Ovrhu određenu pravomoćnim rješenjem o ovrsi nije uvijek moguće provesti na određenom sredstvu ili predmetu ovrhe, bilo iz faktičnih bilo iz pravnih razloga. U toj situaciji zakonodavac je institutom promjene sredstva i predmeta ovrhe omogućio ovrhovoditelju da, u istom postupku, podnese prijedlog da se ovrha provede na novom sredstvu ili predmetu ovrhe. Kako se radi o značajnom institutu često korištenom u praksi, taj institut bio je i predmet razmatranja na sastanku, koji je organizirao Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova, a koji je održan u Solarisu 11. i 12. travnja 2016.^[1]

Institut promjene sredstva i predmeta ovrhe uveden je stupanjem na snagu Ovršnog zakona iz 1996.^[2], dok Zakon o izvršnom postupku^[3]nije sadržavao navedeni institut.

Promjena sredstva i predmeta ovrhe, kako je u naslovu naznačeno, uvedena je kroz odredbu članka 5., koji ima naziv »Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe i osiguranja«, a radi se inače o zakonskoj odredbi koja je pretrpjela najviše izmjena i dopuna, između 1996. i 2012., za vrijeme važenja Ovršnog zakona^[4](u nastavku teksta OZ/96).

Tako je prvotno bilo propisano odredbom članka 5. stavak 4. da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može, radi namirenja istovjetne tražbine, predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će nastaviti s ovrhom.

Novelom OZ/96 iz 1999. nastojala se preciznije odrediti mogućnost predlaganja novog predmeta i sredstva ovrhe u slučaju kada se pravomoćno rješenje o ovrsi nije moglo provesti te je odredba promijenjena i dopunjena novim stavcima, tako da je stavkom 4. bilo propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može, radi namirenja iste tražbine, predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

Nadodani su daljnji stavci pa je tako stavkom 5. propisano da se žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 4. ovoga članka ne može izjaviti iz razloga navedenih u članku 46. stavak 2. točka 1.-5. i 8. toga Zakona. Zbog razloga iz članka 46. stavak 2. točka 7. i 9.-11. toga Zakona žalba se može izjaviti samo ako su ti razlozi nastali nakon vremena od kojeg oni nisu više mogli biti izneseni u žalbi protiv prijašnjega rješenja o ovrsi. Dakle, uvedeno je ograničenje žalbenih razloga.

Stavkom 6. propisano je da se glede sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi iz stavka 4. ovoga članka ne smatraju novim prijedlogom i rješenjem; a stavkom 7. da će se određivanje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu te njezina provedba prigodom vrednovanja obujma sudačkoga rada smatrati novim ovršnim predmetom.

Novela iz 1999., iako procesnopravne prirode, nije se primjenjivala retroaktivno sukladno odredbama članka 33. te Novele.

Nadalje, Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2003. promijenjene su odredbe o promjeni sredstva i predmeta ovrhe te je propisan i rok od dva mjeseca u kojem ovrhovoditelj može predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, jer će u protivnom sud obustaviti ovrhu. Budući da je taj Zakon brisao dosadašnju odredbu članka 5. stavak 3. (koja je propisivala da sud može, na prijedlog ovršenika odnosno protivnika osiguranja, u skladu s ovim Zakonom, odrediti drugo sredstvo ovrhe odnosno osiguranja umjesto onoga koje je predloženo), i stavak 6. i 7., odredbe o promjeni predmeta i sredstva ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja sada su sadržane u odredbama članka 5. stavak 3. i 4. te određuju: stavkom 3., da ako se rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će rješenjem odrediti da se ovrha nastavlja u skladu s ovrhovoditeljevim prijedlogom. Stavkom 4. propisano je kako prijedlog, u skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, ovrhovoditelj mora podnijeti u roku dva mjeseca od dana kad je saznao da se rješenje o ovrsi ne može provesti, jer će sud inače obustaviti ovrhu. Dakle, najznačajnije je uvođenje prekluzivnog roka od dva mjeseca u kojem ovrhovoditelj može predložiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, jer će u protivnom sud obustaviti ovrhu.

Ni ta novela nije se primjenjivala retroaktivno.

Novelom Ovršnog zakona iz 2005. izmijenjene su odredbe članka 5. stavak 3. i 4., a dodani su stavci 5., 6., 7., 8. i 9. tako da odredbe o promjeni predmeta i sredstva ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja prema toj Noveli propisuju stavkom 3., da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Stavkom 4. propisano je da ako ovrhovoditelj u roku dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti. Stavkom 5. propisano je da će se smatrati da je ovrhovoditelj podnio prijedlog iz stavka 3. ovoga članka ako je u roku iz stavka 4. ovoga članka zatražio davanje prokazne izjave, odnosno prokaznog popisa imovine. Nakon što prokazna izjava, odnosno prokazni popis imovine bude položen, ovrhovoditelj je dužan u daljnjem roku od dva mjeseca predložiti ovrhu drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe. U protivnom ovrha će se obustaviti. Stavkom 6. propisano je da se žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne može izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi. Stavkom 7. određeno je da se žalba nakon proteka roka protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka može podnijeti samo ako su razlozi zbog kojih se podnosi nastali nakon vremena kad se više nisu mogli iznijeti u roku za žalbu protiv prethodnoga rješenja o ovrsi. Stavkom 8. propisano je da se glede sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne smatraju novim prijedlogom i rješenjem, a stavkom 9. da će se određivanje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu te njezina provedba smatrati prigodom vrednovanja obujma sudačkoga rada novim ovršnim predmetom.

Navedena Novela također nema retroaktivnu primjenu, no valja upozoriti da je početak primjene izmijenjen u odnosu na prijašnje novele, te je primjena Novele iz 2005. ograničena podnošenjem prijedloga za ovrhu, a ne donošenjem prvostupanjskog rješenja kao što je bio slučaj s novelama iz 1999. i 2003. 

Članak 5. stavak 3.Ovršnog zakona iz 2012. propisuje: Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

Stavak 4. istog članka određuje da, ako ovrhovoditelj u roku dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti; dok je stavkom 5. bilo propisano da će se smatrati da je ovrhovoditelj podnio prijedlog iz stavka 3. ovoga članka ako je u roku iz stavka 4. ovoga članka zatražio davanje prokazne izjave, odnosno prokaznog popisa imovine. Nakon što prokazna izjava, odnosno prokazni popis imovine bude položen, ovrhovoditelj je dužan u daljnjem roku od dva mjeseca predložiti ovrhu drugim sredstvom ili na drugom predmetu ovrhe. U protivnom ovrha će se obustaviti. 

Nadalje, stavkom 6. propisano je da se žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne može izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi. Žalba nakon proteka roka protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti samo ako su razlozi zbog kojih se podnosi nastali nakon vremena kad se više nisu mogli iznijeti u roku za žalbu protiv prethodnoga rješenja o ovrsi (st. 7.); glede sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne smatraju se novim prijedlogom i rješenjem (st. 8.), a određivanje ovrhe novim sredstvom ili na novom predmetu te njezina provedba smatrat će se prigodom vrednovanja obujma sudačkoga rada novim ovršnim predmetom (st. 9.).

Konačno, Novelom Ovršnog zakona iz 2014. izmijenjen je stavak 5. članka 5. te je propisano da će se smatrati da se ovrha ne može provesti ako na računima ovršenika nema novčanih sredstava potrebnih za naplatu tražbine ovrhovoditelja određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu. Ako ovrhovoditelj predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe, a ne povuče ovršni prijedlog ili nisu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi za obustavu ovrhe, pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini po računu ostaje upisano u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje.

Na taj način dobili smo aktualno uređenje naslovnog instituta u Ovršnom zakonu^[5].

Sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takvih radnji kojima se prema zakonu tražbina prisilno ostvaruje^[6];dok su predmeti ovrhe stvari i prava na kojima se prema zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine (plaća, mirovina, nekretnine, pokretnine, novčana tražbina, dionice, udjeli i dr.)^[7]. 

Ovršne radnje kada se radi o ovrsi radi naplate novčane tražbine:

- ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom^[8]

- ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom^[9]

- ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako ovim Zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno^[10]

- ovrha na ovršenikovoj tražbini iz članka 219. ovoga Zakona provodi se zapljenom te tražbine, njezinim prijenosom na ovrhovoditelja i prodajom stvari^[11]

- na dionici za koju nije izdana isprava o dionici ovrha se provodi pljenidbom dionice, njezinom procjenom i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja^[12]

- na udjelu odnosno poslovnom udjelu u trgovačkom društvu ovrha se provodi pljenidbom udjela, njegovom procjenom i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja^[13]

- ovrha na vrijednosnici provodi se pljenidbom vrijednosnice, njezinom procjenom i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja^[14]

- ovrha na pravima iz članka 239. ovoga Zakona (na patentu, tehničkom unaprjeđenju, plodouživanju ili nekom sličnom ovršenikovu pravu) provodi se pljenidbom toga prava te njegovim unovčenjem u skladu s odredbama o prodaji pokretnina^[15].

Kao i većina odredaba koje su bile na snazi do donošenja Ovršnog zakona iz 2012., tako je i odredba članka 5. ostala neizmijenjena pa je, dakle, propisano da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može, radi namirenja iste tražbine, predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

Faktična nemogućnost provedbe ovrhe postoji, primjerice, u slučaju kada na računima ovršenika nema novčanih sredstava, a pravna, primjerice, ako je ovrha određena na stvarima koje su izuzete od ovrhe.

Ovrhovoditelj može predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe samo radi namirenja iste tražbine koja je prvotnim sredstvom ili predmetom ostala nenamirena.

Da bi sud prihvatio prijedlog kojim se ovrha predlaže novim sredstvom ili predmetom ovrhe, prema navedenoj zakonskoj odredbi, prvotno rješenje o ovrsi mora biti pravomoćno, mora postojati apsolutna ili djelomična nemogućnost provedbe ovrhe, prijedlog mora i u formalnom i u sadržajnom smislu imati sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo donijeti novo rješenje o ovrsi, mora biti podnesen u propisanom roku i u istom postupku u kojem se ovrha nije mogla provesti te njime mora biti zatražena ovrha radi ostvarenja iste tražbine.

Ako sve pretpostavke budu ispunjene i ako sud utvrdi da je novi ovršni zahtjev osnovan, sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja.

Slijedom navedenoga, moraju biti ispunjene pretpostavke u svezi s prijedlogom za promjenu sredstva i predmeta ovrhe kako slijedi:

- je li rješenje o ovrsi kojim je ovrha bila izvorno određena postalo pravomoćno

- postoji li apsolutna ili relativna nemogućnost provedbe ovrhe koja je određena tim rješenjem

- ima li prijedlog u formalnom i sadržajnom smislu sve što je potrebno da bi se u povodu njega moglo donijeti novo rješenje o ovrsi

- je li poštovan rok za podnošenje prijedloga

- je li prijedlog podnesen u istom postupku u kojemu se ovrha nije mogla provesti

- traži li se ovrha radi ostvarenja iste tražbine^[16].

Rješenje o ovrsi protiv kojeg nije podnesen pravni lijek, pravomoćno je istekom roka za izjavljivanje pravnog lijeka, kao i u situaciji kada je došlo do odricanja prava na njegovo izjavljivanje. Nadalje, ako je protiv rješenja o ovrsi izjavljen pravni lijek, ono postaje pravomoćno donošenjem odluke kojom se isto potvrđuje ili preinačuje ili, pak, odustajanjem od pravnog lijeka.

Pravna teorija zalaže se da pravomoćnost rješenja kojim je ovrha prvotno bila određena nije bitna pretpostavka za dopustivost novog prijedloga u onim slučajevima u kojima se s ovrhom može započeti, pa čak je i provesti, prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi. Naime, s provedbom ovrhe redovito se započinje po nepravomoćnom rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave. Stoga, ako bi se tijekom tako započete ovrhe utvrdilo da se ona ne može provesti, trebalo bi ovrhovoditelju dopustiti da odmah predloži ovrhu novim sredstvom i na novom predmetu. Takav bi pristup odgovarao svrsi instituta - povećanju opće funkcionalnosti i učinkovitosti ovrhe.

U praksi su postojala određena razmimoilaženja oko te pretpostavke. Posebno je postojao problem u svezi s primjenom prije navedenih novela Ovršnog zakona jer Novela iz 2003. godine nije propisivala pravomoćnost rješenja o ovrsi kao jednu od pretpostavki za promjenu ovrhe^[17], a posebno možemo naglasiti kako je ovršno pravnim uređenjem^[18] uvijek kao temeljno načelo propisano da se ovrha provodi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi ako za pojedine radnje nije drukčije propisano. Ipak, u praksi je prevladalo pravno shvaćanje da je pravomoćnost rješenja o ovrsi nužan preduvjet za odobravanje promjene sredstva/predmeta ovrhe^[19]

Na sastanku u Solarisu jednoglasno je prihvaćen zaključak da je pravomoćnost rješenja o ovrsi, kao jedna od pretpostavki za podnošenje prijedloga za promjenu sredstva i predmeta ovrhe, nužna ako je isto stipulirano Ovršnim zakonom koji se primjenjuje u svakom konkretnom slučaju.

