U odnosu na utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje, stajalište je Ustavnog suda da zahtjevi načela pravičnog postupka uključuju način na koji se dokazi izvode i predlažu, te ocjene je li postupak u svojoj cjelini, uključujući i način na koji su dokazi predloženi i izvedeni, pravičan, u smislu članka 29. stavak 1. Ustava¹ i članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda².

Ustavni sud u svojim odlukama ističe da značenje prava na »dobro pravosuđe« i pošteno suđenje u demokratskom društvu nužno uključuje jednakost sredstava stranaka u postupku (»jednakost oružja«), tj. obvezu suda da svakoj strani u postupku dade mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu.

Ustavno pravo na pravično suđenje, stoga, jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.

U ustavnosudskim postupcima i u opsežnoj praksi Ustavni sud se susreće s različitim propustima i pogreškama nižestupanjskih sudova, koji, prema ocjeni Ustavnog suda, dovode do povrede ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. Ustava.

Slijedeći primjer izdvajamo zbog više propusta sudova u istom parničnom postupku, koji su rezultirali postupanjem i odlukama sudova, koje je Ustavni sud ocijenio kao povredu ustavnog prava na pravično suđenje. 

Odlukom Ustavnog suda, br. U-III-799/2007³, usvojena je ustavna tužba te je ukinuta presuda Županijskog suda i točke 2. i 3. prvostupanjske presude. Predmet je, u ukinutom dijelu, vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Osporena Odluka u konkretnom ustavnosudskom postupku je presuda Županijskog suda u S., br. Gž-970/2006 od 19. prosinca 2006., kojom je odbijena žalba podnositeljice D.J. iz S. i potvrđena presuda Općinskog suda u S., br. P-178/05-46 od 15. prosinca 2005.

Prvostupanjskom presudom (t. 1.) utvrđeno je da je podnositeljica (tužiteljica i protutužena u postupku) vlasnica kuće u S., što je tužena i protutužiteljica, S. Z. »Ž. S.« dužna je priznati i podnositeljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos, što će u protivnom zamijeniti ta presuda. Točkom 2. izreke podnositeljici je naloženo isplatiti (tuženoj i protutužiteljici) iznos od 82.039,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki 3. izreke utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Općinskog suda u S. usvojena je protutužba tužene-protutužiteljice, budući da je sud ocijenio da, iz iskaza saslušanih osoba i ostalih izvedenih dokaza, slijedi nedvojben zaključak da su sporna ulaganja, koja je izvršio umješač V. V., bila nužna, a postupanje umješača da ima pravnu prirodu nepravog poslovodstva bez naloga, u skladu s člankom 227. Zakona o obveznim odnosima. Visinu tih ulaganja podnositeljica je dužna nadoknaditi tuženici i protutužiteljici, jer članak 6. Ugovora o privremenom korištenju nedovršenog stambenog objekta od 16. kolovoza 1993. obvezuje tuženicu i protutužiteljicu. Sud je utvrdio neospornim činjenice da su ulaganja koje je izvršio umješač izvršena i da su bila nužna, a što slijedi i iz iskaza same podnositeljice. Neosnovanim je sud ocijenio prigovor podnositeljice glede visine tih ulaganja jer je njihova visina dokazana procjenom građevinskog vještaka, a stranke nisu predlagale niti ponudile bilo kakve dokaze koji bi opovrgavali ili opovrgli tu procjenu. To, prema utvrđenju suda, nije učinila ni podnositeljica, te ona nije ničim, osim nedokumentiranim tvrdnjama, dovodila u sumnju navedenu procjenu, odnosno visinu ulaganja, a visina tih ulaganja i njihov opseg ne mogu biti utvrđeni uvidom u odgovarajuću dokumentaciju jer takve dokumentacije nema. Sud je ocijenio da je za konkretan spor potpuno nebitno jesu li ulaganja koja je izvršio umješač načinjena u skladu ili nisu u skladu s građevinskim projektom. Prvostupanjski je sud posebno istaknuo da sud može izvoditi jedino one dokaze koje stranke predlože, a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Županijski sud je potvrdio utvrđenje prvostupanjskog suda, u smislu da je umješač, kao prognanik iz P., uložio sredstva u predmetnu kuću na temelju ugovora o privremenom korištenju nedovršenog stambenog objekta, a kojega su 16. kolovoza 1993. sklopili umješač i tuženica, u skladu s tada važećim propisima, da je sačinjen zapisnik dana 12. kolovoza 1993. o stupnju izgrađenosti spornog stambenog objekta, te da je prema provedenom građevinskom vještačenju, prema sudskom vještaku, ta vrijednost ulaganja upravo iznos koji je prema pobijanom dijelu podnositeljica dužna isplatiti tuženici, a što predstavlja nužne i korisne troškove, potrebne da bi se nedovršeni stambeni objekt osposobio za stanovanje.

