1. Uvodne napomene
Odlukom, broj U-I-5578/2013 i Rješenjem, brojU-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. godine, Ustavni sud pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te je, točkom I. izreke, u odnosu na redovite profesore na visokim učilištima, profesore visokih škola te znanstvene savjetnike u znanstvenim organizacijama, koji su na dan 30. srpnja 2013. godine bili u trajnom zvanju, ukinuo:članak 42. stavke 8., 9., 10. i 11. i članak 102. stavke 8., 9., 10. i 11. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 i 139/13) i članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 139/13). Točkom II. izreke Odluke Ustavni sud odlučio je da se na redovite profesore na visokim učilištima i profesore visokih škola te na znanstvene savjetnike u znanstvenim organizacijama koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09 i 63/11), kako je određeno u točkama 17.1. i 17.2. obrazloženja iste Odluke.

Rješenjem pod istim brojem¹ Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 i 139/13) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 139/13) iz točke I. izreke navedene Odluke u odnosu na zaposlenike na znanstveno-nastavnim i/ili umjetničko-nastavnim radnim mjestima na sveučilištima i fakultetima odnosno zaposlenike na nastavnim radnim mjestima na veleučilištima i visokim školama te znanstvenike u znanstvenim organizacijama koji na dan 30. srpnja 2013. godine nisu bili u statusu redovitih profesora u trajnom zvanju na visokim učilištima, profesora u trajnom zvanju na visokim školama te znanstvenih savjetnika u trajnom zvanju u znanstvenim organizacijama. Točkom II. izreke Rješenja Ustavni sud odredio je da je u odnosu na članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 139/13), Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj dužno postupiti u skladu sa stajalištem izraženim u točki 25. obrazloženja navedene Odluke Ustavnog suda. 

2. O značenju i sadržaju odredaba Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju donio je četvrti saziv Hrvatskog sabora na sjednici 17. srpnja 2003., a objavljen je u Narodnim novinama, broj 123 od 31. srpnja 2003. Stupio je na snagu 1. kolovoza 2003. (u nastavku teksta: ZoZDiVO/03)². ZoZDiVO/03 do danas je mijenjan i dopunjavan više puta³.

3. Predmet ustavnosudskog postupka
Konkretan predmet tiče se radnopravnog statusa osoba nakon što navrše 65 godina života, i to: zaposlenika na znanstveno-nastavnim i/ili umjetničko-nastavnim radnim mjestima na sveučilištima odnosno fakultetima te na nastavnim radnim mjestima na veleučilištima i visokim školama, i znanstvenika u znanstvenim organizacijama⁴. Za potrebe ustavnosudskog postupka Ustavni sud izradio je prikaz relevantnih izmjena u zakonskom uređenju radnopravnog statusa pojedinih skupina nastavnika-znanstvenika/65 od dana stupanja na snagu ZoZDiVO-a 1. kolovoza 2003. Zaključak je Ustavnog suda da je, usporedi li se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 94 od 22. srpnja 2013. - u nastavku teksta: ZID ZoZDiVO/13-I) s prijašnjim zakonskim uređenjima radnopravnog statusa znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju i profesora/65 u trajnom zvanju, neosporno da se ZID ZoZDiVO/13-I opredijelio za potpuno novi pristup uređenju tih pitanja. 

Članak 102. stavak 7. ZoZDiVO/03 obuhvatio je isključivo skupinu profesora/65 u trajnom zvanju, to jest redovitih sveučilišnih profesora u trajnom zvanju i profesora visokih škola u trajnom zvanju, a članak 9. ZID-a ZoZDiVO/07⁵ obuhvatio je isključivo skupinu znanstvenih savjetnika u trajnom zvanju u znanstvenim organizacijama. S obzirom na činjenicu da je pravna mogućnost produljenja radnog odnosa bila striktno ograničena samo na tu (najmalobrojniju) skupinu profesora/65 i znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju, visoko učilište odnosno znanstvena organizacija bili su zakonom ovlašteni da takvom profesoru/65 odnosno znanstvenom savjetniku/65 u trajnom zvanju produlje radni odnos ako je postojala potreba za nastavkom njegova rada, pri čemu su bili dužni posebno cijeniti “njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika”. ZID ZoZDiVO/13-I odustao je od dotadašnjeg koncepta pravne mogućnosti “produljenja radnog odnosa” profesorima/65 i znanstvenim savjetnicima/65 u trajnom zvanju. Umjesto toga, prihvatio je prestanak ugovora o radu kao polaznu točku daljnjeg uređenja radnopravnog statusa širokog kruga nastavnika-znanstvenika/65, koji je obuhvatio: sve zaposlenike na znanstveno-nastavnom i/ili umjetničko-nastavnom radnom mjestu na sveučilištima odnosno fakultetima te sve zaposlenike na nastavnom radnom mjestu na veleučilištima i visokim školama. U takvoj situaciji ZID ZoZDiVO/13-I uvjetovao je sklapanje novog ugovora o radu na određeno vrijeme s nastavnicima-znanstvenicima/65 (neovisno o zvanju u kojem se nalaze) ispunjavanjem “kriterija izvrsnosti”, a za njihovo oblikovanje i donošenje propisao je nadležnost Nacionalnog vijeća. Međutim, prijelaznom odredbom članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, objavljenim u Narodnim novinama, broj 139 od 20. studenoga 2013. (u nastavku teksta: ZID ZoZDiVO/13-II), sam je Hrvatski sabor, umjesto Nacionalnog vijeća koje nije imenovao sve do 11. travnja 2014., propisao tzv. prijelazne i privremene kriterije izvrsnosti (do donošenja kriterija izvrsnosti Nacionalnog vijeća). Kriteriji izvrsnosti propisani u članku 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, prema ocjeni Ustavnog suda usporedivi su, no ne nužno i sadržajno istovjetni ili slični, s kriterijima za izbor u znanstveno odnosno znanstveno-nastavno zvanje, pri čemu se ispunjavanje tih kriterija ocjenjuje u postupku koji je također usporediv s postupkom izbora u znanstveno odnosno znanstveno-nastavno zvanje. Utoliko se o nastavnicima-znanstvenicima/65, u smislu ZID-a ZoZDiVO/13-I i ZID-a ZoZDiVO/13-II, može govoriti kao o “pristupnicima” u tom postupku. Ustavni sud ističe da je taj novi režim “pristupnika” u postupku “odabira zaposlenika za zaključenje ugovora o radu nakon 65. godine”, koji je ZID-om ZoZDiVO/13-II postavljen tako da je usporediv s postupkom izbora u znanstveno odnosno znanstveno-nastavno zvanje, protegnut, međutim, i na profesore/65 odnosno znanstvene savjetnike/65 u trajnom zvanju.

4.1. Mjerodavna praksa Ustavnog suda
U obrazloženju Odluke Ustavni sud pošao je od članaka 67. i 68. Ustava Republike Hrvatske⁶. Ustavni sud podsjetio je da je status redovitih profesora već razmatrao u Odluci, broj: U-I-843/2000 od 13. rujna 2000.⁷, kojom je ukinuo pojedine odredbe Zakona o visokim učilištima⁸. U toj je Odluci zauzeo načelno stajalište da autonomija sveučilišta po prirodi stvari ima posebno značenje za položaj onih sveučilišnih nastavnika koji su stekli najviša zakonom ustanovljena znanstveno-nastavna zvanja. Ti nastavnici uživaju poseban položaj kako u odnosu prema sveučilišnim nastavnicima u svim ostalim znanstveno-nastavnim zvanjima, tako i u odnosu prema znanstvenoj zajednici u cjelini. Dalje je utvrdio da se pravo na trajnost znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora, kao i pravo na stalnost zaposlenja redovitih profesora na sveučilištu, po svojoj pravnoj prirodi ne mogu smatrati individualnim (ljudskim) pravima koja bi, sama za sebe, imala kvalitetu stečenih prava pripadajućih pojedincu, te koja bi, sukladno tome, po prirodi stvari bila zaštićena i u razdobljima promjena zakonskih režima. Međutim, polazeći od sadržaja članka 67. stavak 1. Ustava, Ustavni sud također je utvrdio da je “vrijednost sigurnosti položaja pojedinog sveučilišnog nastavnika u najvišem znanstveno-nastavnom zvanju važnija za autonomiju sveučilišta i mogućnost njegova razvoja no što su eventualni dobici koji bi mogli biti postignuti propisivanjem obveze njihova podvrgavanja reizboru u isto zvanje uvijek kad se mijenja zakonodavni režim (eliminacija nekvalificiranih nastavnika, i slično)”. Ustavni sud izrazio je načelno pravno stajalište: da ustavno jamstvo autonomije sveučilišta zahtijeva da podredno budu zaštićena i sva na zakonu zasnovana prava sveučilišnih nastavnika, što uključuje i obvezu zaštite zatečenog stanja tih prava u situaciji donošenja novog zakona kojim se mijenja dotadašnje zakonsko uređenje. U tom je smislu Ustavni sud zauzeo načelno stajalište da svako stanje koje je na sveučilištu zatečeno, a u funkciji je ostvarivanja autonomije sveučilišta iz članka 67. stavak 1. Ustava i poticanja razvitka znanosti iz članka 68. stavak 2. Ustava, pod uvjetom da nije neracionalno i da nije u sukobu s drugim Ustavom zaštićenim vrijednostima, novim zakonom i samo mora biti zaštićeno.

4.2.1. U odnosu na profesore/65 odnosno znanstvene savjetnike/65 u trajnom zvanju
Navedeno stajalište Ustavni sud ocijenio je primjenjivim i na predmet konkretnog ustavnosudskog postupka kad je riječ o profesorima/65 odnosno znanstvenim savjetnicima/65 u trajnom zvanju. Ustavni sud ocijenio je da su, kad je riječ o radu u matičnim ustanovama nakon navršene 65. godine života, ZID ZoZDiVO/13-I i ZID ZoZDiVO/13-II bez objektivnog i razumnog opravdanja podvrgnuli profesore/65 odnosno znanstvene savjetnike/65 u trajnom zvanju prikrivenom, ali stvarnom postupku reizbora. Naime, njihov je daljnji radnopravni status u matičnim ustanovama postao izravno ovisan o ishodu postupka ocjene ispunjavanja kriterija “znanstvene/nastavne izvrsnosti”, u kojem se postupku - riječima same Vlade Republike Hrvatske, kao predlagateljice ZID ZoZDiVO/13-I i ZID-a ZoZDiVO/13-II - primjenjuju kriteriji usporedivi s uvjetima “za izbor u znanstvena zvanja, odnosno s nužnim uvjetima koje je Rektorski zbor propisao za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja, ali i odlukama o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u nastavna zvanja. S obzirom na domašaj i značenje autonomije sveučilišta i slobode znanstvenog stvaralaštva, takva je situacija, prema ocjeni Ustavnog suda, neprihvatljiva s aspekta članka 67. stavak 1. i članka 68. stavak 2. Ustava kad je riječ o profesorima/65 odnosno znanstvenim savjetnicima/65 u trajnom zvanju. Novi članak 42. stavci 8., 9., 10. i 11. te novi članak 102. stavci 8., 9., 10. i 11. ZoZDiVO-a (u sadržajima koji su u zakon uneseni ZID-om ZoZDiVO/13-I), kao i članak 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, na profesore/65 odnosno znanstvene savjetnike/65 u trajnom zvanju, prema ocjeni Ustavnog suda, djeluju iznimno intruzivno. Naime, podvrgavanje posebnom postupku ocjene “izvrsnosti” rada profesora/65 odnosno znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju, koji je usporediv s postupkom njihova reizbora u zvanje, protivno je samoj biti njihovih trajnih zvanja. Ustavni sud istaknuo je da je, s obzirom na dan stupanja na snagu ZID-a ZoZDiVO/13-I, potrebno razlikovati dvije skupine profesora/65 odnosno znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju. 

4.2.1.1. Retroaktivno djelovanje Zakona
Prvu skupinu čine profesori/65 odnosno znanstveni savjetnici/65 koji su na dan stupanja na snagu ZID-a ZoZDiVO/13-I (30. srpnja 2013.) već bili u trajnom zvanju. U odnosu na njih Ustavni sud utvrdio je i povratno djelovanje Zakona za koje ne postoji objektivno i razumno opravdanje. Budući da tu skupinu profesora/65 odnosno znanstvenih savjetnika/65 štiti ustavno jamstvo zabrane povratnog djelovanja zakona, Ustavni je sud u odnosu na redovite profesore na visokim učilištima, profesore visokih škola te znanstvene savjetnike u znanstvenim organizacijama koji su na dan stupanja na snagu ZID-a ZoZDiVO/13-I (30. srpnja 2013.) već bili u trajnom zvanju, ukinuo članak 42. stavke 8., 9., 10. i 11. i članak 102. stavke 8., 9., 10. i 11. ZoZDiVO-a (u sadržajima koji su u ZoZDiVO uneseni člankom 21. i člankom 54. ZID-a ZoZDiVO/13-I), i članak 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II. Radi osiguravanja načela pravne sigurnosti i pravne izvjesnosti te poštovanja zabrane retroaktivnog djelovanja zakona, Ustavni sud utvrdio je da ukidanjem navedenih zakonskih članaka za profesore/65 i znanstvene savjetnike/65 koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, dolazi do uspostave prijašnjeg zakonskog uređenja kad je riječ o kriterijima koji se uzimaju u obzir pri odlučivanju o njihovu radu u matičnim ustanovama nakon što navrše 65 godina života⁹. 

Ustavni sud naglasio je da je u odnosu na postupak odlučivanja o sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme s tom kategorijom profesora/65 i znanstvenih savjetnika/65 (koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju), ustavnopravno relevantno to da postupak ne smije biti postavljen tako da stvarno preraste u postupak koji bi bio usporediv s postupkom izbora u znanstveno odnosno znanstveno-nastavno zvanje, to jest u postupak njihova de facto reizbora u trajno zvanje, što je samo po sebi contradictio in adjecto. Ustavni sud utvrdio je da se do novog zakonskog uređenja toga postupka (ocijeni li zakonodavac da je ono potrebno), koje će biti usklađeno s navedenim pravnim stajalištem, a polazeći od poštovanja zabrane retroaktivnog djelovanja zakona, na profesore/65 koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, odgovarajuće primjenjuju odredbe o postupku na koji upućuje prva rečenica članka 102. stavak 7. ZoZDiVO/03 (“Kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, visoko učilište može redovitom profesoru u trajnom zvanju i profesoru visoke škole u trajnom zvanju produljiti radni odnos ...”) i članak 21. ZID-a ZoZDiVO/07. Slično tome, na znanstvene savjetnike/65 koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, odgovarajuće se primjenjuju odredbe o postupku na koji upućuje članak 9. ZID-a ZoZDiVO/07. 

U odnosu na postupak Ustavni sud naveo je da je i ovdje ustavnopravno relevantno to da postupak ne bude postavljen tako da stvarno preraste u postupak koji bi bio usporediv s postupkom izbora u znanstveno odnosno znanstveno-nastavno zvanje, to jest u postupak njihova de facto reizbora u trajno zvanje. Ustavni sud naveo je da jamstvo autonomije sveučilišta štiti stečenu trajnost znanstvenih i znanstveno-nastavnih zvanja profesora i znanstvenih savjetnika od novih postupaka njihova (otvorenog ili prikrivenog) preispitivanja usporedivih s njihovim reizborom u zvanje, ali ne zabranjuje drukčije uređivanje uvjeta/kriterija pod kojima bi tim profesorima i znanstvenim savjetnicima i nakon navršene 65. godine života bio omogućen radni odnos na određeno vrijeme u njihovim matičnim ustanovama. Ustavni sud ponovio je da je Hrvatski sabor ovlašten samostalno odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, uključujući i one koji se tiču znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Navedena ustavna ovlast daje mogućnost zakonodavcu mijenjati i dopunjavati već postojeća zakonska uređenja tih odnosa i s njima povezana prava i obveze adresata zakona, odnosno uređivati ih na različite načine ovisno o različitim okolnostima. Ustavni sud napomenuo je da je s ustavnopravnog aspekta bitno da pri uređivanju tih odnosa zakonodavac uvažava zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite odgovarajuća ustavna dobra i vrednote, u konkretnom slučaju, u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja.

4.3. Ustavnosudski razlozi za neprihvaćanje dijela prijedloga
Kad se izuzmu profesori/65 i znanstveni savjetnici/65 u trajnom zvanju, Ustavni sud primijetio je da je stupanje na snagu ZID-a ZoZDiVO/13-I pogodovalo svim ostalim nastavnicima-znanstvenicima/65, to jest svim ostalim zaposlenicima na znanstveno-nastavnim i/ili umjetničko-nastavnim radnim mjestima na sveučilištima odnosno fakultetima te svim ostalim zaposlenicima na nastavnim radnim mjestima na veleučilištima i visokim školama, kao i znanstvenicima u znanstvenim organizacijama (javnim znanstvenim institutima) kad je riječ o pravnoj mogućnosti zasnivanja radnog odnosa na određeno vrijeme na njihovim matičnim ustanovama i nakon što navrše 65 godina života. Do stupanja na snagu ZID-a ZoZDiVO/13-I nastavnicima-znanstvenicima/65 (izvan kruga profesora/65 i znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju) nije bila otvorena nikakva mogućnost produljenja radnog odnosa ili zasnivanja novog radnog odnosa na određeno vrijeme na njihovim matičnim ustanovama nakon što navrše 65 godina života. Njima je u znanstvenoj organizaciji istekom kalendarske godine u kojoj je navršio 65 godina života prestajao ugovor o radu radi odlaska u mirovinu (članak 42. stavak 6. ZoZDiVO/03 i članak 9. ZID-a ZoZDiVO/07). 

Ustavni sud ocijenio je da se stupanje na snagu ZID-a ZoZDiVO/13-I ne može ni s jednog aspekta ocijeniti nesuglasnim s Ustavom u odnosu na nastavnike-znanstvenike/65 (izvan kruga profesora/65 i znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju). Ustavni sud naglasio je da se to odnosi i na zakonske odredbe koje predviđaju da se zasnivanje njihova radnog odnosa na određeno vrijeme s matičnom ustanovom provodi u postupku koji je usporediv s postupkom izbora u znanstveno odnosno znanstveno-nastavno zvanje. Ocjena je Ustavnog suda da takva mjera ima jasan legitimni cilj, jer se njome nastoji postići da samo najbolji nastavnici-znanstvenici/65, koji nisu u trajnom zvanju, budu odabrani za rad na njihovim matičnim ustanovama i nakon navršene 65. godine života. Ustavni sud napomenuo je da su za tu skupinu nastavnika-znanstvenika/65 odredbe ZID-a ZoZDiVO/13-I djelovale pro futuro, pa ih ni s tog aspekata one nisu nesuglasne s Ustavom. 

Ustavni sud napomenuo je da nije njegova zadaća ulaziti u ocjenu svrhovitosti odluke zakonodavca da otvori pravnu mogućnost zasnivanja novog radnog odnosa na određeno vrijeme nakon navršene 65. godine života toj relativno velikoj skupini zaposlenika (nastavnika-znanstvenika/65) u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, izvan kategorije profesora/65 u trajnom zvanju i znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju. 

4.3.1. Je li se zakonodavac člankom 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, koji je stupio na snagu 28. studenoga 2013., umiješao u prava nastavnika-znanstvenika/65
Ustavni sud primijetio je da je Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica ZID-a ZoZDiVO/13-II, u P.Z. 490/13 izrijekom potvrdila da su članak 21. ZID-a ZoZDiVO/13-I (u dijelu koji se odnosi na novi članak 42. stavke 8., 9., 10. i 11. ZoZDiVO-a) i članak 54. ZID-a ZoZDiVO/13-I (u dijelu koji se odnosi na novi članak 102. stavke 8., 9., 10. i 11. ZoZDiVO-a), koji su stupili na snagu 30. srpnja 2013., praktički bili neprimjenjivi “zbog nastalih kolizija u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 94/13)”. Zbog tih “kolizija”, prema utvrđenju Vlade Republike Hrvatske, nije bilo moguće “promptno imenovati članove Nacionalnog vijeća”, pa je jasno “da zasad nije moguće na predviđeni način strukturirati navedene kriterije izvrsnosti”. To je i razlog donošenja članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, kojim je sam zakonodavac propisao prijelazne i privremene kriterije izvrsnosti. Ustavni sud zaključio je da je očito da, sve do stupanja na snagu članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, predviđena pravna mogućnost zasnivanja radnog odnosa s matičnim ustanovama za skupinu nastavnika-znanstvenika/65 (izvan kruga profesora/65 i znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju) praktički nije ni postojala, iako je formalno bila priznata, te da se ne čini se da su “kriteriji izvrsnosti”, koje je - kao privremene i prijelazne, do donošenja “kriterija izvrsnosti” Nacionalnog vijeća - propisao sam zakonodavac, skupinu nastavnika-znanstvenika/65 (izvan kruga profesora/65 i znanstvenih savjetnika/65 u trajnom zvanju), stavili u nepovoljniji položaj u odnosu na onaj u kojem su bili prije stupanja na snagu članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II.

4.4. Nalog Ustavnog suda - pitanje “kriterija izvrsnosti”
Potrebno je posebno naznačiti nalog Ustavnog suda¹⁰ iz točke II. izreke Rješenja¹¹, te obrazloženje Ustavnog suda da ne smije zatvoriti oči pred ozbiljnim prigovorima predlagatelja u svezi s pojedinim “kriterijima izvrsnosti” propisanima člankom 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, osobito onim prigovorima koji upućuju na to da su pojedini kriteriji postavljeni tako da ih je nemoguće izvršiti, da su retroaktivni ili pak proizvoljni i nemjerodavni. Ustavni sud napomenuo je da ne smije zatvoriti oči ni pred činjenicom da članak 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, unatoč svom privremenom i prijelaznom karakteru, proizvodi puni pravni učinak prema svim adresatima na koje se, u razdoblju dok je na snazi, primjenjuje. U toj je mjeri riječ o zakonskom članku koji sadržava materijalne odredbe s trajnim pravnim učincima na radnopravni status svojih adresata. Ustavni sud napomenuo je da ne smije zanemariti ni činjenicu da bi se kriteriji izvrsnosti iz članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II u cjelini vrlo teško mogli podvesti pod apstraktnu ocjenu ustavnosti, jer njihovi potencijalno neustavni učinci (nemogućnost izvršenja, nedopuštena retroaktivnost i sl.) zapravo ovise o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja, pri čemu u svakom konkretnom slučaju može biti ustavnopravno sporan različit kriterij ili više njih zajedno. Ustavni sud smatra da treba poći od toga da su kriteriji iz članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II supsidijarnog karaktera i da su propisani samo kao prijelazni i privremeni do donošenja kriterija izvrsnosti Nacionalnog vijeća, kao i da je Nacionalno vijeće u međuvremenu osnovano i da djeluje od travnja 2014. Ustavni sud naveo je da je Nacionalno vijeće nadležno ne samo razmatrati, nego i davati svoja mišljenja o pitanjima važnima za razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Budući da pitanja vezana uz primjenu članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II pripadaju toj skupini, Ustavni sud naveo je neospornom ovlast Nacionalnog vijeća da u nastaloj situaciji, do donošenja vlastitih kriterija izvrsnosti, razmotri i generalno uputi na način primjene članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II, tako da u njemu sadržani kriteriji postanu provedivi u praksi i djelotvorni. Ustavni sud napomenuo je da se ne smije dogoditi da bilo koji adresat članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II bude onemogućen u ostvarenju svoga prava zbog postojanja problema vezanih uz primjenu kriterija. U primjeni članka 10. ZID-a ZoZDiVO/13-II mora biti omogućeno svakom njegovu adresatu (“pristupniku”) da dokaže kako pojedini kriterij izvrsnosti iz navedenoga zakonskog članka u njegovoj osobnoj pravnoj situaciji objektivno nije bilo moguće izvršiti. Te se činjenice onda moraju i uvažavati u postupku “odabira” nastavnika-znanstvenika/65 za zaključenje ugovora o radu nakon 65. godine.

