U članku autor analizira poslovodstvo bez naloga (negotiorum gestio) kako je uređeno u Zakonu o obveznim odnosima¹, s obzirom na odgovarajuću dostupnu sudsku praksu. Glavni predmet analize jest problem relevantnosti zakonskog uređenja u odnosu na najčešće slučajeve poslovodstva, kao i određena konkretna otvorena pitanja u praksi. Autor najprije općenito analizira poslovodstvo bez naloga u ZOO-u, stavljajući ga ukratko u kontekst uređenja koja su neposredno prethodila aktualnom zakonskom uređenju (ZOO iz 1978.² i OGZ), analizira dostupnu sudsku praksu, i to opći pristup sudova poslovodstvu bez naloga, strukturu najčešćih slučajeva te određena otvorena pitanja u praksi.