Kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta. U svezi s primjenom navedenog, u praksi često postoje teškoće. Stoga autor, u nastavku članka, čiji je prvi dio bio objavljen u prošlom broju Informatora, navodi neke slučajeve iz sudske prakse kroz koje analizira primjenu članka 108. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Ujedno, kritizira neka stajališta koja za probleme koji nastaju u primjeni navedene odredbe krive zemljišnoknjižne sudove.