1. Općenito o elektroničkoj trgovini
Nedavna statistika o rastu elektroničke trgovine pokazuje koliko je ista važna. Proučavanje je dovelo do zaključka da, iako je elektronička trgovina relativno mala, u današnjoj globalnoj ekonomiji brzo raste (26 milijuna USD u 1995.), te se očekuje da će dostići 330 milijuna USD u 2001.-2002. i 1 milijarda USD do 2003.-2005.; računa se da danas poslovi business-to-business obuhvaćaju 80% od sveobuhvatne aktivnosti elektroničke trgovine.

U SAD (gdje su statistički podaci najdostupniji) od 1995. do 1997. g. elektronička je trgovina obuhvaćala 37% od kupnje preko kataloga, lako je u 1995. do 1997. g. elektronička trgovina obuhvaćala samo 0,5% od prodaje trgovine na malo u sedam zemalja OECD, predviđanja su da će narasti 300 puta od 2003. do 2005. g.

Porast obujma elektroničke trgovine imat će velik utjecaj na razvijene zemlje dopuštajući im aktivnije sudjelovanje u globalnoj ekonomiji.

Postoji bitna činjenica na koju treba obratiti pozornost. Više uopće ne postoji mogućnost odlučivanja hoćemo li se prilagoditi, s obzirom na to da umjesto nas odlučuje tržište. Velik broj razvijenih zemlja već je počeo pripremati programe prilagođavajući se na e-trgovinu. Nedavne statistike o porastu e-trgovine pokazuju njezino vitalno značenje. Danas se računa da se u SAD-u odvija oko 4/5 od e-trgovine širom svijeta.

Opća informativna infrastruktura još je uvijek u početnom stadiju razvoja, ali usprkos toga u bitnome mijenja naš svijet. U sljedećih 10 godina prednosti takve infrastrukture utjecat će na svaki segment svakodnevnog života - izobrazbu, zdravstvo, radne i slobodne aktivnosti.

Bitno različite populacije ljudi, koje su nekad bile razdvojene prostorom i vremenom, iskusit će te promjene tako da će se početi osjećati pripadnicima opće globalne zajednice. Niti jedna sila nije utjelovila elektroničku preobrazbu više od razvijenog medija poznatog kao Internet.

Danas se Internet primjenjuje u svakodnevnom životu, dostupan je skoro svakoj točki zemaljske kugle. Svuda po svijetu studenti uče i izmjenjuju znanja, liječnici prakticiraju tele-medicinu i postavljaju dijagnoze svima kojima je to potrebno, bez obzira na međusobnu udaljenost pacijenta i liječnika.

Kao što Internet osposobljava i pruža građanstvu mogućnost izobrazbe u svim područjima, isto tako posredno sudjeluje u demokratizaciji društva, mijenja klasičan oblik poslovanja, kao i obrasce dosadašnjeg načina ekonomskog poslovanja.

Donedavno, elektronička trgovina bila je ograničena na odvijanje aktivnosti business-to-business na zatvorenim privatnim mrežama, dok se danas ista ubrzano širi na složenu mrežu komercijalnih aktivnosti koja se odvija između broja sudionika koji je u stalnom porastu, korporacija i pojedinaca, poznatih i nepoznatih.

Elektronički načini komuniciranja omogućavaju odvijanje novih poslova, pa se slijedom toga stvaraju i novi izazovi. Pri-lagođavanje na brzu izmjenu podataka elektroničkim putem, u granicama postojeće pravne i tehnološke regulative, izazov je za sve one koji su u nju uključeni.

Države bi se trebale suzdržati od uspostavljanja nepotrebnih pravila, birokratskih procedura, poreza ili carina na komercijalne aktivnosti koje se odvijaju putem Interneta.

Na područjima za koja se utvrdi da je utjecaj države ipak potreban, cilj takvog utjecaja trebao bi biti da se pomogne i omogući predvidljiva, minimalna, čvrsta i jednostavna zakonska osnova za odvijanje takve trgovine.

1.1. Sporazumi između država
U nekim područjima sporazumi između država, mogu dokazati potrebitost za olakšavanje elektroničke trgovine i zaštitu potrošača. U tim slučajevima, države trebaju načiniti jednostavne zakonske osnove, na način da se pitanja koja je potrebno regulirati reguliraju putem ugovora između potencijalnih stranaka, a ne putem strogih zakonskih pravila. Smatra se da postoje određena područja za koja je od strane države potrebno posebno reguliranje, a neka od tih područja su zaštita intelektualnog vlasništava i privatnosti, prijevare, te trgovačke transakcije.

Dakako da postoji svijest o tome da zakonski okviri načinjeni zadnjih 60 godina, u kojima se nalaze pravila funkcioniranja telekomunikacija, radija i televizije, danas više ne mogu zadovoljiti medij kakav je Internet. Zakonska pravila morala bi postojati samo kao nužno sredstvo da se dostigne bitni cilj na kojem se donosi konsenzus.

