Tu inače postoji stanovita literatura, dijelom od suautora, ali je riječ o pojedinačnim analizama. Sama tema izaziva interes ne samo u znanstvenoj i stručnoj, nego i u općoj javnosti, ali, mora se reći, poglavito glede Katoličke Crkve i najčešće prigodno (primjerice, u vrijeme održavanja izbora) te nažalost na dosta površnoj razini. Upravo je zato sustavna, cjelovita i stručna obrada dobrodošla.

Kako naslov sugerira, Katoličkoj Crkvi posvećeno je više prostora, što je opravdavano brojnošću vjernika te posebnim uređenjem njezina položaja, no temeljito su obrađena i opća pitanja koja se tiču vjerskih zajednica. Nakon uvodnog dijela o povijesnom statusu Katoličke Crkve i vjerskih zajednica od 1848. nadalje daje se pozitivnopravni okvir (ustavni, međunarodni, zakonski i podzakonski).

U središnjem poglavlju analiziran je status Katoličke Crkve počevši od Ugovora između Svete Stolice i RH do razrade pojedinih problema i otvorenih pitanja u njihovoj primjeni.

Zatim je obrađen položaj vjerskih zajednica koje imaju potpisane ugovore s RH, registriranih i neregistriranih vjerskih zajednica, kako udruga tako i onih bez pravne osobnosti, a naposljetku dotaknuto je i pitanje Komisije za odnose s vjerskim zajednicama.

Od korica do korica knjiga broji preko 380 stranica, od čega je preko 140 stranica priloga u kojima je obuhvaćena relevantna regulativa: od teksta međunarodnih ugovora i zakona koji reguliraju status vjerskih zajednica, preko ugovora između Vlade RH i niza različitih vjerskih zajednica do izvadaka iz zakona i podzakonskih propisa.

To je uglavnom bilo javno dostupno i do sada, ali prisutnost svega na jednom mjestu, uz odgovarajuću analizu, izuzetno je korisna. Posebno se mora istaknuti i popis 99 regula kanonskog prava primjenjivih u kanonskom i hrvatskom pravnom kontekstu, s prijevodom na hrvatski.

U cjelini knjiga se može ocijeniti kao vrlo uspjela. Riječ je o prvom djelu u domaćoj literaturi u posljednjih stotinjak godina koje se sveobuhvatno bavi kako onim što se tradicionalno naziva državno crkveno pravo (ius ecclesiasticum), odnosno uređenjem položaja crkava i vjerskih zajednica, tako i ugovornim odnosima s Katoličkom Crkvom (konkordatsko pravo ili ius concordatarium) te autonomnim crkvenim zakonodavstvom, poglavito kanonskim pravom Katoličke Crkve, u mjeri u kojoj ono nalazi svoju primjenu u pravnom poretku RH. Pokrivena su sva ključna pitanja, poput razjašnjenja odnosa države i Katoličke Crkve te vjerskih zajednica, njihova financiranja i općeg imovinskopravnog statusa ili problematike vezane uz vjeronauk u školama i neradnu nedjelju.

Osim toga, knjiga nudi odgovore na praktična pitanja koja će mnogima biti bitna i na sasvim osobnoj razini, od toga koje sve pretpostavke moraju biti ispunjene za registraciju vjerske zajednice, do toga ima li sklapanje ženidbe na latinskom jeziku po tradicionalnom obredu Katoličke Crkve učinak sklapanja braka po hrvatskom pravu. Osim navedenog, istaknuli bismo i dva važna zaključka koja, iako su bila navođena i prije, zbog monografske prirode izdanja imaju posebnu vrijednost te mijenjaju uobičajene paradigme.

Prvi se tiče općeg odnosa između države i vjerskih zajednica, gdje se (prema našem mišljenju pravilno) istaknulo da ne postoji apsolutna i bezrezervna odvojenost, nego (ustavno definirana) nužnost njihove suradnje.

Drugi se odnosi konkretno na Katoličku Crkvu, njezinu jedinstvenu narav koja se konceptualno izdvaja od vjerskih zajednica u RH te posebnost njezina položaja uređenog međunarodnim ugovorima pod ustavnom zaštitom, čija potencijalna izmjena ili ukidanje ovise isključivo o dogovoru visokih ugovornih stranaka.

Usto, posebno je istaknuta važnost kanonskog prava (točnije Zakonika kanonskog prava (Codex iuris canonici) iz 1983.) u mjeri u kojoj se, temeljem spomenutih ugovora, primjenjuje u hrvatskom pravu.

Sve u svemu, bez pretjerivanja, mišljenja smo da neće nedostajati interesa za ovo izdanje.

Knjiga je predviđena kao udžbenik na dvama izbornim predmetima na pravnom studiju. Osim toga, za pretpostaviti je da će biti zainteresiranih u krilu Katoličke Crkve te u svim spomenutim i analiziranim vjerskim zajednicama.

Zacijelo će naći odjeka i u stručnoj javnosti te u praktičnom kontekstu jer autori, iako znanstveno orijentirani, nikad nisu iz vida gubili navedeni aspekt (primjerice, argumentirajući stajališta obilato sudskom praksom).

Moguće je (ili vjerojatno) da će se u javnosti pojaviti i neslaganja glede nekih stajališta. No, tu se mora reći da su autori analizi pristupili temeljito i ozbiljno, sine ira et studio, te svoje zaključke temelje na propisima, praksi i besprijekornoj argumentaciji.

U tom smislu knjiga je u našoj javnosti i više nego dobrodošla te može poslužiti kao primjer pristupa pravno i društveno kompleksnim i osjetljivim problemima.

dr. sc. Henrik-Riko Held, docent Pravnog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu