1. UVOD
Već je svima poznato da su u 2023. godini donesene određene izmjene i dopune poreznih propisa od kojih je većina stupila na snagu 1. siječnja 2024., dok su pojedine izmjene i dopune propisa stupile na snagu prije više od dva mjeseca.¹ Iako su porezne teme vezane primarno uz ekonomsku i porezno savjetničku struku, ipak ne mogu zaobići ni pravnike pa tako ni odvjetničku struku. Iz osobnog iskustva možemo reći da s obzirom na sve veću mobilnost radne snage te, s tim u vezi, i zapošljavanjem sve više hrvatskih građana u državama članicama Europske unije te u trećim zemljama, u praksi se pojavljuje sve više upita vezano uz pravno savjetovanje glede poreznopravnih pitanja.² Isto tako, vezano uz generalno pravilo zabrane „dvostrukog oporezivanja“ u korelaciji s razvojem ruralnog turizma te iznajmljivanja kuća za odmor, dolazi do situacija u praksi, primjerice, da pojedini subjekti smatraju da im je neosnovano naloženo podmirivati porez na kuće za odmor, jer, primjerice, imaju obvezu cjelogodišnjeg plaćanja komunalne naknade za koju je pretpostavka da se objekt koristi cijele godine u kontinuitetu³. S obzirom na izmjene i dopune odredaba poreznih propisa koje su stupili na snagu 1. siječnja 2024., cilj je ovog članka prikazati temeljni presjek izmjena i dopuna predmetnih propisa. U složenijim poreznopravnim predmetima, uz poreznog stručnjaka, zbog složenosti propisa i činjeničnog supstrata pojedinog slučaja, svakako je neizostavna i podrška pravnih stručnjaka⁴.

2. ŠTO NIJE MIJENJANO, A ŠTO JE MIJENJANO NOVIM ZAKONSKIM IZMJENAMA I DOPUNAMA VEZANIM UZ OPOREZIVANJE DOHOTKA
Za početak ćemo upozoriti na važnu zakonsku odredbu iz Zakona o porezu na dohodak⁵ koja nije mijenjana novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak⁶, a odnosi se na definiciju poreznog obveznika u kojoj se često neželjeno nađu građani Republike Hrvatske. Naime, članak 2. stavak 3. ZpD-a ostao je neizmijenjen te regulira pitanje poreznog obveznika kao nasljednika iza pokojnog ostavitelja tako da se poreznim obveznikom smatra i nasljednik za sve porezne obveze koje proizlaze iz dohotka što ga je ostavitelj ostvario do svoje smrti. Također, temeljem iste zakonske odredbe, nasljednik je istodobno i porezni obveznik za dohodak koji mu pritječe iz naslijeđenih izvora dohotka, dok se predujam poreza na dohodak odnosno porez na dohodak nasljedniku utvrđuje po istom izvoru dohotka koji se utvrđivao ostavitelju. U tom kontekstu upućujemo na odredbu članka 139. važećeg Zakona o nasljeđivanju, kojim je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Isti Zakon nadalje regulira, među ostalim, da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, a kad ima više nasljednika, oni za ostaviteljeve dugove odgovaraju solidarno, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira na to je li izvršena dioba nasljedstva. Prethodne zakonske odredbe spomenute su jer, iz osobnog iskustva, u praksi primjećujemo „neugodna iznenađenja“ kad se nasljednici nađu u poziciji poreznog obveznika zbog poreznog duga s osnove dospjelih obveza poreza na dohodak, i to često u situacijama kada je, primjerice, ostavitelj poslovao kao obrtnik. Je li tada potrebno odreći se nasljedstva, ili ga ipak prihvatiti, često se pojavljuje kao pitanje u praksi kada je ostavitelj imao dugove. Nadalje, važno je naglasiti da ZIDPD-om nije mijenjana zakonska definicija rezidenta, odnosno nerezidenta, što smatramo pozitivnim jer iz osobnog odvjetničkog iskustva možemo reći da se „osjeća“ rast svijesti građana/klijenata⁷ (koji su zaposleni u inozemstvu, a u Republici Hrvatskoj, primjerice, nisu odjavili svoje prebivalište, odnosno boravište) glede važnosti određivanja njihove rezidentnosti. Tako je pojam rezidenta ostao neizmijenjen te je i nadalje definiran člankom 3. važećeg ZpD-a.⁸ Već su spomenuti obrtnici u odnosu na koje često u praksi postoje upiti vezani uz obveze poreza na dohodak, a na ovom mjestu ćemo spomenuti i sadržaj članka 45. ZpD-a, koji nije izmijenjen ZIDPD-om te propisuje: „Obveznicima poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti iz članka 29. ovoga Zakona dohodak od samostalne djelatnosti može se u poreznom razdoblju dodatno umanjiti po osnovi izdataka za istraživanje i razvoj u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju državne potpore za istraživačko-razvojne projekte.” Ova zakonska odredba važna je kako u odnosu na obrtničke djelatnosti, tako i vezano uz slobodna zanimanja kao što su odvjetnici, zdravstveni djelatnici, arhitekti, prevoditelji, znanstvenici, umjetnici itd. Također, važno je naglasiti da ZIDPD-om nije mijenjan članak 80. ZpD-a, koji se odnosi na utvrđivanje inozemnog dohotka te stoga i nadalje na snazi ostaju odredbe, među ostalim, da se porez koji je rezident platio u inozemstvu temeljem inozemnog dohotka uračunava u tuzemni porez na dohodak za svaki pojedinačni inozemni dohodak zasebno⁹, kao i da se porez plaćen u inozemstvu može uračunati samo na temelju potvrde¹⁰ inozemnog poreznog tijela ili za to ovlaštene osobe o uplaćenom porezu u inozemstvu. Što se tiče ključnih zakonskih izmjena i dopuna ZpD-a iz ZIDPD-a, vezano uz oporezivanje dohotka, ističemo da će novom regulacijom doći do smanjenja poreznog opterećenja najnižih plaća, dok je propisano da će o novim stopama poreza na dohodak odlučivati predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave svojom odlukom¹¹. Kao osnovni osobni odbitak propisan je iznos od 560,00 eura, dok je propisano da se godišnji porez na dohodak plaća po nižoj stopi na poreznu osnovicu do visine 50.400,00 eura te po višoj stopi na dio porezne osnovice koji prelazi iznos od 50.400,00 eura¹².

3. IZMJENE I DOPUNE VEZANE UZ PRIREZ I POREZ NA KUĆE ZA ODMOR
U Nar. nov., br. 114/23 objavljen je i Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o lokalnim porezima¹³ kojim nije mijenjana dosadašnja zakonska regulacija da poreze jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čine: porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila te porez na automate za zabavne igre. ZIDLP-om ukinut je, među ostalim, prirez porezu na dohodak.¹⁴ Također, među ostalim, povećan je raspon plaćanja cijene za utvrđivanje poreza kuća za odmor. Naime, već od 5. listopada 2023. na snazi je izmijenjen članak 26. stavak 1. Zakona o lokalnim porezima¹⁵ tako da se porez na kuće za odmor plaća od 0,60 do 5,00 eura/m2 korisne površine kuće za odmor¹⁶. Budući da je porez na kuće za odmor jedan od poreza koji mogu uvesti jedinice lokalne samouprave (uz porez na potrošnju i porez na korištenje javnih površina), konkretna visina poreza ovisi o odluci općine ili grada u kojem se kuća nalazi. Obveznici plaćanja poreza na kuće za odmor su pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

4. IZMJENE I DOPUNE VEZANE UZ ZAKON O DOPRINOSIMA
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima¹⁷ također je objavljen u Nar. nov., br. 114/23 te je stupio na snagu 1. prosinca 2023., osim odredaba 17. i 18., koje su stupile na snagu 1. siječnja 2024. S odvjetničkog aspekta važno je primijetiti da istim Zakonom nisu mijenjane odredbe o zastari prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa. U odnosu na pitanje zastare i nadalje se primjenjuju odredbe iz Općeg poreznog zakona¹⁸. Što se tiče pitanja mirovinskog osiguranja, ZIDZD-om nije mijenjan stavak 1.¹⁹ članka 234., kojim je omogućeno da osiguranik koji je sam za sebe obveznik doprinosa za osobno osiguranje može na vlastiti zahtjev, naknadno, u cijelosti uplatiti doprinose za mirovinska osiguranja koji su otpisani zbog zastare prava na naplatu, i to doprinos za mirovinsko osiguranje i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, sve radi mogućnosti ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Prema našem iskustvu, ovu odredbu također često u praksi primjenjuju subjekti „koji su sami sebi poslodavac“²⁰ pa je vezano uz takve slučajeve potrebno u svakom pojedinom slučaju pružiti pravnu podršku u komunikaciji s nadležnim tijelima i provedbe podmirenja obveza, kako bi se omogućilo ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Navedena zakonska mogućnost je „poznata“ u primjeni pa je također pozitivno da nije mijenjana zakonskim izmjenama i dopunama.

5. REGULACIJA NAPOJNICA
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom²¹, koji je u cijelosti stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine, postojeći Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom²² dopunjen je, među ostalim, novim člankom 20.c. Istim člankom regulirano je da obveznik fiskalizacije kod kojeg je ostvaren primitak po osnovi nagrade za dobro obavljenu uslugu (napojnice) primljen od trećih osoba, uz račun dostavlja Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, podatak o toj napojnici putem uspostavljene elektroničke veze. Također, istom je odredbom propisano, među ostalim, da obveznik fiskalizacije u evidencijama i knjigovodstvenim ispravama osigurava podatak i o ostvarenim nagradama za dobro obavljenu uslugu/napojnicama.

6. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT
I u odnosu na oporezivanje dobiti, u Nar. nov., br. 114/23 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, koji je stupio na snagu osmoga dana od dana objave, osim članaka 1. - 4., 6. - 8. i članka 12., koji su stupili na snagu 1. siječnja 2024. Da se ne bi ulazilo u poreznosavjetničku struku, može se reći s odvjetničkog aspekta da najnovijim izmjenama i dopunama nisu promijenjene odredbe o (ne)rezidentnosti obveznika poreza na dobit. Također, nije mijenjana niti zakonska odredba članka 36. Zakona o porezu na dobit, kojom je propisano da se na utvrđivanje, naplatu i povrat poreza, žalbeni postupak, zastaru, prekršajni postupak i druge mjere glede poreza na dobit na odgovarajući način primjenjuju Opći porezni zakon i Prekršajni zakon. Među ostalim, važno je, a izmijenjeno je te je već na snazi²³, da porezni obveznik podnosi Prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit²⁴ te da porezna obveza i/ili razlika za uplatu iskazana u podnesenoj Prijavi poreza na dobit dospijeva na posljednji dan roka koji je prethodno naveden²⁵.²⁶

7. IZMJENE I DOPUNE VEZANE UZ POREZ NA DODANU VRIJEDNOST
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost²⁷ u cijelosti je stupio na snagu 1. siječnja 2024. Što se tiče „praga za upis u registar obveznika PDV-a“ propisano je da se „malim poreznim obveznikom” smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini nije bila veća od 40.000,00 eura.²⁸ Zakon o porez na dodanu vrijednost je novim ZIDPDV-om dopunjen, među ostalim, člancima 83.a - 83.d. Na ovom ćemo mjestu istaknuti sadržaj novog članka 83.b, kojim je propisano da su pružatelji platnih usluga obvezni prikupljati detaljne informacije o prekograničnim plaćanjima. Naime, iz iste zakonske odredbe proizlazi da pružatelj platnih usluga mora voditi dovoljno detaljnu evidenciju primatelja plaćanja i plaćanja u vezi s platnim uslugama koje obavlja za svako kalendarsko tromjesečje kako bi se nadležnim tijelima država članica omogućilo provođenje kontrola nad isporukama dobara i usluga koje se, u skladu s odredbama o mjestu oporezivanja iz članaka 12. - 28. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, smatraju izvršenima u državi članici kako bi se ostvario cilj suzbijanja prijevara u vezi s PDV-om. Važno je naglasiti da se obveza odnosi samo na platne usluge koje se obavljaju u vezi s prekograničnim plaćanjima. Opisana obveza se ne primjenjuje na platne usluge koje obavljaju pružatelji platnih usluga platitelja u vezi s bilo kojim plaćanjem, pri kojem se barem jedan pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nalazi u državi članici²⁹. Važne su i izmjene članka 33. Zakona o porezu na dodanu vrijednost vezano uz umanjenje porezne osnovice, što je korisno, moglo bi se reći, za svakog poduzetnika. Tako je sada propisano, te će stupiti na snagu, da se porezna osnovica za obavljenu isporuku može umanjiti, među ostalim, i u slučaju nemogućnosti naplate cijelog ili dijela dospjelih potraživanja koja nisu naplaćena dulje od jedne godine. U tom slučaju porezni obveznik može provesti umanjenje porezne osnovice u roku od šest mjeseci od dana nastanka prava na umanjenje ako su obavljene radnje pažnjom dobroga gospodarstvenika. Porezni obveznik mora imati dokaze da je poduzeo radnje u svrhu naplate dospjelog potraživanja, osobito da se za dospjela potraživanja vodi ovršni postupak ili su utužena na sudu ili je postignuta nagodba s dužnikom koji nije povezana osoba, ili da na drugi način dokaže da je zahtijevao naplatu potraživanja od svog kupca. Ako pak porezni obveznik nakon umanjenja porezne osnovice naknadno djelomično ili u cijelosti naplati potraživanje za obavljenu isporuku, obvezan je u odgovarajućem iznosu povećati poreznu osnovicu. S obzirom na još uvijek prisutnu „nekulturu podmirenja dospjelih obveza“, može se zaključiti da će poduzetnici u praksi zasigurno koristiti opisane odredbe.

8. KLJUČNE IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O ADMINISTRATIVNOJ SURADNJI U PODRUČJU POREZA
Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza³⁰ propisano je³¹ da administrativna suradnja u smislu istog zakona podrazumijeva razmjenu informacija na zahtjev, spontanu razmjenu informacija, obveznu automatsku razmjenu informacija, druge oblike administrativne suradnje i uzajamnu pomoć pri naplati tražbina po osnovi poreza i drugih javnih davanja. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza³² regulirano je, među ostalim, da ZAS osigurava provedbu Uredbe Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (SL L 268, 12. 10. 2010.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) 2020/283 od 18. veljače 2020. o izmjeni Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu mjere za jačanje administrativne suradnje radi suzbijanja prijevara u vezi s PDV-om (SL L 62, 2. 3. 2020.). Navedena odredba primjenjivat će se od 1. siječnja 2024. godine. Također, od 1. siječnja 2024. godine na snazi će biti i obveza Ministarstva financija, Porezne uprave, da jedanput godišnje izvješćuje Europsku komisiju o barem četiri kategorije dohotka i imovine, i to vezano uz: dohodak od nesamostalnog rada; primitke članova upravnih odbora i upravnih vijeća; proizvode životnog osiguranja koji nisu obuhvaćeni drugim pravnim instrumentima razmjene informacija i drugim sličnim mjerama Europske unije; mirovine; vlasništvo nad nekretninama i dohodak od imovine i imovinskih prava te autorske naknade.

9. ZAKLJUČAK
S obzirom na to da autorica članka nije ovlaštena porezna savjetnica, već odvjetnica, u članku je dan „pogled“ na osnovne/ključne odredbe izmijenjenih i dopunjenih zakonskih propisa, u vezi s najčešćim upitima iz prakse s kojima se susreće u radu. Možemo zaključiti da su najnovije izmjene i dopune propisa jasne, iako su sadržajno široke pa ih je potrebno „secirati“ po poreznopravnim područjima jer je praktički riječ o „paketu“ izmjena i dopuna poreznih propisa koji su objavljeni u istom broju Narodnih novina iz listopada 2023. godine, a stupile su na snagu najkasnije 1. siječnja 2024.³³