Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
09.12.2022.
Ponavljanje postupka u parnici povodom konačne presude Europskog suda za ljudska prava
Kada Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tada stranka može nadležnom domaćem sudu, koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, zatražiti ponavljanje postupka. Svaka presuda protiv Republike Hrvatske u kojoj je taj Sud utvrdio povredu Konvencije, za sudove pred kojima su bili u tijeku postupci u kojima su donesene odluke kojima je povrijeđena Konvencija, predstavlja novu činjenicu koja mora dovesti do ispitivanja o osnovanosti zahtjeva za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke navedenog Suda, ako takav zahtjev bude podnesen.
1. UVOD
Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda1 i Europski sud za ljudska prava sastavni su dio našeg pravnog poretka. Konvencija u odredbi čl. 46. propisuje da se “visoke ugovorne stranke obvezuju da će se podvrgnuti konačnoj presudi Suda u svakom sporu u kojem su stranke”, a izvršenje presude nadzirat će Odbor ministara Vijeća Europe. Izvršenje presude predstavlja poduzimanje pojedinačnih i općih mjera kojima će se otkloniti štetni učinci utvrđene povrede i koje će onemogućiti ponavljanje slične povrede u budućnosti.
U siječnju 2000. godine Odbor ministara Vijeća Europe donio je posebnu preporuku2 vezanu uz obnovu odnosno ponavljanje postupka. U preambuli je utvrđeno, između ostalog, “kako praksa Odbora ministara u nadgledanju provedbe presuda Suda pokazuje da se u iznimnim okolnostima ponovno ispitivanje predmeta ili ponovno otvaranje postupka pokazalo najučinkovitijim, ako ne i jedinim sredstvom za postizanje restitutio in integrum”. Države članice su sukladno tome pozvane “osigurati postojanje na nacionalnoj razini odgovarajućih mogućnosti za postizanje, koliko god je to moguće, restitutio in integrum” te ih se posebno potiče da ispitaju svoje nacionalne pravne sustave tako da se pobrinu da postoje odgovarajuće mogućnosti za ponovno ispitivanje predmeta.
2. PONAVLJANJE POSTUPKA SUKLADNO ODREDBI ČL. 428.A ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU
Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu nekog ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom i dodatnim Protokolima uz tu Konvenciju, koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno. Postupak se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka. U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštovati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.3
Ta je odredba u 2022. doživjela dopunu, jer su u čl. 428.a iza stavka 3. dodani stavci 4. i 5., koji propisuju da se odredbe st. 1. - 3. toga članka na odgovarajući način primjenjuju i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s čl. 39. Konvencije, odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s čl. 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava. Rok za ponavljanje postupka iz st. 1. toga članka u slučaju iz st. 4. toga članka počinje teći od objave odluke o brisanju predmeta s liste Europskog suda za ljudska prava4.
3. PROCESNE I MATERIJALNE POVREDE KONVENCIJE
Povrede koje Europski sud za ljudska prava5 može utvrditi u svojoj presudi ovise o prirodi zaštićenog ljudskog prava ili temeljne slobode, a one mogu biti procesne ili materijalne prirode. Povrede procesne prirode su one u kojima je zaštićeno pravo povrijeđeno u postupku donošenja odluke i takve povrede nemaju utjecaj na konačan ishod postupka, dok su povrede materijalne prirode one u kojima ishod postupka predstavlja povredu.
Otklanjanje materijalne povrede zahtijeva drukčiji ishod postupka, dok otklanjanje procesne povrede ne mora dovesti do drukčijeg ishoda postupka. Povreda čl. 6. Konvencije, koja jamči pravo na pošteno suđenje su procesne prirode jer je svrha toga članka zaštita procesnih prava, ali drugi članci Konvencije imaju svoj materijalni i procesni aspekt. Primjerice, u presudi Bistrović protiv Hrvatske6 ESLJP je utvrdio povredu prava na mirno uživanje vlasništva do koje je došlo u postupku izvlaštenja nekretnine radi izgradnje prometnice.
Povreda je utvrđena zato što nadležni domaći sud nije razmotrio prigovore podnositelja vezane uz smanjenje gospodarske vrijednosti neizvlaštenog dijela nekretnine, dok je u presudi Gashi protiv Hrvatske7 utvrđena povreda prava na mirno uživanje vlasništva zbog poništenja ugovora o otkupu stana ima karakter materijalne povrede.
4. OBEŠTEĆENJE PODNOSITELJA U PRESUDI ESLJP-A
ESLJP može podnositelju dodijeliti pravičnu naknadu u presudi u kojoj utvrdi povredu. Takva naknada može obuhvaćati naknadu materijalne ili nematerijalne štete. Ona u najvećem broju slučajeva nema utjecaja na ponavljanje postupka, jer se odnosi na samostalnu štetu koja je nastala zbog povrede Konvencije.
5. PROCESNE PRETPOSTAVKE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA
Ponavljanje postupka je izvanredni pravni lijek. Za njegovu dopuštenost trebaju biti ispunjene pretpostavke koje se tiču odluka glede kojih je ponavljanje dopušteno, odnosno predmeta ponavljanja, pravnog interesa, procesne legitimacije, razloga zbog kojih je ponavljanje dopušteno, rokova, forme i sadržaja prijedloga za ponavljanje. Predmet ponavljanja postupka je postupak koji je pravomoćno završen presudom ili rješenjem. Stranka mora imati pravni interes za podnošenje ovog prijedloga. Razlozi za ponavljanje postupka sadržani su u odredbi čl. 421. ZPP-a, a mogu se podijeliti u dvije skupine. To su razlozi koji su opći i vrijede za sve odluke kojima je postupak pravomoćno okončan i razlozi koji su posebni jer se odnose samo na određene pravomoćne sudske presude.
Opći razlozi mogu se podijeliti u četiri podgrupe: 1. određene povrede odredaba parničnog postupka, 2. nove činjenice i novi dokazi, 3. određena kaznena djela i 4. konačna presuda ESLJP-a u Strasbourgu o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode kao specifičan razlog predviđen u posebnom odjeljku Zakona u svrhu omogućavanja implementacije konačnih presuda navedenog Suda. Posebna grupa razloga za ponavljanje postupka su ponavljanje postupka povodom konačne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, odnosno povodom odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.8 Odredbe o ponavljanju postupka primjenjuju se i u slučaju nakon što Ustavni sud ukine odredbu zakona ili drugog propisa, odnosno poništi odredbu drugog propisa, a odluka je utemeljena na takvoj odredbi. Kad sud zaprimi prijedlog za ponavljanje postupka, on će takav prijedlog odbaciti ako je nepotpun ili nedopušten, u suprotnom će ga dostaviti na očitovanje drugoj strani u roku od 15 dana9. Sudac će zakazati ročište radi raspravljanja o prijedlogu te donijeti odluku o prijedlogu, a ako dopušta ponavljanje, sud može odmah odlučiti da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku.10
6. RAZLIKA IZMEĐU PRIJEDLOGA ZA PONAVLJANJE I ZAHTJEVA ZA IZMJENU ODLUKE
Razlika između prijedloga za ponavljanje postupka i zahtjeva za izmjenu odluke je u tome što je kod zahtjeva sud dužan provesti postupak ne ocjenjujući pravilnost presude ESLJP-a, već je dužan poštovati pravna stajališta toga suda izražena u presudi.11 Kod prijedloga za ponavljanje postupka zbog drugih razloga sud ocjenjuje jesu li ispunjeni razlozi za ponavljanje, pa prijedlog može odbaciti ako nije predložen zbog zakonom predviđenog razloga ili ga može odbiti ako nađe da taj razlog ne postoji ili ako ga predlagatelj ne dokaže. Izmjena odluke može se tražiti samo u roku od trideset dana od konačnosti presude ESLJP-a, pa zahtjev za izmjenu podnesen nakon toga roka treba odbaciti kao nepravovremen. Kada će presuda biti konačna, regulira čl. 44. Konvencije. Presuda vijeća je konačna kad stranke izjave da neće uložiti zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću ili tri mjeseca nakon donošenja presude, ako nije uložen zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću ili kad odbor velikog vijeća odbije zahtjev o podnošenju na temelju čl. 43. konačna presuda se objavljuje. Protekom roka od 30 dana od konačnosti, a ne i dostave stranci, ne može se zbog toga zahtijevati izmjena odluke, odnosno ponavljanje postupka. Odredba čl. 424. st. 2. ZPP-a propisuje da prijedlog za ponavljanje postupka mora sadržavati zakonsku osnovu po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokaze kojima se potkrjeplj
7. SUDSKA PRAKSA
Županijski sud u Bjelovaru u svojoj Odluci br. Gž 3510/14-2 od 21. siječnja 2015. navodi: “… o osnovanosti zahtjeva tužene za ponavljanje pravomoćno okončanog parničnog postupka valjalo je odlučiti kroz ocjenu postojanja razloga za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a. Tom odredbom je propisano da se pravomoćno završeni parnični postupak može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Iz navedene odredbe, koja se ima na odgovarajući način primijeniti i u ovom postupku povodom zahtjeva tužene podnesenog temeljem odredbe čl. 428.a ZPP-a, proizlazi da postojanje presuda Europskog suda - kao “nove činjenice”, ne znači da će domaći sud automatski dopustiti ponavljanje postupka, što bi se moglo zaključiti iz pobijanog rješenja, jer isto u tom pravcu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno od toga domaći sud, kojem je podnesen zahtjev iz odredbe čl. 428.a ZPP-a, nakon što utvrdi dopuštenost tog zahtjeva, dužan je ispitati da li je u konkretnom slučaju zahtjev za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke Europskog suda osnovan ili ne, pa ovisno o tome odbiti ili prihvatiti prijedlog za ponavljanje postupka.”
U presudi Bistrović (Bistrović protiv Hrvatske, presuda od 31. svibnja 2007.), ESLJP utvrdio je povredu prava na mirno uživanje vlasništva do koje je došlo u postupku izvlaštenja nekretnine radi izgradnje prometnice. Povreda je utvrđena zato što nadležni domaći sud nije razmotrio prigovore podnositelja vezane uz smanjenje gospodarske vrijednosti neizvlaštenog dijela nekretnine. Iako ESLJP nije eksplicitno naveo da je riječ o povredi prava vlasništva koja je procesne prirode, to jasno proizlazi iz obrazloženja presude. Tako, ESLJP navodi “da time što nisu utvrdile sve mjerodavne čimbenike za utvrđivanje naknade za izvlaštenu imovinu podnositelja zahtjeva, i time što nisu dodijelile obeštećenje za smanjenu vrijednost njihove preostale nekretnine, nacionalne vlasti nisu postigle poštenu ravnotežu između uključenih interesa te da nisu uložile napore da osiguraju odgovarajuću zaštitu vlasničkih prava podnositelja zahtjeva u kontekstu postupka za izvlaštenje koji je uključivao krajnje miješanje države u ova prava.” (Bistrović, § 44.) Odlučujući o pravičnoj naknadi, ESLJP je još jednom podvukao procesni karakter povrede, naglasivši: “Glede potraživane materijalne štete, uzimajući u obzir svoje nalaze koji se tiču članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, i nedostatnosti postupka provedenog pred Županijskim sudom u V., Sud smatra da ne može nagađati je li ili nije podnositeljima zahtjeva dosuđena tržišna vrijednost njihove dvije izvlaštene čestice zemlje i u kojoj je mjeri umanjena vrijednost preostalog dijela imovine. Stoga, zbog nedostataka u domaćem postupku, Sud ne može ocijeniti zahtjev podnositelja zahtjeva za naknadu materijalne štete. U tom pogledu Sud konkretno upućuje na mogućnost koja je na raspolaganju podnositeljima zahtjeva da zatraže ponavljanje postupka u skladu sa člankom 428.a Zakona o parničnom postupku, što bi omogućilo novo ispitivanje njihovih zahtjeva koji se tiču izvlaštenja njihove imovine. Sada je na podnositeljima zahtjeva da iskoriste tu priliku. Tek nakon novog ispitivanja prigovora podnositelja zahtjeva u postupku izvlaštenja provedenom u skladu sa zahtjevima članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, Sud bi bio u položaju presuditi o mogućem zahtjevu podnositelja zahtjeva koji se odnosi na materijalnu štetu koju su pretrpjeli.” (Bistrović, § 58.)
Nasuprot tome, u presudi Gashi protiv Hrvatske, utvrđena povreda prava na mirno uživanje vlasništva zbog poništenja ugovora o otkupu stana ima karakter materijalne povrede. To jasno proizlazi iz obrazloženja, gdje ESLJP utvrđuje: “Sud smatra da bi greške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina. Štoviše, utvrđenje ništavosti podnositeljevog prava vlasništva u postupku što ga je pokrenulo Državno pravobraniteljstvo I. županije, nakon što je isto to tijelo dalo svoju suglasnost na kupoprodajni ugovor kojim je podnositelju zahtjeva priznato pravo vlasništva, protivi se načelu pravne sigurnosti. Čini se da način na koji je parnica okončana nije bio u skladu s obvezom države da podnositeljevu situaciju rješava na što je moguće dosljedniji način.” (Gashi, § 40.).
Nadalje, ESLJP je u presudi Marić protiv Hrvatske12 utvrdio povredu prava na mirno uživanje vlasništva zbog propusta države da zaštiti podnositeljevu imovinu. Naime, dok je podnositelj bio na privremenom radu u Njemačkoj, domaće vlasti dale su njegovu kuću u Slavonskom Brodu na korištenje trećim osobama. Kada je podnositelj u prosincu 2020. ponovno stupio u posjed kuće utvrdio je da nedostaje većina pokretnina te da su dijelovi kuće teško oštećeni.
Stoga je podnositelj prigovarao da je država propustila zaštititi njegovu imovinu od krađe i uništenja iako je to trebala učiniti. ESLJP je utvrdio da je kuća podnositelja zahtjeva bila oštećena eksplozivnom napravom 1992. godine te da je pretrpjela i daljnju štetu dok su u njoj živjeli privremeni korisnici u razdoblju od 12. listopada 1992. do 11. prosinca 2000. Naveo je da je u tim okolnostima pozitivna obveza države, temeljem članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, u najmanju ruku bila da domaći sudovi ispitaju utemeljenost podnositeljeve tužbe za naknadu štete, umjesto da je odbiju kategoričkim isključivanjem bilo kakve odgovornosti države ili lokalnih vlasti. Da je ispitivanje utemeljenosti tužbe pokazalo da je šteta na podnositeljevoj kući nastala prije stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Republiku Hrvatsku, tužena država uspješno bi se mogla pozivati na prigovor ratione temporis.
Međutim, domaći sudovi nisu proveli takvo ispitivanje niti je tužena država pružila bilo koji drugi dokaz da je šteta nastala prije toga datuma. Stoga je ESLJP odbacio prigovor tužene države o nekompatibilnosti zahtjeva s Konvencijom ratione temporis. Ova presuda je konačna, a kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu podnesen je prijedlog za ponavljanje postupka i izmjenu odluke.
8. ZAKLJUČAK
U svakom konkretnom predmetu potrebno je pronaći uzročnu vezu između utvrđene povrede Konvencije i postupka čije se ponavljanje traži.
O tome govori i Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe koja naglašava da takva potreba postoji onda kada oštećena strana i dalje trpi ozbiljne negativne posljedice zbog ishoda domaće odluke o kojoj je riječ, koje nisu prikladno popravljene pravičnom naknadom i ne mogu biti ispravljene na drugi način osim ponovnog ispitivanja ili ponavljanja i kada sama presuda ESLJP-a upućuje na zaključak da je: a) sporna domaća odluka u meritumu protivna Konvenciji ili b) da je utvrđena povreda utemeljena na tako ozbiljnim procesnim pogreškama ili nedostacima koji u ozbiljnu sumnju dovode ishod domaćeg postupka kojem se prigovara.
Samo postojanje mogućnosti obnove i ponavljanja postupka u hrvatskom pravu omogućuje ispravljanje utvrđenih povreda ljudskih prava i temeljnih sloboda pred domaćim sudovima, što je i cilj i svrha Konvencije. U izvršenju presuda ESLJP-a domaća sudska praksa mora se izgrađivati tako da uvažava međunarodnopravne obveze koje za Republiku Hrvatsku proizlaze iz Konvencije, što znači da svaka presuda protiv Republike Hrvatske u kojoj je ESLJP utvrdio povredu Konvencije za sudove pred kojima su bili u tijeku postupci u kojima su donesene odluke kojima je povrijeđena Konvencija – predstavlja novu činjenicu koja mora dovesti do ispitivanja o osnovanosti zahtjeva za izmjenu pravomoćne sudske odluke na temelju odluke ESLJP-a, ako takav zahtjev bude podnesen.
* Sutkinja na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu.
1 (Europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., MU, br. 18/07, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – u nastavku teksta: Konvencija).
2 Preporuka br. 2 (2000) Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama za preispitivanje ili ponovno otvaranje određenih predmeta na domaćoj razini nakon izricanja presude Europskog suda za ljudska prava (u nastavku teksta: Preporuka Odbora ministara Vijeća Europe).
3 Čl. 428.a Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP).
4 Čl. 74. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 80/22), kojim je dopunjen čl. 428.a ZPP-a.
5 U nastavku teksta: ESLJP.
6 Bistrović protiv Hrvatske (Zahtjev br. 25774/05, presuda od 31. 5. 2007.).
7 Gashi protiv Hrvatske (Zahtjev br. 32457/05, presuda od 13. 12. 2007.).
8 Jurica Kvartuč: Procesne pretpostavke za ponavljanje postupka, pregledni znanstveni rad, Zagrebačka pravna revija, Vol. 7, No. 2, 2018.
9 Čl. 425. ZPP-a.
10 Čl. 427. ZPP-a.
11 Čl. 428.a st. 3. ZPP-a.
12 Marić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 29525/15, presuda od 17. 3. 2022.)