Dakako da nakon što je doneseno rješenje o obustavi postupka, nema mogućnosti podnošenja prijedloga za promjenu sredstva i predmeta ovrhe, već takav prijedlog treba smatrati novim prijedlogom za ovrhu.^[20]

Nemogućnost provedbe ovrhe može biti apsolutna (u slučaju kada ovrhovoditelj nedvojbeno i definitivno ne može namiriti svoju tražbinu putem ovrhe na određenom predmetu ovrhe) i relativna (u slučaju kada ovrhovoditelj ne može svoju tražbinu namiriti u cijelom iznosu u nekom određenom razdoblju).

Faktična nemogućnost provedbe ovrhe postoji, primjerice, u slučaju kada na računima ovršenika nema novčanih sredstava ili je račun u blokadi, a okolnost da bi se ovrha (možda) u budućnosti mogla provesti, irelevantna je jer se nemogućnost provedbe ovrhe treba cijeniti s obzirom na stanje stvari u vrijeme kad se provedba pokušala.

U navedenom smislu, a kao rezultat sudske prakse^[21] izmijenjena je odredba članka 5. stavak 5. OZ-a tako da je određeno da će se smatrati da se ovrha ne može provesti ako na računima ovršenika nema novčanih sredstava potrebnih za naplatu tražbine ovrhovoditelja određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, ako ovrhovoditelj predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe, a ne povuče ovršni prijedlog ili nisu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi za obustavu ovrhe, pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini po računu ostaje upisano u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje^[22].

Također, faktična nemogućnost provedbe ovrhe postoji, primjerice, u slučaju kada prilikom pljenidbe nisu pronađene pokretnine na kojima je određena ovrha ili uopće nisu pronađene pokretnine vlasništvo ovršenika. I u toj situaciji okolnost da bi se ovrha (možda) u budućnosti mogla provesti jer da će ovršenik možebitno u budućnosti steći neke pokretnine, irelevantna je jer se nemogućnost provedbe ovrhe treba cijeniti s obzirom na stanje stvari u vrijeme kad se provedba pokušala.

Pravna, pak, nemogućnost provedbe ovrhe postoji u slučaju kada je ovrha određena, primjerice, na stvarima koje su izuzete od ovrhe^[23].

- Donošenjem rješenja o ovrsi na drugom predmetu ili sredstvu ovrhe radi namirenja iste tražbine ovrhovoditelja, sud ne čini povredu odredaba parničnog postupka o litispendenciji^[24].

- Nemogućnost provedbe ovrhe prepoznata je kao zanimljiv pravni standard te je tako zaključio da ovrha na pokretninama nije dovršena jer je ovhovoditelj, nakon provedenog pljenidbenog popisa, predložio, sukladno članku 16.a OZ/96, da ovršenik podnese sudu prokazni popis imovine.^[25]

- Stečajem ovršenikova poslodavca ne nastupa nemogućnost ovrhe radi naplate novčane tražbine jer je potrebno da se ovrha na plaći ovršenika nije mogla provesti; naime, ako je poslodavac ovršenika u stečaju, to nije razlog zbog kojeg bi ovrha na plaći ovršenika bila nemoguća ako je on i dalje u radnom odnosu i prima plaću, a ako poslodavac ovršenika zbog stečaja ne želi postupati po rješenju o ovrsi, ovrhovoditelj može protiv poslodavca koji ne postupa po pravomoćnom rješenju o ovrsi, iskoristiti prava iz članka 177. OZ-a.^[26]

- U slučaju kad je rješenjem o ovrsi određena ovrha na pokretninama ovršenika, koja se, sukladno odredbi članka 129. stavak 1. OZ/96, provodi zapljenom, procjenom i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom; a sud nije niti započeo s provedbom ovrhe na pokretninama ovršenika (nije pozvao ovrhovoditelja na predujam za izlazak sudskog ovršitelja, niti je sudski ovršitelj pokušao zaplijeniti pokretnine ovršenika), smatra se da za sada nije utvrđeno da je ovrha u konkretnom slučaju nemoguća.^[27]

- Za primjenu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a mora biti sasvim izvjesno da se rješenje o ovrsi ne može provesti niti u trenutku dostavljanja toga rješenja banci, a niti kasnije zbog nekih pravnih ili faktičnih razloga koji sprječavaju ovrhu.

Valja razlikovati jesu li sredstva na računu nedostatna za namirenje tražbine ili uopće sredstava nema.

