Državni službenici i službenici upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji u državnim tijelima odnosno u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđene Ustavom, zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona odgovaraju za povrede službene dužnosti, na temelju posebnih zakona.Osim navedenoga, za povrede službene dužnosti odgovaraju i službenici (na državnoj i lokalnoj razini) koji obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove. Namještenici koji u državnim i lokalnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima, čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela i upravnih tijela lokalne samouprave, također odgovaraju za povrede radne dužnosti te se na njih odgovarajuće primjenjuju odredbe o odgovornosti državnih i lokalnih službenika za povrede službene dužnosti. 

Odgovornost za povrede službene dužnosti, koja u sebi uključuje i disciplinske sankcije za povrede, za državne službenike i namještenike uređena je Zakonom o državnim službenicima(u nastavku teksta: ZDS)^[1], koji je lex specialis, a mogu biti uređene i nekim drugim posebnim zakonima (primjerice, Zakonom o vanjskim poslovima^[2], Zakonom o policiji^[3] i dr.), a za službenike i namještenike zaposlene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (u nastavku teksta: ZSNLP(R)S)^[4]. Temeljna obveza službenika, koja proizlazi iz navedenih posebnih zakona, postupanje je na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona. U protivnom, svako neispunjavanje zakonom i propisom određenih dužnosti dovodi ih u situaciju da odgovaraju za povrede službene dužnosti.

Za počinjenu povredu službene dužnosti odgovaraju državni i lokalni službenici te namještenici. Povrede službene dužnosti možemo definirati kao postupanje službenika protivno propisanim dužnostima i obvezama, pravilima ponašanja i pravilima struke, za koje se u zakonom propisanom postupku od strane nadležnog tijela izriče odgovarajuća i zakonom propisana sankcija. 

Službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u svezi sa službom. 

Kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, ako djelo koje je predmet kaznenoga postupka, ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za povredu službene dužnosti ako je izvršeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

Sukladno članku 96. ZDS-a, sindikalni povjerenik ne može zbog obavljanja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge državne službenike i namještenike. Obavljanje sindikalne aktivnosti sindikalnog povjerenika ne smije utjecati na uredno obavljanje poslova na kojima radi i ne može biti razlog za nepoštovanje propisa ili neizvršavanje zakonitih naloga i uputa čelnika tijela ili nadređenog službenika.

Protiv sindikalnog povjerenika ne može se bez suglasnosti sindikata pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti, a ako se sindikat u roku osam dana ne izjasni o davanju suglasnosti, smatra se da je suglasan s pokretanjem postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika.

Međutim, ako sindikat uskrati suglasnost za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika, čelnik tijela može u roku 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda. Postupak pred upravnim sudom je hitan.

Status državnih namještenika u odnosu na odgovornost za povrede njihovih radnih dužnosti u prijašnjim razdobljima bio je drukčiji od statusa službenika, jer se na njih nisu primjenjivale odredbe ZDS-a o odgovornosti službenika sve do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima 7. svibnja 2011., kada je u Zakon dodan članak 139.a, kojim se propisala odgovornost namještenika za povrede radne dužnosti^[5].

Naime, do stupanja na snagu navedene izmjene ZDS-a, glede disciplinskih odgovornosti nisu se primjenjivale odredbe ZDS-a, već propisi o radnim odnosima te važeći kolektivni ugovori, osim ako odredbe zakona nisu propisivale drukčije (čl. 138. ZDS-a), pa stoga protiv namještenika nije bilo moguće pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti kao i za državne službenike. Sada se, nakon izmjene i dopune ZDS-a, članak 139.a propisuje da se na udaljenje s rada i odgovornost namještenika za povrede radne dužnosti odgovarajuće primjenjuju odredbe toga Zakona o udaljenju iz službe te odgovornosti državnih službenika za povrede službene dužnosti. 

Status lokalnih namještenika u odnosu na odgovornost za povrede njihovih radnih dužnosti reguliran je člankom 116. ZSNLP(R)S-a, kojim je propisano da se na prijam, prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajuće primjenjuju odredbe o pravima, obvezama i odgovornostima službenika, pa lokalni namještenici za povredu radne dužnosti, odgovaraju prema odredbama ZSNLP(R)S-a.

Međutim, bitno je naglasiti da s obzirom na specifičnost poslova koje obavljaju državni i lokalni namještenici (rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga tijela u kojem su zaposleni), na njih se ne mogu u potpunosti primijeniti zakonom propisane lake i teške povrede službene dužnosti, već se mogu samo odgovarajuće primijeniti, ovisno o konkretnom slučaju povrede radne dužnosti. 

Prema ZDS-u i prema ZSNLP(R)S-u, povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške. Za državne službenike teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom o unutarnjem redu (čl. 97. ZDS-a), dok se za lokalne službenike teže povrede propisuju zakonom, a lake povrede zakonom i pravilnikom o unutarnjem redu (čl. 44. ZSNLP(R)S-a).

Lake povrede službene dužnosti lakši su oblici povrede službene dužnosti odnosno povreda zakona i propisa donesenih na temelju zakona koji reguliraju prava i obveze i odgovornost službenika, pa ih možemo pri njihovu određivanju svrstati u kategoriju nepridržavanja pravila o radnom vremenu i odnosa službenika i namještenika prema radu. 

U odnosu na državne službenikei namještenike, uglavnom, te povrede nastaju kada službenik postupa protivno načelima ponašanja odnosno utvrđenih dužnosti, i to dužnosti prisutnosti na radnom mjestu (čl. 23. ZDS-a), kada postupa protivno pravilima ponašanja utvrđenih etičkim kodeksom (čl. 25. ZDS-a) ili kada ne postupa s dužnom pažnjom pri čuvanju spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije ili kada nesavjesno ili nemarno izvršava službene zadaće (npr. čl. 15., 20., 21. i 22. ZDS-a). Zakonodavac pod lake povrede službene dužnosti svrstava i druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela. Pod tim povredama podrazumijevaju se povrede koje su kao takve propisane posebnim zakonom i drugim propisima donesenim na temelju toga zakona, ovisno o posebnostima obavljanja službene dužnosti (npr. lake povrede koje počine policijski službenici u obavljanju policijske službe - neuredan izgled i nepropisno nošenje policijske odore^[6]).

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla

2. neopravdano zakašnjenje na posao preko sat vremena dnevno

3. učestalo prekoračenje vremena propisanog za odmor (stanku) ili korištenje prava na odmor (stanku) izvan propisanog vremena bez opravdanog razloga

4. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika

5. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije

6. neopravdan izostanak s posla jedan dan

7. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku 24 sata bez opravdanih razloga

8. ponašanje državnog službenika protivno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje ne nanosi štetu ugledu službe

9. neizvršenje ili neopravdano izvršenje službene zadaće bez opravdanog razloga

10. nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke

11. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela^[7].

U odnosu na lokalne službenike i namještenike lake povrede službene dužnosti propisane ZSNLP(R)S-om odnose se uglavnom na dužnosti prisutnosti na radnom mjestu u smislu zakašnjavanja na posao, napuštanja radnih prostorija, neopravdan izostanak s posla i sl. Međutim, mnogi čelnici jedinica lokalne samouprave svojim pravilnicima o unutarnjem redu i etičkim kodeksima propisali su niz drugih lakih povreda službenih dužnosti koje se odnose na različite oblike nedopuštenog ponašanja, a koja ne sadržavaju obilježja lake povrede propisane Zakonom niti obilježja teže povrede službene dužnosti. Tako je npr. gradonačelnik Grada Vinodolskog donio, 13. listopada 2010. Pravilnik o unutarnjem redu, koji u članku 16. propisuje da su lake povrede službene dužnosti, uz one navedene u članku  45. Zakona: 

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla

2. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili opravdanog razloga

3. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije

4. neopravdan izostanak s posla jedan dan

5. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na rad u roku 24 sata bez opravdanog razloga

6. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane pravilnikom o unutarnjem redu.

Teške povrede službene dužnosti posebno su teški oblici kršenja načela zakonitosti te pravila i načela struke, a utvrđuju se isključivo zakonom. Stoga su i posljedice počinjenja teže povrede službene dužnosti odnosno sankcije puno teže nego kod lakih povreda službene dužnosti. Zakonodavac pod teže povrede službene dužnosti, osim taksativno navedenih u ZDS-u i ZSNLP(R)S-u, svrstava i druge teške povrede službene dužnosti propisane posebnim zakonom, što znači da se drugim zakonima mogu propisati druge teške povrede službene dužnosti ovisno o djelokrugu tijela na koji se taj zakon primjenjuje. 

