1. POREZNA TAJNA
U odredbi o obvezi čuvanja porezne tajne propisano je formiranje liste dužnika, koju Porezna uprava objavljuje tako da se na popisu dospjelih i neplaćenih dugova posebnim oznakama i porukama obilježavaju oni porezni obveznici koji nakon podmirenja dijela dugovanja imaju manji nepodmireni iznos od onog koji je kriterij za objavu popisa. Također, proširuje se pojam porezne tajne i na kaznene postupke jer nadležna tijela traže od Porezne uprave određene podatke već u fazi istrage, a radi postupanja u istrazi. Budući da je već u stavku 5. čl. 8. Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 115/16 - u nastavku teksta: OPZ) posebno označen prekršajni postupak, radi jasnoće u postupanju naznačen je i kazneni postupak u ovom izuzetku od porezne tajne.

2. OBVEZUJUĆA MIŠLJENJA
Promjenama koje su izvršene kod obvezujućih mišljenja nastoji se potaknuti češća uporaba ovog instituta. Do sada je bilo propisano da se obvezujuće mišljenje može tražiti samo za određene teme (područja). Od 1. siječnja 2019. obvezujuća mišljenja mogu se zatražiti za bilo koju temu odnosno područje jer se nastoji potaknuti uporaba ovog instituta, koji je dosadašnjim određenjem predstavljao prepreku za češće korištenje. Međutim, i dalje je nužno da za teme odnosno područja obvezujućih mišljenja bude ostvaren preduvjet buduće i namjeravane transakcije, što se poklapa s terminom prethodnih poreznih mišljenja, a taj se izraz najčešće koristi za opis ovog instituta.

3. PONIŠTAVANJE RJEŠENJA
Kada je poreznim aktom utvrđena porezna obveza u punom iznosu sukladno posebnom zakonu kojim se određuje pojedina porezna obveza, a u kaznenom odnosno prekršajnom postupku pravomoćnom odlukom o kažnjavanju pitanje imovinske koristi određeno je u manjem iznosu od utvrđene porezne obveze, nastoje se ispraviti uočene nelogičnosti. Naime, posljedica je poništenje poreznog akta te vraćanje cjelokupnog iznosa pravilno naplaćene porezne obveze, koji može biti veći od iznosa utvrđene imovinske koristi. OPZ je dorađen tako da iznos za koji se rješenje poništava bude ograničen stvarno oduzetom imovinskom koristi u prekršajnom odnosno kaznenom postupku. Tako je postojeći članak 11. st. 3. OPZ-a, izmijenjen pa sada glasi: »Ako je u kaznenom ili prekršajnom postupku pravomoćnom odlukom izrečeno oduzimanje imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza poništit će se na zahtjev poreznog obveznika u visini oduzete imovinske koristi u kaznenom ili prekršajnom postupku.«.

4. OPUNOMOĆENICI
Prilikom nadzora kod pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost, kao opunomoćenik određuje se stručna osoba iz redova odvjetnika ili poreznih savjetnika. Budući da su postupci nadzora kompleksni postupci, sudjelovanje tih opunomoćenika osigurava kvalitetno vođenje postupka te ujedno smanjuje rizike nepotrebnih i dugotrajnih nadzora te posljedično upravnih i sudskih postupaka. Mogućnost korištenja stručnog pomagača (koja ovom odredbom nije dovedena u pitanje) osigurava se pomoć i u slučajevima kada pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost ne mogu angažirati te opunomoćenike. Fizičke osobe u slučaju nadzora mogu za opunomoćenika koristiti usluge bilo koje osobe kao opunomoćenika te se na njih ne odnosi ovo određenje.

5. PREBIVALIŠTE I UOBIČAJENO BORAVIŠTE (ZA POREZNE POTREBE)
Odredba o prebivalištu i uobičajenom boravištu, a koja daje prednost prebivalištu u tuzemstvu u slučaju kada porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, nije bila potpuno usklađena s međunarodnim poreznim pravom i praksom. Dopunjeni članak 43. OPZ-a propisuje da se u slučaju kada porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu uzimaju u obzir osobne i gospodarske veze poreznog obveznika, koje imaju prednost pred drugim elementima (što je i propisano u st. 2. kod određenja prebivališta unutar države) te je odredba u cijelosti prikladno dorađena.

6. NEREGISTRIRANA DJELATNOST
Poslovni subjekti, a osobito oni registrirani izvan područja Republike Hrvatske (u nastavku teksta: RH) pružaju svoje usluge hrvatskim građanima, izbjegavajući, možebitno, ispunjavanje uvjeta koji su za obavljanje određene djelatnosti regulirani propisima RH. Tako se, u nekim slučajevima, ostvaruju nepripadajuće porezne pogodnosti, a poslovanje protivno propisima može u pojedinim slučajevima izazvati i teško nadoknadivu štetu za društvenu zajednicu. Radi sprječavanja te pojave, odredbama OPZ-a propisuje se mogućnost da nadležno tijelo takvom poslovnom subjektu zabrani rad. Budući da se u navedenim slučajevima usluge najčešće pružaju putem internetskih stranica, odredbama zakona regulirana je provedba zabrane rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske adrese. Propisane su i prekršajne odredbe za pružatelje usluga pristupa internetu ako ne provedu nalog o zabrani rada blokiranjem pristupa sadržaju internetske stranice.

7. NOVA DEFINICIJA STALNE POSLOVNE JEDINICE
U definiciju stalne poslovne jedinice nerezidenta uključeni su elementi novog OECD Modela ugovora o dohotku i kapitalu iz 2017., a izmjene se odnose na ograničavanje opsega izuzeća za određene aktivnosti pripremnog i pomoćnog karaktera, proširenje definicije zavisnog agenta, novog pravila kojim se uređuje pitanje podjele poslovanja radi izbjegavanja nastanka stalne poslovne jedinice. U stavku 5. potpuno izmijenjenog članka 45. OPZ-a propisuje se oporezivanje dobiti ili dohotka koju poduzetnik nerezident ostvari od nekretnina (uključujući dobit ili dohodak od poljoprivrede ili šumarstva) koje se nalaze na području RH.
Budući da su prema hrvatskom Ustavu međunarodni ugovori sklopljeni i potvrđeni u propisanoj proceduri iznad zakona, treba voditi računa o svakom pojedinom Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i njegovoj definiciji stalne poslovne jedinice koja se može razlikovati od ove propisane. Nova odredba predstavlja polazišnu osnovu za pregovore u novim ugovorima te se primjenjuje u slučaju kada nisu u primjeni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

8. POVEZANE OSOBE
U krug povezanih osoba nužno je uključiti dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik tako da ostvaruju kontinuitet djelatnosti u jednom prostoru, koristeći istu opremu. Ujedno, ovaj se opisani slučaj uključuje u prioritetne predmete poreznog nadzora.

9.  OBRAČUN DOBITI STALNE POSLOVNE JEDINICE

Vezano uz obračun dobiti stalne poslovne jedinice propisano je da ako se utvrđuje dobit stalne poslovne jedinice nerezidenta, stalnoj poslovnoj jedinici nerezidenta pripisuje se dobit koja se može očekivati u transakcijama s drugim dijelovima poduzetnika, kao da su odvojene i kao da je riječ o samostalnim poduzetnicima koji se bave istim ili sličnim djelatnostima pod istim ili sličnim uvjetima. Pri tome se uzimaju u obzir obavljene funkcije, imovina koja se koristi i preuzeti rizici od poduzetnika putem stalne poslovne jedinice i kroz druge dijelove poduzetnika. Zapravo je propisano oporezivanje dobiti na načelu nepristrane transakcije, temeljno načelo za sagledavanje odnosa među povezanim društvima, koje uzima u obzir obavljene funkcije, imovinu koja se koristi i preuzete rizike od poduzetnika putem stalne poslovne jedinice i kroz druge dijelove poduzetnika.

