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Nova Uredba sadržava pravila koja su usklađena sa suvremenom praksom, jednostavnija i jasnija za primjenu, te pojednostavnjuju i ubrzavaju postupak za ostvarivanje davanja pojedinaca, uz informatičku podršku. Materijalno važenje i primjena Uredbe je u svim granama socijalne sigurnosti, sadržanim u Konvenciji MOR-a br. 102 o najnižim standardima socijalne sigurnosti. Uredba se primjenjuje na građane država članica EU (državljane EU) i članove njihovih obitelji, a njezino važenje je Uredbom 1231/2010 prošireno i na građane trećih država, dok se nalaze na teritoriju EU. 

Skrenuta je pozornost i na direktive EU kojima je uređena socijalna sigurnost stranaca u EU u nekim slučajevima (osobe koje obavljaju istraživanja, osobe s dugogodišnjim prebivalištem), a u pripremi su direktive za osobnu dozvolu rada i boravka u EU, sezonske radnike i dr. 

Ovo je zasjedanje Komiteta eksperata za socijalnu sigurnost Vijeća Europe, kao i prošlogodišnje, proteklo u znaku gospodarske i financijske krize, njezinih posljedica i traženja načina kako je prevladati da bi se sačuvala socijalna sigurnost, u Europi poznata i u obliku europskog socijalnog modela. Iako je u mnogim državama došlo do financijskog udara na fondove socijalne sigurnosti, a u nekim slučajevima i do korištenja sredstava namijenjenih socijalnim potrebama za sanaciju financijskog sektora ugroženog krizom (Francuska, Španjolska), ipak se može zaključiti da je, upravo zbog toga, uloga socijalne sigurnosti danas važnija nego ikada prije, kao amortizera socijalnih rizika koji pogađaju stanovništvo (nezaposlenost i bolesti, prije svega) te kao jedne od poluga gospodarskog razvoja i stabilnosti društva uopće. Zato treba socijalnu sigurnost, a posebno neke njezine grane, sačuvati i učiniti održivima, prilagođavajući ih izazovima konkurencije u globaliziranom društvu i nepredviđenim situacijama, kao što su poremećaji na financijskim i drugim tržištima koji ugrožavaju stabilan i nesmetani razvoj. U tom se kontekstu, ne može zaobići niti uloga standarda socijalne sigurnosti koji su jedna od glavnih preokupacija Vijeća Europe i MOR-a u tom području i bez čije se primjene ne može zamisliti učinkovita primjena pojedinih instituta i zakonodavstava o socijalnoj sigurnosti. U tome se dijelu, međutim, zapaža određena stagnacija u državama članicama Vijeća Europe: bogatije države, koje bi ih mogle prihvatiti, oklijevaju u tome, jer će ih sprječavati glede mogućih restrikcija, a siromašnije države ih ne mogu prihvatiti, jer nemaju sredstava. Međutim, usprkos svemu, neke su države ipak najavile pristupanje Europskom zakoniku o socijalnoj sigurnosti. Što se tiče koordinacije sustava socijalne sigurnosti u sklopu Vijeća Europe, ova međunarodna organizacija preispituje svoje instrumente u toj djelatnosti i odustaje od daljnje djelatnosti na tom području. I na kraju, Vijeće Europe, kao središnja europska međunarodna organizacija koja se s raznih aspekata bavi ljudskim pravima, suočava se ne samo s problemima vlastite organizacije i upravljanja, već i financiranja, što pokazuje i najavljeno spajanje toga Komiteta eksperata s Komitetom za Europsku socijalnu povelju.