Županijski je sud ocijenio da je tuženica upisana kao vlasnica spornog objekta u zemljišnim knjigama, da je ulaganjem u nedovršeni objekt došlo do povećanja vrijednosti objekta, te da je prijelazom nekretnine u vlasništvo podnositeljice, u tako povećanoj vrijednosti, došlo do stjecanja bez osnove na strani tužiteljice, u smislu članka 210. Zakona o obveznim odnosima.

U Odluci Ustavni sud navodi članke 82. i 83. stavak 1. i 5. Zakona o parničnom postupku⁴, koji glase:

U konkretnom predmetu parnični postupak započeo je 30. listopada 2000. tužbom podnositeljice protiv tužene. Rješenjem od 26. lipnja 2002. prvostupanjski je sud prihvatio sudjelovanje V. V. kao umješača na strani tužene-protutužiteljice, a koji je 16. kolovoza 1998. s njom sklopio Ugovor o privremenom korištenju nedovršenog stambenog objekta.

Podnositeljica je tijekom parničnog postupka u više navrata isticala prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužene-protutužiteljice koji je potom ponovila i u ustavnoj tužbi, te je smatrala da je za podnošenje protutužbe ovlašten umješač V. V., koji je jedini obavljao ulaganja u spornu kuću.

Ustavni je sud u ovom ustavnosudskom postupku utvrdio opravdanost prigovora podnositeljice u svezi s promašenom aktivnom legitimacijom tužene-protutužiteljice jer je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da ona nije ulagala u spornu kuću, slijedom čega niti ne može imati pravo na naknadu uloženog. Tijekom postupka, sukladno odredbama ZPP-a, prvostupanjski sud, prema ocjeni Ustavnog suda, nije otklonio nedostatke glede stranačke sposobnosti (aktivne legitimacije) tužene-protutužiteljice, te, stoga, dok se ne utvrdi tko je ovlašten poduzimati radnje u postupku, nije mogla biti donesena prvostupanjska presuda.

Budući da Ustavni sud u ustavnosudskom postupku ima pred sobom cijeli spis predmeta, tako je uvidom u žalbu podnositeljice podnesenu protiv prvostupanjske presude utvrdio da je podnositeljica isticala više žalbenih razloga, među kojima i prigovor zastare, a što je ponovila i u ustavnoj tužbi. Uvidom u drugostupanjsku presudu Ustavni je sud ocijenio da podnositeljici na neke od žalbenih prigovora nije odgovoreno. 

Ustavni sud je u obrazloženju odluke naveo da će tijekom ponovnog postupka sudovi utvrditi je li, u konkretnom slučaju, došlo do cesije potraživanja umješača u korist tužene-protutužiteljice.

Ocjena je Ustavnog suda danavedeni propusti prvostupanjskog i Županijskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, imaju za posljedicu da postupak koji je prethodio ustavnosudskom ne ispunjava zahtjeve pravičnog suđenja. Stoga je Ustavni sud utvrdio da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo podnositeljice na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavak 1. Ustava.

 
1 Ustav (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10). 
2 Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10). 
3 Odluka, br. U-III-799/2007 od 12. rujna 2012. 
4 Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst).