Direktiva 2014/24/EU i Direktiva 2014/25/EU stupile su na snagu 17. travnja 2014., a rok za njihovu transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo država članica bio je do 18. travnja 2016. godine. Iako važeći Zakon o javnoj nabavi  dijelom sadrži odredbe koje su već usklađene s odredbama novih direktiva, Republika Hrvatska formalno nije stigla prenijeti navedene direktive u roku za transpoziciju, odnosno do 18. travnja 2016.

Kako utvrditi odredbe direktiva koje su bezuvjetne i dovoljno određene? Treba obratiti pozornost na odredbe Direktive u kojima je navedeno da naručitelj nešto mora učiniti. To su one odredbe koje bi naručitelji trebali izravno primjenjivati. S druge strane, postoje odredbe u kojima je navedeno da naručitelj nešto može učiniti. Te odredbe Direktive naručitelji ne moraju primjenjivati, odnosno obveza izravnog učinka na njih se ne primjenjuje. No, ako su te odredbe bezuvjetne i dovoljno određene, naručitelji bi ih u ovom razdoblju mogli primjenjivati, ali je kod njih bitno da budu jasno definirane u dokumentaciji za nadmetanje.

Člankom 57. Direktive uvedeno je nekoliko novih obveznih razloga za isključenje gospodarskih subjekata, kao i mogućnost »samokorigiranja/rehabilitacije«. Što se tiče dobrovoljnih razloga za isključenje, Direktiva koristi termin »mogu isključiti ili mogu zatražiti od države članice da isključi«. Takav izričaj izričito dopušta državama članicama da implementiraju diskrecijske razloge kao obvezne razloge isključenja.

Člankom 57. st. 5. pojašnjeno je da se razlozi isključenja primjenjuju tijekom cijelog postupka nabave, što predstavlja korak naprijed u odnosu na prethodnu Direktivu, kojom taj vremenski okvir nije bio određen.

Proporcionalnost se kao općenito načelo mora koristiti kod svih razloga isključenja. Načelo proporcionalnosti očituje se u nekoliko odredaba članka 57. Izričito se spominje u stavku 3. navedenog članka, kojim je predviđena iznimna situacija disproporcionalnosti kada gospodarski subjekti nisu ispunili obvezu podmirenja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje. Nadalje, uvođenjem »samokorigiranja« za sve razloge isključenja jasno se reflektira načelo proporcionalnosti. Spomenuto načelo nalazimo i u uvodnoj točki broj 101. Direktive, gdje se spominje u kontekstu fakultativnih razloga isključenja. Ta točka glasi: »Javnim naručiteljima također bi se trebala pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele javnog ugovora neovisno o tome bi li inače imao tehničke i ekonomske sposobnosti za izvršenje ugovora. Uzimajući u obzir činjenicu da će javni naručitelj biti odgovoran za posljedice svojih mogućih pogrešnih odluka, javni naručitelji također bi trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji odgovarajući način dokazati da je gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim javnim ugovorima imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se natjecatelji ili ponuditelji ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvog isključenja. Pri primjeni fakultativnih osnova za isključenje, javni naručitelji bi trebali posvetiti osobitu pozornost načelu proporcionalnosti. Manje nepravilnosti bi samo u iznimnim okolnostima trebale dovesti do isključenja gospodarskog subjekta. Ipak, ponovljeni slučajevi manjih nepravilnosti mogu dati povod sumnji u pouzdanost gospodarskog subjekta koja može opravdati njegovo isključenje.«

Iako se izričito ne spominje, načelo proporcionalnosti također se mora primjenjivati kod obveznih razloga isključenja. To se traži jer je proporcionalnost sveobuhvatno načelo zakonodavstva Europske unije, na koje se treba paziti cijelo vrijeme i koje služi kao korektivni standard pri procjeni zakonitosti bilo kojih radnji koje je poduzeo naručitelj.

Pitanje je i kako će naručitelji provjeravati pojedine dokaze. Odgovor na to pitanje daje članak 61. Direktive, kojim je određeno da radi olakšavanja prekograničnog nadmetanja, države članice dužne su osigurati da se podatci vezani uz potvrde i druge oblike dokazne dokumentacije koji se unose sustav e-Certis koji je uspostavila Komisija, stalno ažuriraju, a javni naručitelji mogu koristiti sustav e-Certis te će tražiti ponajprije one vrste potvrda ili oblika dokazne dokumentacije koji su obuhvaćeni sustavom e-Certi

Tako je i člankom 269. Nacrta prijedloga Zakona o javnoj nabavi određeno da javni naručitelji koriste sustav e-Certis radi dobivanja podataka o vrstama i oblicima dokaza iz pododjeljka 2. (Načini dokazivanja) ovoga odjeljka (Odjeljak C - dokazivanje kriterija za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta) te o nadležnim tijelima koja ih izdaju u državama članicama.

Obvezni razlozi isključenja, prema članku 57. st. 1., zahtijevaju da je gospodarski subjekt bio osuđen pravomoćnom presudom, i to za točno nabrojena djela. Uz to, obveza za isključenje gospodarskog subjekta primjenjuje se ako je osoba osuđena pravomoćnom presudom - član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela toga gospodarskog subjekta ili ima ovlasti reprezentacije, donošenja odluka ili nadzora u njemu. Time je proširena odgovornost gospodarskog subjekta, u odnosu na odredbe prethodne Direktive, jer osuda za gospodarskog subjekta nije moguća pod svim uvjetima u svim državama članicama. No, Direktiva nije predvidjela što sa situacijama kada je (obični) zaposlenik, dakle onaj koji nema ovlasti reprezentacije, donošenja odluka ili nadzora u njemu, osuđen za jedno od nabrojenih djela. Prema izričaju članka 57. st. 1., to ne bi bilo moguće, ali se postavlja pitanje bi li možda bilo moguće prema fakultativnom razlogu isključenja. Direktiva također ne govori o području na kojem su te pravomoćne presude izrečene i važeće, je li to samo unutar Europske unije ili i izvan nje.

Obvezni razlozi isključenja koji su do sada postojali, jesu: sudjelovanje u kriminalnoj organizaciji, prijevara, korupcija i pranje novca. Korupcija je Direktivom nadopunjena tako da se poziva na definiciju članka 3. Konvencije o borbi protiv korupcije, koja uključuje dužnosnike Europskih zajednica ili dužnosnike država članica Europske unije, i članak 2. stavak 1. Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP, kao i korupciju kako je definirana u nacionalnom pravu javnog naručitelja ili gospodarskog subjekta. Znači, ako gospodarski subjekt ima sjedište izvan Europske unije, mora se uzeti u obzir i »lokalna« definicija korupcije. Što se tiče odredbe pranja novca, ona je nadopunjena s financiranjem terorizma kako je definirano u članku 1. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.

Novi obvezni razlozi isključenja su kazneno djelo terorizma ili poticanje, pomaganje, potpora ili pokušaj počinjenja kaznenog djela, kao i dječji rad i drugi oblici trgovanja ljudima kako je određeno člankom 2. Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća. Potonji razlog ukazuje na povećanu svijest na globalnoj razini o tom problemu, no upitno je koliko je značajan za postupke javne nabave.

Svi obvezni razlozi isključenja također su podloga naručitelju za raskid ugovora. Prema članku 73., države članice dužne su osigurati da javni naručitelji mogu, barem u sljedećim okolnostima i pod uvjetima koji su određeni primjenjivim nacionalnim pravom, raskinuti javni ugovor tijekom njegova trajanja ako je u vrijeme dodjele ugovora ugovaratelj bio u jednoj od situacija iz članka 57. st. 1. te je stoga trebao biti isključen iz postupka nabave. Direktiva ne traži od naručitelja da iskoristi to pravo, već to ostaje diskrecijsko pravo naručitelja. 