Ako nema dostatno sredstava na računu ovršenika u trenutku dostavljanja rješenja o ovrsi, to nema značenje trajne nemogućnosti provedbe ovrhe, pa se stoga niti obavijest suda o tome ne može uzeti kao početak tijeka prekluzivnog roka od dva mjeseca za podnošenje prijedloga za promjenu sredstava ili predmeta ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavak 4. OZ-a.^[28]

Obavještavanje o nedostatku sredstava na računu i zavođenju rješenja o ovrsi u očevidnik o redoslijedu plaćanja stoga i ne utječe na možebitan početak roka za promjenu sredstva ovrhe.^[29]

- Ako na računima ovršenika uopće nema sredstava za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine, to ima značenje faktične nemogućnosti provedbe pokušane ovrhe pa je ovrhovoditelj ovlašten predložiti novo sredstvo i predmet ovrhe bez obveze čekanja na istek propisanog roka od godine dana.^[30]

Zakonska pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi sud na temelju ovrhovoditeljeva prijedloga mogao odrediti promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, jeste da je ovrhovoditelj uz taj prijedlog podnio sudu dokaze iz kojih proizlazi da se ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi nije mogla provesti, dakle radi se o činjenicama.^[31]

- Ne radi se o neuspješnom pokušaju pljenidbe kad sudski ovršitelj nikoga nije zatekao na adresi ovršenika, zbog čega je izostao pregled stana ili drugog njegova prostora i utvrđenje da ovršenik nema pokretnina koje mogu biti predmet ovrhe, pa u tom slučaju ne postoje pretpostavke za obustavu ovrhe zato što ovrhovoditelj nije u propisanom roku predlagao ponovni (drugi) pokušaj pljenidbe.^[32]

- Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Revt-92/09-2 od 15. rujna 2009., odredba članka 252.h OZ/96 ne daje ovrhovoditelju pravo da, bez da je pokušao svoje potraživanje ostvariti izvansudskim putem na temelju odredbe članka 252.h OZ-a, pa i kada je ovrha predložena općenito na imovini ovršenika i bez da je sudu ponudio dokaze da je taj put ovrhe neuspješan, odmah traži od suda provedbu ovrhe putem suda određujući kao predmet ovrhe onaj predmet na kojem nije moguće provesti izvansudsku ovrhu.^[33]

- Ako tražbina ovrhovoditelja višestruko prelazi vrijednost nekretnine na kojoj je određena ovrha pravomoćnim rješenjem, treba se smatrati da se ovrha ne može provesti i ovrhovoditelj je ovlašten, prema odredbi članak 5. stavak 4. OZ-a, predložiti ovrhu na novom predmetu^[34].

- Kad su vrijednost zaplijenjenih stvari i visina novčane tražbine koja se ostvaruje u takvom nerazmjeru, jasno je kako se ovrhovoditeljeva tražbina ne može naplatiti iz zaplijenjenih pokretnina, dopušteno je predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe i prije nego što je pokušana prodaja zaplijenjenih stvari.^[35]

- U situaciji kada je održana druga dražba na kojoj popisane pokretnine nisu prodane, pravilno je sud prvog stupnja, na temelju odredbe članka 142. stavak 4. i 5. OZ-a, obustavio ovrhu u odnosu na taj predmet ovrhe; nadalje, istim rješenjem bila je određena i ovrha zapljenom dijela plaće/mirovine ovršenika, ali nije navedeno gdje ovršenik radi ili prima li mirovinu, niti je taj podatak dostavljen tijekom postupka, te je provedba ovrhe i u odnosu na taj predmet nemoguća, pa je pravilno sud prvog stupnja donio odluku na temelju članka 67. stavak 2. OZ-a.^[36]

- Kada je rješenjem o ovrsi određena ovrha na pokretninama i plaći/mirovini ovršenika, a ovrha se jednim sredstvom (prodaja pokretnina) ne može provesti, ali drugim sredstvom ovrha nije ni pokušana, ne može ovrhovoditelj tražiti promjenu sredstva ovrhe tako da povuče prijedlog za ovrhu u odnosu na oba prije određena sredstva jer je ispunjena samo jedna pretpostavka, i to ona da je rješenje o ovrsi kojim je ovrha određena postalo pravomoćno, dok se ne može smatrati da je ovrhu na plaći/mirovini ovršenika nemoguće provesti, jer ona nije nikada niti pokušana, a spisu ne prileži niti potvrda HZMO-a.^[37]

Praksa glede nemogućnosti provedbe samo jednog od određenih sredstava ovrhe prihvaćena je na sastanku u Solarisu te je jednoglasno zaključeno da u situaciji kada je ovrha određena glede više sredstava i predmeta ovrhe, nije dovoljno da se ovrha ne može provesti samo jednim sredstvom ili predmetom ovrhe, pa da ovrhovoditelj može podnijeti prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, već je nužno pokušati provesti ovrhu na svim sredstvima ili predmetima ovrhe određenim u rješenju o ovrsi.

Postupak za nastavak ovrhe na drugom predmetu i sredstvu ovrhe pokreće se po prijedlogu ovrhovoditelja, što znači da sud ne pokreće nastavak ovrhe na drugom predmetu ili sredstvu ovrhe bez prijedloga ovrhovoditelja, osim ako se ne radi o ovrsi po službenoj dužnosti.^[38]

Prijedlog za nastavak ovrhe trebao bi sadržavati zahtjev za nastavak već određene ovrhe, u kojem će biti naznačena pravomoćna odluka na temelju koje se predlaže nastavak ovrhe drugim predmetom i sredstvom, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži, te novi predmet i sredstvo ovrhe na kojima se predlaže nastavak ovrhe i druge, prema potrebi, propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe, a sve prema članku 39. OZ-a.

Svakako ovrhovoditelj bi trebao navesti i da se na predloženom predmetu i sredstvu ovrhe ona ne može provesti u cijelosti ili djelomično, te o tome priložiti dokaz.

Ovrhovoditelj nije dužan dostaviti ovršnu ispravu u situaciji kad, radi namirenja iste tražbine u istom ovršnom postupku, kao u konkretnom slučaju, prijedlogom predlaže novo sredstvo i predmet ovrhe.^[39]

Kako je već navedeno, rok za podnošenje prijedloga za promjenu sredstva i predmeta ovrhe po prvi put se uvodi Novelom iz 2003.

- Ako ovrhovoditelj nije u zakonskom roku od dva mjeseca od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe odnosno od dana dostave prokaznog popisa imovine ovršenika podnio prijedlog sudu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, već je podnio prijedlog za odgodu ovrhe, čemu je sud udovoljio, ali ovrhovoditelj i nakon proteka roka odgode nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, sud će obustaviti ovrhu. Odgoda ovrhe nije i prekid ovršnog postupka, što znači da ne prestaju teći rokovi u kojem ovrhovoditelj mora poduzimati određene radnje kako ne bi došlo do prekluzije prava na poduzimanje tih radnji. Upravo zbog toga, neovisno o tome što je ovrhovoditelj predložio odgodu ovrhe i što je sud udovoljio tom prijedlogu, s tim da kasnije nije donio i rješenje o nastavku ovrhe, nije došlo do prekida prekluzivnog roka u kojem je ovrhovoditelj mogao podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.^[40]

- U situaciji kad prema podatcima iz Jedinstvenog registra računa ovršenik nije evidentiran kao vlasnik računa s kojega bi se mogla provesti ovrha, radi se o okolnosti koja predstavlja zapreku za provođenje ovrhe na novčanim sredstvima sukladno donesenom pravomoćnom rješenju o ovrsi, pa budući da Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za tu procesnu situaciju ništa drukčije ne propisuje, primjenjuju se na odgovarajući način odredbe članka 5. stavaka 3. i 4. OZ/08.^[41]

- Kad je ovrhovoditelj po obavijesti Fine da nema novčanih sredstava unutar roka od godine dana predložio odrediti ovrhu na ovršenikovim pokretninama, da je odredbom članka 180. stavak 4. OZ-a propisano da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku godine dana od dostave toga rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe, sud će ovrhu obustaviti, da te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, pa je ovrhovoditelj prijedlog podnio unutar roka od jedne godine.^[42]

Prijedlog kojim bi bila zatražena ovrha radi naplate druge tražbine, a ne one radi ostvarenja koje je određena prvotna ovrha, ne bi bio prijedlog za koji bi vrijedila pravila o pravu ovrhovoditelja da predlaže ovrhu novim sredstvom i/ili na novom predmetu.

Primjerice, nije prijedlog za promjenu sredstva/predmeta ovrhe prijedlog kojim se zbog nemogućnosti provedbe ovrhe nad označenim ovršenikom mijenja osoba ovršenika.^[43]

Kad se u povodu iste ovršne isprave vodi više ovršnih postupaka, a kako ovršni zakon ne zabranjuje izričito paralelno vođenje više posebnih postupaka ovrhe radi ostvarenja istog potraživanja, tako se ne može primijeniti odredba članka 194. stavak 3. ZPP-a^[44], već se žalbeni navodi ovršenika glede litispendencije, trebaju smatrati prijedlogom za ograničenje ovrhe u smislu odredbe članka 5. stavak 2. OZ-a.

S obzirom na to da prije važeća odredba članka 5. stavak 3. OZ/96, isto kao i sada važeća odredba članka 5. stavak 3. OZ/12 propisuje da će se ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustaviti ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog, postavilo se pitanje kako sud treba postupati kada istovremeno ovrhovoditelj predlaže promjenu sredstva ovrhe i povlači ovršni prijedlog odnosno predlaže da se obustavi prije određena ovrha.

Na sastanku u Solarisu prihvaćen je zaključak - ako je ovrhovoditelj podneskom podnio prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, ali i povukao prijašnji ovršni prijedlog (što ima za posljedicu obustavu postupka), potrebno je prvotno odlučiti o prijedlogu za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, a potom o obustavi postupka.

Pravni institut promjene sredstva i predmeta ovrhe uveden je stupanjem na snagu OZ/96 i pretrpio je značajne izmjene od početka primjene do danas.

Radi se o institutu koji se relativno često pojavljuje u praksi, a uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske ograničena je s obzirom na odredbu članka 12. OZ-a.

Odredba članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda^[45] (u nastavku teksta: Konvencija) određuje da, radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

S tim u svezi, pravo na pošteno suđenje podrazumijeva i pravo na učinkovitu ovrhu. U ukupno trajanje postupaka ulazi i vrijeme koje je potrebno za izvršenje (ovrhu) sudske odluke^[46].

Ako u ovršnom postupku nije omogućeno korištenje svih raspoloživih pravnih sredstava (pa tako i podnošenje prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe), time može doći do povrede prava stranke u smislu Konvencije.

Odredba članka 13. Konvencije određuje da svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene, ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom, čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.

Pravo na djelotvoran pravni lijek, smatramo, upravo podrazumijeva i mogućnost da se o prijedlogu stranke za promjenu predmeta i sredstva ovrhe odluči prije negoli o njezinu povlačenju glede prije predloženog sredstva ili predmeta ovrhe. Naime, događa se da prvostupanjski sudovi prvotno odluče o obustavi postupka zbog povlačenja prvotnog prijedloga za ovrhu, a potom odbacuju prijedloge za promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, s obrazloženjem da je postupak pravomoćno obustavljen, a takvo postupanje, međutim, može dovesti do povrede Konvencije, kako je već navedeno.

Imajući na umu da je mjesna nadležnost županijskih sudova, kao drugostupanjskih sudova, u značajnoj mjeri proširena, te s obzirom na okolnost da i općinski sudovi imaju znatno veće remonstrativne ovlasti, uočeno je da postoje razlike u pravnim shvaćanjima instituta promjene sredstva i predmeta ovrhe.^[47]

Najveći broj odluka donesenih povodom prijedloga za promjenu sredstva/predmeta ovrhe u drugom stupnju riješen je pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, a čiji predstavnici ne sudjeluju na polugodišnjim sastancima, u smislu odredbe članka 27. Zakona o sudovima.

Moglo bi se ipak zaključiti da prilikom promjene sredstva/predmeta ovrhe valja biti oprezan jer je ovršni postupak, s jedne strane, postupak koji ima cilj konačno ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, ali, s druge strane, i formalan postupak bez obzira na činjenicu da je odredba članka 39. stavak 3. OZ-a ukinuta^[48].

Stoga sud doista mora voditi računa jesu li ispunjene pretpostavke za promjenu sredstva/predmeta ovrhe, no pri tome nije ovlašten odbacivati neuredne prijedloge za promjenu sredstva/predmeta ovrhe bez pozivanja ovrhovoditelja na uređenje prijedloga.

[1] Sve sukladno odredbi čl. 27. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 28/13, 33/15, 82/15 i 27/16).
[2] Ovršni zakon (Nar. nov., br. 57/96).
[3] Zakon o izvršnom postupku (Sl. l. SFRJ, br. 20/78, 6/82, 74/87,57/89,20/90,27/90 i 35/91,Nar. nov., br. 26/91,53/91, 91/92 i 57/96).
[4] Ovršni zakon (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08).
[5] Ovršni zakon (Nar. nov., br. 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - u nastavku teksta: OZ).
[6] Članak 4. st. 1. OZ-a.
[7] Članak 4. st. 2. OZ-a.
[8] Članak 80. OZ-a.
[9] Članak 136. st. 1. OZ-a.
[10] Članak 174. st. 1. OZ-a.
[11] Članak 220. OZ-a.
[12] Članak 229. st. 1. OZ-a.
[13] Članak 229. st. 2. OZ-a.
[14] Članak 234. OZ-a.
[15] Članak 240. OZ-a.
[16] Cit. prema Mihajlo Dika: Opće građansko ovršno pravo, I. knjiga, str. 175.
[17]Tako, primjerice, Županijski sud u Zagrebu odlukom broj Gžovr-2478/07 od 23. listopada 2007., smatra da okolnost da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno (jer na pravilan način nije dostavljeno ovršenicima) ne utječe na pravo ovrhovoditelja da predloži novi predmet ili sredstvo ovrhe kada je evidentno da se na određenom predmetu rješenje o ovrsi ne može provesti.
[18] Prije čl. 40. OZ/96, a sada čl. 44. OZ-a.
[19]Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1390/09-2 od 11. siječnja 2010. i Županijski sud u Varaždinu, Gž-1003/2003, objavljenoj u Izboru odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1/2005-248.[20]Tako, između ostaloga, i Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-69/2010 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/2010-248, Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gžovr-1358/2002 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/2004-322 i Županijski sud u Koprivnici u odluci broj Gž-1284/2003 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/2004-307.
[21] Npr. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-6067/04, od 6. listopada 2004.
[22] Članak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 93/14).
[23] Članak 172. i 173. OZ-a.
[24] Tako Županijski sud u Rijeci u svojoj odluci broj Gž-2917/00 od 3. listopada 2001., navodi da se ne radi o povredi načela »ne bis in idem« kada ovrhovoditelj umjesto prije predložene ovrhe pljenidbom novčanih sredstava ovršenika na računu koji se vodi kod ZAP-a (čl. 180. OZ/96) predloži, a sud odredi, ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika pljenidbom tražbine dužnikova dužnika (čl. 152. OZ/96) - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 2/2001-204.
[25] Županijski sud u Varaždinu Gž-1003/03 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/2005-248.
[26] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-6332/12-5 od 18. ožujka 2013.
[27] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2018/14-3 od 19. ožujka 2014.
[28] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-6626/04-3 od 11. siječnja 2006.
[29] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-7067/05-3 od 6. prosinca 2005.
[30] Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-431/12 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 2/2013-221.
[31] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-945/08-3 od 10. listopada 2008.
[32] Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž-431/12 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 2/2012-228.
[33] Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom U-III-64781/2009 od 30. studenoga 2011. odbio je ustavnu tužbu izjavljenu protiv odluke VSRH-a, broj Revt 92/09.
[34] Županijski sud u Bjelovaru broj Gž-557/00 od 16. ožujka 2000 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/2001-217.
[35] Županijski sud u Dubrovniku, Gž-2393/06 - Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. 1/2007-261.
[36] Županijski sud u Splitu, Gžovr-1895/15 od 26. studenoga 2015.
[37] Županijski sud u Splitu, Gžovr-2337/15 od 17. prosinca 2015.
[38] Članak 3. st. 1. i članak 5. st. 3. OZ-a.
[39] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3973/11-5 od 21. siječnja 2013.
[40] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-3555/10-3 od 2. srpnja 2010.
[41] Županijski sud u Rijeci, Gž-5258/2012-2 od 26. veljače 2013.
[42] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-7560/12-3 od 11. veljače 2013.
[43] Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-0276/06-3 od 16. svibnja 2006.
[44] Koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a.
[45] Nar. nov. - MU, br. 8/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10.
[46] Presuda Hornsby protiv Grčke; Ured zastupnika Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, Zagreb, Ključni izvaci iz izabranih presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, Publikacija broj 1., https://uredzastupnika.gov.hr/.
[47] U Solarisu nije jednoglasno prihvaćen zaključak u svezi s određivanjem nagrade za sastav prijedloga za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov., br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), iako je većina predstavnika bila za stajalište prema kojem bi se za sastav prijedloga određivala puna nagrada iz Tbr. 11. toč. 1., a ne nagrada kao za ostali podnesak iz Tbr. 11. toč. 8. Tarife.
[48] Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2881/2014 od 1. lipnja 2016., objavljena u Nar. nov., br. 55/16.