1. UVOD
Tzv. platformski rad jedan je od novih oblika organizacije rada koji se snažno razvija zahvaljujući brzom razvoju digitalne tehnologije. Obilježava ga algoritamsko upravljanje, odnosno automatizirano upravljanje poslovnim procesima te promatrano sa stajališta radnih odnosa, stvaranje trostranih odnosa između digitalne radne platforme, fizičke osobe koja obavlja rad korištenjem digitalne radne platforme za primatelja usluge (klijenta), a nerijetko i posebne tvrtke partnera na tržištu ili posrednika u tom odnosu, koji se u Republici Hrvatskoj najčešće naziva agregator.

Danas diljem EU-a oko 30 milijuna ljudi, većinom mlađih generacija, radi putem digitalnih radnih platformi. Procjenjuje se da će do 2025. godine ta brojka narasti na 43 milijuna.

Platformski rad pojavljuje se najčešće vezano uz aktivnosti vožnje odnosno dostave, zatim u segmentu domaćinstva, ali i vezano uz različite profesionalne zadatke te slične mikro zadatke.

Pozitivna obilježja digitalnih radnih platformi osobito se odnose na inovacije, otvaranje radnih mjesta i poboljšavanje konkurentnosti zemlje. One pružaju dodatan prihod ljudima, uključujući one kojima je pristup tržištima rada otežan (zbog niskog stupnja obrazovanja, stručnih kvalifikacija, činjenice invalidnosti, udaljenosti od velikih poslovnih središta itd.).

Negativna obilježja platformskog rada su što mogu rezultirati nesigurnim radnim uvjetima i neadekvatnim pristupom socijalnoj zaštiti te netransparentnom djelovanju na tržištu.

Stoga je ocjenjeno nužnim, s jedne strane, osigurati održivi rast digitalnih radnih platformi i transparentnost njihova rada, odnosno s druge strane osigurati da radnici, kao i osobe na koje se ne može primijeniti zakonska pretpostavka o radnom odnosu, a koje rade putem takvih platformi na temelju druge pravne osnove, imaju dostojne radne uvjete.

Usprkos nizu specifičnosti u obavljanju ovoga novog oblika rada te znajući da druge europske države ne uspijevaju regulirati to područje, Republika Hrvatska odlučila se suočiti s tim izazovom i na tragu Prijedloga direktive koji je predstavila Europska komisija potkraj 2021. godine, te uvažavajući specifičnosti hrvatskog tržišta platformskog rada, predložio uvođenje jedne cijele nove glave u Zakon o radu¹, kojim se na cjelovit način uređuje to pitanje.

2. NORMATIVNO UREĐENJE RADA PUTEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI
Odredbama članka 221.a - članka 221.p propisuje se predmet uređenja GLAVE IV.a², odnosno zakonska materija vezana uz rad koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi, određuju pojmovi i propisuju posebna prava i obveze poslodavca i radnika pri obavljanju takvog rada, propisuje se minimalna razina zaštite prava radnika i drugih fizičkih osoba pri obavljanju takvog rada te presumpcija postojanja radnog odnosa ispunjenjem određenih kriterija. Ujedno propisuju se prava i odgovornosti digitalnih radnih platformi u cilju transparentnosti njihova rada i djelovanja na tržištu.

Sadržaj ovih odredbi u velikoj je mjeri usklađen s Prijedlogom nove EU direktive o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi.

Naime, rad koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme jest jedan od novih oblika organizacije rada, kao rezultata brzog razvoja digitalne tehnologije, koji karakterizira trostrani odnos između digitalne radne platforme, fizičke osobe koja obavlja rad korištenjem digitalne radne platforme za primatelja usluge (klijenta), a može uključivati i još jednu stranu - posebnu tvrtku partnera na tržištu ili posrednika (agregatora) u tom odnosu.

Bitna značajka platformskog rada jest algoritamsko upravljanje, odnosno automatizirano upravljanje poslovnim procesima.

Uvažavajući specifičnosti takve vrste rada, definiraju se pravni subjekti koji sudjeluju u takvom načinu rada i uređuju njihovi odnosi, što uključuje i tzv. agregatore, kada se pojavljuju u ulozi poslodavca.