Važno je napomenuti da se definiranje stalne poslovne jedinice i pripisivanja dobiti toj jedinici više ne definira u Zakonu o porezu na dobit (izmjene koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2019.) te da treba voditi računa o važećim Ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.

Znatne dopune doživio je članak 58. OPZ-a, u kojem je propisan oblik i sadržaj poreznog akta, kako bi se u potpunosti ostvarila dvosmjerna elektronička komunikacija između poreznog tijela i poreznih obveznika. Uvodi se pojam označavanja elektroničkim potpisom ili elektroničkim pečatom.

Propisan je i novi članak (74.a) koji regulira način registracije i korištenja nižih sigurnosnih razina nacionalno priznatih vjerodajnica za korištenje elektroničkog sustava poreznog tijela.

Kod poreznog rješenja nije bilo nužno posebno propisivati da se osim pisanog i usmenog, rješenje može donijeti i u elektroničkom obliku, jer pisani oblik u relevantnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09) podrazumijeva uporabu pisma, i to neovisno o tome čini li se to na papiru ili elektronički, stoga nije bilo potrebno uvoditi elektronički oblik kao treći oblik donošenja rješenja. Međutim, propisano je ovjeravanje takvog poreznog rješenja elektroničkim potpisom ili elektroničkim pečatom poreznog tijela. Porezni akt koji je izvorno izdan u elektroničkom obliku predstavlja elektronički zapis koji je pravno valjan i kada je ispisan na papiru, ako postoji proces validacije izvornosti elektroničkim putem. Porezni akti generiraju se iz elektroničkog sustava poreznog tijela i čuvaju se u elektroničkom sustavu poreznog tijela do zakonskog roka čuvanja tog pojedinog akta od trenutka generiranja te se u tom roku može izvršiti provjera broja zapisa i kontrolnog broja te validacija izvornosti elektroničkog pečata. Dorade članaka učinjene su i kod članka o podnošenju žalbe, u odredbi o obavijesti o poreznom nadzoru te u odredbi o dostavi obavijesti o postupku utvrđivanja zloporabe prava. 

11.  PRETVARANJE KNJIGOVODSTVENIH ISPRAVA U ELEKTRONIČKI ZAPIS
Knjigovodstvene isprave koje su izrađene na papiru (primjerice, računi) moći će se u poreznim stvarima uzeti u obzir i pretvorene u elektronički zapis ako se osigura vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja od trenutka pretvorbe do kraja razdoblja propisanog za čuvanje knjigovodstvene isprave, što olakšava poslovanje i čuvanje dokumentacije koja može biti tražena u nekom kasnijem razdoblju.

Riječ je o znatnoj uštedi resursa u poslovanju poreznih obveznika te tom intervencijom porezno tijelo uvažava i uzima u obzir traženja poslovne zajednice za pojednostavnjenje poslovanja, uz očuvanje vjerodostojnosti i cjelovitosti sadržaja računa odnosno knjigovodstvene isprave. Daljnja razrada odredbe propisat će se pravilnikom, koji će se donijeti u roku 60 dana od 1. siječnja 2019. 

Uključena je u OPZ nova odredba (čl. 63.a) koja propisuje da porezni obveznik može izdati račun u elektroničkom obliku ako primatelj računa izričito ne odbija takav način ispostavljanja računa. Dakle, propisuje uporabu računa u elektroničkom obliku, koji je do sada bio propisan isključivo u Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i njegovim provedbenim aktima, jer je nužno osigurati primjenu računa u elektroničkom obliku širem krugu poreznih obveznika, izvan kruga poreznih obveznika poreza na dodanu vrijednost te osigurati da porezni obveznik može izdati račun u elektroničkom obliku ako primatelj izričito ne odbija takav način ispostavljanja računa.

Porezni obveznik dužan je prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze.