5. Umjesto zaključka
Polazeći od težine prigovora predlagatelja i od utvrđenja Vlade Republike Hrvatske u P.Z. 490/13, Ustavni sud izrazio je zabrinutost za stanje zakonodavstva u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. U društvu u kojem je vladavina prava proglašena najvišom vrednotom ustavnog poretka, prema mišljenju Ustavnog suda, nedopustivo je pristupati zakonodavnoj djelatnosti na način na koji se pristupilo izradi ZoZDiVO/13-I. Posljedice zakonskih intervencija (ZID-a ZoZDiVO/13-I) u važno područje znanosti i visokog obrazovanja, koje je pod zaštitom ustavne garancije autonomije sveučilišta i slobode znanstvenog stvaralaštva, koje ima ili bi moralo imati presudan utjecaj u suvremenom hrvatskom društvu, posve su očite. Ustavni sud ponovio je da je i prema utvrđenju same Vlade Republike Hrvatske, ZID ZoZDiVO/13-I obilovao “kolizijama”, nesuglasnostima i neusklađenostima između zakonskih odredaba 

1 Odluka i Rješenje, broj  U-I-5578/2013, U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014. objavljeni su u Narodnim novinama i na internetskim stranicama Ustavnog suda (www.usud.hr). 
2 Kad je u ovoj  Odluci i Rješenju upućivao na tekst Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je danas na snazi (Nar. nov., br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 94/13 i 123/13), Ustavni sud koristio se kraticom: ZoZDiVO. 
3 Ustavni sud Republike Hrvatske je u Odluci, broj: U-I-1707/2006 od 20. prosinca 2006. (Nar. nov., br. 2 od 4. siječnja 2007.) pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukinuo članak 114. stavke 6. i 8. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 198/03, 105/04 i 174/04). 
4 Kad je u Odluci i Rješenju upućivao na prvu navedenu skupinu zaposlenika, Ustavni sud koristio se kraticom: nastavnici/65, a u odnosu na drugu skupinu zaposlenika kraticom: znanstvenici/65. U odnosu na obje skupine zaposlenika u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, Ustavni sud koristio je kraticu: nastavnici-znanstvenici/65. Nadalje, kad je upućivao na posebnu skupinu redovitih profesora u trajnom zvanju zaposlenih na visokim učilištima i profesora u trajnom zvanju zaposlenih na visokim školama koji navršavaju 65 godina života, Ustavni sud koristio se kraticom: profesori/65 u trajnom zvanju, a u odnosu na posebnu skupinu znanstvenih savjetnika u znanstvenim organizacijama koji navršavaju 65 godina života, Ustavni sud koristio se kraticom: znanstveni savjetnici/65. Ako je riječ o znanstvenim savjetnicima u trajnom zvanju, Ustavni sud koristio se kraticom: znanstveni savjetnici/65 u trajnom zvanju. 
5 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju objavljen je u Narodnim novinama, broj 46 od 7. svibnja 2007. 
6 Ustav Republike Hrvatske, Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14- Odluka USRH. 
7 Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 94/00 i na www.usud.hr. 
8 Zakon o visokim učilištima, Nar. nov.,  br. 96/93, 34/94, 48/95, 29/96, 54/96, 14/00 i 67/00. 
9 Za redovite profesore na visokim učilištima i profesore na visokim školama koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, Ustavni sud naveo je da se primjenjuju kriteriji propisani posljednjom rečenicom članka 102. stavak 7. ZoZDiVO/03, koja glasi: “Pri tome će se posebno cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.” Ustavni sud nije našao nijedan objektivan i relevantan razlog zbog kojega se ti kriteriji ne bi trebali primjenjivati i na znanstvene savjetnike/65 u znanstvenim organizacijama koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, iako u članku 9. ZID-a ZoZDiVO/07 (koji je za njih mjerodavan) to nije izrijekom propisano. 
 10 Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona. 
11 Točka II. izreke rješenja glasi: “U odnosu na članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 139/13), Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj dužno je postupiti u skladu sa stajalištem izraženim u točki 25. obrazloženja ove odluke.”