1. UVOD
Krajem ljeta 2021. pitanje prekoračenja, kolokvijalno nazvano “minus po računu”, bilo je jedno od gorućih tema koja danima nije silazila sa stranica medija, pri čemu u prvi trenutak mnogima nije u potpunosti bilo jasno o čemu se tu radi i gdje je nastao problem. Prekoračenja su u fokus javnosti došla nakon što je Hrvatska narodna banka (u nastavku teksta: HNB) tijekom istraživanja prakse banaka u 2020. primijetila da više od 95% svih prekoračenja čine upravo prešutna prekoračenja.

Takvo stanje na tržištu HNB je ocijenio neprirodnim jer je smatrao da bi prešutna prekoračenja trebala biti iznimka, a ne pravilo, odnosno da bi prevladavajući oblik prekoračenja trebala biti odobrena prekoračenja. Naime, HNB je utvrdio da su prešutna prekoračenja u prosjeku bila i 30% skuplja za potrošače od odobrenih prekoračenja pri čemu između ta dva proizvoda nije našao neku značajnu razliku koja bi opravdala toliko višu cijenu. Prema nalazu HNB-a, banke su odobrile prekoračenje po ukupno 1.827.992 računa, od toga 94.152 dopuštenih te 1.733.840 prešutnih prekoračenja. Pri tome je prosječno dopušteno prekoračenje iznosilo 12.295 kn, a koristilo ga je 31.704 potrošača, dok je prosječno prešutno prekoračenje iznosilo 8.821 kn, a koristilo ga je 839.920 građana. Nadalje, prosječna efektivna kamatna stopa (u nastavku teksta: EKS) za dopuštena prekoračenja iznosila je 7,60% dok je EKS za prešutna prekoračenja iznosio 10,97%.¹ Stoga je HNB pokrenuo inicijativu za sniženje cijene prešutnih prekoračenja i bolje zaštite potrošača što je u konačnici rezultiralo potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju u vezi s prekoračenjem po tekućem računu između Vlade Republike Hrvatske, HNB-a i 13 banaka² (u nastavku teksta: Memorandum).

2. VRSTE PREKORAČENJA I PRIMJENJIVI PROPISI
Zakon o potrošačkom kreditiranju³ (u nastavku teksta: ZPK) razlikuje dvije glavne vrste prekoračenja po tekućem računu potrošača - dopušteno prekoračenje i prešutno prihvaćeno prekoračenje.

Dopušteno prekoračenje ZPK definira kao iznos sredstava koji vjerovnik stavlja na raspolaganje potrošaču na temelju ugovora o tekućem računu, sklopljenog u pisanom obliku (čl. 2. st. 1. toč. 4. ZPK-a) dok se prešutno prihvaćeno prekoračenje definira kao prekoračenje pri kojemu vjerovnik potrošaču stavlja na raspolaganje sredstva koja nadmašuju trenutačno stanje tekućeg računa potrošača ili dogovoreno prekoračenje (čl. 2. st. 1. toč. 5. ZPK-a). No, osim navedenog, ZPK razlikuje i treću vrstu prekoračenja, odnosno podvrstu dopuštenog prekoračenja - dopušteno prekoračenje kad se kredit otplaćuje na zahtjev ili u roku 3 mjeseca (čl. 3. st. 2. ZPK-a).

Sve tri navedene vrste prekoračenja u osnovi su potrošački krediti koji su u većoj ili manjoj mjeri regulirani primarno odredbama ZPK-a i odredbama glave XXIII. Zakona o kreditnim institucijama⁴ (u nastavku teksta: ZOKI) te podzakonskim propisima Hrvatske narodne banke iz područja zaštite potrošača⁵. Materija prekoračenja je na razini Europske unije uređena Direktivom 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ⁶ (u nastavku teksta: Direktiva o potrošačkom kreditiranju) koja je u hrvatsko zakonodavstvo implementirana kroz odredbe ZPK-a. Također, na prekoračenja se supsidijarno primjenjuju i odredbe drugih propisa kao što su Zakon o zaštiti potrošača te Zakon o obveznim odnosima.

Preduvjet za ugovaranje neke od vrsta prekoračenja je postojanje ugovora o tekućem tj. transakcijskom računu između banke i potrošača, koji se sklapa u pisanom obliku (čl. 302. st. 1. ZOKI-a).

2.1. DOPUŠTENO PREKORAČENJE
Dopušteno prekoračenje je potrošački kredit koji banka odobrava kreditno sposobnom potrošaču, a sklapa se na način i pod uvjetima kako je to propisano u ZPK-u. Važno je znati da se na ugovore za dopušteno prekoračenje u pravilu primjenjuje puni obim odredbi ZPK-a, odnosno pravni okvir koji vrijedi za “redovite” potrošačke kredite, te da se sklapaju u pisanom obliku, na određeno ili neodređeno razdoblje. To znači da banka ne može samoinicijativno ili prešutno odobriti potrošaču korištenje ove vrste “minusa” već potrošač mora osobno doći u banku radi sklapanja ugovora ili ga ugovoriti na daljinu, digitalnim putem, ako je to moguće. Pri tome, banka mora potrošaču prije sklapanja ugovora pružiti zakonom propisane personalizirane informacije kao što su, primjerice, ukupan iznos kredita, trajanje ugovora, kamatnu stopu, EKS i ukupan iznos koji potrošač mora platiti predočen reprezentativnim primjerom, zateznu kamatnu stopu i dr. (čl. 5. ZPK-a). Te informacije banka je dužna potrošaču staviti na raspolaganje u obliku ESIS⁷ obrasca čiji je oblik i sadržaj detaljno propisan Odlukom o sadržaju i obliku u kojem se potrošaču daju informacije prije ugovaranja pojedine bankovne usluge⁸. Na taj način potrošač može prije sklapanja ugovora o dopuštenom prekoračenju pribaviti i usporediti ponude više banaka i svoju odluku donijeti ovisno o tome koja banka ima povoljnije uvjete.

Nadalje, zakonom su detaljno propisane informacije koje mora sadržavati ugovor o dopuštenom prekoračenju a koje, osim glavnih obilježja kredita, obuhvaćaju i informacije o pravu na prijevremenu otplatu, pravu na odustanak od ugovora o kreditu, izvansudskom rješavanju sporova i dr. (čl. 10. ZPK-a).

Člankom 12. stavak 1. ZPK-a jasno su propisana prava i obveze potrošača, odnosno banke za ovu vrstu prekoračenja. Banka je dužna redovito obavještavati potrošača o stanju i prometu po računu, i to u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju, pri čemu ta obavijest mora sadržavati, između ostalog, kamatnu stopu, sve naknade te minimalni iznos za plaćanje. Također, banka je dužna obavijestiti potrošača i o povećanju kamatne stope ili o eventualnim naknadama koje potrošač mora platiti najmanje 15 dana prije nego što promjene stupe na snagu.

Važno je istaknuti da je u slučaju umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja, banka dužna na ugovoreni način o tome obavijestiti potrošača najmanje 30 dana prije dana efektivnog umanjenja ili ukidanja dopuštenog prekoračenja (čl. 12. st. 4. ZPK-a).

Ako je, pak, riječ o potrošaču kojem je banka umanjila ili ukinula dopušteno prekoračenje, a nije protiv njega prethodno pokrenula postupak prisilne naplate, takvom potrošaču banka je dužna omogućiti otplatu iznosa za koji mu je umanjila odobreno prekoračenje, odnosno iznosa ukinutog dopuštenog prekoračenja, i to u 12 mjesečnih obroka i uz ugovorenu kamatnu stopu za to prekoračenje. Pri tome je važno naglasiti da je navedeno banka dužna omogućiti bez zahtjeva potrošača i bez ikakvog dodatnog troška na njegovoj strani. Drugim riječima, banka je ta koja bi trebala preuzeti inicijativu i kontaktirati potrošača te mu ponuditi otplatu iznosa za koji je prekoračenje umanjeno, odnosno ukinuto. U protivnom, potrošač nije dužan prihvatiti smanjenje, odnosno ukidanje odobrenog prekoračenja po tekućem računu. (čl. 12. st. 5. ZPK-a)

Kad je riječ o omogućavanju eventualnih drugih mjera za olakšavanje otplate kredita potrošaču koji ima poteškoća u plaćanju, treba istaknuti da je ZPK izričito propisao da se mjere za olakšavanje otplate kredita, navedene u članku 16.c stavak 2. i 3. ZPK-a ne primjenjuju na dopuštena prekoračenja. Drugim riječima, potrošaču koji ima poteškoće s plaćanjem svojeg odobrenog prekoračenja. banka nije dužna ponuditi neku od mjera koju bi inače bila dužna ponuditi u slučaju “klasičnih” potrošačkih kredita. kao što su refinanciranje ugovora o kreditu i/ili izmjene ugovornih uvjeta koje mogu uključivati, primjerice, produljenje roka otplate kredita, odgodu plaćanja cijelog ili dijela obroka ili anuiteta, promjenu kamatne stope i sl.

S druge strane, potrošač koji koristi dopušteno prekoračenje ima pravo u svakom trenutku, djelomice ili u cijelosti, ispuniti svoje obaveze iz ugovora o kreditu i to bez naknade tj. besplatno (čl. 16. ZPK-a).

Konačno, važno je znati da se na ovu vrstu kredita primjenjuje ograničenje, tj. gornja granica EKS-a, koja je jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna poena (čl. 20.a ZPK-a). Slijedom navedenog, maksimalni EKS za odobrena prekoračenja trenutno iznosi 9,50%, što znači da ukupni trošak odobrenog prekoračenja, zajedno s ugovorenom kamatom te svim naknadama (primjerice naknada za vođenje tekućeg računa) ne smije biti veći od 9,50%.

2.2. UGOVORI O KREDITU U OBLIKU DOPUŠTENOG PREKORAČENJA KAD SE KREDIT OTPLAĆUJE NA ZAHTJEV ILI U ROKU 3 MJESECA
Dopušteno prekoračenje kod kojeg se kredit otplaćuje na zahtjev ili u roku 3 mjeseca čini “podvrstu” dopuštenog prekoračenja na koju se primjenjuje uži set odredbi ZPK-a, odnosno blaži zakonski režim, a glavna karakteristika tih kredita je kratka ročnost budući da se moraju otplatiti na zahtjev banke ili u roku 3 mjeseca.

Na ovu (pod)vrstu dopuštenog prekoračenja ne primjenjuje se članak 5. ZPK-a koji propisuje informacije koje vjerovnik mora pružiti potrošaču u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju prije prihvaćanja ponude ili sklapanja ugovora. Također, na njega se ne primjenjuje u punom opsegu niti članak 10. ZPK-a koji propisuje koje sve informacije mora sadržavati ugovor o kreditu kojim se ugovara to dopušteno prekoračenje. No ipak, zakonom je i za ovu vrstu prekoračenja zajamčena određena razina informiranosti potrošača, što znači da banka mora prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku ili na nekom drugom trajnom mediju, obavijestiti potrošača o glavnim obilježjima kredita, uključujući vrstu kredita, iznos i trajanje kredita, kamatu, uvjete otkaza kredita, naknade i uvjete pod kojima se te naknade smiju mijenjati, EKS itd. (čl. 6. ZPK-a). Potrošač će, stoga, i u slučaju ove vrste prekoračenja biti upoznat s uvjetima i glavnim karakteristikama takvog kredita te biti u mogućnosti donijeti informiranu odluku.

Banke su dužne, kao i kod odobravanja prethodne vrste odobrenog prekoračenja, procijeniti kreditnu sposobnost potrošača.

Za razliku od “glavne vrste” dopuštenog prekoračenja, potrošač u ovom slučaju nema pravo na prijevremenu otplatu prekoračenja dok banka može u svakom trenutku zatražiti da potrošač otplati kredit u cijelosti, s napomenom da navedeno mora jasno naznačiti u ugovoru (čl. 10. st. 5. ZPK-a). Također, u slučaju poteškoća s otplatom, banka nije dužna omogućiti potrošaču obročnu otplatu dugovanja, kao što je to dužna učiniti kod prethodno opisanog dopuštenog prekoračenja.

Ograničenje EKS-a se primjenjuje i na tu vrstu prekoračenja, no banke nisu dužne informaciju o EKS-u navesti u ugovoru o kreditu već samo u fazi oglašavanja putem reprezentativnog primjera (čl. 3. st. 2. ZPK-a) te prije sklapanja ugovora (čl. 6. ZPK-a).

2.3.  PREŠUTNO PRIHVAĆENO PREKORAČENJE
Prešutno prihvaćeno prekoračenje najslabije je regulirano zakonom jer se na njega primjenjuje uži set odredbi ZPK-a što znači da su potrošači slabije zaštićeni nego u slučaju dopuštenih prekoračenja (čl. 3. st. 3. ZPK-a). Preciznije, na ugovore o kreditu u obliku prešutno prihvaćenog prekoračenja primjenjuju se samo članci 1. - 3., članci 18. i 20. te članci 24. - 28. ZPK-a.

Drugim riječima, za ugovaranje ove vrste potrošačkog kredita nije potrebno, osim ugovora o tekućem računu, sklopiti dodatni pisani ugovor, već se prešutno prekoračenje, kao što to govori i sam naziv, ugovara “prešutno”. To u praksi znači da banka samoinicijativno procjenjuje i odlučuje hoće li nekom potrošaču odobriti takvu vrstu kredita i u kojem iznosu. U smislu odredbi ZPK-a, to bi, u pravilu, trebali biti manji iznosi, odobreni povremeno, na kraće razdoblje, kao svojevrsna mjera “izlaza u nuždi” za potrošača koji na svom tekućem računu više nema raspoloživih sredstava, bilo da je potrošio vlastita sredstva koja je imao na računu, bilo da je potrošio sredstva koja mu je odobrila banka temeljem ugovorenog tj. dopuštenog prekoračenja. Da je riječ o nekoj vrsti ad hoc mjere govori i činjenica da za odobravanje prešutnog prekoračenja banka čak ne mora prethodno izvršiti procjenu kreditne sposobnosti potrošača, kao što je to dužna učiniti kod dopuštenih prekoračenja.

No, banka ipak mora u ugovoru o tekućem računu predvidjeti mogućnost ugovaranja prešutnih prekoračenja. Također, takav ugovor o tekućem računu mora sadržavati i informacije o kamatnoj stopi te naknade koje se primjenjuju od trenutka sklapanja ugovora i uvjete prema kojima se te naknade smiju mijenjati (čl. 18. st. 1. ZPK-a). Navedene informacije banka je dužna potrošaču redovito pružati u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju.

Iako zakonom nije propisano koji iznos prešutnog prekoračenja bi predstavljao “značajno prekoračenje”, zakon istovremeno obvezuje vjerovnika da, ako takvo stanje potraje dulje od mjesec dana, bez odgađanja obavijesti potrošača (u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju) da je došlo do prekoračenja, o iznosu prekoračenja, o kamatnoj stopi te svim mogućim kaznama, naknadama ili kamatama koje je potrošač dužan platiti na dospjele neplaćene obveze.

Moglo bi se reći da glavni nedostatak za potrošače koji koriste ovu vrstu prekoračenja, a s druge strane, pogodnost za banke, predstavlja okolnost da se na prešutno prekoračenje ne primjenjuje ograničenje gornje granice EKS-a iz članka 20.a ZPK-a budući da je primjena ovog članka izrijekom isključena kod prešutno prihvaćenih prekoračenja.

To znači da se banke moraju pridržavati samo ograničenja nominalne kamatne stope dok glede EKS-a nema propisanih zakonskih ograničenja kao što je to kod dopuštenih prekoračenja. Takva situacija bankama u praksi omogućava da u ugovore o tekućem računu, u okviru kojih odobravaju prešutna prekoračenja, uključe neke dodatne ili veće naknade, odnosno primijene veću nominalnu kamatnu stopu nego što je to moguće kod dopuštenih prekoračenja. No, istovremeno se i kod ove vrste prekoračenja na banke primjenjuje odredba članka 20. ZPK-a koja propisuje izračun EKS-a zbog čega su banke i kod prešutnih prekoračenja računale i iskazivale EKS za potrošače.

Upravo je nepostojanje ograničenja EKS-a vrlo vjerojatno bio razlog zašto su banke potrošačima svojevremeno nudile gotovo isključivo prešutno prekoračenje, iako bi ono prema svojoj naravi i zakonskom uređenju trebalo biti iznimna vrsta prekoračenja u ponudi banaka.

3. MEMORANDUM O RAZUMIJEVANJU U VEZI S PREKORAČENJEM PO TEKUĆEM RAČUNU
Sukladno Memorandumu, čiji je cilj bio ponovno uspostavljanje ravnoteže na tržištu prekoračenja i vraćanje dominacije dopuštenih prekoračenja, banke su još u lipnju 2023. potrošačima koji su imali prešutna prekoračenja poslale ponudu za prelazak, u cijelosti ili djelomično na dopušteno prekoračenje. Banke su se Memorandumom obvezale omogućiti potrošačima da prešutno prekoračenje u potpunosti ili najmanje do polovice ukupnog iznosa zamijene dopuštenim prekoračenjem, i to pod uvjetima koji nisu manje povoljni od uvjeta koji su vrijedili za prešutno prekoračenje na dan primjene Memoranduma.

Nadalje, banke potpisnice Memoranduma su se obvezale da će i na prešutna prekoračenja primijeniti ograničenje EKS-a koje vrijedi za dopušteno prekoračenje, no samo do proteka roka određenog od strane banaka za prelazak na dopuštena prekoračenja, koji u većini slučajeva istječe 30. lipnja 2024.

Ako do tog roka potrošači ne ugovore dopušteno prekoračenje, postojeće prešutno prekoračenje bit će im ukinuto. Međutim, i nakon 30. lipnja 2024. banke će moći odobravati prešutna prekoračenja, ali najviše do iznosa jedne plaće (mirovine) i po kamatnoj stopi koja može biti viša od one za dopuštena prekoračenja jer se na prešutna prekoračenja više neće primjenjivati ograničenje EKS-a.

U svrhu zaštite potrošača s eventualnim poteškoćama u otplati iskorištenog prešutnog prekoračenja, Memorandum je obvezao banke da do isteka roka za prelazak na dopušteno prekoračenje ne smiju prodati niti na bilo koji drugi način raspolagati s potraživanjima povezanima s prešutno prihvaćenim prekoračenjima, osim u slučaju da je banka prije početka primjene Memoranduma prodala ili se obvezala prodati takvo potraživanje.

No, s druge strane, banke su mogle jednostrano izmijeniti visinu prešutnog prekoračenja ako je došlo do umanjenja redovitih mjesečnih primanja potrošača te su bile ovlaštene ukinuti prekoračenje u slučaju da u prethodna tri mjeseca uopće nije bilo redovitih priljeva na račun, kao i u slučaju prijevare od strane potrošača ili smrti potrošača. U svakom slučaju, banke potpisnice Memoranduma dužne su o izmjeni ili ukidanju prešutno prihvaćenog prekoračenja obavijestiti potrošača najmanje 30 dana prije izmjene ili ukidanja prekoračenja.

Još jedna pogodnost za potrošače, sukladno Memorandumu, ogleda se u tome da su se banke obvezale da će, najdulje do proteka roka za ugovaranje dopuštenog prekoračenja (koji, kako smo to već naveli kod većine banaka istječe 30. lipnja 2024.), samoinicijativno omogućiti potrošačima, protiv kojih nisu pokrenule prisilnu naplatu, otplatu duga nastalog umanjenjem ili ukidanjem prešutnog prekoračenja, i to u najmanje 12 mjesečnih obroka. Time je potrošačima koji su koristili prešutna prekoračenja omogućeno da u navedenom razdoblju imaju ista prava glede obročne otplate duga koja zakon inače jamči samo za dopuštena prekoračenja.

