1. CRTICE O DOSADAŠNJIM REFORMAMA POLOŽAJA STEČAJNOG UPRAVITELJA
Analizirajući pravila kojima se u hrvatskome stečajnome pravu uređuju uvjeti za imenovanje stečajnim upraviteljem (u nastavku teksta: SU), uočava se dugogodišnja tendencija zakonodavca za propisivanjem strožih i formalnijih uvjeta koji pri imenovanju moraju biti ispunjeni.

Prvi stečajni propis, odnosno Privremeni red stečajni donesen je 1853. te je propisivao kako sudac može za nadzornika mase imenovati odvjetnika ili drugog po pravu vješta i poštena čovjeka kojem je cilj brzo okončati stečaj (čl. 42.).

Privremeni red stečajni zamijenjen je Stečajnim zakonom iz 1897., koji je za nadzornika propisivao iste uvjete kao i prethodni propis. Zakon je ostao na snazi i nakon nastajanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918., do donošenja Stečajnog zakona i Zakona o prinudnom poravnavanju izvan stečaja 1929., koji je slijedio uzor odgovarajućih austrijskih zakona s početka XX. st.

Stečajni zakon (za Kraljevinu Jugoslaviju) iz 1929. određivao je da svako neporočno, pouzdano i vješto lice može biti postavljeno za upravitelja stečajne mase bez obzira na to je li advokat ili ne (čl. 80.).

Nakon Drugog svjetskog rata smatralo se da su pravna pravila prijašnjeg stečajnog prava u suprotnosti s novim pravnim poretkom, pa nisu bila primjenjivana. Godine 1989., tako je donesen Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji,² koji je postojeće stanje trebao promijeniti. SU je, naime, po tom zakonu imao znatan opseg ovlaštenja (čl. 61. st. 1.), iako smo mišljenja kako zakonodavac nije u dovoljnoj mjeri vodio računa upravo o uvjetima koje je nužno ispuniti da bi netko mogao biti određen za SU-a. Tako je samo navedeno da osoba mora biti stručna i nepristrana i da ne može biti lice koje ne može biti imenovano za direktora poduzeća (čl. 59.). Sve to, dakako, nije impliciralo da mora doći do nepravilnosti u stečajnom postupku, ali stanje u praksi to je, međutim, potvrdilo.

Hrvatska je nakon osamostaljenja preuzela Zakon o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji.³

Stupanjem na snagu Stečajnog zakona⁴ (1. 1. 1997.) prestao je važiti Zakon o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji,⁵ osim Glave VI. - Stečaj i likvidacija banaka.⁶ I u navedenom, prvom modernom, Stečajnom zakonu (u nastavku teksta: SZ) odredbe o imenovanju SU-a iz čl. 20. SZ-a kao glavnog operativnog tijela stečajnog postupka, stalno su se mijenjale.

U prvoj, izvornoj verziji SZ-a⁷ za SU-a može se imenovati fizička osoba, koja raspolaže potrebnom stručnošću i poslovnim iskustvom (st. 1.). To može biti i javni bilježnik, javnobilježnički prisjednik ili odvjetnik, ako se s time suglase (st. 4.). Ovaj članak SZ-a određuju negativne pretpostavke za imenovanje. Za SU-a ne može biti imenovana osoba koja je morala biti izuzeta kao sudac u stečajnom postupku, a osobito osoba koja je bliski srodnik kojega od člana stečajnog vijeća, osoba odgovornih za obveze u stečaju, članova uprave i drugih tijela dužnika, vjerovnika te osoba koje su u odnosu suparništva s dužnikom (st. 2.), a za SU-a ne može biti imenovana i osoba koja po zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana uprave dužnika, nadzornog odbora ili sličnog tijela, niti osoba koja je bila zaposlena kod dužnika ili je bila članom nekoga njegova tijela (st. 3.).

Prva novela SZ-a⁸ znatno pooštrava kriterije za imenovanje te uvodi obvezu polaganja stručnog ispita. Prema čl. 2. Novele SZ/99 na listi SU-a može biti stavljena samo osoba koja ispunjava dva uvjeta: 1.) visoku stručnu spremu (VII/1 stupanj) te 2.) položen stručni ispit za SU-a u Ministarstvu pravosuđa. Prema čl. 20. Pravilnika o programu ispita za SU-a i načina njegova polaganja⁹ ispit se polaže iz predmeta: a) stečajno pravo, b) osnove građanskog prava, prava društava i trgovačkog prava te c) osnove računovodstva i financija. Predmet stečajno pravo je obvezno za sve kandidate, a kandidat s položenim pravosudnim ispitom ne polaže osnove građanskog prava, prava društava i trgovačkog prava, dok kandidat s položenim ispitom za ovlaštenog revizora ne polaže ispit iz osnova računovodstva. U drugoj noveli SZ-a, čl. 9. Novele SZ/00¹⁰ mijenja se st. 1., čl. 20. SZ-a i regulira da se za SU-a može imenovati fizička osoba koja ima visoku stručnu spremu (VII/1 stupanj), položen stručni ispit za SU-a te koja raspolaže potrebnom stručnošću i poslovnim iskustvom, a ukida odredbu st. 4. čl. 20. SZ-a.

U namjeri profesionalizacije SU službe zakonodavac je donio i treću novelu SZ-a. Prema čl. 7. Novele SZ/03¹¹ za SU-a može biti imenovan samo odvjetnik, odvjetnički ured koji ima financijsko-ekonomskog savjetnika ili član javnog trgovačkog društva upisanog u sudski registar za obavljanje djelatnosti SU službe koji ima visoku stručnu spremu (VII/1 stupanj) i položen stručni ispit za SU-a. Dakle, mijenja se st. 1. čl. 20. SZ-a pa za SU-a može biti izabran: 1.) odvjetnik/odvjetnički ured pod uvjetom da ima financijsko-ekonomskog savjetnika ili 2.) član javnog trgovačkog društva upisanog u sudski registar za obavljanje djelatnosti SU službe koji ima visoku stručnu spremu (VII/1 stupanj) i položen stručni ispit za SU-a. Ova, vrlo nejasna i vrlo nefunkcionalna odredba stvorila je brojne probleme u praksi i izazvala pravni kaos, zbog čega je zakonodavac u četvrtoj noveli izmijenio cijeli čl. 20. SZ-a. Naime, sukladno čl. 9. Novele SZ/06¹² za SU-a može biti imenovana isključivo fizička osoba koja zadovoljava opće i posebne uvjete. Opći uvjeti (in abstracto) su: a) ima visoku stručnu spremu, b) položen stručni ispit za SU-a te 3.) nalazi se na listi SU-a. Posebni uvjeti (in concreto) koje SU mora zadovoljiti su: a) raspolaže potrebnom stručnošću i 2.) poslovnim iskustvom potrebnim za vođenje odnosnog stečajnog postupka. Negativne pretpostavke za imenovanja SU-a su: a) za SU-a ne može biti imenovana osoba koja bi morala biti izuzeta kao sudac u stečajnom postupku, b) osoba koja je bila zaposlena kod dužnika ili je bila članom nekog njegova tijela, zatim c) bliski srodnik stečajnoga suca, d) osoba odgovornih za obveze u stečaju te e) članovi uprave i drugih tijela dužnika, vjerovnika te osoba koje su u odnosu suparništva s dužnikom. U st. 4. čl. 9. ZID SZ-a iz 2006. posebno se naglašava da za SU-a ne može biti imenovana osoba koja po zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana uprave dužnika, nadzornog odbora ili sličnog tijela, osoba pravomoćno osuđena za počinjena kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja te za druga kaznena djela koja je čine nedostojnom za obavljanje dužnosti SU-a. Ova novela SZ-a ponovno omogućava odvjetniku imenovanje za SU-a (st. 5.). Ministar pravosuđa donio je i novi, stroži Pravilnik o programu stručnog ispita za SU-a i načinu njegova polaganja.¹³

Novele SZ-a iz 2010.,¹⁴ iz 2012.¹⁵ te iz 2013.¹⁶ nisu dirale u uređenje imenovanja SU-a iz čl. 20. SZ-a usvojenih u 2006.

Iznimna složenost dužnosti i faktičnih poslova koje moraju obavljati SU-i vodila je zakonodavca da u „novom“ SZ-u iz 2015.¹⁷ reformira pravila o imenovanju SU-a te su utvrđene liste A SU-a i liste B SU-a. Izbor SU-a u stečajnom postupku obavlja se metodom slučajnog odabira. Novelom SZ/17¹⁸ uslijedile su manje izmjene, prvenstveno u mogućnosti SU-a da se privremeno izuzme od izbora.

2. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA STEČAJNOG ZAKONA OD 2. PROSINCA 2021.
Govoreći o ovoj noveli treba početi od razloga njezina donošenja, a to je prvenstveno usklađivanje s odredbama Direktive o restrukturiranju i nesolventnosti¹⁹ kojoj je cilj, među ostalim, da SU-i dobiju odgovarajuće osposobljavanje te da raspolažu potrebnim stručnim znanjem za obavljanje svojih dužnosti kao i da uvjeti za prihvatljivost te postupak imenovanja, razrješenja i davanja ostavke budu jasni, transparentni i pošteni.

Slijedeći smjernice Direktive zakonodavac ponovno uvodi jednu listu SU-a, paralelno mijenjajuću uvjete za upis na listu (čl. 79.), dok ministar nadležan za poslove pravosuđa donosi rješenje o upisu i brisanju s liste SU-a (čl. 83.). Tako na listu SU-a može biti upisana fizička osoba: 1. koja ima poslovnu sposobnost i zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova SU-a; 2. koja ima položen stručni ispit za SU-a; 3. koja je nakon položenoga stručnoga ispita obavila stručnu obuku u trajanju od najmanje jedne godine; 4. koja ima sklopljenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti odgovarajućom primjenom odredbi o osiguranju od profesionalne odgovornosti za odvjetnike te 5. koja je dostojna za obavljanje poslova SU-a (čl. 79.).

Paralelno se dodaje novi članak (79.a) „Lista visokokvalificiranih SU“ za područje nadležnosti svih sudova koji regulira kvalifikacije, stručna znanja i dosadašnja postignuća koje SU mora zadovoljiti kako bi bio upisan na listu kvalificiranih SU-a. Tako na listu visokokvalificiranih SU-a može biti upisana osoba koja je upisana na listu SU-a najmanje sedam godina i: 1. koja je imenovana za SU-a u najmanje dva stečajna postupka u kojima se stečajni dužnici mogu označiti kao srednji i veliki poduzetnici u smislu računovodstvenih propisa te 2. koja je uspješno dovršila najmanje dva stečajna postupka potvrdom stečajnog plana.

Dodaje se i čl. 79.b pod naslovom „Društvo SU“ kojim se reguliraju odredbe tko i pod kojim uvjetima može osnovati društvo SU-a i koje vrste društava SU-i mogu osnovati. Sukladno novim odredbama dvaju ili više SU-a upisanih na listi SU-a mogu osnovati ured sa svojstvom pravne osobe (društvo SU-a). Ono se osniva kao j.t.d. ili kao d.o.o. na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima, osim ako SZ-om nije drukčije uređeno. Društvo SU-a s ograničenom odgovornošću mogu osnovati dva ili više SU-a, a najniži iznos temeljnog kapitala iznosi 200.000,00 kn, s tim da društvo SU-a ne može osnovati drugo društvo SU-a.

Inače, pretpostavke za imenovanje povjerenika u predstečajnom postupku ostaju iste kao i pretpostavke za imenovanje SU-a, s razlikom da je sada imenovanje povjerenika obveza, a ne mogućnost suda (čl. 33.). Tako kada sud imenuje povjerenika, izbor se obavlja prije donošenja rješenja o otvaranju predstečajnog postupka metodom slučajnoga odabira s liste SU-a za područje nadležnoga trgovačkog suda, ako Zakonom nije drukčije određeno. Ako sud smatra da povjerenik izabran metodom slučajnoga odabira ne raspolaže potrebnom stručnošću ili poslovnim iskustvom potrebnim za obavljanje dužnosti povjerenika u predstečajnom postupku, za povjerenika može izabrati drugu osobu s liste SU-a za područje nadležnoga suda.

Nadalje, iznad čl. 80. mijenja se naslov i sadržaj članka koji uređuje pretpostavke kada će se SU udaljiti od obavljanja dužnosti. To ipak nije najjasnije sročeno jer formulacija ...da će se udaljiti od obavljanja dužnosti ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje se postupak pokreće ex offo… iako se načelno, sama po sebi čini umjesnom i opravdanom, u praksi može omogućiti nekontrolabilnu diskreciju pri izboru SU-a, što može stvoriti dojam pristranosti i neobjektivnosti čitavog sustava. Na jednoj praktičnoj razini ovaj uvjet dovodi SU u opasnost da ne može biti imenovani ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo, primjerice, ispuštanja onečišćujućih stvari s plovnog objekta (čl. 194. KZ-a).²⁰ Također, SU-a se može udaljiti od obavljanja dužnosti ako je protiv njega pokrenut postupak za povredu Etičkog kodeksa SU-a. Za napomenuti je kako Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa uz prethodno mišljenje strukovne udruge donosi Etički kodeks SU-a (novi čl. 83b. st. 2.). Zakonodavac također detaljnije regulira pretpostavke za brisanje s liste SU-a (čl. 81.).

Nadalje, uređuje se stručni ispit, obuka i usavršavanje SU-a pa tako stručni ispit za SU-a organizira i provodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa (čl. 82.). Polaganju stručnog ispita za SU-a može pristupiti osoba: 1. koja ima završen diplomski sveučilišni studij pravne ili ekonomske struke, odnosno završeno visoko obrazovanje s najmanje 300 ECTS bodova pravne ili ekonomske struke, odnosno završen poslijediplomski studij iz područja prava ili ekonomije; 2. koja ima najmanje tri godine radnog iskustava u pravnoj i/ili ekonomskoj struci te 3. koja je pohađala obvezne pripreme za polaganje stručnog ispita za SU-a u organizaciji ministarstva. Stručnu obuku SU-a nakon položenog stručnog ispita organizira i provodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa u trajanju od najmanje jedne godine. Kako zakonodavac navodi da za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu, tako ostaje za vidjeti koliko će ova rješenja biti životna i praktična odnosno hoće li biti puka formalnost kao, primjerice, postojeća edukacija SU-a na listi B.

Dodaje se i novi čl. 83.a, 83.b te 83.c koji reguliraju nadzor nad radom i ponašanjem SU-a te etička načela i pravila ponašanja SU-a radi čuvanja dostojanstva i ugleda SU službe. Pritom je definirano da ministarstvo pravosuđa odlučuje o povredama etičkog kodeksa te da protiv odluke ministarstva SU i podnositelj pritužbe imaju pravo prigovora u roku od osam dana od dana dostave odluke, o kojem odlučuje Etičko vijeće. Koliko su ovakva rješenja potrebita, ostaje za vidjeti jer autor smatra i postojeća rješenja glede kontrole SU-a dostatnima. Naime, po njima rad SU-a nadzire sud, ali i druga tijela stečajnoga postupka (odbor i skupština vjerovnika). SU dužan je podnositi pisana izvješća o tijeku stečajnoga postupka i o stanju stečajne mase, i to najmanje jedanput u tri mjeseca koja su bila objavljena na e-oglasnoj ploči. Sud može u svako doba zatražiti obavijesti ili izvješća od SU-a te mu dati obvezatne upute. Ako SU ne postupi po nalogu suda za obavljanje dužnosti, sud ga može kazniti novčanom kaznom do 10.000,00 kn.

Izbor SU-a u stečajnom postupku obavlja se i dalje metodom slučajnoga odabira s liste SU-a za područje nadležnoga suda. Ako sud smatra da SU tako izabran ne raspolaže potrebnom stručnošću ili poslovnim iskustvom potrebnim za vođenje stečajnoga postupka, za SU-a može izabrati drugu osobu s liste SU-a za područje nadležnoga suda. Međutim, opravdano se može i nadalje postaviti pitanje na koji način sud utvrđuje da izabrani SU ne raspolaže potrebnom stručnošću jer osoba koja podnese zahtjev za upis na listu SU-a može biti upisana samo ako ima potrebnu stručnost. Stoga imajući na umu i dosadašnju judikaturu može se zaključiti da se izbor SU-a uvijek obavlja metodom slučajnoga odabira pa i u slučaju ako sud smatra da SU izabran metodom slučajnoga odabira ne raspolaže potrebnom stručnošću ili poslovnim iskustvom potrebnim za vođenje stečajnoga postupka. SU može podnijeti zahtjev ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa da ga se privremeno izuzme od izbora za SU-a. Sva se navedena pravila na odgovarajući način primjenjuju na listu visokokvalificiranih SU-a (čl. 84.).

Izmjene su rađene i u dužnostima SU-a prvenstveno glede predradnji koje ima u komunikaciji s FINA-om vezano uz postupak prodaje putem elektroničke javne dražbe (čl. 89.).

Znatnija je izmjena ona glede načina razrješenja SU-a (čl. 91.), prema kojoj bi sud bio u mogućnosti ex offo ili na zahtjev odbora vjerovnika ili skupštine vjerovnika, razriješiti SU-a ako svoju dužnost ne obavlja uspješno ili iz drugih važnih razloga, a osobito ako ne postupa po nalogu suda. Dakle, postojeća odredba prema kojoj bi SU stečajnu masu trebao unovčiti u roku od godinu i pol dana od održavanja izvještajnog ročišta iz objektivnih je razloga ukinuta (pogotovo je bila problematična u situacijama kada je dužnik raspolagao s većom stečajnom masom).

Također, postojeće uređenje prema kojem pravo na žalbu nema SU koji je razriješen dužnosti, već mu samo sud omogućuje da se očituje, osim ako važni razlozi ne zahtijevaju da se drukčije postupi, izmijenjeno je.

Tako, protiv rješenja o razrješenju SU ima pravo žalbe, dok protiv rješenja o odbijanju prijedloga za razrješenje pravo žalbe imaju odbor vjerovnika i svaki stečajni vjerovnik koji je na skupštini vjerovnika glasovao za prijedlog za razrješenje SU-a. Također pojašnjeno je kada SU prestaje obavljati dužnost (čl. 91.).

3. UMJESTO ZAKLJUČKA
Dinamika statistike stečajeva u RH nije dovoljno istražena, što zbog strukturalnih nestabilnosti, što zbog čestih reformi stečajnog sustava kojima je želja da se stečajni postupak što brže dovrši, pa se položaju SU nije pristupalo sustavno i nisu provedena ozbiljnija istraživanja o modelima organiziranja SU službe, već su samo revidirani stečajni propisi za koje se trenutačno mislilo da će brzo dovesti do nekih rezultata. Stoga ostaje upitno je li polazna teza reforme(i) bila: za učinkovito funkcioniranje stečajnog sustava, od velike je važnosti kvalificiran i dobro obučen SU kadar.

Trenutačna praksa da SU-i daju savjete prije stečaja, ako takva praksa uopće i postoji, vrlo je mala. Iskustvo u drugim nadležnostima, međutim, ukazuje da je vrlo vjerojatno da će zahtjevi za predstečajne savjete ubrzo postati svakodnevnica pa je možda trebalo i takvu mogućnost regulirati.

Poredbena iskustva ukazuju i na potrebu postojanja nadzornog tijela (tzv. komore) s obveznim članstvom koja bi aktivno i kontinuirano radila na uspostavljanju standarda i kriterija te osiguravala uvjete za obavljanje profesije SU-a, a sve s ciljem da se postigne veći stupanj kvalitete, respektabilnosti i ravnopravnosti u odnosu na druge samostalne profesije, primjerice iz polja prava ili iz polja ekonomije.

Za sada zakonodavac u Prijedlogu govori o strukovnoj udruzi (o tomu govori i Direktiva), što pojmovno isključuje obvezu ulaska u takvu udrugu pa se postavlja pitanje je li takvo rješenje proporcionalno legitimnim ciljevima koje je država željela ostvariti, tj. svojevrsnoj profesionalizaciji SU službe.

Eventualno imperativno udruživanje može se opravdati prisutnošću javnog interesa i javnih ovlasti povjerenih strukovnoj udruzi i ne procjenjuje se na temelju normi koje se odnose na slobodu udruživanja, već bi se trebalo estimirati temeljem lex specialis normi koje za sada ne postoje. Novela, nadalje, nigdje ne spominje jedno od osnovnih pitanja u stečaju - kako dizajnirati sustav naknada i nagrada koji bi pružio odgovarajući poticaj SU-ima.

Također, problematična je logičnost i primjenjivost prijelaznih i završnih odredbi vezano uz status SU-a. Trebalo je po uzoru na SZ iz 2015, staviti poseban naslov - Upis na listu SU - koji će detaljnije pojasniti prijelazni režim za predmetnu profesiju. U svakom slučaju, ako krenemo od teze da je reforma radikalna redefinicija položaja SU-a, ovdje nije riječ o reformskom, već o manjem legislativnom zahvatu.