Predviđena je njihova obveznopravna pozicija kao posrednika na tržištu te solidarna odgovornost platformi za koje posreduju za obveze koje njihov posrednik (agregator) ima prema radnicima koje zapošljava. Iznimno su, radi poštovanja načela razmjernosti, precizno predviđeni i slučajevi u kojima će se digitalna radna platforma moći osloboditi takve solidarne odgovornosti. Ujedno, osobito radi rješavanja problema tzv. lažne samozaposlenosti, člankom 221.m propisana je pretpostavka postojanja radnog odnosa, koja se može osporavati te je u tom smislu određen i teret dokazivanja.

Osim toga, novi članak 221.n predstavlja iznimku od primjene članka 221.m te predviđa ograničenu fleksibilnost za one fizičke osobe koje bi rad korištenjem digitalnih radnih platformi obavljale izvan radnog odnosa. Pretpostavka za primjenu članka 221.n je isključivo mali opseg ostvarenih primitaka u promatranom razdoblju, pri čemu se on ne primjenjuje na samozaposlene osobe.

Imajući na umu da je Zakon o radu opći propis kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj i koji ne uređuje rad samozaposlenih osoba, iz odredbi proizlazi da se digitalne radne platforme razlikuju od drugih internetskih platformi po tome što organiziraju rad koji obavljaju pojedinci na zahtjev primatelja usluge koju pruža platforma. Stoga, niti definicija digitalne radne platforme ne uključuje pružatelje usluga čija je primarna svrha korištenje ili dijeljenje resursa (npr. kratkoročni najam smještaja), već pružatelje usluga za koje organizacija rada koji obavlja pojedinac (npr. prijevoz osoba ili robe) predstavlja nužnu i ključnu komponentu, i to neovisno o tome obavlja li se određeni posao na internetu ili na određenoj lokaciji.

Nadalje, u cilju transparentnosti rada korištenjem digitalnih radnih platformi, osiguravanja mogućnosti praćenja trendova na ovom novom tržištu rada te olakšanog nadzora, zakonskim odredbama uvodi se obveza vođenja evidencije o takvom radu. Navedena evidencija sadržava dvije grupe podataka, i to podatke o digitalnim radnim platformama i agregatorima te podatke o pokazateljima opsega rada korištenjem tih platformi.

3. JEDINSTVENA ELEKTRONIČKA EVIDENCIJA RADA (JEER)
Jedinstvena elektronička evidencija rada (JEER)³ sastoji se od tri dijela:

• registra digitalnih radnih platformi i agregatora

• evidencija rada korištenjem digitalnih radnih platformi

• pregled i provjera podataka.

3.1. REGISTAR DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI I AGREGATORA
Od početka 2024. godine niti jedna digitalna radna platforma ili agregator neće moći legalno raditi na području Republike Hrvatske ako prethodno nisu upisane u registar digitalnih radnih platformi i agregatora. Registar vodi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Upis u registar provodi se isključivo putem e-usluge u sustavu e-Građani, s tim da su digitalne radne platforme dužne upisati i sve i svoje poslovne partnere (agregatore). Nakon upisa sustav dodjeljuje evidencijski broj.

Vezano uz novi informacijski sustav JEER, najteži je prekršaj propisan upravo za onu digitalnu radnu platformu ili agregatora koji se ne upišu u evidenciju Ministarstva. Novčane kazne za pravnu osobu kreću se od 8,090,00 do 13.270,00 eura.

Međutim, i za nedostavljanje podataka propisan je teži prekršaj za koji je moguće odgovarati novčanom kaznom u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura.

3.2. EVIDENCIJA RADA KORIŠTENJEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI
Svaka digitalna radna platforma dostavljat će sljedeće podatke:

• o radniku koji obavlja posao i agregatoru, ako radnik obavlja posao posredovanjem

• o vrsti posla i vrsti ugovornog odnosa s poslodavcem

• o vremenu i lokaciji početka i završetka obavljanja rada.

Podaci se dostavljaju u pravilu u realnom vremenu, a najkasnije 24 sata od obavljanoga posla.

Ako radnik obavlja poslove za koje nije potrebno sklopiti ugovor o radu (poslovi manje vrijednosti, odnosno do iznosa 60 % minimalne plaće u tri mjeseca), platforma je dužna provjeravati limit isplata putem upita u sustav. Sustav će izvršiti provjeru u bazu Porezne uprave, odnosno u bazu dostavljenih Obrazaca JOPPD s oznakom primitka 4057 - primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak po osnovi rada putem digitalnih radnih platformi i javiti platformi je li iznos u određenom tromjesečju iskorišten ili nije. Ako je iznos iskorišten, platforma mu ne smije dati sljedeći posao u tome obliku.

3.3. PREGLED I PROVJERA PODATAKA
Temeljem dostavljenih podataka sustav će provjeravati radnopravni status kao valjanost radne dozvole, kod stranih radnika. Isto tako, platforme će biti u obvezi dostavljati i podatke o isplatama po pojedinom radniku (bruto iznos koji se isplaćuje agregatoru za obavljeni posao).

4. ZAKLJUČAK
Opisanim rješenjem želi se osigurati dostojanstvene uvjete rada platformskih radnika, uz istovremeno podupiranje održivog rasta digitalnih platformi. Uvođenje sustava bilo je nužno iz razloga što se jedino digitalnim alatima može nadzirati digitalan (virtualan) svijet rada.

5. MIŠLJENJE NADLEŽNOG MINISTARSTVA O PRIMJENI PROPISA O RADU PUTEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI
a) Primjena odredbi Zakona o radu o digitalnim radnim platformama isključivo na subjekte iz dviju djelatnosti
Zahvaljujući upravo izrazito visokom stupnju suradnje digitalnih radnih platformi s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kako tijekom izrade relevantnih odredbi Zakona o radu, tako i tijekom pripreme dva podzakonska akta koji uskoro trebaju biti doneseni⁴, Republika Hrvatska postala je vodeća europska država po cjelovitom uređenju novog oblika rada koji se zasniva na korištenju digitalne tehnologije.

Podloga zakonskom rješenju bio je Prijedlog direktive o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem digitalnih platformi, kojim se također namjerava na cjelovit način regulirati rad koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme, odnosno svake one internetske platforme kojoj je organizacija rada koju obavljaju pojedinci nužna i osnovna komponenta, a ne tek manja i isključivo pomoćna. Takva obilježja poslovanja moguća su u nizu uslužnih djelatnosti, ne samo u uslugama dostave i autotaksi prijevoza. Stoga, neovisno o tome što na hrvatskom tržištu rada trenutačno pretežito djeluju upravo digitalne radne platforme koje se bave sa spomenute dvije djelatnosti, namjera je bila osuvremeniti radno zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj i omogućiti svim onim internetskim platformama koje će potpadati pod zakonsku definiciju digitalne radne platforme transparentan rad i korištenje fleksibilnih mogućnosti koje samo za rad putem digitalnih radnih platformi omogućavaju nove odredbe Zakona o radu (npr. mogućnost sklapanja ugovora o radu po pozivu poslodavca).

Skrećemo pozornost da u nadležnosti ministarstva za rad nisu internetske platforme koje samo spajaju ponudu i potražnju, bez da i organiziraju rad pojedinaca, kako je gore navedeno. Stoga je i korištenje novog informacijskog sustava Jedinstvena elektronička evidencija rada (sustav JEER) namijenjeno upravo i samo digitalnim radnim platformama. Slijedom navedenog, odgovaramo i na posebno upućeno pitanje da će se određena „aplikacija” smatrati digitalnom radnom platformom ako se, sukladno članku 221.c Zakona o radu, bude radilo o fizičkoj ili pravnoj osobi koja pruža usluge koje se na zahtjev primatelja usluge pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i si.) ili izravno na određenoj lokaciji. Istom zakonskom definicijom vodit će se i Državni inspektorat u određivanju primjenjuje li se Zakon o radu na pojedinu „aplikaciju”.

U odnosu na zahtjev da ovo Ministarstvo dostavi popis digitalnih platformi koje će od 1. siječnja 2024. godine morati primjenjivati odredbe članaka 221.a - 221.p Zakona o radu, navodimo da, upravo zbog nepostojanja registra kojeg sada uspostavljamo, nismo u mogućnosti dostaviti takav popis. No, nakon što sustav JEER profunkcionira i ciljane platforme upišu se u Registar, takvi će Vam podaci biti poznati.

b) Rok za tehničku implementaciju
Naglašavamo da tehnička specifikacija koja je digitalnim radnim platformama dostavljena u rujnu 2023. godine sadržajno u potpunosti odgovara setu podataka za koji je dogovoreno da ga platforme unose u sustav JEER, a također odgovara i načinu iskazivanja podataka, što je upravo prilagođeno jasno artikuliranim zahtjevima samih platformi (npr. prijevodi na engleski jezik i si.). Jedino što trenutačno nije dio tehničke specifikacije kojom platforme raspolažu jest set podataka o isplatama, za koje je dogovoreno da će se naknadno početi unositi u sustav JEER.

c) Tumačenje uvjeta iz članka 221.d stavka 4. Zakona o radu
Na posebno upućeno pitanje o dokazu da agregator za sve radnike redovito podmiruje ukupan trošak plaće mišljenja smo da takav dokaz može predstavljati bilo koji financijski dokument iz kojega će biti razvidno da je izvršena obvezna isplata ukupnog troška plaće, no dokaz npr. ne bi mogla predstavljati izjava poslodavca da je plaću, uključujući javna davanja, isplatio odnosno uplatio. To može biti i jedan zbirni dokument za sve radnike, pod uvjetom da su za sve radnike podmireni ukupni troškovi plaće.

U odnosu na pitanje o formi izjave agregatora da je za sve radnike izvršio prijavu na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje navodimo da Zakon ne zahtijeva posebnu formu, ali u svrhu uspješnog oslobođenja od solidarne odgovornosti platforme, držimo da bi to trebala biti izjava u pisanom obliku, koja sadržajno odgovara zahtjevu zakonske odredbe članka 221.d stavka 4. točke 2. i za koju se nesporno može utvrditi da ju je izjavila odgovorna osoba agregatora.

d) Očitovanja na pravilnike
1. Pravilnik o evidenciji rada korištenjem digitalne radne platforme⁵
U odnosu na pitanje vezano uz članak 3. navodimo da je za prekovremeni rad radnika odgovoran njegov poslodavac. Stoga, u situaciji ugovornog odnosa radnika s agregatorom valja biti posebno oprezan pa smo mišljenja da bi platforma sa svojim agregatorom, kao posrednikom na tržištu, trebala dogovoriti način kako će se agregator dovesti u poziciju da ispunjava zakonske obveze kao poslodavac (primjerice, taj dio riješiti ugovorom o posredovanju odnosno o poslovnoj suradnji). Ujedno, podsjećamo da će temeljem Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, ovo Ministarstvo donijeti i pravilnik temeljem članka 14. stavka 8. toga Zakona, a koji bi na odgovarajući način trebao adresirati i to pitanje.

U odnosu na pitanja vezana uz članak 8. točku 3. navodimo da u dostavljenoj tehničkoj specifikaciji ne nedostaje oznaka koja bi upućivala na članove obitelji koji pomažu u obavljanju obrta. Naime, sukladno Zakonu o obrtu te osobe ne zasnivaju radni odnos niti bilo kakav drugi ugovorni odnos sa svojim članom obitelji. Štoviše, te osobe i ne naplaćuju svoje usluge jer samo pomažu članu obitelji. Iz navedenih razloga ne mogu se voditi niti u sustavu JEER, a nije pravno moguće niti da im platforma nudi poslove.

Nadalje, rad putem agencije za privremeno zapošljavanje i rad putem digitalne radne platforme dva su potpuno odvojena, zasebna instituta Zakona o radu pa se na njih primjenjuju i različita pravila. Prema zakonskoj definiciji, radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme je fizička osoba koja radi na temelju sklopljenog ugovora o radu s platformom ili agregatorom. Taj ugovor mora imati dodatne podatke predviđene člankom 221.l Zakona o radu, dok agencija za privremeno zapošljavanje s radnikom kojeg ustupa korisniku sklapa ugovor o radu za koji je propisan drukčiji sadržaj (predviđen člankom 46. Zakona o radu). Također, u sustav JEER nije moguće unijeti osobe koje nisu u ugovornom odnosu ni s platformom ni s agregatorom.

U odnosu na pitanja vezana uz članak 8. točku 4. koja se tiču vođenja radnog vremena vozača ili dostavljača podsjećamo da definicija radnog vremena, propisana odredbama članka 60. Zakona o radu, vrijedi i za rad koji se obavlja putem digitalne radne platforme. U skladu s tim, pod radnim se vremenom podrazumijeva vrijeme u kojem je radnik spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (dakle, uključuje redovan rad i dežurstvo). S druge strane, radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U potonjem slučaju, samo će se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatrati radnim vremenom.

