U Sjedinjenim Američkim Državama porezi se ubiru na više razina javne vlasti. Osim federalne porezne vlasti, svaka od pedeset američkih država ima samostalno pravo oporezivanja. Svakoj državi, odnosno gradu, dano je pravo samostalnog ubiranja vlastitih poreza i osmišljavanje njihovih pravila. Na nižim razinama vlasti, po svojoj izdašnosti, najznačajniji je porez na imovinu. Prednost toga poreza u odnosu na ostale poreze jest stabilnost prihoda, dok ostali porezi, ovisno o gospodarskim kretanjima, mogu dovesti do nedovoljnog punjenja javnog proračuna. Porez na imovinu uvijek osigurava željene prihode za lokalne razine porezne vlasti, jer je lako utvrditi predmet oporezivanja, odgovarajuću korist od javnih usluga i pripadajuću visinu poreznog tereta. Većina saveznih država, u pravilu, ne ubiru porez na imovinu na saveznoj razini.¹ Porez na imovinu tiče se svake fizičke i pravne osobe, i to izravno, plaćajući porez, odnosno posredno, koristeći javne usluge koje se financiraju iz sredstava poreza na imovinu. Plaćaju ga, prije svega, vlasnici nekretnina (kuća, zemljišta, komercijalnih i industrijskih građevina), ali posredno i osobe koje nemaju nekretnine, već ih iznajmljuju, odnosno uzimaju u zakup, plaćajući najamninu (zakupninu) u koju je vlasnik nekretnine ukalkulirao i visinu poreza na imovinu. 

2. Porezi na imovinu u državi New York (New York State)
Porezi na imovinu koji se ubiru na lokalnim razinama predstavljaju glavni izvor prihoda lokalnih vlasti i školskih distrikta u državi New York. Država New York (New York State) podijeljena je u četiri regije: New York City; Long Island; Westchester, Putnam i Rockland; i svi ostali okruzi grupirani kao Upstate. Godine 2012., prihodi od poreza na imovinu donijeli su 28,6 bilijuna $ prihoda lokalnim tijelima, školskim distriktima, vatrogasnim distriktima i ostalim lokalnim tijelima na području države New York (bez New York Cityja), predstavljajući ukupno 39% njihovih ukupnih prihoda. Štoviše, neke lokalne vlasti ostvaruju gotovo sve svoje prihode iz tog izvora, a samo neznatni dio od državne pomoći. Uz prihode od poreza na imovinu, lokalne vlasti ostvaruju i neke druge porezne prihode u svezi s imovinom, te pritom ostvaruju dodatnih 3,4 bilijuna $, ostvarujući ukupno 32,0 bilijuna $ po osnovi oporezivanja imovine, odnosno 44% ukupnih prihoda.²

2.1. Glavni pravci razvoja poreza na imovinu u državi New York
U državi New York, kao i širom SAD-a, porez na imovinu često se kritizira kao izrazito neprikladan i nepravedan. Mnogi pozivaju na ukidanje toga poreza i njegovu zamjenu nekim novim izvorom prihoda. Istodobno, zagovornici poreza na imovinu ističu kako njegovi prihodi predstavljaju najizdašniji izvor prihoda za javne škole, te kako je taj prihod manje volatilan od drugog izvora po izdašnosti – državne pomoći – ili druga dva glavna izvora državnih i lokalnih poreza (poreza na dohodak i poreza na promet). U razdoblju od 1993./94. do 2006./07., prihodi od poreza na imovinu prikupljeni od strane školskih distrikta porasli su za 84% u nominalnom iznosu (s 12,1 bilijuna $ na 22,4 bilijuna $). Nakon uračunavanja stope inflacije i nekih drugih čimbenika, prihodi od poreza na imovinu porasli su, zapravo, za 31,8% u tom razdoblju.³ Školski distrikti u New Yorku oslanjaju se na dva glavna izvora prihoda – porez na imovinu i državnu pomoć. Federalna pomoć i svi ostali lokalni prihodi (izuzev poreza na imovinu) zajedno predstavljaju 10-ak % ukupnih prihoda za školske distrikte. Poseban izvor prihoda predstavljaju državni STAR⁴ prihodi (School Tax Relief), uvedeni 1998., s konstantnih 7% ukupnih prihoda svih školskih distrikta. 