Zakonom o vanjskim poslovima, člankom 54. propisano je da se teške povrede službene dužnosti utvrđene propisima o državnim službenicima i namještenicima odnose i na državne službenike u službi vanjskih poslova i da su teške povrede službene dužnosti u službi vanjskih poslova i:

- iznošenje neistinitih tvrdnji kojima se narušava ugled Republike Hrvatske i službe vanjskih poslova

- obavljanje poslova nespojivih s dužnostima službenika u službi vanjskih poslova

- povreda propisa kojima se uređuje rad službe vanjskih poslova

- povreda odredaba članka 43. i 44. ovoga Zakona

- povreda odredaba o sigurnosti u obavljanju službe vanjskih poslova.

Zakonom o carinskoj službi^[9], člankom 102. propisano je da se teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatraju i

- obavljanje poslova nespojivih s dužnostima službenika Carinske uprave

- sprječavanje i onemogućavanje ovlaštenih carinskih službenika prilikom obavljanja službenih dužnosti

- zloporaba odore, oznaka i oružja pri obavljanju ili u svezi s obavljanjem poslova službe

- krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama

- odbijanje pisanog naloga za testiranje na alkohol ili odbijanje pisanog naloga za stručni pregled kojim se utvrđuje prisutnost u organizmu alkohola ili narkotičkog sredstva

- radnja koja ima obilježje prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave

- nepoštovanje odnosno kršenje pravila o unutarnjem redu carinske službe ili Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Carinske uprave, osim povreda navedenih u članku 101. ovoga Zakona

- nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe

- neovlašteno ili korištenje u neslužbene svrhe podatka i obavijesti koje Carinska uprava prikuplja radi provođenja zakonom i drugim propisima utvrđenih poslova iz svoje nadležnosti

- nepoduzimanje dužnih radnji u svezi s postupkom za utvrđivanje odgovornosti carinskog službenika te prikrivanje počinjenih povreda službene dužnosti

- nedolično ponašanje u službi ili izvan službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe

- javno iznošenje neistinitosti o službi, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe.

U odnosu na državne službenike i namještenike teške povrede službene dužnosti čine niz povreda odredaba ZDS-a koje se odnose na postupanje protivno propisanim dužnostima i izričitim zabranama^[10], kao što su zloporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi, odavanje službene tajne, obavljanje djelatnosti koje je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta (odredbe o sukobu interesa) nezakonit rad, odbijanje izvršavanja naloga ako za to ne postoje opravdani razlozi, neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad i sl. Generalna odredba pod koju se mogu podvesti sva kršenja načela zakonitosti i pravila struke, teška je povreda službene dužnosti - neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, kao i nezakonit rad.

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza

2. nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti

3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice

4. zloporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi

5. odbijanje izvršenja naloga, ako za to ne postoje opravdani razlozi

6. neovlaštena posluga ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u svezi s radom

7. odavanje službene ili druge tajne u svezi s obavljanjem državne službe

8. zloporaba obveze državnog službenika na prijavljivanje opravdane sumnje na korupciju

9. povreda prava na zaštitu anonimnosti državnog službenika koji prijavi opravdanu sumnju na korupciju

10. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje toga službenika

11. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela

12. uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi

13. ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe

14. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno

15. tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti počinjene u razdoblju od dvije godine

16. otuđenje te oštećenje ili uništenje imovine državnog tijela hotimično ili krajnjom nepažnjom

17. dolazak na posao pod utjecajem alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti ili dovođenje pod utjecaj alkohola, droga ili drugih sredstava ovisnosti za vrijeme radnog vremena ili odbijanje testiranja na alkohol ili droge

18. druge teške povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom.

