30.04.2020.

Postojeće mogućnosti digitalizacije građanskog pravosuđenja - adekvatan odgovor u vrijeme krize?

U proteklim godinama sudska i izvršna vlast učinile su mnogo u izmjeni stanja nabolje kako glede upravljanja predmetima, tako i glede organizacije sudova. Napore i rezultate tih napora valja cijeniti. Trenutačni problem, a možebitno i dugoročni, organizacije rada sudova u vrijeme krize, ponajprije njegove digitalne komponente, postaje pitanje od prvorazredne pravne i pravno-političke važnosti. Vrijeme u kojem jesmo, a pogotovo ono koje nadolazi, pitanja i probleme u tom smjeru sve će više potencirati. Predmet ovog članka su postojeće mogućnosti digitalizacije pravosuđa, i to tako da kritički razmatramo relevantna pitanja pravne zaštite. U tom smislu, doc. dr. sc. Jakob Nakić i doc. dr. sc. Dejan Bodul analiziraju treba li krenuti i daljnjim smjerom moguće zakonodavne intervencije, koji bi, s obzirom na relevantno europsko i usporedno pravo, potencijalno mogao poboljšati normativno uređenje pravne zaštite.

1. OKVIR ZA RASPRAVU
Godine 1963. u glasilu Američke odvjetničke komore objavljen je članak »Što sve mogu računala: Analiza i predviđanje pravosudnih odluka«,[1] u kojem autor tvrdi da će se u budućnosti odluke pravosudnih tijela, digitalnom analizom pravnih propisa i činjenica svakog predmeta, na temelju znanstvenih metoda, moći ne samo analizirati, već i predvidjeti s velikim postotkom vjerojatnosti. U članku »Predviđanje odluka ECHR-a: Perspektiva obrade prirodnih jezika«[2] grupa autora tvrdi da se, posredstvom digitalne obrade jezika binarnom klasifikacijom, ishod odluka ECHR-a može predvidjeti s vjerojatnošću od 79 % te da je to odraz teorije tzv. »pravnog realizma«. U RH razvijanje komponente e-pravosuđa, bilo kroz doprinos razvoju sudske uprave, odnosno kao bitan element samog građanskoga, parničnoga ili izvanparničnoga, postupka, predstavlja postupak koji je u odmakloj fazi, ali koji je još uvijek postupak in statu nascendi.

2. ODABRANA PITANJA DIGITALIZACIJE PARNIČNOG POSTUPKA
Uvažavajući važnost informacijskih tehnologija, hrvatski je zakonodavac još Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013.[3] (te u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama iz 2013.[4]) predvidio mogućnost dostave elektroničkim putem te mogućnost podnošenja i podneska (pa tako i tužbe) u elektroničkom obliku (čl. 492.a ZPP/13),[5] ali tada samo za trgovačke sporove. Posebnim pravilnikom trebalo je propisati detaljan način funkcioniranja te vrste komunikacije, što je i učinjeno Pravilnikom o elektroničkoj komunikaciji u postupcima pred trgovačkim sudovima[6], čime su stvoreni preduvjeti za primjenu tih odredaba ZPP-a na trgovačkim sudovima. Tomu treba pridodati i mogućnost tonskog snimanja rasprava[7] i korištenje videokonferencijom u svim njezinim varijantama (video-rasprava, video-saslušanje, tele-uviđaj)[8] kao nove procesne instrumente te općenito korištenje dokaza u elektroničkom obliku.[9] [10] Ipak, kada govorimo o parničnom postupku, u kontekstu e-pravosuđa, doktrina ukazuje da se pod navedenim podrazumijeva i šira varijanta digitalizacije cijelog postupka.[11] Za sada u RH, za razliku od nekih europskih zemalja, nema primjera digitalizacije cijelog postupka od podnošenja tužbe/prijedloga do donošenja sudske odluke, odnosno iskustva pokazuju da se skromnim koracima pristupalo normativnim promjenama koje bi propisivale različite aspekte digitalizacije parničnog postupka. Novela ZPP-a iz 2019.[12] čini daljnji skroman iskorak uređujući dostavu u skladu s novim mogućnostima i obvezama elektroničke komunikacije (čl. 106.a ZPP-a).[13] U kontekstu predmeta članka pozornost treba posvetiti i novom modelu revizije. U članku 382. ZPP-a propisana je revizija po dopuštenju,[14] sasvim novi oblik revizije koji hrvatski pravni poredak u trgovačkim i građanskim stvarima do sada nije poznavao. Bit revizije po dopuštenju sastoji se u tome da stranke u sporu mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud RH (u nastavku teksta: VSRH) dopustio njezino podnošenje (čl. 382. ZPP-a). Ipak, potencijalni problem tog novog modela revizije je činjenica da revidenti nisu u mogućnosti, lako i brzo, doći do saznanja o odlukama svih razina sudovanja. Iz ZID ZPP/19 proizlazi da revident mora imati saznanja o svim odlukama (svih) sudova RH iz kojih proizlazi nejedinstvenost u primjeni prava. To pretpostavlja da bi strankama na upotrebi trebale biti javne, dostupne i pregledne baze podataka sudske prakse, no takvih baza podataka u ovom trenutku u RH nema, a postojeće su manjkave i nepotpune.

3. ODABRANA PITANJA DIGITALIZACIJE      ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG POSTUPKA
Kao i za parnični postupak, treba istaknuti da je do vremena pisanja ovog članka postojalo skromno praktično iskustvo pa nismo bili u mogućnosti predmetne novine analizirati iz njihove praktične perspektive. Reforma zemljišne knjige i katastra zemljišta započela je donošenjem Zakona o zemljišnim knjigama (u nastavku teksta: ZZK/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. te su time stvorene pretpostavke za vođenje podataka o nekretnini u elektroničkom obliku. Novi ZZK objavljen je u Narodnim novinama, broj 63/19 (u nastavku teksta: ZZK), a stupio je na snagu 6. srpnja 2019. On uvodi daljnja nova pravila za potpuno elektroničko postupanje u zemljišnoj knjizi.

Glede teme bitno je spomenuti da je zemljišna knjiga definirana kao javna, u koju svatko može zahtijevati uvid te je elektronički dostupna. Elektronički dostupna zemljišna knjiga propisana je u okviru usklađenja odredaba ZZK-a s odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.[15] Još u ZZK/96 zemljišna knjiga bila je definirana kao zemljišna knjiga vođena elektroničkim putem, dok ZZK još propisuje i pojam zajedničkog informacijskog sustava (ZIS) i Baze zemljišnih podataka (BZP), uz jasno razdvajanje nadležnosti suda i tijela nadležnog za katastar u BZP-u. Iako u nekim sudovima još niti danas nije završio postupak prijepisa i verifikacije uložaka, ZZK propisuje obvezu prijenosa u elektronički oblik i pohranu u zajednički informacijski sustav (ZIS) (čl. 14. st. 1. ZZK-a). Postupak skeniranja ručno vođene zemljišne knjige je započeo, a isprave iz ručno vođene zbirke isprava se na zahtjev, radi njihova daljnjeg korištenja, prenose u elektronički oblik i pohranjuju u elektroničku zbirku isprava.

Za isprave prenesene u elektronički oblik koje bi trebale poslužiti kao temelj za dopuštenje upisa, ovlašteni korisnici informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda jamče da su istovjetne s onima u papirnatom obliku, dok će ministar nadležan za poslove pravosuđa donijeti odluku o tome kada će pojedini sud početi voditi isključivo elektroničku zbirku isprava (čl. 30. ZZK-a). Obveza podnošenja prijedloga elektroničkim putem posebno je propisana za nadležno državno odvjetništvo kao ovlaštenog korisnika informacijskog sustava (čl. 105. st. 6. ZZK-a). Čim se ostvare tehnički uvjeti, otprema pošte obavljat će se elektronički, odnosno e-otpremom za sve osobe kojima će takva dostava programski biti moguća.