Između 764 distrikta, 77% njih tijekom razdoblja studije imalo je porast efektivne stope poreza na imovinu (ukupan porezni teret u odnosu na ukupnu vrijednost imovine), dok je u 23% distrikta došlo do pada efektivne porezne stope. Za potrebe analize efektivne porezne stope, školski distrikti unutar New York Cityja mogu se podijeliti u odgovarajuće četvrtine. Prva četvrtina odnosi se na 23% distrikta u kojima je efektivna stopa pala; druga četvrtina odnosi se na one distrikte u kojima je efektivna stopa porasla za 20%; treća četvrtina odnosi se na distrikte u kojima je porast iznosio 20% - 40%; četvrta četvrtina odnosi se na distrikte u kojima je efektivna stopa porasla za 40 %.

Tablica: Čimbenici efektivne porezne stope, 1993.-2005.

2.2. Promjene u glavnim izvorima prihoda od poreza na imovinu
Gotovo 80% ukupnog poreza na imovinu na području države New York ubire se od dvije vrste nekretnina – rezidencijalnih i komercijalnih nekretnina. U razdoblju 1993.-2005. vrijednost kuća i udjel svih poreza koje plaćaju vlasnici rezidencijalnih objekata skočio je s 51,1% na 58,5%. Porezi na komercijalne nekretnine blago su pali kao udjel u ukupnim prihodima, i to s 32,6% na manje od 30%.

Očiti porast za trajanja toga razdoblja zabilježili su porezi na rezidencijalne objekte. U tom se razdoblju udvostručila i ukupna vrijednost rezidencijalne imovine u državi – s 6,2 bilijuna $ (1993.) na 13,8 bilijuna $ (2005.). U tom je razdoblju vrijednost komercijalnih nekretnina porasla za jednu trećinu, dok je ukupno ubrani porez na te objekte porastao za 75% (ukupno 6,9 bilijuna $ 2005.). Udjel povećanog nameta veći je za komercijalne objekte, jer se većina komercijalnih objekata u državi uglavnom nalazi na području New York Cityja, gdje je porezna stopa na većinu poslovnih objekata znatno veća od stope na rezidencijalne nekretnine. 

Nakon rezidencijalnih i komercijalnih objekata, sljedeći veći udjel u prihodima od poreza na imovinu dolazi od »korisnih« nekretnina – objekata namijenjenih proizvodnji i distribuciji električne struje, telekomunikacijskih linija, željezničkih tračnica i drugih »korisnih« objekata (klasificiraju se kao »javne usluge«). Takvi objekti 1993. nosili su ukupno 8% svih poreznih prihoda od imovine, dok su 2003. značajno pali na svega 7%-tni udjel, unatoč tome što su u tom razdoblju prihodi od poreza na imovinu porasli za 63%.⁵ 

2.3. Promjene u teretu poreza na imovinu u odnosu na dohodak i imovinsko bogatstvo
Za potrebe izračuna efektivne porezne stope u odnosu na dohodak i imovno stanje, svi školski distrikti podijeljeni su u desetine, zasnovane na dohotku po glavi učenika, te imovinsku vrijednost po glavi stanovnika. Efektivna porezna stopa u razdoblju 1993.-2005. rasla je u gotovo svim desetinama, osim u dvije desetine s najvećim dohotkom po učeniku, odnosno tri desetine s najvećom vrijednošću imovine po učeniku. Razlike između utvrđenih desetina nisu bile velike. Načelno, može se reći da postoji negativna korelacija između efektivne porezne stope i mjera bogatstva. Školski distrikti s višom efektivnom stopom, u pravilu, imaju niži dohodak po učeniku, odnosno manju vrijednost imovine po učeniku. Razlika između efektivne porezne stope i stupnja bogatstva osobito se povećavala od kraja 1990.-ih. Sve to ukazuje na regresivan karakter poreza na imovinu u školskim distriktima na području države New York u promatranom razdoblju.

