Najsofisticiranija pravila u svezi s ograničenjem, odnosno izuzećem od zahvaćanja ovrhom, dakle pljenidbe predmeta ovrhe, ovršni zakoni sadržavaju kad uređuju zaštitu ovršenika prilikom ovrhe na plaći. To vrijedi i za Ovršni zakon iz 1996. s izmjenama i dopunama i za Ovršni zakon iz 2010. koji u pretežnom dijelu stupa na snagu 1. siječnja 2012., a baš su njegove odredbe o izuzećima pri pljenidbi plaće stupile na snagu već u prosincu 2010. Složenost tih pravila dolazila je do izražaja i u odbacivanju ovrhovoditeljevih prijedloga za određenje ovrhe (na ovršenikovoj plaći) ako nisu sadržavali »sve potrebne podatke«. Promjena u definiranju osnovice izuzeća, do koje je došlo sredinom 2008., još i danas izaziva dvojbe oko načina provedbe - prema rješenju ili prema zakonu. Uz podsjećanje na pravila oba zakona, te posebno u kontekstu novih rješenja u javnoovršiteljskoj ovrsi, autor iznosi i argumentira stajalište da unošenje zakonskih pravila o izuzećima u prijedlog i rješenje o ovrsi nije nužnost, a ako se unose, da taj dio rješenja, iako prividno dio izreke, zapravo znači samo napomene provoditelju rješenja.