Sadržaj obveze prijave činjenica bitnih za oporezivanje reduciran je sadržajno jer je drugim obrascima već propisana istovrsna obveza, stoga se, radi olakšavanja poslovanja poreznim obveznicima, smanjuje administrativni teret ukidanjem nepotrebnih podataka u obrascima s kojima porezno tijelo već raspolaže, a dodaje se obveza prijavljivanja poslovnog računa koji porezni obveznik ima izvan RH.

Izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona smanjena je dinamika izvješćivanja, koja je do sada bila propisana četiri puta godišnje, na jedanput godišnje, u rokovima za podnošenje poreznih prijava poreza na dohodak ili poreza na dobit.

Propisuje se da će se Odlukom, koja će biti objavljena na službenim stranicama poreznog tijela, objavljivati iznos koji predstavlja trošak izdavanja rješenja nerazmjeran naplaćenom porezu, zbog čega se ne bi izdavalo takvo rješenje, kao i u slučaju kada takvu Odluku donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave kao porezno tijelo.

Budući da je prema postojećem OPZ-u propisano da će porezno tijelo po službenoj dužnosti paziti na zastaru prava na utvrđenje i zastaru prava na naplatu, istovrsna odredba propisuje se i za zastaru prava na povrat.

Propisuje se da se kod zastare prava na naplatu, osim kriterija koji su do sada propisani, a to su da je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili je rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, potrebno uključiti i trenutak dospjelosti porezne obveze, jer je u rješenjima koje izdaje porezno tijelo moguće da porezne obveze utvrđene jednim rješenjem dospijevaju u različito vrijeme.

Izbrisana je odredba koja je do sada bila u prijelaznim i završnim odredbama Općeg poreznog zakona (Nar. nov., br. 115/16) o ograničenju vremena primjene odredbe koja propisuje da, ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Naime, sudski postupci koji se vode radi naplate, kao što su postupak ovrhe na nekretnini, pobijanje dužnikovih radnji, stečajni postupak i slični postupci iznimno su dugotrajni i izvjesno je da bi se brisanjem odredbe o zastoju zastare za vrijeme trajanja sudskog postupka stvorili uvjeti za zastaru.

Carinska uprava, kao ustrojstveni dio Ministarstva financija, koja je uključena u nadzore fiskalizacije, prepoznaje se i u OPZ-u kao tijelo koje provodi postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba, uz Poreznu upravu.

Pri odabiru poreznih obveznika za porezni nadzor, osim poreznih obveznika iz Zakona o računovodstvu, određuju se svi adresati iz članka 49. OPZ-a, među kojima su i fizičke i pravne osobe koje predstavljaju jedan rizik odnosno ostvaruju kontinuitet djelatnosti u jednom prostoru u kojem koriste istu opremu, a kako bi se provjerila činjenica promjene pravnog oblika od strane istih osoba u istom prostoru, s istim djelatnicima i s istom opremom.

Obavijest o poreznom nadzoru, kada se izdaje u elektroničkom obliku, može se izdavati s elektroničkim potpisom ili elektroničkim pečatom poreznog tijela.

Pri izricanju upravnih mjera, članak 124. st. 1. OPZ-a nomotehnički je uređen radi bolje preglednosti, a u stavku 4. kod pečaćenja poslovnih prostora učinjena je znatna izmjena. Da bi se izbjegle do sada uočene pojave, propisano je da se zabrana rada poreznom obvezniku izvršava pečaćenjem poslovnih prostora u kojima porezni obveznik obavlja djelatnost, kao i pečaćenjem opreme i sredstava koja mu služe za rad, a poslovni prostor ostaje zapečaćen u roku koji je određen, bez obzira na promjene pravne osobnosti poreznog obveznika koji obavlja djelatnost u tom poslovnom prostoru. 

Mijenja se članak o zapisniku o poreznom nadzoru, u koji su uključeni: izrada zapisnika u elektroničkom obliku te dostava elektroničkim putem, mogućnost odricanja poreznog obveznika od prigovora. Propisuju se i slučajevi kada se ne donosi porezno rješenje, a to su nadzori fiskalizacije i igara na sreću. U takvom slučaju neusvajanje prigovora na zapisnik navodi se u obrazloženju prekršajnog naloga i optužnog prijedloga koji se donose prema propisima kojima se uređuje prekršajni postupak.

Ovaj akt moguće je, osim potpisa, ovjeriti elektroničkim identitetom poreznog tijela, što je učinjeno i kod obavijesti o poreznom nadzoru.

Kod odredbe o pravu poreznog obveznika na obavijest o ishodu poreznog nadzora propisuje se da se zaključni razgovor neće obaviti i u slučajevima nadzora fiskalizacije i igara na sreću, kako bi se ti nadzori pojednostavnili i postali učinkovitiji.

Kod članka o zapisniku o poreznom nadzoru predloženo da se u tim nadzorima ne donosi rješenje pa se isto propisuje i za završni razgovor, uzevši u obzir prirodu tih nadzora u kojima se na licu mjesta utvrđuju nepravilnosti te poreznom obvezniku uručuje zapisnik o njihovu utvrđenju, bez izdavanja rješenja. Prava poreznog obveznika osigurana su ulaganjem prigovora na zapisnik.

Odredbe koje propisuju postupanje po upravnom ugovoru dopunjene su tako da se propisuje kako će se ovrha na novčanim sredstvima obustaviti samo za iznos poreznog duga obuhvaćenog upravnim ugovorom.

Među ovršne isprave dodano je rješenje o ovrsi. Navedeno je bitno kako bi se temeljem rješenja o ovrsi mogao zatražiti upis založnog prava na nekretnini, bez potrebe da se donosi deklaratorno rješenje o iznosu utvrđenog neplaćenog poreznog duga. Naime, u dosadašnjoj praksi pokazalo se da je zbog specifičnosti tražbina Porezne uprave, sudovima u pojedinim predmetima potrebno dostaviti i po više desetaka pojedinačnih obračunskih prijava na kojima se temelji dugovanje poreznog dužnika. Svaku dostavljenu obračunsku prijavu potrebno je iskazati kao pojedinačno dugovanje, iako se odnose na istu vrstu javnog davanja. Time se u znatnoj mjeri komplicirao sudski postupak pa su sudovi tražili da se sva dugovanja s osnove davanja koja naplaćuje Porezna uprava obuhvate jednim deklaratornim rješenjem iz kojeg je vidljivo cjelokupno stanje dospjelog neplaćenog poreznog duga, uz specifikaciju glavnice i kamate po vrstama prihoda.

Kao uvjet za provedbu ovrhe bilo je propisano da je, osim da je porezni dug dospio, potrebno i da je porezno tijelo poduzelo sve mjere kako bi se porezni dug naplatio iz sredstava osiguranja naplate poreznog duga. Budući da je u pojedinim slučajevima naplata iz sredstava osiguranja u suprotnosti s načelima ovrhe te može predstavljati prekomjerno opterećenje za obveznika, primjerice kada je veći dio duga plaćen pa je predmet osiguranja višestruko vrjedniji od iznosa duga, potrebno je kao uvjet za provedbu ovrhe navesti da je porezni dug dospio bez uvjetovanja pokretanja ovrhe provedbom naplate iz sredstva osiguranja.

Obustavu ovrhe porezno tijelo provodi po službenoj dužnosti ili na zahtjev ovršenika, donošenjem rješenja. Kako je na rješenje o obustavi ovrhe dopušteno izjaviti žalbu, potrebno je bilo odredbe o obustavi ovrhe dopuniti tako da se propiše kako se ovrha obustavlja rješenjem koje postaje izvršno danom donošenja. Navedeno je bitno radi zaštite prava ovršenika i pravodobne obustave ovrhe čim su se za nju stekli uvjeti. Također, budući da je zakonom kojim se propisuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima propisano da, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Ovisno o stanju duga i stanju u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje, u nekim slučajevima bit će potrebno obustaviti ovrhu po osnovi za plaćanje koju je Financijska agencija prestala izvršavati.