Nadalje, odredbe članaka 221.1 Zakona o radu uređuju obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme. Tim su odredbama predviđene dvije vrste ovih ugovora, i to kao „klasični” ugovor o radu koji će morati sadržavati neke dodatne podatke predviđene stavkom 1. ovoga članka, te posebna vrsta ugovora o radu koji se, radi nepredvidivog obrasca rada, ugovara kao tzv. rad po pozivu poslodavca, odnosno kao posebno fleksibilan oblik rada dozvoljen samo kod rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi i koji će osim svih predviđenih podataka morati sadržavati još i određene dodatne podatke propisane stavkom 2. toga članka. Pritom napominjemo da se pod nepredvidivim obrascem rada podrazumijeva oblik organizacije rada i radnog vremena koji u potpunosti ili uglavnom nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, zbog čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana niti tjedna, već ga, prema prirodi stvari, određuje poslodavac.

Slijedom navedenog, proizlazi da će vođenje radnog vremena ovisiti prije svega o vrsti ugovora o radu koji sklope agregator i radnik. Drugim riječima, bit će moguće sklopiti ugovor prema članku 221.1 stavku 1. kod kojega se radno vrijeme računa od prijave do odjave iz aplikacije ili ugovor prema članku 221.1 stavku 2. kod kojega se gledaju pojedinačni radni zadaci računajući od prihvata zadatka do završetka taksi vožnje ili dostave hrane. Mišljenja smo da će se u slučaju ugovaranja rada po pozivu vrijeme između dostava moći urediti kao vrijeme pripravnosti. Stoga je potrebno paziti na obilježja rada koji se ugovara, jer će o njima ovisiti je li riječ o radnom vremenu (za koje postoji obveza poslodavca za isplatu plaće radniku) ili o pripravnosti (za koju radnik ima pravo samo na naknadu).

U odnosu na prijedlog vezan uz članak 9. stavak 1. točku 7. prihvaćen je alternativni prijedlog da se izvještavanje o geolokaciji „spusti” na manji stupanj preciznosti. Podatak o navedenom dio je tehničke specifikacije. Pritom će biti moguće unijeti i precizniji podatak, a imajući na umu da su neke digitalne radne platforme već postavile svoje sustave na izvještavanje s preciznošću od 6 znamenki/decimala.

U odnosu na prijedlog vezan uz članak 9. stavak 4. navodimo da se ta odredba odnosi na izvanrednu situaciju, odnosno slučaj nemogućnosti dostave podataka zbog prekida uspostave veze između informacijskog sustava platforme i sustava JEER. Stoga pretpostavljamo da se Vaša primjedba odnosila na redovni rok dostave podataka iz stavka 1. istoga članka, odnosno na dostavu podataka u stvarnom vremenu. Ako je to tako, obavještavamo Vas da smo razmotrili i mogućnost tumačenja pojma stvarnog vremena kao vremena koje bi se promatralo u trajanju od 24 sata računajući od završetka svakog pojedinačno obavljenog posla.

U odnosu na komentar vezan uz članak 12. stavak 4. obavještavamo vas da će se izvještavanje u dijelu objave podataka o vremenu i lokacijama obavljanja poslova svoditi na najopćenitije podatke koji će služiti isključivo u svrhu praćenja trendova u ovom novom obliku rada. Pritom ćemo voditi računa o potrebi čuvanja poslovnih tajni poduzeća, a osobito imajući na umu zasad relativno malo tržište platformskog rada u Republici Hrvatskoj.

2. Pravilnik o načinu i rokovima provjere visine isplaćenih primitaka ostvarenih radom putem digitalnih radnih platformi⁶
U odnosu na prijedlog vezan uz članak 4. stavak 3. obavještavamo Vas da smo ga pažljivo razmotrili te uzeli u obzir mogućnost propisivanja primjerenog roka u kojem je platforma dužna dostaviti informaciju o prijeđenom limitu svom agregatoru.

Mišljenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike,
KLASA: 011-02/23-01/16,
URBROJ: 524-03-01/1-23/13 od 6. prosinca 2023.