1. UVOD
Javna nabava kao kamen temeljac strateškog upravljanja ima odlučujuću ulogu u poticanju učinkovitosti javnog sektora i uspostavljanju povjerenja građana zbog velikog opsega potrošnje. Dobro osmišljeni sustavi javne nabave pridonose postizanju gorućih političkih ciljeva, kao što su zaštita okoliša, inovacije, otvaranje radnih mjesta i razvoj malih i srednjih poduzeća. Stoga je zelena javna nabava u posljednje vrijeme prisutna kao dio nacionalne strategije za održivi razvoj u svim europskim zemljama, među kojima je i Republika Hrvatska. Zelena javna nabava postala je nacionalna politika kroz zakonodavstvo, smjernice, akcijske planove i druge inicijative koje se uz društvenu i ekološku odgovornost integriraju u procese javne nabave i na taj način predstavlja mehanizam održive proizvodnje i potrošnje kojim se potiče nabava zelenih proizvoda i usluga.¹

Mnoge međunarodne organizacije, među kojima je OECD, ulažu velike napore da bi se pomoglo javnim naručiteljima, tijelima za javnu nabavu i pojedincima u razmišljanju i postupanju na način koji se ne svodi samo na pravnu usklađenost. Budući da se sve europske zemlje suočavaju s preprekama u uspješnoj provedbi zelene javne nabave, OECD je pokrenuo novu agendu o reformi javne nabave kako bi podržao te zemlje u stvaranju sveobuhvatnog pristupa koji omogućava učinkovitost, rast i ostvarenje strateških ciljeva. U tu svrhu pripremio je publikaciju pod nazivom Going Green: Best Practices for Sustainable Procurement² na podlozi studija slučaja pojedinih europskih zemljama u suradnji s Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), koje zorno pokazuju alate za profesionalizaciju (priručnike i obuke) kao pomoć javnom sektoru da strateški koristi nabavu. U ovom radu daje se sažeti prikaz primjera dobre prakse koja služi kao smjernica europskim zemljama kako mogu koristiti procjenu troškova životnog ciklusa u svojoj analizi troškova i koristi pojedinih nabava u svrhu podizanja svijesti i profesionalizacije zelene javne nabave na svim razinama. Time se nastoji prenijeti poruka o važnosti ove tematike za budućnost svih generacija.

2. ZELENA JAVNA NABAVA – POJAM I ZNAČENJE
Zelena javna nabava (u nastavku teksta: ZeJN) predstavlja instrument zaštite okoliša kojim se potiče nabava roba, usluga i radova sa smanjenim ekološkim utjecajem tijekom njihova životnog ciklusa. Definirana je kao procedura kod koje se prilikom postupka javne nabave uzimaju u obzir elementi koji ne štete okolišu i koji uvažavaju okolišne kriterije. Ona je alat za poboljšanje učinkovitosti javne nabave, dok se u isto vrijeme koristi snaga tržišta da bi se unaprijedile koristi od zdravog okoliša na lokalnoj, nacionalnoj i svjetskoj razini³. Radi se o nabavi robe, radova i usluga sa smanjenim utjecajem na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa. Mjerila za zelenu javnu nabavu temelje se na onima razvijenim od strane Europske komisije koja se ažuriraju sukladno promjenama na tržištu i promjenama europskog zakonodavstva.⁴ Tim mjerilima Europska komisija promiče politiku održive proizvodnje i potrošnje jer pridonosi okolišnim i klimatskim ciljevima, smanjenju nastanka otpada, potrošnje resursa i emisija stakleničkih plinova. Mogu ih primjenjivati svi naručitelji u državama članicama EU-a, a izrađena su tako da ne uzrokuju povećanje troškova nabave.

3. PROFESIONALIZACIJA ZELENE JAVNE NABAVE
Profesionalizacija podrazumijeva osiguravanje dostupnosti odgovarajućih alata i znanja za javne naručitelje/subjekte radi provedbe postupaka za nadmetanje i učinkovitoga zaključivanja ugovora s krajnjim ciljem osiguravanja održivosti nabavljenih dobara, usluga i radova, dok u isto vrijeme pridonosi cjelokupnoj provedbi politike javne nabave.⁵ Ona omogućava da se njezinu osoblju pruže vještine i kompetencije potrebne za izvršenje zadataka i obavljanje određenih funkcija. U zelenoj javnoj nabavi, profesionalizacija radne snage je ključna za osiguravanje potrebnih vještina naručitelja. Potrebno im je znanje i integritet kako bi poslove i zadaće obavljali zakonito, djelotvorno i strateški. U svrhu profesionalizacije javne nabave općenito, Europska komisija objavila je Preporuku o profesionalizaciji javne nabave⁶ kako bi potaknula države članice EU-a da na nacionalnoj razini izrade inicijative usmjerene na profesionalizaciju javne nabave. Ova preporuka posvećuje cijelo jedno poglavlje o ljudskim resursima, tj. o poboljšanju njihove izobrazbe i omogućavanju boljeg upravljanja karijerama. Iz načina kako su pojedine preporuke unutar ovog okvirnog dokumenta napisane, vidljiva je senzibiliziranost Europske komisije o potrebi da osobe koje rade unutar sustava javne nabave budu kontinuirano i adekvatno educirane, ali i motivirane za rad. Također se može uočiti da Europska komisija podupire države članice u njihovim nastojanjima, pružajući praktičarima smjernice, osposobljavanje i tehničku pomoć, te olakšavajući razmjenu dobre prakse i inovativnih pristupa. Na razini organizacije dani okvir kompetencija može se koristiti i za poboljšanje organizacijske i kadrovske uspješnosti radi učinkovitije funkcije zelene javne nabave koja može odgovoriti na prioritete vezane uz politiku organizacije nabave. Jasan pravni okvir s razumljivim definicijama, ciljevima i prioritetima pomaže javnim subjektima da postignu svoje ekološke ciljeve, a uvođenje ekoloških standarda u javnu nabavu pomažu zelenoj nabavi da ostane relevantna za tržište. To znači da zelena javna nabava ne uključuje samo promjene u zakonskoj legislativi nego zahtijeva i promjene u praksi javne nabave.

4. PRIMJERI DOBRE PRAKSE
4.1. BELGIJA⁷
Belgija je uspostavila opsežne smjernice za dijalog između vlade, tvrtki i nabave, što je dovelo do unaprjeđenja nacionalne politike zelene javne nabave. Kraljevskim je dekretom svakom saveznom ministarskom odjelu naloženo da uspostavi održive razvojne lokacije, pa je u tom smislu ustrojena konzultantska komisija (Interdepartmental Commission on Sustainable Development - CIDD) koja nadzire lokacije održivog razvoja. Usporedno je osnovano Središnje tijelo za nabavu za savezne službe (Procurement Advice and Policy – CPA) koje je posebno usmjereno na praćenje zelene nabave. U rujnu 002. pokrenuta je konzultativna mreža čiji su članovi predstavnici svake savezne javne službe (Service Public Fédéral, SPF) i svake javne službe za planiranje (Service Public de Programmation, SPP), predstavnik društvenog tijela, član graditeljstva i predstavnik inspekcije financija.⁸ Osim spomenutih tijela koja su uključena u provedbu ekoloških, društvenih i etičkih mjerila, nalaze se još i: Federalni zavod za održivi razvoj – FIDO, Jedinica za savjete i politiku nabave – CPA, Međuresorno povjerenstvo za održivi razvoj – CIDD, razne savezne vladine jedinice za nabavu, te tvrtke koje dostavljaju informacije.⁹ Postupci zelene javne nabave provode se u skladu s općim pravilima utvrđenima u Europskom ugovoru i direktivama kako bi se ostvarili ciljevi javne nabave.

U svrhu izrade nacrta specifikacija, provodi se preliminarno istraživanje tržišta da bi se procijenilo kako će klauzule o održivosti utjecati na konkurenciju i cijenu. Federalni zavod (FIDO) kontinuirano ažurira Vodič za održivu nabavu i savjetuje o ispravnosti tumačenja tehničkih specifikacija i drugih klauzula sadržanih u njima, te provodi studije o pitanjima kao što su troškovi životnog ciklusa.¹⁰ Radi izbjegavanja donošenja jednostrane odluke, formirana je stalna radna skupina čiji su članovi iz zajednica, regija, pokrajina i općinskih vijeća, a postoji i mogućnost korištenja održive metodologije nabave u zajednicama (flamansko i francusko govorno područje) i regijama (flamansko, valonsko, glavni grad u Bruxellesu i njemačko govorno područje), kao i u pokrajinama i općinskim vijećima. U ovom kontekstu ističe se meritornim važnost povratnih informacija koje posjeduje Središnje tijelo za nabavu (CPA). Mreža savjetovanja i konzultantska komisija (CIDD) zadužene su za praćenje procesa nabave. Da bi se uspjelo bitna je sinergija svih uključenih u nabavu. Prije svega zainteresirane strane moraju raditi zajedno, mora postojati potpora na visokoj razini (u ovom slučaju belgijske savezne vlade), tvrtke moraju biti uvjerene da je aktivna suradnja u njihovu najboljem interesu, komunikacijski kanali sa svim stranama i dionicima moraju biti aktivni u svakom trenutku, dobiveni rezultati moraju se stalno preispitivati i osporavati, te na kraju, mora postojati stalna težnja za postizanjem što boljih rezultata.

4.2. SLOVAČKA¹¹
U Slovačkoj je donesen Nacionalni akcijski plan o zelenoj javnoj nabavi (2011.-2015.) kojemu je cilj bio postići 65% zelene javne nabave u svim postupcima nabave na državnoj razini i 50% na lokalnoj razini. U svrhu postizanja ciljeva plana, nadležno Ministarstvo zaštite okoliša surađuje sa Stručnom agencijom, Centrom za otpad i okoliš Slovačke agencije za okoliš. Osim njih, nužno je uključiti javnost, organizacije i općine kako bi se svojim povećanim aktivnim pristupom u provedbi obrazovnih aktivnosti za ugovaranje nadležnim tijelima, uključili u širenje (tehničkih) informacija o zelenoj javnoj nabavi i srodnim pitanjima, kao što su, primjerice, ekološko označavanje, sustavi upravljanja okolišem, zeleni uredi i ostalo. Ciljana skupina takvih edukacijskih aktivnosti uglavnom su naručitelji središnjih tijela uprave i njihove organizacije na regionalnoj i lokalnoj razini. Uglavnom sve radnje koje se poduzimaju imaju cilj povećati svijest naručitelja o mogućnosti primjene ekoloških kriterija u nabavi, odnosno povećati razinu provedbe zelene javne nabave u svrhu zaštite okoliša.

Ulažu se veliki napori oko organizacije treninga i seminara koji uključuju praktične vježbe o korištenju zelenih kriterija u nabavi, koje su se pokazale vrlo uspješnima unatoč činjenici što zeleni kriteriji u nabavi nisu obvezujući nego su dobrovoljni, te kao takvi imaju glavnu ulogu u naporima za učinkovito gospodarstvo. Ključne pouke su da edukacija predstavlja uspješan način podrške institucijama ili uredima koji žele produbiti svoje kompetencije u zelenoj javnoj nabavi, budući da pruža praktične smjernice i odgovore na osnovna pitanja kao što su: zašto koristiti zelenu javnu nabavu, koja su vodeća načela i metode primjene zelene javne nabave, te kako se ona može implementirati.

4.3. AUSTRIJA¹²
Poznato je da Austrija dugi niz godina veliku pozornost posvećuje zelenoj javnoj nabavi. U sklopu gradskog ekološkog i održivog programa nabave (ÖkoKauf - Wien) kupuju se proizvodi na ekološki najprihvatljiviji mogući način, od tekstila do organske hrane, deterdženata, dezinfekcijskih sredstava, uredskog materijala i namještaja, do građevinskog materijala. Najvažniji kriteriji su očuvanje resursa, ekološka proizvodnja, energetska učinkovitost, mogućnost popravka, izbjegavanje emisija i opasnih i toksičnih materijala. U sklopu prve strategije zaštite klime (“KliPWien”), gradska uprava Beča usmjerena je prema aspektima zaštite klime uz poštovanje zakonskih zahtjeva i postizanja najbolje vrijednosti za novac. Temeljni je cilj identificirati potencijalne aspekte ekološke učinkovitosti proizvoda i usluga koje nabavlja Beč, koji razvija ekološki prihvatljivu nabavu ugradnjom zelenih kriterija u tehničke specifikacije takvih proizvoda i usluga. Dakle, fokus je na definiranju predmeta ugovora (onome što se kupuje), a manje na dodjeli kriterija ili klauzula o izvršenju ugovora. Osim postizanja tehnički mjerljivih rezultata, cilj je i podići svijest gradskih zaposlenika, privatnih kućanstava i tvrtki za nabavu ekološki prihvatljive robe i usluga. Sredstva koja posjeduje program nabave troše se na vanjsku potporu, primjerice, studije, istraživanja itd. Rad se odvija u radnim skupinama koje razvijaju, procjenjuju i ažuriraju zelene kriterije koji opisuju robu i usluge koje se kupuju u sljedećim kategorijama: papir i tisak, električni i elektronički uređaji, gradnja i upravljanje objektima, vozila, hrana, sredstava za dezinfekciju i čišćenje, tekstil, namještaj, rasvjeta itd. Rezultati se ispituju s komisijom za zakonsku usklađenost, a potom objavljuju. Od 2003. sve službe grada Beča uzimaju u obzir rezultate programa, a zaduženi službenik za nabavu integrira relevantne tekstove iz ÖkoKauf-a u dokumentaciju o nabavi i na taj način osigurava da ekološki zahtjevi postanu sastavni dio ugovora o nabavi.

5. UMJESTO ZAKLJUČKA
Unatoč postojanju dobrog zakonskog okvira, smjernica, dokumenata, primjera dobre prakse, u mnogim europskim zemljama postoje određene prepreke kad je u pitanju primjena zelenih kriterija u javnoj nabavi. Do njih dolazi zbog nedostatka tehničkog znanja zaposlenika o integraciji ekoloških standarda u postupcima javne nabave kao i nepostojanja mehanizama praćenja za procjenu postiže li zakonodavstvo svoje ciljeve. Različiti pristupi pokazuju da su sveobuhvatne i dobro usklađene smjernice važne za postizanje ekoloških ciljeva u postupcima nabave roba, radova ili usluga. Međutim, nije nužno samo uvesti ekološki standard u nabavu putem ugovora koji se temelje na učinku i plaćanju koji pomažu zelenoj javnoj nabavi da ostane relevantna za tržište, nego je potrebno uvesti i kompetencijski okvir za službenike, odnosno zaposlenike koji rade u javnoj nabavi, kao prvi korak prema višem stupnju profesionalizacije zelene javne nabave. To je na neki način preduvjet za uspostavu programa osposobljavanja i usavršavanja za rad u nabavi, usklađen s potrebama službe i strateškim ciljevima, mjerama i politikama, čija će provedba od zaposlenika zahtijevati nova znanja i vještine. Koncept profesionalizacije mora se zasnivati na obrazovanim, stručnim, funkcionalnim i motiviranim pojedincima koji poslove nabave obavljaju kao jedino i stalno zanimanje, neovisno od utjecaja politike i pritisaka koji im se nameću. Njihovo obrazovanje je temeljna komponenta u procesu stvaranja profesionalnog zaposlenika i preduvjet je uspješnog ostvarenja drugih elemenata profesionalizacije zelene javne nabave koji mora biti pažljivo vođen da bi podržavao javna tijela u njezinoj provedbi i ostvarenju postavljenih ciljeva.

1 Izvor: https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-klimatske-aktivnosti-1879/zelena-javna-nabava-1954/1954
2 Izvor: https://www.oecd.org/gov/public-procurement/Going_Green_Best_Practices_for_Sustainable_Procurement.pdf
3 Izvor: https://zelenanabava.hr/
4 Ibid: kao supra
5 Izgradnja strukture za profesionalizaciju javne nabave. Knjižica dobre prakse i alata kao prilog uz Preporuku Europske komisije o profesionalizaciji javne nabave, 2017., cit. str. 5.
6 Preporuka Komisije (EU) 2017/1805 оd 3. listopada 2017. o profesionalizaciji javne nabave. Dostupna na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32017H1805&from=EN (posljednji pristup 29. siječnja 2024.).
7 V. str. 41.
8 Kao bilj. 3., c. str. 42.
9 Ibidem.
10 Ibidem.
11 V. str. 44.
12 V. str. 46.