U odnosu na lokalne službenike i namještenike teške povrede službene dužnosti propisane su i taksativno navedene u članku 46. ZSNLP(R)S-a. Kao i kod državnih službenika, odnose se na postupanje protivno propisanim dužnostima i izričitim zabranama propisanim ZSNLP(R)S-om. U broju i vrsti teških povreda službenih dužnosti skoro su izjednačeni s državnim službenicima. Naime, lokalni službenici terete se za 17 vrsta, dok se državni službenici terete za 18 vrsta teških povreda službene dužnosti. Neke od njih su identične, a neke različito kvalificirane, npr. kod lokalnih službenika teška povreda je nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu službe, a kod državnih službenika kao ponašanje suprotno Etičkom kodeksu koje nanosi štetu ugledu službe. U ovom slučaju otežano je utvrđenje počinjenja teške povrede službene dužnosti za lokalne službenike, jer sve jedinice lokalne odnosno područne samouprave nisu donijele svoje etičke kodekse niti imaju zakonom propisanu obvezu za njihovo donošenje^[11]. Međutim, unazad nekoliko godina ojačala je spoznaja o važnosti uspostavljanja etičkih standarda u obavljanju službe i na lokalnoj razini u smislu poticanja razvoja osobne odgovornosti, osjećaja časti lokalnih službenika i pravilnog obavljanja javne službe te su mnoge jedinice lokalne odnosno područne samouprave donijele etičke kodekse.

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službeničkih obveza

2. nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti

3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka ili nastupanje štetnih posljedica

4. zloporaba položaja

5. prekoračenje ovlasti u službi

6. odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi

7. neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova

8. uništenje, otuđenje ili činjenje dostupnim podatka, u svezi s obavljanjem službe, s utvrđenim stupnjem tajnosti u skladu s posebnim zakonom

9. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja pročelnika upravnog tijela odnosno općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana

10. onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki ili u ostvarivanju drugih zakonskih prava

11. nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu službe

12. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana uzastopno

13. uporaba nevjerodostojne isprave radi ostvarivanja prava u svezi sa službom

14. prouzročenje veće materijalne štete u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje

15. ograničavanje ili uskraćivanje prava utvrđenih ovim Zakonom službeniku koji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima prijavi sumnju na korupciju ili zlostavljanje toga službenika

16. ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za lake povrede službene dužnosti, u razdoblju od dvije godine

17. druge teške povrede službene dužnosti propisane posebnim zakonom.

[1] Zakon o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11 - Zakon o Registru zaposlenih u javnom sektoru, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13 i 1/15).
[2] Zakon o vanjskim poslovima (Nar. nov., br. 72/13 i 127/13).
[3] Zakon o policiji (Nar. nov., br. 43/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15).
[4]Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11).
[5]Odredbom čl. 63. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 49/11, koji je stupio na snagu 7. svibnja 2011.) iza čl. 139. dodan je čl. 139.a i naslov iznad njega.
[6] Vidi čl. 95. st. 1. toč. 6. Zakona o policiji (Nar. nov., br. 43/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15).
[7]Odredbom čl. 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 49/11, koji je stupio na snagu 7. svibnja 2011.), čl. 98. izmijenjen je.
[8] Vidi: http://www.sn.pgz.hr/default.asp?Link=odluke&id=20933.
[9] Zakon o carinskoj službi (Nar. nov., br. 68/13 i 30/14).
[10] U okviru poglavlja II. ZDS-a »Dužnosti državnih službenika«(čl. 15.-37.), i to npr.: • obavljanje dužnosti i obveza postupanja u skladu sa zakonima• zabrana zloporabe ovlasti• dužnost odbijanja ponuđenih darova• zabrana neopravdanog nagrađivanja drugih državnih službenika• dužnost pružanja informacija i obrazloženja o upravnim poslovima• dužnost pravovremenog i ekonomičnog izvršavanja poslova• dužnost čuvanja službene tajne i poštovanja privatnosti stranaka• dužnost stručnog postupanja• dužnost prisutnosti na radnom mjestu• uporaba povjerene imovine u svrhu obavljanja dužnosti, a ne za postizanje osobnog interesa ili druge nezakonite aktivnosti• osobno ponašanje državnih službenika na način da ne umanje svoj ugled i ugled državne službe• dužnost izvršavanja naloga• zabrana postupanja izvan ovlasti• sukob interesa (zabrane).
[11] Obveza donošenja Etičkog kodeksa jedino je propisana za državne službenike, i to Zakonom o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11 - Zakon o Registru zaposlenih u javnom sektoru, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13 i 1/15), dok za službenike u upravnim tijelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ta obveza ne postoji odnosno nije propisana niti jednim propisom.