1.2. Ministarska deklaracija o e-trgovini
Velika važnost e-trgovine u odvijanju trgovine u svijetu potaknula je članice Svjetske trgovinske organizacije da na drugoj Ministarskoj konferenciji u Ženevi 20. svibnja 1998. godine usvoje Ministarsku Deklaraciju o e-trgovini. Deklaracijom je dogovoreno da Opća skupština Svjetske trgovinske organizacije sastaviti sveobuhvatni program rada kako bi se preispitala sva pitanja vezana uz trgovinu, a koja proizlaze iz e-trgovine, te da podnesu izvješća o napretku na trećoj Ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije. Deklaracija kojom je usvojen program rada uključila je i izjavu članica koja kaže da će »članice nastaviti sa svojom dosadašnjom praksom neuvođenja carine na proizvode uvezene putem e-trgovine«. Program rada usvojila je Opća skupština Svjetske trgovinske organizacije 25. rujna 1998. godine.

Vlade država članica Svjetske trgovinske organizacije identificirale su tri tipa transakcija na Internetu:

- transakcije usluga koje se u potpunosti dostavljaju putem Interneta od odabira da se kupuju i dostavljaju fizičkim putem,

- transakcije koje uključuju »dostavu usluga« u kojima se proizvodi, bilo roba ili usluge, odabiru i kupuju on-line, ali se dostavljaju uobičajenim putem,

- transakcije koje uključuju prijenos telekomunikacijama, uključujući pribavljanje Internet usluga.

Veliku zabrinutost mnogih zemalja izaziva spoznaja da se postojeći zakonski okviri ne mogu adekvatno prilagoditi elektroničkoj trgovini te da postojeće pravna pravila temeljena na sustavu papirnate dokumentacije može dokazati da je zapreka u razvoju globalne elektroničke trgovine. Početkom 1985. g. Komisija UN-a o Međunarodnom trgovinskom pravu (UNCITRAL) pozvala je vlade na »izvršenje pregleda onih dokumenata koji zahtijevaju vlastoručni potpis, te gdje je to moguće, korištenja elektroničkih sredstava ovjerovljenja«.

Nadalje, što se tiče zahtjeva za poslovanjem putem papira, kao zapreke elektroničkoj trgovini, isto je tako važno da dođe do usuglašavanja opće, primjenjivih pravila na elektroničku trgovinu. Područja koja su identificirana kao područja bitna za elektroničku trgovinu uključuju zaštitu podataka, oporezivanje, carinska davanja, sigurnost i ovrhovljenje, prava intelektualnog vlasništva, nelegalnih sadržaja, sustav elektroničkog plaćanja i zaštite kupaca.

Važnost elektroničke trgovine je da je ista oruđe koje omogućava zemljama u razvoju aktivnije sudjelovanje u globalnoj ekonomiji tako da se smanjuju troškovi poslovanja, kao nedostaci zemljopisnog položaja zemlje. Internet može pomoći manjim ekonomijama da informacijsku revoluciju okrenu u svoju novu prednost.

Elektronička trgovina se ne razvija u zakonskom vakuumu, s obzirom na to da se većina postojećih prava i pravila kojima se uređuju prava u trgovini može primijeniti i na nju.

Dok je još bilo nepoznato da se većina od postojećih pravila i zakona može općenito također primijeniti na elektroničku trgovinu, izražena je zabrinutost glede postojećeg poslovanja putem papira, te ista može biti nedostatna za prila-gođavanje elektroničkoj trgovini, tako da može uzrokovati nesigurnost. Primjerice, zahtjevi nacionalnih zakonodavstava za korištenje »pisanog«, »potpisanog« i »izvornog« dokumenta može stvoriti zapreku u razvoju elektroničke trgovine.

2. Zakonski model koji predlaže UNECE, te još neki ugovori kao temelj za rješavanje nekih zakonskih problema u elektroničkom okruženju
Nedostatak svijesti o e-trgovini, nedostatak odgovarajućih proizvoda i integriranih sustava, te nedostatak prave zakonske osnove, u kombinaciji s novim stalnim razvojem tržišta, kompleksnost i cijena e-trgovine, te neizvjesnost o njezinoj koristi i sigurnosti, shvaćene su kao znatne zapreke i barijere u korištenju e-trgovine.

Nacrt, »Modela zakona« vođen od strane UNECE (Ekonomska koncesija Ujedinjenih naroda za Europu), međutim potvrđuje da sadašnja pravila koja se tiču međunarodne trgovine nisu odgovarajuće prilagođena realnosti e-trgovanja. Ipak postoji potreba za stvaranje općeg zakonskog okvira da bi se zamijenile postojeće zakonske zapreke. Postignut je odgovarajući napredak. Sve više i više velikih trgovačkih tvrtki počelo je koristiti elektronička sredstva komuniciranja. Trgovce iz razvijenih zemalja pritišću na usvojenje novih obrazaca trgovanja. Postoji mnogo tvrtki, posebice tradicionalnih, starih tvrtki, koje su izbačene iz businessa samo zato što se nisu htjele ili mogle prilagoditi novom načinu trgovanja.

Nedavne studije pronašle su mnogo područja u kojima Internet može ojačati ekonomske programe država. UNCI-TRAL, kao tijelo unutar UN-a, odgovorno za izjednačavanje međunarodnog trgovačkog prava, preuzelo je glavnu ulogu oko zakonskog stajališta prema e-trgovini, vodeći usvajanju - Model Law on E-Commerce (ML) - Zakonskog modela o reguliranju pitanja e-trgovine u lipnju mjesecu 1996. godine.

Glavni cilj »modela zakona« je olakšavanje trgovanja, putem određivanja međunarodno prihvaćenih pravila koje mogu koristiti države članice u donošenju pravila kojima bi se prebrodile zakonske zapreke i nesigurnosti koje se pojavljuju u korištenju elektroničkih sredstava komunikacije u međunarodnoj trgovini. Ono također postaje vodič pojedincima koji se bave trgovinom u pripremanju sporazuma (ugovora) za sprječavanje nekih od zakonskih prepreka e-trgovanja.

Veliki porast elektroničkog načina komunikacije, kao što je elektronička izmjena podataka, elektronička pošta i Internet, doveo je do zabrinutosti oko pravnih posljedica, pravovaljanosti i provedivosti. U većini zemalja postojeća unutarnja zakonodavstva ne predviđaju korištenje modernih načina komunikacije. Postoje nacionalna i međunarodna prava koja određuju ograničenja u korištenju tehnika elektroničke komunikacije zahtijevajući »pisane«, »potpisane« ili »izvorne dokumente«. Zakoni koji će biti doneseni, a temeljeni na ML-u smanjit će velik broj takvih ograničenja.

Smatralo se da je termin »e-trgovina« najprikladniji naziv svih oblika komunikacije koje će regulirati ML. Termin uključuje svaki elektronički način komunikacije, kao što je EDI, prijenos podataka s kompjutora na kompjutor u standardnoj formi, e-mail, Internet, kao i manje sofisticirane tehnike telekopiranja i faxiranja.

Članak 1. ML-a govori o cilju primjene i odnosi se na bilo koji oblik informacija u obliku podataka poslanih i korištenih u kontekstu trgovinskih aktivnosti.

Definicija »data message« u članku 2. a) pojašnjava da svaka informacija donesena, poslana, primljena ili pohranjena putem elektroničkih, optičkih ili sličnih načina, uključujući, ali ne ograničavajući komunikaciju kao što je EDI, e-mail,telegram, telex ili telekopiranje, je uključena.

2.1. Ml (Model law)
ML (Model law - Model zakona) sastoji se od dva dijela i to:

- opće odredbe primjenjive na e-trgo-vinu,

- specifično područje e-trgovine.

Navedeni drugi dio ML-a bavi se pitanjem e-trgovine, te se trenutačno sastoji samo od jednog poglavlja koje pokriva - prijenos robe. Očekuje se da će se u budućnosti dodati ostala poglavlja. Prihvaćanje specifičnih odredbi za prijenos robe, ne namjerava isključiti primjenu ostalih odredbi ML-a u transportnim dokumentima. Članci 16. i 17. Model Law, sadržavaju odredbe kojima se žele prebroditi problemi i nesigurnosti koje se pojavljuju iz zamjene transportnih dokumenata elektroničkim ekvivalentima, te od prijenosa prava nad robom preko tovarnoga lista.

Članak 16. određuje neograničenu listu aktivnosti za koje se očekuje da će se pojaviti u kontekstu nošenja robe kao što su dobavljačke oznake, isporuka, napomene o gubitku ili oštećenju robe, prijenos ili ugovaranje prava na robi, ili stjecanje ili prijenos prava i obveza sukladno ugovoru.

Čanak 17. određuje funkcionalne ekvivalente papirnatih dokumenata u odnosu na navedeno u članku 16., te funkcionalne ekvivalente u prijenosu prava i naziva roba kroz komunikaciju putem data messages-a. U tom kontekstu bitno pitanje je kako uspostaviti identitet ekskluzivnog nositelja ili jedinstvenost poruke koja će se odnositi na isporuku robe, da bi se osigurao prijenos prava samo na jednu osobu. Odredbe su napravljene da bi se izbjeglo udvostručavanje, osiguravajući da se prijenos prava i obveza ili naziv robe neće provoditi kroz korištenje obiju - data poruka i papirnatih dokumenata istovremeno. Drugim riječima tamo gdje se koriste data poruke da bi se provele bilo kakve radnje niti jedan papirnati dokument koji je korišten za istu svrhu nije valjan, osim ako je korištenje data poruka otkazano, te zamijenjeno papirnatim dokumentom.

Odredbe članaka 16. i 17. primjenjuju se na sve oblike transporta, uključujući cestovni, željeznički, zračni, morski i multimodalni (mješoviti) transport, kao na sve transportne dokumente, bilo da su prenosivi ili neprenosivi. Međutim, ML ne može odrediti sveobuhvatna pravila kojima će se regulirati svaki dio korištenja elektroničkog načina komunikacije.

On se smatra »okvirnim« ugovorom koji zahtijeva dodatna procesna pravila koja su nužna za primjenu takvih tehnika komunikacije u državama članicama.