1. Uvod

Kroz mirovinsku reformu, koja je otpočela donošenjem važećega Zakona, pored promjena uvjeta za ostvarivanje pojedinih prava iz mirovinskog osiguranja, što je osnova za uspostavljanje novih odnosa, utvrđene su pretpostavke za dugoročno poboljšanje učinkovitosti sustava i ponovno uspostavljanje financijske ravnoteže u tom osiguranju. Mirovinsko osiguranje dio je sveukupnoga gospodarskog kretanja u zemlji pa promjene na tom području neposredno utječu na pojedine institute mirovinskog osiguranja i obveze države da osigura socijalnu sigurnost svojim građanima. Stoga se predloženim izmjenama ZOMO-a kao najznačajnije, a u skladu s Konačnim prijedlogom zakona o doprinosima za obvezna osiguranja, koji je također u proceduri donošenja u Hrvatskom saboru, uvodi kao novina obvezno mirovinsko osiguranje osoba koje s osnove rada ostvaruju primitke od samostalne djelatnosti koju povremeno obavljaju i primitke od povremenog nesamostalnog rada. Naime, s obzirom na to da bi se prema navedenom Konačnom prijedlogu zakona doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje plaćali na sve primitke (dohodak) ostvarene radom s osnove raznih atipičnih oblika rada na koje se plaća porez na dohodak, a na koje bi se plaćali i doprinosi za mirovinsko osiguranje, potrebno je izmjenama ZOMO-a proširiti krug osiguranika na osobe koje do sada nisu bile obvezno osigurane, a koje rade i ostvaruju dohodak na temelju tzv. atipičnih oblika rada, koji su posljednjih godina u stalnom porastu. Na taj način osigurat će se dodatna sredstva za provedbu mirovinskog osiguranja (uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje), a u budućnosti osigurat će se socijalna sigurnost navedenih osoba u sklopu ovog osiguranja.

Uvođenjem novog obveznog osiguranja za osobe koje će ubuduće plaćati doprinose na sve primitke, omogućava se ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja primjereno uplaćenim doprinosima, a za osiguranike koji se već nalaze, prema važećem Zakonu, u obveznom mirovinskom osiguranju i plaćaju doprinose na dodatna primanja (autorski honorari, ugovori o djelu, naknada članovima upravnih odbora, članovima raznih povjerenstava, naknada za rad studenata i učenika i dr.) omogućit će se ostvarivanje veće mirovine, jer je osiguranik ostvario i veći dohodak (primici koji se, prema važećem Zakonu, nisu uračunavali u plaću, odnosno osnovicu osiguranja prema kojoj su do sada, prema važećem ZOMO-u, uračunavani vrijednosni bodovi).

Nadalje izmjenama ZOMO-a predlaže se računanje staža osiguranja za sve osobe obuhvaćene obveznim osiguranjem pod uvjetom da plaćaju doprinose za mirovinsko osiguranje, smanjenje prijevremene starosne mirovine umjesto za 0,3% za 0,34% za svaki mjesec prijevremenog ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, povoljnije određivanje invalidske mirovine nezaposlenim korisnicima mirovine, koji su mirovinu ostvarili na temelju invalidnosti nastale zbog profesionalne nesposobnosti za rad, te korekcija najniže mirovine za osiguranike koji do ostvarivanja prava na mirovinu imaju navršen mirovinski staž veći od 30 godina, a ta korekcija izvršila bi se primjenom polaznog faktora. Omogućava se udovicama, koje prema važećem ZOMO-u nisu mogle ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, da istu mogu u tzv. prijelaznom razdoblju ostvariti pod nešto povoljnijim uvjetima propisane dobne granice, u mirovinski se sustav Republike Hrvatske preuzimaju mirovinu hrvatskih državljana koji su iz Republike Hrvatske bili upućeni na službu u savezna tijela bivše SFRJ, te se utvrđuju neke druge izmjene ZOMO-a koje navodimo u sljedećem tekstu.