Dostava elektroničkim putem posebno je propisana za pravne osobe (čl. 139. st. 4. ZZK-a), kao i za sve slučajeve kada je prijedlog podnesen elektroničkim putem (čl. 137. st. 7. ZZK-a). Dakle, oglasna ploča suda vodi se isključivo elektronički (čl. 137. st. 8. ZZK-a), dok će se samo jedna vrsta rješenja otpremati isključivo pisanim putem (čl. 77.-82. ZZK-a).

Spuštajući se na praktičnu i empirijsku razinu vidimo da sve navedene izmjene i dopune zakona zasigurno pridonose reformi zemljišne knjige, ali pritom treba imati na umu da zemljišna knjige, bez obzira na to vode li se kao ručno vođena zemljišna knjiga ili u elektroničkom obliku, neće u cijelosti ispuniti svoju ulogu u pravnom prometu nekretnina ako se ne ubrza postupak usklađenja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja i unos usklađenih podataka u BZP.[16] Ipak, razvojni proces današnje zemljišne knjige zasigurno još nije završen, a to ne isključuje zemljišni registar koji se temelji na blockchainu. Štoviše, Europski parlament 2018. izdao je rezolucije kojima se priznaju distribuirane tehnologije (DLT) i blockchain (kao jedna od DLT tehnologija).

4. ODABRANA PITANJA DIGITALIZACIJE OVRŠNOG POSTUPKA
Od stupanja na snagu prvog Ovršnog zakona iz 1996., uređenje ovršnog sustava doživjelo je oko 25 izmjena. Zbog uočenih teškoća u primjeni postojećeg, zakonodavac je u proceduru uputio novi Ovršni zakon, koji za cilj ima i digitalizaciju dijela ovršnog postupka.[17] Primjerice, s ciljem pojednostavnjenja i moderniziranja ovršnog postupka uvodi se elektronička komunikacija, pa će javni bilježnik dostaviti sudu elektroničkim putem nacrt odluke u strojno čitljivom obliku. Uz navedeno uvode se elektronički obrasci kako bi ovršni postupak bio jasniji i brojne druge novosti. Cilj je ubrzati postupak vraćanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave pod nadzor suda, uz digitalizaciju postupka i elektroničko podnošenje prijedloga za ovrhu, odnosno e-komunikaciju. Slovenska iskustva pokazuju da je takav digitaliziran sustav moguće oblikovati i uz zadržavanje formalnog okvira nadležnosti u sudskom postupku. Mišljenja smo da bi, prema uzoru na Sloveniju, digitalizacija polučila traženi učinak, potrebna je provedba sveobuhvatne digitalizacije koja bi bila napravljena tako da se digitalizira svaka faza postupka.[18]

Nadalje, Ovršni zakon (u nastavku teksta: OZ) iz 2012., zajedno sa Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima[19] čini zakonodavni okvir za provedbu izvansudske ovrhe, koju u najvećoj mjeri provodi Fina. Pritom je bitno spomenuti da Fina obavlja poslove prodaje nekretnina i pokretnina elektroničkom javnom dražbom u ovršnom i stečajnom postupku te postupku osiguranja na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 93/14), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2015. te Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 71/15), koji je stupio na snagu 1. rujna 2015. Slijedom navedenog, Fina je razvila sustav elektroničke javne dražbe reguliran, isključivo, u skladu s odredbama OZ-a te pripadajućih podzakonskih akata. Važniji je Pravilnik o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku,[20] koji je za sada u praksi ostavio niz neodgovorenih pitanja. S obzirom na to da su u provedbi elektroničke javne dražbe nekretnina uočene teškoće, spomenutim prijedlogom OZ-a pokušava se poboljšati te olakšati postupak prodaje nekretnina.

5. ODABRANA PITANJA DIGITALIZACIJE STEČAJNOG POSTUPKA
Stečajni postupak, po svojoj je prirodi ograničavajući, krut i/ili teško provediv. Pitanje je svrhovitosti i potrebe unaprjeđenja stečajnih rješenja, u kontekstu osuvremenjivanja de lege lata rješenja, iznimno aktualno. U navedenom segmentu korištenje digitalnih tehnologija u provedbi stečajnog postupka načelno pridonosi njegovoj učinkovitosti i transparentnosti, paralelno olakšavajući subjektima pristup pravosuđu. Prijašnji Stečajni zakon[21] pravila dostave sudskih pismena određuje člankom 8. tako da su se u tijeku stečajnog postupka sva pismena upućena širem krugu osoba dostavljala stavljanjem pismena na posebnu oglasnu ploču suda, a sudska pismena koja je trebalo javno objaviti, objavljivala su se u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda u cijelosti ili izvatku. Rješenja SZ-a iz 2015.[22] teže legitimnom cilju osiguranja da stečajni postupak bude brz, efikasan i učinkovit.

Razlog odustajanja od prijašnjeg modela dostave leži u činjenici da takva vrsta postupaka može uključiti velik broj vjerovnika pa bi dostava kako je određena starim stečajnim pravilima povećavala troškove samog postupka i, posljedično, otežavala sam tijek postupka. Stoga SZ iz 2015. izričito ističe da se sva sudska pismena dostavljaju objavom pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, a dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova (čl. 12. st. 1. SZ-a). Dakle, u našem slučaju, objava pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova smatra se dokazom da je dostava obavljena svim sudionicama pa i onima za koje je propisana posebna dostava (čl. 12. st. 2. SZ-a).[23] Takvo se rješenje o dostavi pismena u korporativnom stečaju može problematizirati jer postupci kojima se može pristupiti isključivo »elektroničkim sredstvima« nekim osobama potencijalno mogu onemogućiti »pravičnu mogućnost« sudjelovanja na ročištima (vidi odluku ECHR-a, predmet Zavodnik protiv Slovenije).[24]

Bitno je naglasiti da objave na e-oglasnoj ploči određuje sud, dok tehnička mogućnost pretrage nije u ingerenciji sudova. Ministarstvo pravosuđa ima upravljačku i nadzornu funkciju e-oglasne ploče, dok sudovi isključivo postavljaju odluke na e-oglasnoj ploči.

Problem se javio jer se dostava između Fine i suda obavlja elektroničkim putem (čl. 12. st. 5. SZ-a), što je otežano jer ova zakonska odredba za sada nije implementirana u tehničkom smislu. Trgovački sudovi nemaju vezu koja omogućava dostavu rješenja i podnesaka između Fine i suda, čime se dovodi u pitanje provedba cijelog predstečajnog postupka. To se svakako reflektira i u nemogućnosti suda da kontrolira rad Fine, što je njegova zakonska obveza (čl. 22. st. 1. toč. 3. SZ-a).

Potencijalni problem, prema našem mišljenju, također se javlja i u postupku stečaja potrošača, koji je definiran lex specialis stečajnim propisom, Zakonom o stečaju potrošača,[25] koji također određuje dostavu putem e-oglasne ploče. Jednostavni postupak stečaja potrošača implementiran je u pravni sustav RH izmjenama ZSP-a 2018. i zanimljivo je da je cijeli predmet u elektroničkom obliku.[26] Nadalje, uz prodaju u ovršnom postupku, a nakon stupanja na snagu SZ-a 2015., elektronička javna dražba putem Fine primjenjuje se kao način prodaje i u stečajnim postupcima sukladno odluci nadležnog suda. Tijek postupka provedbe prodaje u stečajnom postupku koji se provodi u Fini, stranke, sudionici u postupku i zainteresirana javnost mogu pratiti putem aplikacije Javna objava. Podaci o nekretninama i pokretninama koje se prodaju u stečajnom postupku, a koji su Fini dostavljeni od nadležnih tijela, dostupni su u aplikaciji Očevidnik nekretnina i pokretnina koje se prodaju u ovršnom i stečajnom postupku. Također, od 1. rujna 2015. uvedeno je pravilo da se izbor stečajnoga upravitelja u stečajnom postupku obavlja metodom slučajnog odabira s liste A stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda kroz sustav e-Spisa.[27] Navedeno je napravljeno radi jačanja transparentnosti stečajnih postupaka. Ministar pravosuđa donio je Pravilnik o pretpostavkama i načinu izbora stečajnoga upravitelja metodom slučajnoga odabira[28] u kojem je određeno da je automatski nasumičan izbor, izbor obnašatelja dužnosti na temelju definirane težine pojedine vrste postupka, utvrđene šifrarnikom vrste stečajnog postupka u sustavu e-Spis i ukupne težine svih postupaka u kojima je obnašatelj dužnosti imenovan. Ipak, doktrina i judikatura ne može dokučiti u čemu je točno problem, osim da problema u sustavu ima.[29]

Novost je i pravilo o obveznom korištenju u predstečajnom i stečajnom postupku propisanih obrazaca, koji će biti dostupni i na portalu e-oglasna ploča sudova. Na taj način, osim instruktivne uloge, formulari bi trebali pridonijeti većoj učinkovitosti sudova u rješavanju velikog broja stečajnih predmeta. Ako podnesak nije podnesen na propisanom obrascu, sud će ga odbaciti kao nedopušten (čl. 13. st. 4. SZ-a). Tendencija je da je riječ o jednostavnim radnjama koje ne traže angažiranje opunomoćenika, ali prema saznanju autora praksa nije još pokazala takve učinke. Obrasci koje popunjavaju stranke i predaju u prijamnim pisarnicama suda, nisu omogućili učinkovitost u postupanju. Primjerice, doktrina naznačuje da sud ne dobiva podnesak u e-obliku pa nije u mogućnosti prenijeti sadržaj u formu odluke bez ponovnog prepisivanja, što je izrazit gubitak vremena. OIB uz naziv i adresu postaje nužan dio podataka za podnošenje valjanog prijedloga, a kako suci nemaju uvid u OIB, nisu u mogućnost provjeriti zaprimljeni prijedlog.

6. UMJESTO ZAKLJUČKA
Bez obzira na usvojene pozitivne propise, koji se u cjelini mogu ocijeniti kao korak naprijed, i dalje ostaju nepokrivena mnoga pitanja, kao što su provjera identiteta, povjerljivost i integritet svih transakcija. To je više stvar izbora odgovarajuće tehnološke podloge negoli adekvatne zakonske regulative. Takva situacija zahtijeva prilagođavanje novim informacijskim i tehnološkim trendovima (primjerice, Blockchain tehnologija), kao i stvaranje zakonske osnove za kreiranje dugoročnog plana razvoja tog područja. U svakom slučaju, u posljednjih desetak godina urađeno je iznimno puno na poboljšanju regulacijskog okvira u području digitalizacije pravosuđa. Daljnja strategija razvoja nacionalnog modela e-pravosuđa zasniva se na projekciji ciljeva i ulozi informacijskog sektora u pravosuđu, uzimajući u obzir postojeće objektivne okolnosti i činjenicu da je država RH članica EU te da samim time ima i određene obveze. Daljnji razvoj digitalne tehnologije u potpunosti ovisi o stupnju razvoja informacijske pismenosti pojedinca, koja je za sada na nezadovoljavajućoj razini, što se odnosi i na pravosudne djelatnike. Stoga je potrebno primijeniti logiku na tom području i koncept budućeg razvoja digitalne tehnologije svesti na praktičnu i empirijsku razinu pravosuđa. Ne bilo prvi put da zakonodavac nije predvidio učinke i posljedice koje će zakonske izmjene proizvesti te zbog toga nije niti pripremio (pravosudni) sustav da ih spremno dočeka, što je rezultiralo činjenicom da se usvojenim propisima u domeni normativnog parničnog zakonodavstva formalno ne mogu uputiti bitnije primjedbe, već je odsutnost strategije uzrok da oko reforme (kroz primjenu zakona) nije bilo moguće djelovati.

Europskim e-pravosuđem trebalo bi posebice:

- podržati pristup »digitalizacija kao standard«, osobito na sljedeće načine:

  • zalažući se za osiguravanje građanima i poduzećima mogućnosti digitalne interakcije s tijelima, i
  • uključujući pristup »digitalizacija kao standard« u nacionalno zakonodavstvo i zakonodavstvo EU, kako bi se osigurale relevantne pravne odredbe i tako jamčila pravna sigurnost i neometane interakcije u nacionalnom i prekograničnom kontekstu;

- raditi u skladu s načelom »samo jednom«, tj. izbjegavajući suvišne postupke, i u skladu s pravilima o zaštiti podataka, ponovno upotrebljavajući informacije već unesene u sustav za kasnije postupke, ako nisu zastarjele;

- usmjeriti se na korisnika, tj. posjedovati aplikacije, internetske stranice, alate i sustave koji su dizajnirani kako bi bili jednostavni za korištenje i podupirali korisnika.

Sve to može se, odnosno moralo bi se, doslovno preslikati i za e-pravosuđe RH.

 

*  Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet.
[1] Lawlore, Reed C., »What computers can do: Analysis and prediction of judicial decisions«, American Bar Assosiation Journal, vol. 49, 1963., no. 4, str. 337-344.
[2]    Aletras, N., Tsarapatsanis, D., Daniel Preoţiuc-Pietro, D., Lampos, V., Predicting judicial decisions of the European Court of Human Rights: a Natural Language Processing perspective, Aletras et al., 2016.
[3]    Nar. nov., br. 25/13 - u nastavku teksta: ZPP/13.
[4]    Nar. nov., br. 55/13 i 60/13.
[5]    Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku teksta: ZPP.
[6]    Nar. nov., br. 12/18.
[7]    Prema ZPP-u, nakon ZIDZPP-a iz 2011., postoji mogućnost tonskog snimanja ročišta. Ta mogućnost u sudskoj praksi nije zaživjela iako je bila pompozno najavljena.
[8]    Prema članku 115. st. 3. i 4. ZPP-a, sud može odrediti da se ročište održi na daljinu, uz korištenje odgovarajućim audiovizualnim uređajima ili da se tako izvede pojedini dokaz.
[9]    ZPP ne daje definiciju dokaza, odnosno dokaznog sredstva, ali je jasno da ona to mogu biti jer se putem njih može u postupku utvrđivati istinitost tvrdnje koja je neposredni predmet dokazivanja.
[10]  U trenutku pisanja ovoga članka ministar pravosuđa, na temelju obveza iz ZPP-a, donio je sljedeće podzakonske akte: Pravilnik o elektroničkoj komunikaciji (Nar. nov., br. 5/20), Pravilnik o načinu podnošenja zahtjeva za izdavanje europskog platnog naloga i prigovora protiv europskog platnog naloga (Nar. nov., br. 124/13), Pravilnik o načinu zaprimanja izjave o adresi radi dostave u sudskim postupcima (Nar. nov., br. 55/09), Pravilnik o postupku naplate i visini naknade prijepisa tonske snimke ročišta (Nar. nov., br. 15/20), Odluku o obveznim sudionicima elektroničke komunikacije pred trgovačkim sudovima, KLASA: 011-01/07-01/72, od 15. veljače 2018., Odluku o ispunjavanju tehničkih uvjeta za elektroničku komunikaciju na svim trgovačkim sudovima, KLASA: 011-01/07-01/72, od 10. listopada 2018., Odluku o dopuni Odluke o obveznim sudionicima elektroničke komunikacije pred trgovačkim sudovima, KLASA: 011-01/17-01/72, od 14. ožujka 2019.
[11]  Aras Kramar, S., Rasprava o procesnoj (re)formi: načelo usmenosti vs. načelo pismenosti, Zbornik Pravnog fakulteta u Zgrebu, vol. 68, 2018., no. (5-6), str. 795. et seq.
[12]  Nar. nov., br. 70/19 - u nastavku teksta: ZID ZPP/19.
[13]  Državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici te pravne osobe uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku, elektronička komunikacija za te je osobe obvezna jer, u slučaju da takva osoba podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud će podnositelju naložiti da u roku osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku. Ako podnositelj ipak ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen. Vidi i Katić, D., Elektronička komunikacija u parničnom postupku, Informator, br. 6597/2019.
[14]  Članci 67.-86. ZID ZPP/19 došlo je do potpunog redefiniranja instituta revizije, koju sada, kao što je bilo prema odredbama dosadašnjeg članka 382. st. 1. ZPP-a, više nije moguće podnijeti u zavisnosti od vrijednosnog kriterija, odnosno vrijednosti predmeta spora. Revizija je iz temelja promijenila svoj karakter i sada je njezina dopustivost vezana isključivo uz javnopravni interes i ostvarivanje ustavne uloge VSRH-a. Ipak, tzv. redovna revizija je, sada kao iznimka, ostala i sada je njezina dopustivost vezana uz vrstu spora u kojem se podnosi.
[15]  Nar. nov., br. 42/18.
[16]  Podrobnije, Matuško Antonić, Lj., Prikaz novog Zakona o zemljišnim knjigama, Pravo i porezi, br. 7/8, 2019., str. 12-18.
[17]  Vlada RH, Ministarstvo pravosuđa, Konačni prijedlog Ovršnog zakona.
[18]  Na određenu digitalizaciju »prisiljava« nas i naše članstvo u EU, primjerice Pravilnik o načinu podnošenja zahtjeva za izdavanje europskog platnog naloga i prigovora protiv europskog platnog naloga (Nar. nov., br. 124/13).
[19]  Nar. nov., br. 68/18, 46/20 i 47/20.
[20]  Nar. nov., br. 156/14 i 1/19.
[21]  Nar. nov., br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 - u nastavku teksta: stari SZ.
[22]  Nar. nov., br. 71/15 i 104/17 - u nastavku teksta: SZ.
[23]  Dakle, sada će vjerovnici morati za sve odluke pratiti objave na e-oglasnoj ploči kako ne bi propustili rokove za prijavu odnosno za žalbu.
[24]  Zavodnik protiv Slovenije, br. 53723/13. iz 2015.
[25]  Nar. nov., br. 100/15 i 67/18 - u nastavku teksta: ZSP.
[26]  Odluka o primjeni e-komunikacije u jednostavnom postupku stečaja potrošača i Odluka o spisu predmeta u elektroničkom obliku. Obje odluke objavljene su na mrežnoj stranici Ministarstva pravosuđa.
[27]  Identičan način odabira postoji i za dodjelu sudskih predmeta u rad sucima sukladno Pravilniku o radu u sustavu e-Spis (Nar. nov., br. 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17 i 119/18).
[28]  Nar. nov., br. 106/15.
[29]  Čuveljak, J., Moguće zlouporabe pravila o stečaju od strane dužnika, vjerovnika i trećih osoba, Izazovi novog stečajnog zakona - uklanjanje nedostatka ili novi propusti?, Zagreb, Mate, 2015., str. 47-56.