Prema Nacrtu prijedloga novog Zakona o javnoj nabavi, u poglavlju 4. Kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, Odjeljak A - Osnove za isključenje gospodarskog subjekta, članak 251. regulira predmetno, s jedinom razlikom da se za pojedine razloge isključenja poziva na konkretna kaznena djela iz Kaznenog zakona.

Neplaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje također predstavlja razlog za isključenje iz postupka javne nabave, a što je izričito navedeno u članku 57. st. 2. Direktive, s tim da je predviđeno obvezno i fakultativno isključenje. Gospodarski subjekt isključuje se iz sudjelovanja u postupku nabave ako javni naručitelj dozna da gospodarski subjekt ne poštuje svoje obveze koje se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje i ako je to utvrđeno obvezujućom sudskom ili upravnom odlukom, u skladu s pravnim odredbama države u kojoj ima sjedište ili s državama članicama javnog naručitelja. U slučaju kada ne postoji sudska ili upravna odluka, javni naručitelji mogu isključiti ili mogu zatražiti od države članice da isključi gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku nabave ako javni naručitelj može odgovarajućim sredstvima dokazati da gospodarski subjekt ne poštuje svoje obveze koje se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa socijalnog osiguranja.

Prema Nacrtu prijedloga Zakona o javnoj nabavi, u poglavlju 4. Kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, Odjeljak A - Osnove za isključenje gospodarskog subjekta, članak 252., predviđeno je da je javni naručitelj obvezan isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje:

a) u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski subjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, ili

b) u Republici Hrvatskoj i u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, ako gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. Iznimno od navedenoga, javni naručitelj neće isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako mu sukladno posebnom propisu plaćanje obveza nije dopušteno ili mu je odobrena odgoda plaćanja.

Naručitelj može, sukladno članku 57. st. 3., ne primijeniti obvezne razloge isključenja gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave. Naime, države članice mogu predvidjeti odstupanje od obvezujućeg isključenja navedenoga u stavcima 1. i 2. iznimno, zbog bitnih zahtjeva koji se odnose na javni interes kao što je javno zdravlje ili zaštita okoliša. Novina je, u odnosu na prethodnu Direktivu, da se navode primjeri javnog interesa. Uvodna točka broj 100. Direktive daje objašnjenje te derogacije: »… države članice trebale bi … omogućiti odstupanje od tih obvezujućih isključenja u iznimnim situacijama u kojima je zbog bitnih zahtjeva u općem interesu dodjela ugovora nužna. To se, primjerice, može primjenjivati na slučajeve u kojima se hitno potrebna cjepiva ili oprema za slučajeve nužde mogu otkupiti jedino od gospodarskog subjekta na koji se inače primjenjuje jedna od obvezujućih osnova za isključenje.«

Nacrt prijedloga Zakona o javnoj nabavi, u poglavlju 4. Kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, Odjeljak A - Osnove za isključenje gospodarskog subjekta, članak 253., rješava to pitanje na isti način kao i Direktiva, ali nigdje na navodi koji bi to bili bitni zahtjevi koji se odnose na javni interes kao što je javno zdravlje ili zaštita okoliša.

Radi se o isključenjima koja javni naručitelji mogu koristiti, ali ne moraju. S obzirom na to da se članak bavi pitanjem izravnog učinka Direktive u nacionalnom zakonodavstvu, odnosno o situacijama koje naručitelji moraju primijeniti, ovdje ćemo samo navesti koje su to situacije, bez detaljnijeg razmatranja pojedinih razloga. To su: kršenja prava okoliša, socijalnog i radnog prava; stečaj, insolventnost ili postupak likvidacije gospodarskog subjekta; teški poslovni prekršaj^[2]; narušavanje tržišnog natjecanja; sukob interesa; prijašnje uključivanje gospodarskog subjekta u pripremu postupka nabave; značajni ili postojanje nedostataka tijekom provedbe ključnih zahtjeva iz prethodnog javnog ugovora; ozbiljno lažno prikazivanje činjenica i nedolično utjecanje na postupak odlučivanja javnog naručitelja.

Svaki gospodarski subjekt u kojem postoji neka od situacija za obvezno ili fakultativno isključenje može pružiti dokaze kako bi dokazao da su mjere koje je poduzeo dovoljne da pokažu njegovu pouzdanost bez obzira na postojanje nekog ključnog razloga za isključenje. U tu svrhu gospodarski subjekt dokazuje da je platio ili poduzeo akciju plaćanja naknade bilo kakve moguće štete prouzročene kažnjivim djelom ili propustom, da je u potpunosti razjasnio činjenice i okolnosti uz aktivnu suradnju s tijelima nadležnima za provedbu istrage te da je poduzeo konkretne mjere tehničke i organizacijske prirode te mjere za osoblje primjerene za sprječavanje daljnjih kriminalnih djela ili propusta^[3]. Dakle, gospodarski subjekt koji želi dokazati svoju sposobnost, iako na njegovoj strani postoje razlozi isključenja, može (ne mora) dati naručitelju sve potrebne dokumente kako bi dokazao da je poduzeo sve korake za svoju pouzdanost. Ako se takav dokaz smatra dovoljnim, taj gospodarski subjekt neće biti isključen iz postupka nabave.

Mjere koje poduzimaju gospodarski subjekti, naručitelj ocjenjuje uzimajući u obzir težinu i posebne okolnosti kaznenog djela ili propusta. Ako se smatra da su mjere nedostatne, naručitelj će gospodarskom subjektu poslati izjavu o razlozima takve odluke. Gospodarski subjekt koji je pravomoćnom presudom isključen iz sudjelovanja u postupku nabave ili dodjele koncesija, nema pravo korištenja mogućnosti iz ovog stavka tijekom razdoblja isključenja koje je proizašlo iz takve presude u državi članici u kojoj je presuda na snazi. Države članice posebno utvrđuju maksimalno razdoblje isključenja ako gospodarski subjekt nije poduzeo nikakve mjere da bi dokazao njihovu pouzdanost. Ako razdoblje isključenja nije utvrđeno pravomoćnom presudom, to razdoblje ne može trajati dulje od pet godina od datuma izricanja pravomoćne osuđujuće presude u slučajevima iz stavka 1. i tri godine od datuma toga događaja u slučajevima iz stavka 4.

Na identičan način taj institut uređuje i Nacrt prijedloga Zakona o javnoj nabavi, u poglavlju 4. Kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, Odjeljak A - Osnove za isključenje gospodarskog subjekta, članak 255., s tim da je u stavcima 6. i 7. određeno razdoblje isključenja. Tako je razdoblje isključenja gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave iz stavka 1. točke 1. toga članka pet godina od dana pravomoćnosti presude, osim ako pravomoćnom presudom nije određeno drukčije, dok je razdoblje isključenja gospodarskog subjekta kod kojeg su ostvarene osnove za isključenje iz članka 254., dvije godine od dana toga događaja.

Ta mjera ne primjenjuje se na sve razloge koji mogu dovesti do isključenja. Fakultativno isključenje na temelju članka 57. st. 4. toč. e) i f), sukob interesa i prijašnje uključivanje gospodarskog subjekta u pripremu postupka nabave, nema mogućnosti korištenja toga instituta jer se radi o razlozima koji su relevantni samo za konkretan postupak javne nabave, odnosno ti razlozi ne utječu na neke druge (kasnije) postupke javne nabave.