2. Doprinosi za obvezna osiguranja

Prema Prijedlogu zakona o doprinosima za obvezna osiguranja na jedinstveni bi se način uredilo obračunavanje i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i zapošljavanje, umjesto, kao sada, zakonima o mirovinskom osiguranju, o zdravstvenom osiguranju i o zapošljavanju. Uredile bi se vrste i stope doprinosa, obveznici doprinosa i osnovice doprinosa, način i rokovi plaćanja i zastara doprinosa te kaznene odredbe. Predloženim bi se zakonom uredilo obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti i za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Zadržala bi se najniža osnovica osiguranja, uvela bi se najviša osnovica osiguranja i ukinule povlastice prilikom plaćanja doprinosa.

Proširila bi se osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa i na dosad neobuhvaćene primitke oporezive prema propisima o porezu na dohodak (primici od tzv. neformalnog rada, odnosno »atipičnih oblika rada«), i to na druge primitke od nesamostalnog rada bez obzira na njihov naziv i način isplate (primici za rad učenika i redovnih studenata), primitke i dohodak od drugih samostalnih djelatnosti (primici članova predstavničkih i izvršnih tijela državne vlasti, jedinica lokalne i područne samouprave, članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imenuju ta tijela, stečajnih upravitelja i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika na sudu), te na druge primitke umanjene za porezno priznate izdatke, od druge samostalne djelatnosti (npr. povremeni autorski honorari djelatnosti znanstvenika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, agenata, športskih sudaca i delegata i dr.).

Porezna uprava (a ne Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) obavljala bi poslove nadzora obračunavanja i plaćanja doprinosa, naplatu doprinosa i ovrhu radi naplate doprinosa. Time bi prestala sadašnja dvojna nadležnost za obavljanje tih poslova (HZMO i Porezna uprava). Doprinosi bi se uplaćivali u korist Jedinstvenog računa Državne riznice.

O određenim zakonom utvrđenim podacima obveznici doprinosa bili bi dužni izvješćivati Središnji registar osiguranika (REGOS), HZMO i HZZO bili bi dužni izvješćivati REGOS i Poreznu upravu, a REGOS bi bio dužan izvješćivati HZMO i HZZO.

3. Mirovinsko osiguranje poljoprivrednika

Predlaže se redifiniranje uvjeta za stjecanje svojstva osiguranika - poljoprivrednika. Prema važećem ZOMO-u, kao jedan od bitnih uvjeta za obvezno mirovinsko osiguranje poljoprivrednika i članova njihovih kućanstava propisano je da katastarski i drugi prihod kućanstva u prethodnoj godini iznosi najmanje 25% od prosječne godišnje bruto-plaće svih zaposlenih u prethodnoj godini u Republici Hrvatskoj po osiguranom članu kućanstva. Osobe koje se bave djelatnošću iskorištavanja prirodnih bogatstava u poljoprivredi i šumarstvu obveznici su poreza na dohodak, a katastarski prihod više nije dohodovna kategorija. Zbog toga je trebalo izmijeniti uvjete za mirovinsko osiguranje poljoprivrednika. Prema predloženom zakonu, obvezno bi bili osigurani kao poljoprivrednici: prvo, osobe koje su od djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, i drugo, osobe koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost kao jedino i glavno zanimanje i ako imaju pravo vlasništva, posjeda, zakupa ili koncesije poljoprivrednog zemljišta. Ne bi bili obvezno mirovinski osigurani poljoprivrednici koji su obvezno osigurani po drugoj osnovi, koji su korisnici mirovine ili su na redovitom školovanju. Članovi kućanstva poljoprivrednika u zakonu se više ne navode kao osiguranici. Članovi kućanstva poljoprivrednika koji su sada po toj osnovi bili obvezno osigurani, a ne ispunjavaju uvjete za obvezno mirovinsko osiguranje prema predloženom zakonu, moći će, na vlastiti zahtjev, istupiti iz mirovinskog osiguranja. Svojstvo osiguranika u tom slučaju prestalo bi im od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva.

4. Računanje staža osiguranja uvjetovalo bi se plaćanjem doprinosa

Prema važećim odredbama ZOMO-a, osiguranicima se u staž osiguranja računa razdoblje provedeno u radnom odnosu, bez obzira na to je li za to razdoblje plaćen doprinos za mirovinsko osiguranje. To je imalo za posljedicu da je u staž osiguranja uračunato mnogo godina provedenih u radnom odnosu za koja nikada nisu uplaćeni doprinosi te da su na temelju takvih staževa ostvarivane mirovine koje su određivane i prema plaćama za koje nisu plaćeni doprinosi. Osiguranicima koji su sami obveznici plaćanja doprinosa (obrtnici, trgovci pojedinci, osobe koje samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, poljoprivrednici, članovi uprave trgovačkih društava, svećenici, osiguranici produženog osiguranja i dr.) u staž osiguranja računalo se razdoblje provedeno u osiguranju ako su u cijelosti plaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje.

Predlaže se da se u staž osiguranja računaju samo ona razdoblja provedena u osiguranju, pa dakle i razdoblja provedena u radnom odnosu (zaposlenje) za koje su uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje. To je veoma značajna izmjena u sustavu mirovinskog osiguranja. Ta bi se odredba odnosila na sve osiguranike, bez obzira na to tko za njih obračunava i plaća doprinos za mirovinsko osiguranje. Predlagač zakona smatra da je to u skladu s načelom uzajamnosti te da su uplaćeni doprinosi pretpostavka za ostvarivanje prava na mirovinu. Time se pravo na mirovinu i visina mirovine čine izravno ovisnima o uplaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje.

Valja podsjetiti da bi, prema Prijedlogu zakona o doprinosima na obvezna osiguranja, osiguranik bio obveznik doprinosa koji se obračunava iz plaće.

Podsjetimo i na odredbu čl. 83a. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01), prema kojoj je prilikom isplate plaće i naknade plaće poslodavac dužan radniku uručiti obračun iz kojega će biti vidljivo kako je utvrđen iznos plaće i naknade plaće, a poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću ili naknadu plaće, ili je ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće ili naknade plaće radniku uručiti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti. Time se osiguranik dovodi u poziciju da može kontrolirati obračun i isplatu svoje plaće te obračun i uplaćivanje doprinosa za mirovinsko osiguranje.

Predlaže se, ipak, iznimka od pravila da se u staž osiguranja računaju samo razdoblja zaposlenja za koja su uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje. Naime, ako poslodavac ne uplati doprinose za mirovinsko osiguranje na obračunatu plaću, a osiguraniku je, prema čl. 83a. Zakona o radu, uručio obračun iznosa plaće koju je bio dužan isplatiti, a u tom bi se obračunu naveli i obračunati doprinosi, osiguraniku bi se u postupku ostvarivanja prava na mirovinu u staž osiguranja računala i ona razdoblja zaposlenja za koja doprinosi nisu uplaćeni, i to na temelju obračuna iznosa plaće koji mu je uručio poslodavac.

Predložena izmjena, prema kojoj bi se u staž osiguranja računala razdoblja zaposlenja za koja s.u uplaćeni doprinosi za mirovinsko osiguranje, odnosila bi se na razdoblja zaposlenja nakon početka primjene izmijenjenog ZOMO-a.

5. Mirovinsko osiguranje osoba koje ostvaruju primitke iz neformalnog rada

S obzirom na to da bi se uvela plaćanja doprinosa i na primitke od neformalnog rada, a u skladu s načelom uzajamnosti u mirovinskom osiguranju, uvelo bi se i obvezno mirovinsko osiguranje tih osoba. Obvezno bi, dakle, bile mirovinski osigurane osobe koje ostvaruju primitke od povremenog nesamostalnog rada i od druge samostalne djelatnosti koju povremeno obavljaju, a na koje se primitke plaćaju doprinosi za mirovinsko osiguranje prema propisima o doprinosima na obvezna osiguranja. Interesantno je da se navedenim osobama ne bi osiguravala prava za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti u vezi s poslovima za koje ostvaruju navedene primitke.

Razdoblje u kojemu su isplaćeni primici od neformalnog rada za koje su uplaćeni doprinosi za mirovinski staž računalo bi se u staž osiguranja. Staž osiguranja utvrđivao bi se posebno za svaku kalendarsku godinu tako da se ukupni primici od neformalnog rada isplaćeni u toj godini podijele s prosječnom mjesečnom (bruto) plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u istog godini. Staž osiguranja ostvaren po svim osnovama osiguranja prema, ZOMO-u, računao bi se najviše 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. Međutim, zajedno sa stažom osiguranja s povećanim trajanjem koji se računa po drugim zakonima (Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem - Nar. nov., br. 71/97, Zakon o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba - Nar. nov., br. 128/99, 129/00, 16/ 01 i 22/01 i dr.), ukupni staž osiguranja u jednoj kalendarskoj godini može iznositi više od 12 mjeseci.

Staž osiguranja s osnove primitaka od neformalnog rada računa se u kalendarskoj godini u kojoj su primici isplaćeni, a ne u godini u kojoj je neformalni rad obavljen. Staž osiguranja koji se računa u jednoj kalendarskoj godini po osnovi primitaka od neformalnog rada može se utvrditi tek nakon isteka kalendarske godine u kojoj su primici isplaćeni.

Ako su osiguraniku u jednoj kalendarskoj godini isplaćeni primici od neformalnog rada u visini jedne prosječne mjesečne plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u toj godini, osiguraniku bi se u toj godini i po toj osnovi računao jedan mjesec staža osiguranja. Međutim, staž osiguranja po osnovi neformalnog rada može se računati i u danima, a ne samo u mjesecima. Naime, decimalni dio broja, koji se dobije nakon diobe primitaka i prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj, množi se s 30 i dobiju dani staža osiguranja.

Primjer

Osiguranik je u jednoj kalendarskoj godini ostvario primitke od neformalnog rada u iznosu 12.346,00 kuna, a prosječna mjesečna plaća svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u toj godini iznosila je 5.264,00 kune. Tome osiguraniku po toj bi se osnovi računalo 2 mjeseca i 10 dana staža osiguranja. (12.346,00 : 5.264 = 2,3453, 0,3453 x 30 = 10,359 = 2 mjeseca i 10 dana).

Staž osiguranja na temelju primitaka od neformalnog rada uzima se za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava na mirovinu i profesionalnu rehabilitaciju (uvjet mirovinskog staža) i za određivanje visine mirovine i visine naknade plaće korisnika prava na profesionalnu rehabilitaciju (osobni bodovi).

Prema utjecaju primitaka od neformalnog rada na ostvarivanje prava na mirovinu i prava na profesionalnu rehabilitaciju s naknadom plaće moguće su četiri skupine slučajeva:

2. osobama koje u kalendarskoj godini ostvaruju 12 mjeseci staža osiguranja (obvezno mirovinsko osiguranje) po drugim osnovama (bez staža osiguranja na osnovi primitaka od neformalnog rada), primici od neformalnog rada ne uvećavaju staž osiguranja, ali utječu na određivanje visine mirovine kroz vrijednosne bodove koji se računaju i na temelju primitaka od neformalnog rada,

3. osobama koje u kalendarskoj godini ne ostvaruju 12 mjeseci staža osiguranja (zaposlenici s nepunim radnim vremenom ili osobe koje su bile zaposlene ili na drugi način osigurane samo dio godine) primici od neformalnog rada utječu i na dužinu staža osiguranja i na određivanje visine mirovine (kroz vrijednosne bodove i osobne bodove), ©osobama koje u kalendarskoj godini uopće nisu bile zaposlene ili na drugi način osigurane primici od neformalnog rada utječu i na dužinu staža osiguranja i na određivanje mirovine (kroz vrijednosne bodove i osobne bodove),

4. korisnicima mirovine koji ostvaruju primitke od neformalnog rada isplata mirovine zbog toga se ne bi obustavila za vrijeme toga neformalnog rada.

S obzirom na to da se predlaže obvezno mirovinsko osiguranje osoba koje ostvaruju primitke od neformalnog rada, predlaže se isto tako da se vrijednosni bodovi utvrđuju, osim na temelju plaća i osnovica osiguranja, i na temelju primitaka od neformalnog rada za koje su uplaćeni doprinosi. Na taj način vrijednosni bodovi, uračunavanjem primitaka od neformalnog rada za godinu u kojoj su isplaćeni vrijednosni bodovi za tu godinu, bili bi veći u odnosu na vrijednosne bodove koji se uračunavaju prema važećem ZOMO-u (ostvarena plaća ili osnovica osiguranja uvećana za primitke na temelju neformalnog rada omogućava utvrđivanje većeg vrijednosnog boda, pa tako i većih prosječnih vrijednosnih bodova prema čl. 75. st. 3. ZOMO-a).

6. Mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu u slučaju kada doprinos nije plaćen

Samostalni obveznici plaćanja doprinosa, prema važećim odredbama ZOMO-a, mogu steći pravo na starosnu, prijevremenu i invalidsku mirovinu samo pod uvjetom da su u cijelosti uplatili doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama. Pravo na mirovinu ne može ostvariti samostalni obveznik ni u slučaju ako s preostalim mirovinskim stažem (bez staža osiguranja za koje nije uplatio doprinos) ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu. Te odredbe nisu u skladu s načelom uzajamnosti, a i ustavno su upitne, jer osiguraniku ne omogućavaju stjecanja prava na mirovinu niti prema nespornom mirovinskom stažu za koji je uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.

Sada se predlaže odredba, koja predstavlja značajno poboljšanje, prema kojoj se omogućava da osiguranik ostvari pravo na mirovinu i bez razdoblja staža osiguranja za koja nisu u cijelosti uplaćeni doprinosi, ako, naravno, prema preostalom mirovinskom stažu ispunjava uvjete za stjecanje prava na mirovinu. Ostvarivanjem prava na mirovinu ne bi prestala obveza plaćanja doprinosa za razdoblje staža osiguranja za koje doprinos nije u cijelosti plaćen. Ova bi se odredba, prema Prijedlogu zakona, odnosila ne samo na samostalne obveznike doprinosa nego i na sve osiguranike, pa, dakle i na osiguranike kojima se u staž osiguranja nisu uračunala razdoblja zaposlenja za koja nije uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje.

Ako se usvoji predložena izmjena, osiguranici bi mogli ostvariti pravo na mirovinu od dana početka primjene ovoga zakona.

Nakon uplate cjelokupnog doprinosa s pripadajućim kamatama, korisniku mirovine po službenoj bi se dužnosti donijelo novo rješenje o određivanju mirovine prema ukupnom mirovinskom stažu, uključujući tu i staž osiguranja za koji su u cijelosti uplaćeni doprinosi nakon ostvarivanja prava na mirovinu. Tako određena mirovina pripadala bi od prvoga dana idućeg mjeseca nakon uplaćivanja dužnog doprinosa s kamatama.

7. Smanjivanje prijevremene starosne mirovine

Prema važećim odredbama ZOMO-a, zbog ranijeg ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu u odnosu na dobnu granicu za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu (do pet godina prije dobne granice za starosnu mirovinu, 2002. godine dobna granica za starosnu mirovinu je 62 godine - muškarac, odnosno 57 godina - žena, a za prijevremenu starosnu mirovinu je 57 godina - muškarac, odnosno 52 godine - žena), prijevremena starosna mirovina određuje se primjenom polaznog faktora, na način da se starosna mirovina umanjuje 0,3% za svaki mjesec prijevremenog ostvarivanja mirovine. Polazeći od spoznaje predla-gača zakona da sadašnje smanjivanje prijevremene starosne mirovine ne odgovara dužini korištenja mirovine i povećanim izdacima s te osnove, predlaže se veće smanjivanje prijevremene starosne mirovine. Prijevremena starosna mirovina određivala bi se na način da se starosna mirovina smanji umjesto za sadašnjih 0,3% za 0,34% za svaki mjesec prijevremenog ostvarivanja mirovine.

Smanjivanjem prijevremene starosne mirovine bili bi obuhvaćeni samo oni osiguranici koji odlaze u mirovinu nakon stupanja na snagu izmijenjenog zakona, a ne bi se smanjivale prijevremene starosne mirovine ostvarene do toga dana.

8. Povećavanje invalidske mirovine ostvarene na temelju invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad

Invalidska mirovina ostvarena na temelju invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad, prema važećem ZOMO-u, određuje se primjenom mirovinskog faktora 0,6667 (korisnicima mirovine izvan osiguranja, odnosno izvan zaposlenja), što znači da je ta invalidska mirovina za trećinu manja od invalidske mirovine određene na temelju invalidnosti zbog opće nesposobnosti za rad. U prosincu 2001. godine bilo je 36.216 korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, od kojih je daleko najveći broj onih koji su to pravo ostvarili prevođenjem po službenoj dužnosti od 1. siječnja 1999. s prijašnjeg prava koje su ostvarili invalidi rada na temelju preostale radne sposobnosti, a čija mirovina prosječno iznosi 967,53 kune. Radi poboljšanja materijalnog položaja tih korisnika, predlaže se povećanje mirovinskog faktora za određivanje tih mirovina sa sadašnjih 0,6667 na 0,8, što je povećanje 20%. Tako bi od 1. srpnja 2002. invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad iznosile u prosjeku 1.170,48 kuna (967,53 kn + 0,8 od 1. 1. 2002. = 975,27 kn + 20% = 1.170,32 kn), odnosno u prosjeku za 195,05 kuna više. Predlaže se da se i sve invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad ostvarene do početka primjene izmijenjenog zakona, koje su određene primjenom mirovinskog faktora 0,8%, ponovo odrede po službenoj dužnosti od dana početka primjene izmijenjenog zakona primjenom mirovinskog faktora 0,8%, dakle povećaju 20%.

9. Određivanje najniže mirovine

Najniža mirovina određuje se za svaku godinu mirovinskog staža u visini 0,825% od prosječne bruto-plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u 1998. godini, tako da od 1. siječnja 2002. usklađena svota najniže mirovine za jednu godinu mirovinskog staža iznosi 39,86 kuna. Najniža mirovina ne određuje se primjenom polaznog faktora, što znači da najniža prijevremena starosna mirovina za isti broj godina mirovinskog staža iznosi kao i najniža starosna mirovina. Najniža mirovina korisnicima prijevremene starosne mirovine, u odnosu na određenu najnižu starosnu mirovinu, nije dakle smanjena zbog prijevremenog ostvarivanja mirovine.

Od ukupnog broja korisnika mirovine koji su pravo na mirovinu ostvarili od 1. siječnja 1999., od kada je uveden institut najniže mirovine, 36% korisnika ostvarilo je najnižu mirovinu. U prosincu 2001. godine bilo je ukupno 62,191 korisnik najniže mirovine s prosječnom mirovinom 972 kune. Mirovina tih korisnika, određena bez odredbe o najnižoj mirovini, iznosila je u prosjeku 637 kuna, a povećanje na ime najniže mirovine iznosilo je u prosjeku 335 kuna, što je povećanje 52%. Ocjenjuje se da institut najniže mirovine potiče plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje na što nižu plaću, odnosno najnižu osnovicu, zbog toga što osiguranici koji imaju plaće približne prosječnoj plaći u Hrvatskoj imaju skoro jednaku mirovinu kao i osiguranici koji imaju znatno nižu plaću od njihove.

Stoga se predlaže da se najniža mirovina određuje za svaku godinu mirovinskog staža do 30 godina mirovinskog staža u visini 0,825% (kao do sada), a za svaku godinu staža koja iznosi više od 30 godina u visini 0,4125% (upola manje) od prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u 1998. godini. Najniža starosna mirovina za 30 godina mirovinskog staža iznosila bi 1.195,86 kn (isto kao i do sada), za 35 godina iznosila bi 1.295,45 kn (umjesto 1.395,10 kn), a za 40 godina mirovinskog staža 1.395,10 kn (umjesto 1.594,40 kn).

Osim toga, predlaže se određivanje najniže mirovine, ako je to povoljnije od mirovine određene prema plaći i navršenom mirovinskom stažu, uz primjenu polaznog faktora, što znači da bi se ta najniža mirovina za korisnike prijevremene starosne mirovine smanjivala (bila manja još za 0,34% za svaki mjesec prijevremenog ostvarivanja mirovine). Najniža mirovina određivala bi se na predloženi način samo za nove korisnike, koji pravo na mirovinu ostvare nakon početka primjene izmijenjenog zakona, a ne i na zatečene korisnike najniže mirovine.

10. Financiranje mirovinskog osiguranja

Sredstva za mirovinsko osiguranje ne bi se više osiguravala prema odredbama ZOMO-a nego prema predloženom Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja, tako da ZOMO više ne bi uređivao vrste, stope, obveznike i osnovice doprinosa te način i rokove plaćanja i zastaru doprinosa za mirovinsko osiguranje, a niti bi se više donosili posebni zakoni o plaćanju doprinosa za mirovinsko osiguranje.

Radi kontrole podataka o stažu osiguranja, osnovicama za obračun doprinosa i o uplaćenim doprinosima, koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, HZMO bi imao pravo provjere poslovnih knjiga, financijske dokumentacije i drugih evidencija obveznika doprinosa. To zbog toga što su staž osiguranja, osnovice za obračun doprinosa (plaće i dr.) i uplaćeni doprinosi bitni elementi za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. U tom pogledu HZMO bi o obavljenoj kontroli navedenih podataka kod obveznika doprinosa sastavljao zapisnik, na koji bi obveznik doprinosa mogao u roku osam dana podnijeti prigovor, nakon čega bi HZMO mogao sastaviti dopunski zapisnik. Ako u postupku kontrole HZMO utvrdi nepravilnost podataka, naložio bi obvezniku doprinosa da ih u određenom roku otkloni. Zapisnik, odnosno dopunski zapisnik u kojemu su utvrđene nepravilnosti koje se odnose na osnovice za obračun doprinosa i uplatu doprinosa, HZMO bi dostavljao Poreznoj upravi, koja obavlja nadzor pravilnosti obračuna i naplate doprinosa i, po potrebi, prisilnu naplatu doprinosa.

11. Ostale izmjene

Produženo osiguranje za vrijeme nezaposlenosti više se ne bi uvjetovalo prijavljivanjem Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. S obzirom na odredbu Zakona o radu o stalnim sezonskim poslovima, uspostavilo bi se produženo mirovinsko osiguranje osoba za vrijeme nezaposlenosti nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.

Predlažu se određeni povoljniji uvjeti za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu udovicama u prijelaznom razdoblju do 2008. godine. Naime, prema odredbama ZOMO-a, od 1. siječnja 1999. dobna granica za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu za udovice povišena je s prijašnjih 45 na 50 godina. ZOMO nije, kao kod uvjeta za stjecanje prava na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu, predvidio da se dobna granica za obiteljsku mirovinu za udovice u prijelaznom razdoblju postupno povećava svake godine za po mjeseci. Na taj je način nekim udovicama onemogućeno ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu koje na dan smrti bračnog druga nisu imale navršenih 45, odnosno 50 godina života. Predloženim izmjenama omogućava se ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu u prijelaznom razdoblju udovicama da postupno i na jednak način ostvare mirovinu kako je uređeno za osiguranike koji ostvaruju pravo na starosnumirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu prema važećem Zakonu.

U skladu s Ugovorom o sukcesiji SFRJ, zaključenim 10. travnja 2001. u Bruxellesu, koji je potpisala i Republika Hrvatska, predlaže se da Republika Hrvatska preuzme isplatu mirovina iz svojih sredstava korisnicima mirovine s prebivalištem na teritoriju Republike Hrvatske, koji su kao službenici u saveznim tijelima bivše SFRJ ostvarili mirovinu u SFRJ, a kojima Republika Hrvatska sada isplaćuje mirovinu prema Zakonu o isplati mirovina korisnicima koji su mirovinu ostvarili u republikama bivše SFRJ (Nar. nov., br. 96/93). Osiguravala bi se isplata mirovine u svoti koja bi se isplaćivala na dan stupanja na snagu izmijenjenog zakona (1. srpnja 2002.). Tim bi, dakle, korisnicima mirovinu isplaćivao HZMO i nakon početka primjene Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, 14/01).

Predlaže se da se oslobode plaćanja upravnih i sudskih pristojbi zahtjevi i ostali podnesci, rješenja, potvrde i druge isprave, kao i tužbe i sudske odluke u upravnim sporovima u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Naime, sada su, prema Zakonu o upravnim pristojbama, navedene isprave i podnesci oslobođeni samo upravnih pristojbi, a ne i sudskih pristojbi u upravnim sporovima. Sudskih su pristojbi bili oslobođeni samo pod uvjetima određenog imovinskog cenzusa.