2.4. Glavni razvitak između različitih regija i individualnih distrikta
Školski porezi su u razdoblju 1993.-2007. rasli po različitim stopama na različitim područjima diljem države New York. Nakon prilagođavanja za stupanj inflacije, ukupni prihodi od poreza na imovinu porasli su za 32%, prihodi od državne pomoći lokalnim školskim distriktima za 42% i ukupni prihodi (uključujuću STAR program, koji nije postojao u početku toga razdoblja) za 50%. Školski porezi na imovinu porasli su za 45% u New York Cityju u realnom pojmu, dok je prosječan porast tih poreza izvan grada iznosio 25%. Prosječna efektivna stopa porasla je za 45% u New York Cityju, za 25% u Upstateu. Na Long Islandu i Westchester-Rockland regiji efektivna porezna stopa pala je za 16% odnosno 10%.⁶ 

Širom države prosječna efektivna stopa porasla je kako za rezidencijalne, tako i za komercijalne nekretnine (dvije najveće kategorije nekretnina). Ukupan porast prosječne stope poreza na imovinu u državi, kao i porast prosječne porezne stope za rezidencijalne nekretnine, oosbito je bio potaknut porastom u New York Cityju, gdje je tržište drastično raslo, ali je porast efektivne porezne stope bio još veći. Efektivna stopa poreza na imovinu na rezidencijalnu imovinu u New York Cityju porasla je za dvije trećine, premda je prosječna efektivna gradska stopa na rezidencijalnu imovinu 2005. bila niža od stope izvan grada. 

Za sve distrikte izvan New York Cityja, prosječne porezne stope i porezne stope na rezidencijalnu imovinu rasle su sredinom i krajem 1990.-ih godina, ali su potom pale i 2005. došle, otprilike, na razinu na kojoj su bile 1993. U tom je razdoblju izvan New York Cityja umjereno porasla i prosječna efektivna stopa na komercijalne nekretnine, a znatno je porasla na području grada, pridonoseći u značajnoj mjeri porastu prosječne stope u državi. 

2.5. Raspodjela poreza na imovinu između različitih kategorija imovine
Godine 2005., gotovo 90% ukupnog poreza na imovinu ubirao se od dvije kategorije imovine – rezidencijalne i komercijalne. Rezidencijalni udjel porastao je za 7%, s 51% 1993. na 59% 2005. Udjel poreznog nameta za sve ostale vrste imovine, uključujući komercijalne, javne usluge i industrijsku imovinu, pao je u tom razdoblju. 

Udjel poreza na imovinu za različite vrste imovine značajno se razlikuju u New York Cityju u odnosu na ostatak države. New York City uglavnom se oslanja na porez na komercijalnu imovinu, iako je došlo do njegova pada. Godine 1993., otprilike 64% ukupnog poreza na imovinu u gradu potjecalo je od komercijalne imovine, dok je 2005. taj udjel pao na 55%. Porezni namet na rezidencijalnu imovinu porastao je s 24% 1993. na 33% 2005. U distriktima izvan New York Cityja, udjel svih školskih poreza na komercijalnu imovinu ostao je relativno konstantan u tom razdoblju – kliznuo s 18% 1993. na 17% 2005. S druge strane, porez na rezidencijalnu imovinu porastao je za sedam postotnih bodova ili više od 10% u razdoblju 1993.-2005.⁷

2.6. Porezna oslobođenja prilikom oporezivanja imovine
Zajedničko pitanje u svezi s oporezivanjem imovine koje pogađa kako lokalne vlasti, tako i porezne obveznike, jest pitanje poreznih oslobođenja, odnosno oslobođenja od plaćanja poreza na imovinu. Porezna oslobođenja pretpostavljaju isključenja određenog udjela razrezane vrijednosti imovine iz porezne osnovice. Na području države New York postoji nekoliko različitih poreznih oslobođenja. Svaka lokalna jedinica samostalno odlučuje hoće li prihvatiti neko porezno oslobođenje, tako da je moguće da na području države New York nisu dostupna ista porezna oslobođenja.