U članku 57. st. 6. Direktive govori se da gospodarski subjekt može pružiti dokaze kako bi se »rehabilitirao«, tj. dokazao svoju pouzdanost, što znači da to nije obvezno primjenjivati.^[4]

S obzirom na kriterije koji su vezani uz ekonomsku i financijsku sposobnost kako je određeno sukladno članku 58. stavak 3. Direktive, i kriterije vezane uz tehničku i stručnu sposobnost kako je određeno sukladno članku 58. st. 4. Direktive, dakle fakultativni razlozi isključenja, gospodarski subjekt može se osloniti, prema potrebi i za određeni ugovor, na sposobnosti drugih subjekata, bez obzira na to kakva je pravna narav veze između njih i njega.

S obzirom na kriterije koji su vezani uz obrazovne i stručne kvalifikacije kako je određeno u dijelu II. Prilogu XII. točki (f) Direktive ili na relevantno stručno iskustvo, gospodarski subjekti mogu se, međutim, osloniti samo na sposobnosti drugih subjekata ako budu obavljali radove ili pružali usluge kod kojih se traže te sposobnosti. Ako se gospodarski subjekt želi osloniti na sposobnosti drugih subjekata, mora dokazati javnom naručitelju da ima na raspolaganju potrebne resurse, primjerice dostavljanjem obveze tih subjekata u tu svrhu.

Javni naručitelj dužan je, u skladu s člancima 59., 60. i 61. Direktive, provjeriti ispunjavaju li subjekti čije sposobnosti namjerava iskoristiti gospodarski subjekt, relevantne kriterije za odabir te postoje li osnove za isključenje sukladno članku 57. Direktive. Javni naručitelj zahtijeva da gospodarski subjekt zamijeni subjekt koji ne zadovoljava relevantni kriterij za odabir ili za koji postoji obvezujuća osnova za isključenje. 

Dakako, i taj dio je u Nacrtu prijedloga Zakona o javnoj nabavi, u poglavlju 4. Kriteriji za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta, Odjeljak A - Osnove za isključenje gospodarskog subjekta, Pododjeljak 5. - Oslanjanje na sposobnost drugih subjekata, članci 273.-278., uređen kao i u Direktivi. 

Kako je u ovome članku riječ o razlozima isključenja i izravnom učinku Direktive, svakako treba spomenuti europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi (ESPD), jer je gospodarski subjekti mogu koristiti kao preliminaran dokaz umjesto potvrda koje izdaju tijela javne vlasti ili treće strane, a kojima se potvrđuje da nije u jednoj od situacija na temelju koje se isključuju ili se mogu isključiti.

Uz navedeno, prema stavku 4. članka 59. Direktive, prije dodjele ugovora, javni naručitelj zahtijeva od ponuditelja kojem je odlučio dodijeliti ugovor, osim kod ugovora koji se temelje na okvirnom sporazumu ako se takvi ugovori sklapaju u skladu s člankom 33. st. 3. ili člankom 33. st. 4. toč. (a), da podnese ažurne popratne dokumente u skladu s člankom 60. i, prema potrebi, člankom 62.^[7] 

Javni naručitelji mogu zahtijevati potvrde, izjave ili druge načine dokazivanja iz stavaka 2., 3. i 4. Članka 60. i Priloga XII. Direktive, kao dokaz za nepostojanje osnova za isključivanje iz članka 57. (i za ispunjavanje kriterija za odabir sukladno članku 58.). Javni naručitelji ne smijuzahtijevati načine dokazivanja osim onih iz članka 60. i iz članka 62. Direktive. Isto tako, sukladno članku 63., gospodarski subjekti mogu se osloniti na bilo koji odgovarajući način da bi dokazali javnom naručitelju da raspolažu potrebnim resursima.

No, javni naručitelji dužni su prihvatiti sljedeće, kao dovoljan dokaz da se niti jedan od slučajeva navedenih u članku 57. Direktive ne primjenjuje na gospodarski subjekt:

a) stavak 1. toga članka, izvadak iz odgovarajućeg registra, kao što je sudski registar ili, a ako to nije moguće, jednakovrijedan dokument koji su izdale nadležne sudske ili upravne vlasti u državi članici ili zemlji podrijetla ili u zemlji u kojoj je nastanjen gospodarski subjekt i kojim se pokazuje da su ti uvjeti zadovoljeni

b) stavak 2. i stavak 4. točke (b) toga članka, potvrdu koju izdaje nadležno tijelo u toj državi članici ili zemlji. Ako ta država članica ili zemlja ne izdaje takve dokumente ili potvrde, ili ako oni ne obuhvaćaju sve slučajeve navedene u stavcima 1.i 2. i stavku 4. točki (b) članka 57., oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili, u državi članici ili zemlji u kojoj nema odredaba koje se tiču izjava pod prisegom, svečanom izjavom od strane te osobe ispred nadležne sudske ili upravne vlasti, bilježnika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi članici ili zemlji podrijetla ili u državi članici ili zemlji poslovnog nastana gospodarskog subjekta

c) dokaz o ekonomskoj i financijskoj sposobnosti gospodarskog subjekta može, kao opće pravilo, biti pružen putem jedne ili više potvrda navedenih u Prilogu XII., dijelu I.

d) dokaz o tehničkim sposobnostima gospodarskih subjekata može se pružiti jednim ili više sredstava navedenih u Prilogu XII., dijelu II., u skladu s prirodom, količinom ili važnosti, i namjenom radova, robe ili usluga.

Činjenica da Republika Hrvatska nije na vrijeme prenijela nove direktive u nacionalno zakonodavstvo, predstavlja za naručitelje izazov u pripremi i provedbi postupaka velike vrijednosti u razdoblju dok na snagu ne stupi novi Zakon o javnoj nabavi. Problem je u tome što se postavlja pitanje tumačenja odredaba direktiva i tko je zadužen za to - naručitelji ili nadležne institucije. Dakako da bi to trebale biti nadležne institucije, no činjenično stanje sada je takvo da su naručitelji upućeni na autonomno ponašanje. Stoga se možemo nadati da će novi Zakon o javnoj nabavi biti donesen čim prije.

[1] Povod ovome članku bila je presuda Europskog suda pravde u predmetu La Cascina, C-226/04 (presuda od 9. veljače 2006.). Sud je razmatrao pitanje je li isključenje iz postupka javne nabave na temelju neplaćanja poreza opravdano ako je isplata izvršena u kasnijem trenutku, odnosno ako je ukinuta obveza plaćanja poreza ili ako je postignuta neka vrsta dogovora (odgode) s nadležnim tijelima.
[2] Op. a. teški profesionalni propust prema Zakonu o javnoj nabavi.
[3] U uvodnoj točki broj 102. Direktive stoji: »… Te mjere mogle bi posebno obuhvaćati mjere vezane uz osoblje ili organizaciju poput raskidanja svih veza s osobama ili organizacijama koje su sudjelovale u neprimjerenom ponašanju, odgovarajućih mjera reorganizacije osoblja, uvođenja sustava izvještavanja i nadzora, stvaranja strukture interne revizije kako bi se pratila sukladnost i donošenja pravila o internoj odgovornosti i naknadama …«.
[4] Autorica teksta smatra da bi naručitelji trebali uzeti u obzir i razmotriti dostavljene dokaze, u slučaju da ih gospodarski subjekti dostave u pojedinom postupku nabave, te postupiti sukladno navedenom članku.
[5] Vidjeti bilješku 2.
[6] Obrazac ESPD-a u elektroničkom obliku (.doc format), na hrvatskom jeziku, dostupan je za preuzimanje na Portalu javne nabave (http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/userfiles/file/EU%20akti/Prilog2-ESPD-obrazac.doc). Europska komisija razvila je servis za elektroničko popunjavanje ESPD-a (.xml format), koji je dostupan na internetskoj adresi: https://ec.europa.eu/growth/tools-databases/espd/filter?lang=hr.
[7] Javni naručitelj može pozvati gospodarske subjekte da nadopune ili pojasne zaprimljene potvrde sukladno člancima 60.a i 62. Direktive.