U članku razmatramo pitanje troškova postupka u parnicama u kojima je predmet spora neimovinska šteta. Analiziramo i kritiziramo recentnu sudsku praksu koja se u članku navodi. Autor dolazi do zaključka da je odluka kojom se obvezuje tužitelja da u takvim parnicama naknadi tuženom, prema njegovu uspjehu u parnici, razmjeran dio troška, nepravična i u suprotnosti s odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku.