Prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca, u praksi je dobro poznat i etablirani institut radnog prava, kojim se - u slučaju da se temeljem statusne promjene ili pravnog posla na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost - na novog poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani uz obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Od donošenja prvog Zakona o radu u Republici Hrvatskoj 1995. pa do danas, institut se ponešto mijenjao, a tumačenje njegova značenja i dosega mora biti sukladno Direktivi Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. Osim povijesti normiranja instituta prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca u zadnjih dvadesetak godina, u članku prikazujemo uvjete, odnosno pretpostavke za prenošenje, te donosimo i bogatu sudsku praksu, nastalu, uglavnom, u primjeni prije važećeg Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - Odluka USRH), ali koja je i danas aktualna.