Godine 2012., puna tržišna vrijednost (»full value«) svih nekretnina na području države New York bila je procijenjena na 2,5 trilijuna $. Od tog iznosa, otprilike 826 bilijuna $ odnosilo se na porezna oslobođenja, tj. vrijednost koja je bila izuzeta od oporezivanja od strane lokalnih vlasti i školskih distrikta. Otprilike 680 bilijuna $, ili gotovo 27 pune tržišne vrijednosti, bilo je oslobođeno od plaćanja lokalnih (okružnih, gradskih i sl.) poreza na imovinu; udjel oslobođene imovine kretao se u rasponu od 10% do 60% njezine tržišne vrijednosti, ovisno o kojoj je lokalnoj jedinici riječ.⁸ 

Postoji nekoliko vrsta oslobođenja od plaćanja poreza na imovinu: 

- Imovina u javnom vlasništvu. Imovina koja se nalazi u vlasništvu SAD-a, države New York, lokalnih vlasti i školskih distrikta, kao i američkih indijanskih plemena, pa čak i u vlasništvu stranih vlasti, načelno je oslobođena od plaćanja poreza. Ukupna vrijednost imovine koja se nalazi u javnom vlasništvu i koja je izuzeta od plaćanja poreza na imovinu iznosi 343 bilijuna $ ili 41% ukupne vrijednosti imovine koja je oslobođena plaćanja poreza na području SAD-a. Iako je većina imovine u javnom vlasništvu oslobođena plaćanja poreza, postoje neka ograničenja. Primjerice, porez se plaća na određena zemljišta u vlasništvu države, napose na području Adirondacka i Catskilla. Imovina u vlasništvu okruga, gradova i sela porezno je oslobođena u slučaju kad je riječ o imovini koja služi »javnoj uporabi« (npr. park ili javna građevina). Postoje i neki drugi slučajevi imovine koja je oslobođena plaćanja poreza.⁹

- Rezidencijalna/individualna imovina. Oslobođenja koja se tiču rezidencijalne imovine, predstavljaju većinu oslobođenja u brojkama: 4,1 milijun od 4,6 milijuna oslobođenja na području New Yorka, rezidencijalne su prirode. Većina tih oslobođenja samo su djelomična, tako da zbroj njihove vrijednosti iznosi 224 bilijuna $ ili 27% ukupne vrijednosti poreznih oslobođenja. Prevladavajuće porezno oslobođenje tiče se poreznog oslobođenja za školski program (School Tax Relief, STAR), koje oslobađa plaćanja poreza razmjerno udjelu vrijednosti primarne rezidencijalne imovine poreznog obveznika, i to dijela koji je namijenjen financiranju školskih rashoda.¹⁰ Postoji širok raspon vrsta i vrijednosti ostalih poreznih oslobođenja, koja se mogu odnositi na imovinu u vlasništvu starijih osoba, veterana, vatrogasnih dobrovoljaca i ostalih klasa pojedinaca. 

- Neprofitne organizacije. Imovina u vlasništvu vjerskih, karitativnih, bolničkih, obrazovnih ili ustanova namijenih moralnim, odnosno mentalnim razmatranjima, kao i imovina koja se koristi u te svrhe, načelno je oslobođena plaćanja poreza. To se, također, odnosi i na neprofitne bolnice, sveučilišta i bogomolje. Plaćanja poreza, pod određenim uvjetima, oslobođene su i određene druge vrste neprofitnih organizacija, poput sportskih programa za mlade i različitih profesionalnih udruženja. Vrijednost poreznih oslobođenja za neprofitne organizacije iznosi 112 bilijuna $ odnosno 14% ukupne vrijednosti imovine na području države, koja je oslobođena plaćanja poreza.¹¹

- Industrijska/komercijalna imovina. S namjerom jačanja ekonomskog razvitka, ponekad se od oporezivanja oslobađa industrijska ili komercijalna imovina. Ta kategorija također se odnosi i na određenu komercijalnu imovinu u javnom vlasništvu, kao npr. imovinu u vlasništvu regionalnog željezničkog prijevoznika (Metropolitan Transportation Authority, MTA) i ostalih željezničkih prometnica. Ukupna vrijednost industrijskih i komercijalnih oslobođenja iznosi 76 bilijuna $ odnosno 9% ukupno oslobođene vrijednosti.¹²

- Ostalo. Na javna ili subvencionirana domaćinstva odnosi se daljnjih 65 bilijuna $ odnosno 8% vrijednosti oslobođene oporezivanja, dok oslobođenja koja se odnose na poljoprivredna i šumska gospodarstva iznose manje od 1% oslobođene vrijednosti.¹³ Riječ je o različitim poreznim oslobođenjima. Tako vjerski službenici imaju pravo na oslobođenje u visini od 1.500 $ na imovinu u svojem vlasništvu.¹⁴ Porezno oslobođenje odnosi se i na rezidencijalnu imovinu žrtava zločina koje su zbog toga postale fizički hendikepirane (vrijedi i za pojedinca koji je postao invalidan u napadu),¹⁵ odnosno na rezidencijalnu imovinu umirovljenika. Od umirovljenika se traži da imaju 65 i više godina, te se lokalnim jedinicama dopušta 50%-tno umanjenje razrezane vrijednosti njihove rezidencijalne imovine. Dodatno se traži da porezni obveznik ima određena dohodovna ograničenja i neke druge okolnosti. Porezno oslobođenje u rasponu od 4,140 $ do 81,000 $ vrijedi i za rezidencijalnu imovinu vojnih veterana. Veterani koji svoju imovinu kupuju sredstvima od mirovine, osiguranja ili bonusa, mogu primiti oslobođenje koje umanjuje njihov razrez. Iznos poreznog oslobođenja odlučuje svaka lokalna jedinica zasebno i samostalno. Lokalne su vlasti također ovlaštene pružiti izuzeće veteranima koji su vojsku služili za vrijeme rata. Posebno oslobođenje vrijedi za veterane iz Hladnog rata. Porezno oslobođenje vrijedi i za građevine sa zelenim krovom (4,50 $ po stopi zelenog krova, maksimalno 100.000 $); građevine koje koriste solarnu energiju (od 5% troškova instalacije do najviše 62,500 $).

Porezna oslobođenja variraju od jedne do druge lokalne jedinice. Gradovi (kao i školski distrikti) često imaju poveći udjel imovine na koju se odnose porezna oslobođenja (u rasponu od 11% do 65% poreznih oslobođenja). Gledano na razini države, uočava se porast udjela poreznih oslobođenja: 2011., 16 od 20 gradova s najviše stanovnika ima veći udjel imovine oslobođene plaćanja poreza, u odnosu na ukupnu razrezanu vrijednost imovine pet godina prije. 

3.1. Porezna stopa
Stopa poreza na imovinu na području grada New Yorka računa se prema pripadajućem poreznom razredu. Postoje četiri porezna razreda.¹⁶ Razred 1 predstavlja većina rezidencijalne imovine do tri stambene jedinice (obiteljske kuće i male trgovine ili uredi s pripadajućim jednim ili dva apartmana), kao i većina kondominijuma. Razred 2 predstavlja sva ostala imovina koja nije u Razredu 1 i primarno je rezidencijalne naravi. Razred 2 dijeli se u sljedeće podklase: Podklasa 2a (4-6 jedinica za rentanje; Podklasa 2b (7-10 jedinica za rentanje); Podklasa 2c (2-10 spojenih jedinica ili kondominijuma); Razred 2 (11 jedinica i više). Razred 3 predstavlja većina korisne imovine. Razred 4 predstavlja svu komercijalnu i industrijsku imovinu, poput ureda, maloprodaje, tvorničkih zgrada i sve ostale imovine koja nije uključena u Razrede 1, 2 i 3. Gradsko vijeće (City Council) i gradonačelnik (Mayor) utvrđuju godišnju visinu porezne stope za svaki porezni razred. 

Za vojne veterane vrijede zasebne porezne stope. Nekretnina mora biti primarno mjesto stanovanja veterana. Takve osobe dužne su platiti porez na imovinu samo u onom dijelu kojim se financiraju potrebe javnog školstva na području na kojem žive. Porezne stope za svaku godinu utvrđene su kako slijedi:¹⁷

3.2. Razrez vrijednosti i različiti porezni razredi
Do smanjenja poreznog tereta dolazi se nakon što porez bude utvrđen. Postoje različite programi poreznog smanjenja u slučaju obnove i rekonstrukcije kuća i ostalih stambenih prostorija (npr. kondominijuma, odnosno stanova u građevinama s jasnim vlasničkim pravima i obvezama). Utvrđenje aktualne porezne vrijednosti nekretnine provodi se u petogodišnjim fazama. Razrezana vrijednost je iznos koji se koristi za kalkuliranje pojedinačne obveze poreza na imovinu. Formula za izračun razrezane vrijednosti imovine jest: tržišna vrijednost nekretnine × razina razreza = razrezana vrijednost. Za određene porezne razrede (npr. porezni razred 1) razrezana vrijednosti modificira se za najviši iznos razrezanog povećanja. Za potrebe izračuna godišnje porezne obveze, oporezivu vrijednost predstavlja aktualna ili tranzicijska razrezana vrijednost, umanjena za porezna oslobođenja (umanjenja) (npr. oslobođenja na ime STAR, J-51).

Postupak razreza vrijednosti imovine koja je predmet oporezivanja provodi se u dvije faze: 

1) Siječanj – objavljuje se procijenjena (probna) razrezana vrijednost, te se poreznom obvezniku pruža prilika da preispita, odnosno zatraži promjenu razrezane vrijednosti. Pritom se poreznom obvezniku šalje informacija o vrijednosti imovine (Notice of Property Value, NOPV), s podacima o fizičkom stanju imovine na dan 5. siječnja. Takvi podaci koriste se za poreznu godinu koja počinje 1.srpnja. Ako na intervenciju poreznog obveznika kasnije dođe do promjene razrezane vrijednosti, porezni obveznik primit će revidiranu informaciju o vrijednosti imovine (Revised Notice of Property Value, RVOPV). 

2) Svibanj – objavljuje se konačna razrezana vrijednost. Ako je porezni obveznik zatražio i potom su učinjene promjene u probnoj razrezanoj vrijednosti imovine, primit će revidiranu informaciju o vrijednosti imovine.

Prilikom razreza vrijednosti provodi se i kapitalizacija, tj. prilikom utvrđivanja sadašnje vrijednosti uzima se u obzir budući dohodak i koristi koje imovina nosi. Pritom se koristi određena formula za potrebe izračuna stope kapitalizacije. Ako se za potrebe utvrđenja vrijednosti imovine koristi metoda usporedive prodaje, tada se vrijednost imovine zasniva na prodajnoj vrijednosti usporedive imovine uz nužne korekcije koje se tiču veličine, lokacije i trenutka prodaje. Spomenuta metoda koristi se za utvrđivanje tržišne vrijednosti za potrebe poreznog razreda 1. 

Postoje i određena porezna oslobođenja koja reduciraju vrijednost razrezane imovine prije utvrđenja poreza. Imovina može biti u cijelosti ili djelomično izuzeta od oporezivanja, ovisno o iznosu oslobođenja. Izuzetom vrijednošću – oslobođenom od oporezivanja – smatra se visina/ili postotak razrezane vrijednosti, koji nije oporeziv, tj. na koji se ne plaća porez. Fiskalnu godinu predstavlja 12-mjesečno razdoblje koje Grad koristi za svoje financijske izvještaje, u razdoblju od 1. srpnja do 30. lipnja. 

Razina razreza poreza predstavlja postotak tržišne vrijednosti koja se koristi za izračun razrezane vrijednosti imovine, koja je oporeziva. Poznat je i pod nazivom razrezni udjel, tj. udjel razrezane vrijednosti u tržišnoj vrijednosti imovine: a) za porezni Razred 1 iznosi 6%; za ostale porezne Razrede 2, 3 i 4 iznosi 45%. Tržišnu vrijednost predstavlja financijska procjena vrijednosti nečije imovine (ovisna o okolnostima na tržištu i vrsti nekretnine). U obzir se uzimaju i operativni troškovi nastali upravljanjem imovinom (izuzev npr. glavnice i kamata zajma). Potom se tržišna vrijednost nekretnine multiplicira s razinom razreza poreza pripadajućom pojedinom poreznom razredu (6%, odnosno 45%). Godišnji porast razrezane vrijednosti za Razred 1 ne smije iznositi više od 6%, odnosno kumulativno 20% (u razdoblju od pet godina) (osim u slučaju fizičkih promjena nekretnine). U slučaju velikih cjenovnih pomaka na tržištu nekretnina u kratkom roku, zbog ograničenja godišnjeg porasta razrezane vrijednosti nekretnine, može proći nekoliko godina dok se razrezana vrijednost prilagodi velikom porastu cijena nekretnina na tržištu. Spomenuto ograničenje opravdava zašto razrezana vrijednost nekretnine raste, čak i u godinama kad dolazi do pada cijena nekretnina na tržištu. 

 

1 Razlike postoje od države do države. Tako, npr., država New York na saveznoj razini ne ubire porez na imovinu, dok istodobno država California i Washington na saveznoj razini ubiru porez na imovinu (nekretnine). 
 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str. 4. 
2 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office of the New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 1. 
3 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str. 5. 
4 Riječ je o državnoj pomoći koju države iz svojih prihoda doznačuju školama, s namjerom smanjivanja poreznog tereta  lokalnih poreznih obveznika na ime financiranja javnog obrazovanja. 
5 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str. 13. 
6 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str. 21. 
7 Prema: Robert B.Ward/Lucy Dadayan: The Property Tax in New York State, Condition Report prepared for the Education Finance Research Consortium, prosinac 2008, Nelson A. Rockefeller Institute of Government, str.28. 
8 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office oft he New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 1. 
9 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office oft he New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 2. 
10 Prema tom programu, plaćanja poreza na imovinu oslobađaju se vlasnici primarne rezidencijalne imovine u dobi od 65 godina života i više, s kombiniranim dohotkom (zajednički dohodak) supružnika ne većim od 81,900 $. Oslobođenje se kreće u rasponu od 280 $ (Basic STAR) do 560 $ (Enhanced STAR). 
11 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office oft he New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 3. 
12 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office oft he New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 3. 
13 Prema: Thomas P. DiNapoli: Property Tax Exemptions in New York State, ResearchBrief, Office oft he New York State Comptroller, Division of Local Government and School Accountability, listopad 2013., str. 4. 
14 Ako je vjerski službenih umro, tada se to porezno oslobođenje prenosi na preživjelog bračnog druga. Za oslobođenje se traži da je vjerski službenik stariji rezident države New York, umirovljen i u dobi višoj od 70 godina života.  
15 Traži se da je pojedinac postao invalidan pokušavajući zaustaviti osobu koja je počinila zločin, pokušavajući spriječiti slučajni zločin odnosno pokušavajući pomoći predstavnicima vlasti prilikom uhićenja zločinca. 
16 Prema:Property–Tax Rates, dostupno na www.nyc.gov/html/dof/html/property/property_rates_rates.shtml. 
17 Prema:Property—Tax Rates, dostupno na www.nyc.gov/html/dof/html/property/property_rates_rates.shtml