Također, iako zakonom to nije propisano, Memorandum je ograničio i maksimalni iznos prešutno prihvaćenog prekoračenja koji će banke potpisnice Memoranduma moći odobravati ubuduće, s tim da taj iznos ne smije biti viši od iznosa prosječne mjesečne plaće ili mirovine, odnosno drugog redovitog mjesečnog priljeva na račun potrošača.

4. ZAKLJUČAK
Nakon iscrpnije analize odredbi ZPK-a te sagledavanja tih odredbi u smislu Direktive o potrošačkom kreditiranju, može se nedvojbeno zaključiti da su prešutno i dopušteno prekoračenje dva različita instituta, odnosno proizvoda, s različitom namjenom, cijenom i razinom zaštite potrošača. Pri tome bi prešutno prihvaćena prekoračenja trebala biti odobravana iznimno, u manjim iznosima i na kratki rok, kao ad hoc mjera pomoći potrošaču koji je ostao bez raspoloživih sredstava na svom tekućem računu. Budući da banka može odobriti korištenje prešutnih prekoračenja bez procjene kreditne sposobnosti potrošača, takva vrsta kredita nosi i povećani rizik za banku da potrošač neće biti u mogućnosti vratiti potrošena sredstva, što opravdava višu kamatnu stopu, odnosno nepostojanje ograničenja EKS-a.

Također, u slučaju smanjenja ili ukidanja prešutnih prekoračenja, banka nema zakonsku obvezu potrošaču omogućiti otplatu u 12 mjesečnih obroka već se prekoračenje može ukinuti a banka može tražiti da potrošač cijeli iznos vrati odjednom.

Za razliku od toga, dopuštena prekoračenja su “pravi” ugovori o kreditu koje banka odobrava ovisno o procjeni kreditne sposobnosti potrošača pa je i rizik za banku manji, što se ogleda u manjim kamatnim stopama, odnosno postojanju ograničenja EKS-a koje se primjenjuje na ovu vrstu prekoračenja. Također, potrošači koji koriste dopušteno prekoračenje imaju zajamčenu veću zaštitu koja, između ostalog, uključuje i postupnu otplatu duga u 12 mjesečnih rata u slučaju smanjenja ili ukidanja prekoračenja te informiranje o glavnim obilježjima takvog kredita. Pri tome, treba imati na umu da je za odobrena prekoračenja, kad se kredit plaća na zahtjev ili u roku tri mjeseca, predviđen manji opseg prava, dok neka prava, kao što je otplata duga u 12 mjesečnih obroka, ne vrijede za ovu vrstu dopuštenog prekoračenja.

Nema, stoga, dvojbe da, ako potrošači namjeravaju koristiti “minus” po svom tekućem računu, dopuštena prekoračenja predstavljaju sigurniju i povoljniju opciju potrošačkog kredita od prešutno prihvaćenog prekoračenja.

*Savjetnica u Uredu za praćenje zaštite potrošača u Hrvatskoj narodnoj banci. Iznesena stajališta osobna su stajališta autorice i nisu nužno stajališta Hrvatske narodne banke.
1 web-izvor: https://www.hnb.hr/-/hnb-je-preporucio-bankama-da-do-donosenja-zakona-na-presutna-prekoracenja-primjene-ogranicenje-eks-a-ne-ukidanje-prekoracenja; pristupljeno 22. svibnja 2024.
2 web-izvor: https://www.hnb.hr/documents/20182/2869780/h-memorandum-o-razumijevanju-u-vezi-prekoracenja-po-tekucem-racunu.pdf/3cb877e1-2965-e80d-a25b-5bb41b3ba7e6?t=1658478083643; pristupljeno 22. svibnja 2024.
3 Zakon o potrošačkom kreditiranju, Nar. nov., br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23.
4 Zakon o kreditnim institucijama, Nar. nov., br. 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22.
5 Odluka o sadržaju i obliku u kojem se potrošaču daju informacije prije ugovaranja pojedine bankovne usluge, Nar. nov. br. 107/17, 91/22 i Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi, Nar. nov., br. 105/17 i 91/22.
6 Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU (SL L 438/1, 8. 12. 2021.) (Tekst značajan za EGP).
7 Europski standardizirani informativni obrazac.
8 Ibid f.5