Odredba o otpisu dospjelog poreznog duga dopunjena je odredbom da će se tražbina otpisati kao nenaplativa ako se u sudskom postupku ili postupku mirnog rješenja spora sklopi nagodba. Važno je postojanje pravnog temelja za provedbu nagodbe kojom je u postupku pred sudom ili u postupku mirnog rješenja spora s poreznim dužnikom postignut sporazum o otpisu duga.

Dopunjuju se i odredbe o pljenidbi radi osiguranja naplate. Zbog nedorečenosti dosadašnjih odredaba, podredno se primjenjivao Ovršni zakon, koji ne odgovara u cijelosti postupcima osiguranja naplate koje provodi porezno tijelo. Naime, Ovršni zakon razlikuje privremene i prethodne mjere, no niti jedna od njih nije u cijelosti istovjetna mjeri osiguranja naplate poreznog duga. Dopunom tih odredaba propisuje se da se postupak osiguranja može provoditi najdulje do 15 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu. U slučaju da su nastupile okolnosti zbog kojih se osiguranje više ne može provoditi, postupak osiguranja se obustavlja, a Financijskoj agenciji nalaže se zaplijenjena sredstva vratiti na račun protivnika osiguranja.

Kad nastupe uvjeti za ovrhu, rješenje o osiguranju zamjenjuje se rješenjem o ovrsi kojim se obustavlja postupak osiguranja i nalaže Financijskoj agenciji prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi. Također, rješenje o ovrsi kojim se zamjenjuje rješenje o osiguranju zadržat će prednosni red koji je steklo rješenje o osiguranju. Rješenjem o osiguranju porezno tijelo stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Naime, dodana je i nova odredba (čl. 171. st. 9.) kojim se propisuje da se provedbom mjere osiguranja stječe založno pravo, osim u slučaju kada je riječ o mjeri osiguranja u neutvrđenom iznosu. Također, založno pravo na predmetu osiguranja može se steći provedbom mjere, a ne samim rješenjem o osiguranju. Isto tako, porezno tijelo nije stranka ovršnog postupka i stoga ne može steći založno pravo pa je propisano da založno pravo stječe predlagatelj osiguranja.

Postojećom formulacijom odredbe za obavljanje javne prodaje postavljen je uvjet da na dražbi moraju sudjelovati barem dva ponuditelja. Taj uvjet bio je propisan i prijašnjim propisima. Međutim, tim uvjetom onemogućava se prodaja pokretnine na prvoj ili drugoj javnoj dražbi ako se prijavi jedan ponuditelj koji možda nudi više, te je porezno tijelo dužno oglasiti sljedeću prodaju. Navedena promjena usklađena je s Ovršnim zakonom kao i načelom da se javnom prodajom postigne najpovoljnije unovčenje pokretnine.

Dorađena je odredba odnosno zakonski opis prekršaja za slučaj kada je utvrđen višak gotovine koji nije iskazan preko naplatnog uređaja, te da se utvrđeni višak gotovine može oduzeti kao imovinska korist.

Propisan je novi prekršaj u slučaju da pružatelj usluga pristupa internetu, ne blokira pristup sadržaju prema nalogu o zabrani rada koji izdaje nadležno tijelo putem nadležne regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.

Također, dorađen je opis prekršaja za slučaj kada se netočno vode evidencije ili je za iskazane isporuke dobara i usluga preko naplatnog uređaja utvrđen manjak gotovine.

Kod obveze banaka da dostavljaju Ministarstvu financija podatke o prometu svih kunskih i deviznih računa, propisuje se svrha prikupljanja tih podataka, a to je praćenje činjenica bitnih za oporezivanje, što je bilo nužno propisati radi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.